CRO-eu.com
Srpanj 25, 2021, 15:24:38 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kule  (Posjeta: 5820 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 10, 2012, 12:14:08 »


Papinska kula ili Leonova kula u Senju


Papinska kula sa kruništem

Na sjevernoj strani grada Senja, gdje su se do dana današnjeg najbolje sačuvale gradske zidine, uzdiže se na zaokretaju ceste, što onuda vodi, čvrsta okrugla kula, koja se je negda zvala papinska kula, ali se je s vremenom u Senju zaboravilo za njezino ime tako, da danas nije poznato niti najstarijim Senjanima. Kako se vidi na slici grada Senjn iz druge polovine sedamnaestoga vieka, što je odtisnuta u Valvasorovu djelu "Die Ehre dos Herzogthums Krain", knjizi XII., izmedju 78. i 79. strane, imala je u ono doba Papinska kula i krunište, koje je kasnije porušeno.

Prvi put spominje se papinska kula godine 1550. u službenom izvještaju karlovačkoga pukovnika Ivana Lenkovića, koji je u ono vrieme bio zapovjednik hrvatske Krajine. U tom obširnom njemački pisanom izvještaju, u kojem se potanko naznačuju sve nuždne gradnje i popravci, što su već izvedeni ili ih valja tek izvesti na hrvatskim krajiškim gradovima:
-   Senju,
-   Brinju,
-   Brlogu,
-   Otočcu,
-   Bihaću,
-   Repiću,
-   Sokolu i
-   Izačiću, kaže Lenković, da je dao petu kulu u Senju, što stoji na trećem uglu grada, a zove se papinska kula (Pabstturm genannt), na novo pokriti i u njoj načiniti dva nova poda, te da trošak za te radnje iznosi jednu stotinu i petdeset rajnskih forinata. (1)

Nepoznati talijanski pisac, koji je oko godine 1621. u formi dijaloga napisao kratku poviest senjskih Uskoka i Senj osobno poznavao, te nam o njemu kao očevidac u svojoj spomenutoj historiji zabilježio sve, što je bilo spomena vriedno, piše o papinslcoj kuli ovako: Na sjeveru grada je papinski kaštel, što ga je sngradio papa Lav X. (2) iz kuće Medici, u okruglom obliku i od okrugla kamena. S ove strane bio je grad Senj najslabiji, pa s toga nije papa samo dao sagraditi tu kulu, što je najljepša i najčvršća, nego je u njoj, dok je živio, držao također dvadeset i pet pješaka i nekoliko konjanika, do ju obrane. Te vojnike plaćao je papa Lav X. sam, a tako je radio i njegov nasljednik na papinskoj stolici Klement VII. (3) Tu kulu pako dao je papa Lav X. za to sagraditi, jer je znao, da su Senj i njegovi stanovnici branište protiv Turaka i predziđe Italije, premda su u ono doba tako daleko bili Turci, više nego li danas, jer još nije bio zauzet Klis od Turska. A mislim, du se je Njegova Svetost poslužila savjetom, što ga je Demosten dao Atenjamima, tj. da pomognu Olinćaninm protiv Filipa, kralja makedonskoga, veleći im, da bi Filip laglje zauzeo Atenu, kad bi mu u ruke pao Olint. Takav je i Senj. Kada bi ga Turčin zauzeo, jao si ga tada Italiji, jer bi on imao mnogo drva različitih vrsti za gradnju velikih brodova, pa i drugih potrebštinu, a osim toga i blizina Obrovca s onom širokom riekom, pak i luke u onom kraju, u kojima mogu stajati dobra i velika brodovlja. A po tom primjeru pape Lava X. morali bi svi vladari Italije podupirati Senj i u mjemu uzdržavati veliku posadu, da time drže daleko od sebe obćega neprijatelja. (4)

Kada je godine 1639. po nalogu kralja Ferdinanda III. u Senj došao kapetan i carski inžinir Ivan Pieroni *, koji je u ono doba na glasu bio kano vještak u gradnjama utvrda, da pregleda senjske gradske zidine i kule, bila je papinska kula u vrlo lošem stanju. To možemo zaključiti iz Pieronova talijanskim jezikom pisana i na kralja upravljena izvještaja, u kojom kaže o senjskim gradskim kulama ovo: Kule,što se nalaze na okolo grada za njegovu obranu, a nemaju krova, te im manjkaju grede i stepenice za uzlaz, treba popraviti, a k tome i vrata na svima s njihovim ključanicama, da ih iz nova ne unište oni, koji trebaju drva (jer drva ima malo u Senju) , pa da se kroz vrata prolazi samo onda, kada je potreba. (5)

