CRO-eu.com
Listopad 20, 2021, 10:00:21 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vukodlak  (Posjeta: 4854 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 08, 2012, 18:16:16 »


O Vukodlaku
(onaj koji za puna mjeseca poprima izgled i ćud vuka; likantrop /MD)

Kad je čovjek sa vjestičje, sa vilovske ili s vražje strane - budi Bog s nami! - pak umre brez pokajanju i poboljšanja, postane vukodlak, veli puk naš.


Klikni za uvećani prikaz

Svaku noć u gluho doba izidje vukodlak iz groba kroz malu rupu kao miš ili štakor, te se skita po selu, osobito po onih mjestih, gdje je za života učinio kakovu zloću.

Vukodlak je žuta lica, crvenih očiuh, naježene kože, plavih ustnicah; zubi su mu crni kao čadje, ruke krvave do lakatah od pasje krvi, jer on pse davi i krv jim izpija. Vukodlak se može pretvoriti sad u kakvu nakaznu zvjer, sad u svinju, sad u kakva čvorava, kukava panja, koji se valjka po selu, sad u gadnu psinu, sad u štogod drugo, i uvijek vuče za sobom mrtvačkí svoj pokrov. Na koga god se natepe vukodlak, toga gnjete i davi, da mu - kako vele ljudi - škripi duša u tijelu. Kadgod oko gluhe dobe psi u selu laju - veli puk - vukodlak je u selu, zato su psi pobunjeni, jer on je pasji krvolok, pasja kuga i Mora.

Tako je bio jedan čovjek, koji kad umre i pokopaju ga, sedmu noć iza tog dojde kao vukodlak k svojoj kući. Zena njegova mrla je od straha kad ga je smotrila, a on ju lati svojimi ledenimi rukami grliti kao klještami, počme škriptiti zubma i cvokotati, žena na to okupi derat se í vikati. To joj nije pomoglo, i dokgod nisu počeli pietli pozdravljati zoru, nije ju pustio vukodlak iz gvozdenog svoga naručaja.

Svaku je noć dolazio u isto doba i u isto opet odlazio. Žena se tužila ukućanima, ali nitko se nije usudio čekati s njom vnkodlaka. Najposlie dodijaju tužbe ženine, i kućani odluče razkopati grob njezínog muža pokojnog. Za slučaj, ako je on zbilja vukodlak priprave glogov kolac od 3 stope visok i po debeo - jer po mnenju puka samo takvim kolcem može se vukodlak ubiti, kad mu se taj kolac kroz prsa na ledja protjera velikom maljicom.

Neka vračarica kaže im, da nediraju u grob, dok se posve uvjere, da je vukodlak u njemu; zato neka žena, kad vukodlak opet k njoj dojde, priveže mu za nogu klupko jakih konacah, da on i neopazi klupko mora veliko biti, napredeno iz lana ozimca, pomješano sa kradjenom konopljom, a konci moraju biti trostruki i prepredeni u oči mlade nedjelje.

Kako kaza vračarica, tako učini žena, i kad vukodlak povuče se u groblje, klupko se za njim odmotalo do groba. Kućani sutradan po koncu hajd na grob. Kad dojdu na grob, najdu poveliku jamu, kao da su tekunice (glodavaci) izkopale, i u jamu uvučen kraj konca. Oni razkopaju grob, otvore mrtvački sanduk i najdu u njemu mrtvaca strahovito: zinuo od pedlja, izvalio krvave oči kao šiške, okesio crne zube, kosa mu nastrla kao ježeve bodlje, lice žuto i krvavo, ustnice modre nabrkle. Sad su se uvjerili, da je pravi vukodlak, pak lativši glogov kolac zabiju mu maljem kroz prsa. Kad su počeli udarati rikao je vukodlak kao bjesan vol, i jedva ga smlate. Ostavili su kolac i malj u grobu. Grob zakopaju i odu brezobzirce kući. Vukodlak nije više dolazio k ženi.

Pripovjeda se, da babe bajalice i vračarice znadu mrtve iz grobova primorati, da dojdu, kud one žele, i to dolaze kao vukodlaci.

Tako je jedna djevojka dozvala bajanjem svoga u ratu poginuvšeg dragog, i ovaj došavši odveo ju je na bjelcu konju u tudj svijet, pa kad ju je htjeo uvući u svoj grob, ona počme se opirati, petli jave zoru, i vukodlak pobjegne u grob, a djevojka iza tog jedva poslie dugog vremena povrati se doma, jer ju je za jednu noć daleko odveo.

_________________________
Od vukodlaka pripoviedali su stari ljudi da je u 17. stoljeću nekakav porkulab Cindrić u Kremenu (Slivno) zaklan bi, mrtav zakopan bio po noći, svaku noć runjav k svojoj ženi dolazio i knjoj na postelj se polegao; također je mnoge druge napastovao. Javili su to onda bivšemu župniku Radočaju, koj sakupi druge svećenike u konzistotijum, i odlučiše grob otvoriti; došavši  na groblje, navlastito na njegovu grobnicu, najdu na njoj jednu ugladjenu skulju, da bi jedna mala mačka unutar mogla, tada usieku jedan glogov kolac, otvore grob i najdu ocielo tielo, i ova gori spomenuta skulja izlazila je uprav iz njegova liesa, tad su ga triput proboli i razkrivio se je kao vol. Od toga vremena već ni bila nitit njegova žena niti koj drugi kroz njega bantuvan.

Nadalje od Vukodlaka pripovieda se, kada ženska glava koja je noseća umre te s dijtetom skupa se zakopa, da ono dijete u njoj naraste i Vukodlak postane.

Izvor: AZPJ, Godište 2, broj 2 (1850)

Arkiv za povjestnicu jugoslavensku izdavalo je Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine, u razdoblju od 1851. do 1875. godine. Urednik mu je bio Ivan Kukuljević Sakcinski. Smatra ga se prvim hrvatskim znanstvenim časopisom koji se bavio poviješću, arheologijom i umjetnošću ne samo hrvatskog prostora nego i prostorima Južnih Slavena.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vukodlak
U Hrvatskoj postoji nekoliko legenda o vukodlacima. Jedna od starijih legenda je ona o psoglavu u središnjoj Istri. Psoglav je navodno živio u špiljama i hranio se ljudskim i životinjskim mesom, a imao je ljudsko tijelo i pseću glavu. Slična legenda je postojala i u Indiji (opisao ju je Marko Polo) i nekim drugim dijelovima svijeta. Legende o vukodlacima su postojale i na otoku Pašmanu. Najmodernija legenda u Hrvatskoj je ona o tzv. šibenskom vukodlaku, koji se pojavio u prosincu 2006. godine.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!