CRO-eu.com
Listopad 20, 2021, 10:44:30 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Licanin i Dalmatinac idu na Velebit  (Posjeta: 3662 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 04, 2008, 12:29:29 »


PRIJEVARA



Ličanin i Dalmatinac idu na Velebit


Dalmatinac je bio lijepo obučen, a Ličanin uobičajeno kako se Ličani nose.
Dalmatinac je još imao teški krombi kaput. Ličanin je pažljivo gledao kako je to lijepo u usporedbi s njegovim kožunom od ovčje kože.
Krenu oni prema Velebitu rano ujutro. Sobom nisu imali ništa za jelo. Mislili su, bit će gore, pa će ondje ručati. Kad su se malo više odmakli, sve se više trebalo uspinjati.

Dalmatincu je postao težak njegov krombi kaput. Zato pomisli da ga proda Ličaninu. Ličanin sav sretan, pa ga kupi. Takvo što Ličani ne da nisu imali, nego nisu ni vidjeli.
Lijep krombi kaput športski šivan. Bilo ga je milo gledati, a kamo li obući i otići curama na prelo. - Hoću, kako da ne - veli Ličanin - ali, Joso, brate, ja ti hemam nego dvije forinte, a ti sigurno tražiš više.

Na te njegove riječi ovaj se nasmije: - A, moj Dane, i te kako kaput više vrijedi nego što ti imaš, ali ako si ti zato, mi ćemo se dogovoriti. Ako ti stvarno želiš kaput radi cura i prela, ja ću biti tako dobar, pa ću ti dati za dvije forinte, a četiri forinte dat ćeš mi poslije.

Dane sav sretan izvadi dvije forinte i dade Dalmatincu. On odmah, istog časa, skine kaput i dade ga Ličaninu.
Ličanin sav sretan skine kožun, obuče kaput, a još težu bundu prebaci preko ramena.

Oslobodi se Dalmatinac kapu ta. Sada može komotno kročiti na Velebit bez znoja, jer je pri dnu Velebita jako vruće. Temperatura bila je plus 15 stupnjeva C. što su se više penjali, bilo je sve hladnije. Svakim korakom sve niža i niža.

Kad su zašli za brijeg, bura puše da ti srce ledi. Malo dalje vijavica da ne možeš vidjeti prst pred okom. Srce se počelo smrzavati u prsima.
Najednom će Dalmatinac Ličaninu: - Dane, brate, kad ti
meni misliš dati one četiri forinte? - Rekao si poslije.
- Mene sada zanima kad ti to misliš poslije?
Na to će Dane: - Ja priznajem da sam rekao poslije, ali sada nemam!
Na to će Dalmatinac: - Ja, Dane, tebe potpuno razumijem, ali meni novac treba odmah.
Opet će Dane: - Ali ja ih nemam, to što sam imao, dao sam, i sada sam ostao bez krune.

Dalmatinac se smiluje, pa reče: - E, što sam i ja malo neparavedan. Ostavio sam najboljeg prijatelja bez krune u pustinji, kako će on sada?
Pogleda Dalmatinac gore prema vrhu Velebita, pa ga takav strah obuze da nije mogao dalje. Puše opasno, smetovi, bura preko 100 km na sat.
- Dane, evo brate, da ti ne bi bio bez novca, ja ću kao tvoj
dobar prijatelj vratiti tvoje forinte, a ti meni daj moj kaput.
Tako je i bilo.

Ličanin nije shvatio prijevaru, dok se nisu vratili s Velebita. Na rastanku reče Dalmatincu: - E, jesi me, brate, nasamario.
Nosio sam kaput na Velebit dok tebi nije trebao, a kad je postala zima, onda si ga uzeo sebi, a meni vratio forinte.

Svaka ti čast, pravi si prijatelj.

Autor: Marko pl. Barišić, 1998., 119. -120.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!