U takovu stanju našao je senjske kule godine 1657. i carski inžinir Martin Stier, koji je u svojoj njemački pisanoj i kralju Leopoldu I. posvećenoj relaciji za papinsku kulu kaže, da je veoma trošna. (6)

No nema sumnje, da su malo iza toga popravci na senjskim kulama, pa i na papinskoj kuli, izvedeni, budući da kranjski historik barun Valvasor, koji je između godine 1658.-1663. kano oficir karlovačke krajiške vojske služio u senjskoj posadi, opisujući grad Senj, izriekom za nj kaže: "... und hat die Stadt so mit einer großen und starken Ringmauer, wie auch großen und festen Türmen umgeben, viel Thore (Türe) vermauert worden". (7)

Kad no bi bile i gradsko zidine i kule odgovarale strategijskim zahtjevima, bio bi Valvasor kano vojnik pomenutu izreku sigurno sasvim drugačije stilizirao.

Kada je godine 1683. pod zidinama carskoga Beča srušena osmanlijska sila, te se više nije bilo bojati većih provala u hrvatske primorske krajeve, smatrane su senjske zidine i kule sve manje važnima. Na njima se nije ništa popravljalo, a već u prvoj polovici osamnaestoga vieka zapuštene su i zidine i kule tako, da su počele propadati. S toga i pjeva senjski pjesnik onoga vremena Mateša Antun pl. Kuhačević, dajući oduška svom bolnom osjećanju:

"Senju skubi vlasi, ron' suze, tuc' prsa,
Dori lica, no past' prez ran tvoga mesa.
Na sve glase plači, narikuj i huči,
Nek' s tobom zrak, zemlja i sve more buči.
Ah! plači i 'zdiši, 'zrok imaš ne mali,
Slavni senjski zidi na prikor su pali." (8)

Možda je upravo Kuhačević bio onaj, koji je kano auditor karlovačke krajiške vojske upozorio vojničke krugove na ruševno stanje zidina i kula svoga rodnoga grada, jer godine 1747. dao je karlovački general Leopold barun Scherzer, kako čitamo u povjesti otočke krajiške pukovnije, za zadnji put popraviti senjske zidina i kule, pa je tom zgodom obnovljena i papinska
kula.(9)
Napokon je u trećem deceniju devetnaestog vieka na južnoj strani grada porušen jedan dio gradskoga zida, a na zapadnoj tj. morskoj strani sve gradske zidine, dok su se od deset kula, kojima su bile utvrđene gradske zidine, sačuvale do dana današnjega samo ove četiri:

-   Radomerić na iztočnoj strani,
-   Lipica i Papinska kula na sjevernoj strani, a
-   Šabac ili kula sv. Save na zapadnoj strani grada.

Pred kojih šestdeset godina načinjena su na papinskoj kuli nova vrata izvan gradskih zidina, a kulu samu iznajmiše za magazin, te se od toga vremena popravlja na njoj samo krov.

I tako nestaje malo po malo senjskih građevnih spomenika, tih vjernih svjedoka slavne prošlosti grada Senja, kakovom se ne može podičiti ni jedan drugi hrvatski grad.

Jutarnji list, 7. rujna 1912

_________
* Giovanni de Galliano Pieroni (1586 .1654) - vojni inženjer specijaliziran za gradnju utvrda, arhitekt, matematičar, astronom i autor horoskopa.
Pieroni je rođen u Firenci. Njegovo djetinjstvo i odgoj bio privilegiran. Njegov otac Alessandro (1550-1607) bio je arhitekt na dvoru Medici. MD

Emilij Laszowski: Izvještaji Ivana Pieronija o hrvatskim krajiškim gradovima i mjestima g. 1639. Strana 12—32.

1 Lopašić: Spomonici hrvatske Krajine. knj. III., str. 400.
2 Lav X. papovao je od godine 1513. Do 1521. Prema tomu sagradjena je papinska kula u drugom deceniju XVI. vioka.
3 Klement VII. papovao je od godine 1523. do 1584., a bio je također iz kuće Medici.
4 Starine, knj. IX., str. 175.-178.
5 Starine, knj. XXIX., str. 24.
6 Rukorpis s :planovima i slikama hrvatskih gradova i gradina u c. kr. dvorskoj biblioteci u Beču pod br. 86082
7 Valvasor: Die Ehre des Herzogthums Krain, knj. XII., str. 79.
8 Magdić: Život i djelu Senjanina Mateše Antuna pl. Kuhačevića, hrvatskog pjesnika XVIII. vieka, str. 97.
9 Bach: Otočaner Grenz-Regimentsgeschichte. str. 17.


