CRO-eu.com
Rujan 18, 2021, 19:38:25 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Licki krumpir  (Posjeta: 7751 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 06, 2008, 09:00:18 »


Lički krumpir

Krumpir je po svojoj zastupljenosti u prehrani drugi po važnosti izvor energije, dmah za žitaricama. Jedan je od najvećih izvora C vitamina (26 mg u jednom prosječnom krumpiru), a osim vitamina B kompleksa (posebice vitamina B6) sadrži još kalij, željezo, jod, kalcij i sumpor. Mit da krumpir deblja je netočan jer ima upola manje kalorija od kruha i manje od 60% kalorija nego tjestenina.

Porijeklom je iz južnoameričkih Anda, iz područja pokraj jezera Titicaca (nadmorska visina 2500 m) u današnjem Peruu. Prastanovnici ovog kraja, Inke, cijenili su krumpir smatrajući ga “uzvišenom biljkom”.



Prvi je put donesen na europsko tlo 1565. godine i to na dvor španjolskog kralja Filipa II. Prvi pisani dokaz o njegovom uzgoju u okolici Seville potječe iz 1573. godine.

Kasnije su ga franjevci prenijeli u Italiju, a 1586. godine u Englesku. Iz Engleske krumpir se dalje širio na područje Njemačke, Poljske i dalje prema skandinavskim zemljama.

Polovicom 19. stoljeća krumpir postaje “kruh sirotinje”. Uzrokovao je velike seobe naroda u Irskoj. Kada je gljivična bolest krumpira (Phytophora infestaus) uništila krumpirišta u tim krajevima, velika većina irskog pučanstva se preselila u tadašnju Sjevernu Ameriku.



U Hrvatsku je krumpir donesen najvjerojatnije iz Češke i to su ga donijeli češki staklari koji su 1764. godine naselili područje oko Stare Sušice u Gorskom Kotaru.

U Lici se uzgaja već 250 godina i prehranio je mnoge generacije Ličana. Pretpostavlja se da su ga u Liku donijeli graničarski vojnici. U vrijeme Austro-Ugarske taj je prostor bio organiziran kao Vojna Krajina pa su svi radnosposobni muškarci u vrijeme rata bili vojnici, a u vrijeme mira seljaci.

Tako je jedna satnija 1769. godine dobila sjeme krumpira i prvi ga put zasadila u Lici.

Naredbom Marije Terezije morao se uzgajati na svim područjima na kojima nisu uspijevale žitarice.

Uzgojen u podnožju Velebita, na ličkim krškim poljima i uzvišenim krajolicima s čistim tlom i posebnim agro-klimatskim uvjetima lički krumpir specifičan je po većem postotak suhe tvari, vitamina i minerala.

Još jedan od ključnih elemenata kvalitete ličkog krumpira su i temperaturne razlike zmeđu noći i dana gdje se temperatura tijekom noći poprilično snizi u odnosu na dnevnu temperaturu tako da se usporava vegetacija i na taj način krumpir skuplja više suhe tvari.

Sve to uvjetuje višu kvalitetu s jedne strane, a s druge strane usporava njegov rast te mu je i prinos znatno niži.

Na hrvatskom tržištu postoji nekoliko sorti krumpira. Najviše su zastupljene isokoprinosne sorte, upravo zbog toga da bi se što više povećao prinos krumpira, a samim time i profit proizvođača. No, te su visokoprinosne sorte, upravo zato što im je visoki prinos glavna karakteristika manje kvalitetne. Osobito se u glavnim uzgojnim područjima u Hrvatskoj, a to su Međimurje i okolica Varaždina, uzgajaju visokoprinosne sorte poput Kondora Fabule koje, imaju jako mali postotak suhe tvari, oko 17%.

U Lici su se zadržale “stare” sorte, poput Desireea, koji je zastupljen s preko 95%. Ta sorta se kod nas uzgaja već 30-ak godina te je postala i sinonim za lički krumpir.

Odlikuje se većim postotkom suhe tvari (oko 21%) koji je u uvjetima Like i znatno veći (23%). Jedan od bitnih čimbenika u proizvodnji krumpira u Lici je gnojidba tla svake tri godine i to stajskim gnojem kako bi se poboljšala struktura tla, jer se mineralnim gnojem ne može nadomjestiti ono što biljke iscrpe iz tla.

Propadanjem poljoprivrednih zadruga, uvozom krumpira te proizvodnjom krumpira produktivnijeg prinosa (Međimurje, Varaždin) gotovo je nestala njegova proizvodnja u Lici.

Stoga je poljoprivredna zadruga Lovinac započela obnovu toga visokovrijednog proizvoda u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i uz financijsku potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Pokrenut je projekt “Razvoj robne marke (brand) ličkog krumpira kao proizvoda s geografskim porijeklom”.

Ideja o ličkom krumpiru kao marki postoji već nekoliko godina, odnosno od kada je proizvodnja krumpira u Lici drastično počela propadati, a razlog je što cijenom nije bio konkurentan ostalom krumpiru. Zato je prevladalo mišljenje da treba stvoriti prepoznatljiv “brand”.


Zaštita ličkog krumpira kao proizvoda s zemljopisnim podrijetlom osigurava njegov opstanak te svijetlu budućnost u Europskoj uniji.

Nezaštićeni krumpir bit će u izravnom tržišnom nadmetanju s krumpirom iz Europske unije, koji se jeftinije proizvodi, pa je samim tim i konkurentniji.

Takozvani obični krumpir proizveden u Hrvatskoj neće se razlikovati od onog proizvedenog u nekoj drugoj državi EUa. Ali ličkoga krumpira kao zaštićenoga proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom nema nigdje drugdje osim u Lici.

Izvor: EKO – 43

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!