Papinska kula u Senju

Kudgod se obrne al' oko okrene,
Nevidi u Senju ni muža ni žene.
Hoću reć: nevidi već stare navade,
Zvan nike sendeke, koje zube vade.
Nevidi 'zvan žalost, tugu i nevolju,
Ke s utrobom srce gore neg' gad kolju.
Na mestu je Senj grad, gdi su njeg'va dila?
Ka su od poštenja svemu gradu bila.
Gdi ljubav bratinska, vez dobra svakoga
Ka slaže i miri z bogatim uboga?
Gdi je nošnja gradska, gdi prvanje ruho,
Koje veselilo i oko i uho?
Gdi poštena kola i prez truha tanci,
Veseje, pivane i od mira danci?
Gdi stara pravica, lik bolnu cloviku,
Gdi slog i jedinstvo po krvi i liku?
Gdi slavno oružje, zastave, barjaci,
Vojvode, glauari, od boja junaci?
Gdi najzad lipi glas, s kim Senjane zvahu,
Da njih za sokole posvuda držahu?
Bubnji se ne čuju, barjak se ne vije,
Zastave prez boje, dušmanin se smije.
Vojvode odoše glavari pomriše,
Od Senja se drugo zvan ime ne piše....
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Kolovoz 23, 2014, 22:44:25 »


Zidovi grada Senja


Senj, 27. 07. 2014 06:52

U veoma brojnim arhivima, i kod nas i u tuđini, nalaze se vrlo brojni nacrti senjskih utvrda, sve onamo od 17. stoljeća. Svi ovi nacrti pokazuju veliku srodnost, ako se i ne može zatajiti, da ima dosta, većinom sitnijih diferencija. Osobito upozorujem na vrlo lijepu zbirku senjskih nacrta i slika u Državnom arhivu u Zagrebu. Velika srodnost nacrta dopušta, da promotrimo samo najvažnije, a to je i izvještaj Pieronijev [1] iz godine 1639., izvještaj vojničkog inžinira Martina Stiera [2]iz godina 1660.-1665., koji se danas nalazi u Nacionalnoj knjižnici u Beču, a sadržaje brojne nacrte i predloge za pojačanje utvrda uz mnoge slike, od kojih su neke odlične. Mnogo nam kazuje i velika slika Senja u Valvasora [3], koja se nalazi u XII. knjizi četvrtog sveska djela: "Ehre und Ruhm des Herzogthums Krain". Konačno jedan nacrt iz bečkog ratnog arhiva, srodan onome iz zagrebačkog arhiva, iz godine 1701.

Na pitanje, kad su podignute senjske utvrde, ne će se moći valjada nikada točno odgovoriti, jer su te utvrde nastajale tijekom dugih stoljeća, one su se prema potrebi i mijenjale, naročito stoga, što je promjenu tražila savršenija ratna tehnika kasnijih vremena. Zidovi su bili na sve četiri strane pojačani kulama, ali svi nacrti ne donose jednak broj kula, a niti jednake nazive za kule. Najstarije nazive spominje Lopašić u "Spomenicima Hrvatske Krajine", III., 400., gdje nalazimo gotovo sama hrvatska imena.

-   Na istočnoj su se strani nalazile kule: Radomerić i Kula kod Velikih vrata.
-   Na sjeveru: Lipica, Rondel i Papinska kula (koja uvijek zadržaje to ime).
-   Na zapadu bila je: Barutana, Lađarska kula, Gatska kula i kula Šabac.
-   Na južnoj strani: Zvančić i Tulac.

Senjske utvrde po nacrtu u bečkom ratnom arhivu

 

Radi poredbe donosim ovdje i imena kula, kako ih bilježi Martin Stier u godinama 1660.-1665.:

  1.   Šabacturm,
  2.   Našaturm,
  3.   Meraturm,
  4.   Philippsturm,
  5.   Schlossturm,
  6.   Turašturm,
  7.   Der guldene Turm (odgovara po mjestu kuli, koja je stajala pred današnjom tvornicom duhana, a godine 1902. porušena),
  8.   Salapanoturm (po nekoj familiji Salapan),
  9.   Trybenchturm,
10.   Papstturm,
11.   St. Prossyturm (ime je ovoga tornja nastalo od Broz-Ambroz, jer se čitav onaj kraj, u kojemu je stajala, od Malih vrata do biskupije zove sv. Ambroz ili sv. Broz),
12.   Turinaturm,
13.   Schiffturm.
Dakle sasvim drugi nazivi, a teško je gdjekoje kule danas lokalizirati, kad je velikog dijela utvrda već odavno nestalo, a naročito je rano nestajalo utvrda s morske strane.

Kad se promisli, kakvu je veliku važnost dobio Senj u doba turske svevlade, nije ni čudo, da su se toliko brinuli za taj maleni gradić. Znali su i u Beču za njegovu važnost, slali su svoje najbolje inženjere, koji su sastavljali izvještaje, prava remekdjela. Tek jedno nisu tamo pojmili, da je Senj za njih sa svojim Uskocima, koji su se junački otimali i turskoj prevlasti i drskim stoljetnim prohtjevima sinjorije [4], da je za njih najjača brana Senj sa svojim Uskocima, pravim osvetnicima, pa ne samo da nisu nikada poslali dovoljno novca, da se pojačanja utvrda i provedu, već nisu nigda u redu plaćali senjske vojnike, prisilivši ih tako, da su se laćali i otimanja. Konačno ih je Beč žrtvovao, a u nedavnom ratu došla je odmazda za taj postupak.

Sasvim su drukčije gledali na Senj rimski pape. Znali su oni dobro, da je Senj u drugoj državi, da je daleko, ali znali su i to, da je daleki Senj ujedno obrana Italije, pa nestane li Senja, moći će nekrst doprijeti i do Tagliamenta. Ne samo da je papa Lav X. (1513.-1521.) dao sagraditi onu kulu, koju svi risači označuju kao papinsku kulu, sagraditi je od najboljih graditelja i od najboljega materijala, već je tamo držao 25 pješaka i nekoliko konjanika za obranu. Jednako je radio i njegov nasljednik Klement VII. (1525.-1534.). (Vidi o tome Magdić [5] u Jutarnjem listu 7. 9. 1912;).

Ali Karlo Štajerski šalje svoga poslanika papi Grguru XIII.. pa ga zaklinje "per viscera misericordiae Dei Salvatoris", da preuzme sam papa brigu i skrb za Uskoke, jer da ih on, nadvojvoda Karlo, ne može uzdržavati, budući ima silu troška za druge čete. I na ovo prosjačenje obećaje papa u pismu od 7. 6. 1579., da će unatoč tomu, što ima drugih izdataka, poslati koliko mu bude moguće. I doista doznači papa Uskocima godišnjih 2000 škuda. (Poparić, Povijest senjskih Uskoka, str. 43.).

Ima još nekoliko vijesti o popravku zidova. U listini od srpnja 1498. dopušta kralj Vladislav, da se za opravak zidova kroz tri godine upotrebe daće, koje će senjski trgovci uplatiti tridesetnici, a to bi iznosilo godišnjih 60 do 70 forinta. A godine 1514. traži Vladislav II, da se onih 1000 forinti, što ih je papa Aleksandar VI. darovao za opravak zidova, pa su ti novci bili uručeni senjskim građanima, da se oni od nasljednika utjeraju i upotrebe za opravak zidova, a senjski će potkapetani taj nalog izvršiti.


Kako vidimo, cijeli se niz znamenitih papa brinuo za senjske zidove i pomagao je Uskoke, dakako najviše u svom interesu, ali se mora priznati, da su tim najjače branili i kršćanstvo. Posljednji se put spominje opravak senjskih zidova, kad je karlovački general Leopold barun Scherzer 1747. dao zidove opraviti i kule obnoviti.

Saslušajmo međutim, kako su te utvrde izgledale, kad se u 17. stoljeću osjetilo, da će doskora morati doći do obračuna s Turskom, koja je još onda prividno stajala na vrhuncu svoje moći. Izvještaji carskih vojnih inženjera svjedoče, da je Mateša Kuhačević istinu rekao još u daleko kasnije dane: "Slavni senjski zidi na prikor su pali".

Izvještaj Pieronijev (u Starinama IX.) odlikuje se razboritošću i iskrenošću, pa evo nekoliko odlomaka iz njega.
          "Ovaj je grad pun dobrih i vjernih sluga Vašega Veličanstva, ljudi, kako je poznato, do krajnosti hrabrih. To je grad veoma velike važnosti, isto kao onaj, koji je glavni grad kraljevine Dalmacije, pa bi njegovim gubitkom postao suviše klimav onaj ostatak, koji posjeduje Vaše Veličanstvo. Ima dva sumnjiva susjeda, t.j. Turke i Mlečane, pa iako i jest svaki od njih u miru s Vašim Veličanstvom, sa svim tim - i jer su ljudske stvari promjenljive i jer katkad prilika donosi, da se dobar posao ne prezire -, čini se, da je veoma razborito sačuvati grad u dobroj vjernosti i odanosti, u kakovoj su sada, sa svim potrebnim sredstvima, pa ga osigurati od svih eventualnih pogibli."

Govoreći o zidovima traži, da se jedan dio, koji je ruševan, opravi, da se tornjevi na zidinama provide krovovima, stropovima i stubama, da se načine dobra vrata, da ne bi sve to opet odnijeli oni, koji oskudijevaju na drvu. Napose ističe vrlo dobru građu i cijeli sastav Šabackule, pa traži ponovo postavljanje krovišta, ugradnju svodova i - ako je moguće - kamenih stuba, jer bi ta kula, imajući nekoliko dobrih topova, bila najbolja obrana protiv neprijateljskoga iznenađenja s morske strane. Taj je izvještaj podnesen godine 1639.

Čini se, da od svih tih razboritih prijedloga nije nijedan usvojen, jer je slika koju podaje Martin Stier u svom izvještaju o primorskim gradovima godina 1657. do 1660., još žalosnija. Tada je stanje senjskih zidova bilo upravo jadno. Toranj je kaštela malone propao, Turaštoranj, Papinska kula, St. Prossytoranj, Turinatoranj i bastioni gotovo su propali. Zidovi kod Šabactornja i Našatornja neupotrebljivi, a velik je dio južnoga zida odnijela proljetna bujica, jer su tamo propusna vrata bila zatvorena. A tako glasi i dalji izvještaj. Napose traži, da se pred Šabactornjem sagradi ponovo zid i providi hodnikom. Napose treba odmah popraviti Našatoranj (Stier ga zove i "Hassetturm"), jer je tu mjesto, koje se iz kaštela ne vidi, pa bi neprijateljske baterije mogle odavde zidove silno oštetiti. I crkva Marija od Arta ne može ostati neutvrđena. Senj treba garnizonu od 900 ljudi, kaštel od 60 ljudi. Na drugom nacrtu pokazuje, kako bi trebalo sve te utvrde modernizirati prema tadašnjem stanju inženjerske vojne nauke.

Valvasor je i sam služio kao vojnik u Senju, ali u svom veličajnom djelu "Ehre und Ruhm des Herzogthums Krain" (1687.) donosi vrlo malo spomena o senjskim utvrdama. Spominje samo to, da su utvrde još dosta dobre, pa da ima dosta zazidanih izlaza. O Senju i senjskim građanima i vojnicima donosi obilje vijesti, nema dosta riječi, da napose pohvali senjske ratnike.


Senj godine 1687 po Johannu Weikhardu Valvasoru

Koliko je Valvasoru bio Senj drag (a svako, tko ima duše i srca, mora Senj zavoljeti - treba se sjetiti samo najnovijih događaja!), vidi se i po tome, što je dao izraditi najveću sliku od Senja. Pa kako je i sam bio u Senju, možemo tu sliku držati posve autentičnom, dok to o drugima slikama nikako ne možemo ustvrditi (vidi napose posve lažnu sliku Brinja, očito narisanu prema tlocrtu grada). Ovu je sliku prvi reproducirao Ivan Kukuljević u svom članku o povijesti Senja, koja je izašla u "Leptiru" za godinu 1860., a kasnije je bezbroj puta priopćena. Tu se vide senjski zidovi u posve ispravnom stanju, svi tornjevi, osim Šabackule, imaju krovove, začuđuje samo to, da Barutanski toranj nema krovišta. Papinska kula, polukula, polukružna kula (oružana) i kula na sjeveroistočnom uglu potpuno su u redu.

Prema drugim planovima i prema sadašnjem stanju zidova vidi se, da je taj crtež daleko bolji od Pieronijeva, ali je upadljivo, da se tu nalaze četvora vrata s morske strane, dok Pieroni ima samo jedna, a isto tako i Martin Stier. Prikaz Senja u Stierovu djelu daleko je slabiji i površniji od Valvasorova, on daje pogled s morske strane, ali su svi zidovi i tornjevi oštećeni, a isto tako i kruništa kula, a zanimljivo je. da i stari toranj stolne crkve ima krunište, da je dakle i on služio u vojničke svrhe. Inače je Stierova slika izvedena daleko umjetnije, a značajno je, da nijedan od prikaza ne donosi u pozadini nikakva pošumljenja. Po tom bismo morali uzeti, da je u razdoblju od godine 1660. do 1687. pošlo za rukom, da se svi zidovi i tornjevi temeljito poprave.

Posljednji sam opravak zidova i kula u 18. stoljeću, što ga je izveo barun Scherzer, karlovački general, već spomenuo. Što se dalje događalo s tim utvrdama, iznesao je Magdić. U trećem je deceniju 19. stoljeća nestalo zidova s morske strane, dok je s južne strane nestalo jamačno već prije uslijed bujica svakoga zida i svih kula, a posljednja je utvrda na sjeveroistoku pala o početku 20. stoljeća, kad se gradila nova tvornica duhana. U posljednje je vrijeme služio taj toranj kao zatvor, a to je bio onaj, što ga Stier krsti der goldene Turm. Prema tome je preostala do danas kula Šabac, koja je ugrađena u nekadašnji Poskićev mlin, Barutanska kula, koja je ugrađena u kuću Ljube Rukavine, pa se izvana nikako ne zapaža, Leonova (papinska) kula, koja je već odavna pretvorena u magazin, okrugla kula (Lipica) i konačno polukružna kula (Rondel), nekadašnja oružana. Obje ove kule pokazuju izvrstan način gradnje, imaju još i vijenac konzola, koje su nosile branište, pa prkose vremenu i nevremenu, ma da im se posvećuje malo skrbi.

Gjuro Szabo
Zagreb: JAZU, 1940

____________________________

[1] Giovanni de Galliano Pieroni * 1586 † 1654 - vojni inženjer, specijaliziran za izgradnju utvrda (autor djela "Trattato delle fortificazioni moderne"), arhitekt, matematičar i astronom, koji je postao poznat kao autor horoskopa.
Njegov otac Alessandro Pieroni, * 1550 † 1607 bio je talijanski arhitekt i slikar na dvoru Medici.

 

[2] Martin Stier, * 1630 † 1669, vojni inženjer, topograf i kartograf. Boravio je u više navrata u našoj zemlji izrađujući planove i skice za svoje karte.

[3] Johann Weichard Valvasor (slov. Janez Vajkard Valvasor, hrv. Ivan Vajkard Valvasor) (Ljubljana, svibanj 1641; kršten 28. svibnja - Krško, 19. rujna 1693.) kranjski plemić, geograf, polihistor, povjesničar, topograf, etnograf, kartograf, crtač i član Kraljevskog društva.

[4] sinjorija ✧ tal. Signoria - vlast pojedinca, predstavnika pojedinih rodova ili čitavih društvenih slojeva u talijanskim gradovima 14. i 15. st

[5] Magdić: "Prvi od papa, koji je Senjanima na njihovu molbu poslao pomoć, bio je Aleksandar VI. Borgja (1492.-1503.). On je poslao u Senj živeža, municije i sredstava za obnovu zidova, a kralj Vladislav II, nalaže Senju i. 1. i 11. II. 1494., da izvedu obnovu zidova po savjetu kapetana Petra Tarnoczyja".

Mile Magdić, * 29. 09. 1847. u Ogulinu, † 03. 02. 1931 u Zagrebu.
Studirao je povijest u Grazu. Po povratku u Hrvatsku radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, Senju i Osijeku i kao gimnazijski ravnatelj u Srijemskoj Mitrovici, Gospiću i Varaždinu. Prije dolaska u Varaždin službovao je kao gimnazijski profesor u Senju, gdje je napisao i svoja dva najvažnija povjesničarska djela: Topografija i povijest grada Senja (1877) i Život i djela Senjanina Mateše Kuhačevića, hrvatskog pjesnika XVIII. vijeka (1878).

______
Više o Senju >
Dr.sc. Milan Kruhek: Fortifikacijsko graditeljstvo i obrana hrvatskih zemalja tijekom stoljeća > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1467.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!