CRO-eu.com
Listopad 20, 2021, 10:40:01 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Božićni običaji u Hrvatskoj  (Posjeta: 13210 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Prosinac 16, 2011, 08:42:42 »


Božićni običaji u Hrvatskoj


Klikni za uvećani prikaz

Donosimo na 15. strani krasnu sliku vrloga našega umjetnika Ferde Quiquerza. Prvi pogled, upravljen na tu sliku, sjetiti će nas najobljubljenije svetkovine, koju slavi kršćanski sviet. Mi vidimo u sredini (br. 1) sliku, koja nam predočuje dolazak Spasitelja na sviet. Tu sličicu mislimo, da ćemo najbolje opisati, ako navedemo ove stihove, koje naš narod za Božić pjeva:

I djetešce povito,
u jasle postavito,
o nebesko ovo blago!
U povoju drhće drago.
Majka i Josip kod njega stoje,
začuđeni obadvoje,
i još mu uz jaslice
služe dvie živinice.

Ostali dio slike poznat je svakomu čitatelju, te nam je ne treba objašnjavati.

Pod brojem 2 vidimo muškarca, koga dvie žene posiplju žitom. Taj čovjek predstavlja polaznika, tj. prvoga koji nam na Božić u kuću dođe. Narod drži mnogo do polaznika jer da mu on nosi sreću. Kad polaznik dođe u kuću, pozdravi domaćine, a onda ga obaspu žitom koje on daje živadi. Većina naroda voli muškoga polaznika jer da je on sretniji.

Slika broj 3 predstavlja sretnu obitelj, kako se na badnjak sprema na večeru. Domaćina sjeo je k stolu te kuša vino. Na stolu vidimo pogaču, čestnicu na kojoj je jabuka a u jabuci šimširova grančica. Sretna domaćica donosi večeru i raduje se kako će u krilu svojih milih mirno i veselo probaviti ovu svetu večer. Malo dalje igraju se djeca s lješnjacima i orasima. Igraju se dok večera dospije. Ta je igra poznata u narodu pod imenom "par ili nepar" ili "koza ili vuk". Tuj se uzme u šaku lješnjaka pa se pita: par ili nepar? Ako dotičnik pogodi onda su lješnjaci njegovi.

Broj 4 prikazuje nam radoznale krasotice koje hoće da saznadu svoju budućnost a to gataju iz likova što ih olovo pravi ako ga raztaljeno ulijemo u vodu. Kraj njih stoji starica majka kojoj na srcu leži sreća ljubljenih kćeri. Ovaj običaj raširen je po našem narodu a i po ostalom Slavenstvu. On prodire i u otmenije krugove koji se otuđuju narodnim običajem. Lievanje olova obavlja se na badnjak u večer a mnogi čine to i na Silvestrovo.

Broj 5 prikazuje "zviezdu" ili "tri kralja". Komu nisu poznati veseli mladići koji jedva čekaju sv. tri kralja, da onda mogu ići od kuće do kuće, da pjevaju liepe božićne pjesme pa da zato dobiju jabuka i oraha. Oni nose bud svjetiljku, bud "Betlehem".

Na sl. 6 vidimo gdje na ognjištu plamsa veselo oganj a kraj njega vrti se na ražnju odojak ili pečenica. Pečenica se pristavlja k vatri na Božić u jutro i to tako rano, da bude pečena dok se crkvari vrate iz crkve. Kad dođu domari iz crkve onda gledaju pečenicu jeli dobro pečena. U nekih krajevih razsječe pečenku polaznik te dade glavu domaćinu, da ostavi do Nove Godine. Sa ražnjem običavaju u nekih mjestih majke tjerati iz kuće djevojke koje se ne udaju. Pri tom govore, da ide djevojka u drugu kuću jer da je dosta svoj rod naslužila. Djevojka zna to te izađe pred vrata a onda se odmah vrati.

Izvor: DiS, 15. 01. 1888
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Prosinac 17, 2011, 08:50:42 »


Običaji na Badnjak i Božić

Naš puk obavlja, postavlja, štedi i čuva za Božić najljepše darove bogate jeseni, najljepše, što daje Bog: bijelo pšenično brašno, čisto maslo, dobar sir, tustu pečenku, gospojinska jaja. Ako dobro vino, za Božić se ostavlja, ako lijepa jabuka ili kruška, ako orah i lješnjak, ošap i suhe šljive i drugo voće, med, pekmez, i sve, što samo ljepšeg Bog da i godina donese, sve se to obavlja i štedi za Božić.

Adventsko vrijeme, t. j. od svetog Andrie do Božića - jer nije slobodno držati pirno veselje, a noći su duge, zato je po selima u Slavoniji običaj držati prelo i posijelo, pripovjedati pripovjedke, bajke i povjesti, zagaćivati i pjevati uz gusle junačke pjesme. Tu se pripovjeda od vila i vještica, od vukodlaka i drugih belaja. I sada još imade prostakah, koji u sve ove stvari vjeruju, jer su ih - vele - čuli od svojih starih i sad se još nadje po gdjekoji pustovnjak, koji na dan svete Lucie (12 dana pred Božić) počme praviti stolčić, i do badnjaka svaki dan po malo na njemu radi i djelucka - stolčić, na komu će pri polnoćnoj misi na badnjak sjediti, i tako sve žene, koje su vještice, poznati; one bo će najzadnje ostati u crkvi i dotle po njoj kao ribe po kotcu amo tamo tumarati, dok on iz crkve ode sa svojim belajskim stolčićem. Drugi opet vjeruju klapnji, da pod polnoćkom pod podizanjem sva domaća marva i životinja, osobito goveda i konji po njekoliko časova divane i kazuju si tko će od njihovih gospodara kroz dojduću godinu biti srećan, tko li nesrećan, i tko će živiti, a tko umrti.

Na badnjak sve se priugotovljava za badnju večer. U kuhinju dovuče seljak uzglavanj vatri (veliki komad suva drva, glavnjicu); usječeno isti dan žarilo za kresanje, vatre, spremi se slama, na kojoj će se djeca valjati i sigrati. Žene izpeku badnji kolač pletenjak (badnjaču), nakite ga istim tijestom, i drugi kolač (ljetnjaču) za prvi dan Božića. Ljetnjača se nakiti mnogo bolje, nego badnjača, nakiti se tijest enim suncem i mjesecom i zvijezdami, plugom i volima, golubovi i klasjem žitnim sva se, ukrasi za znamenje, da je novi zakon, kog je novorodjeni kralj i spasitelj ljudma s neba doneo mnogo izvrstniji od staroga.

Pčelar obavi čista voska za božićne svijeće, i dijeli svima susjedima, prijateljem i znancima , koji neimadu pčelah, jer svaka kuća mora imati tri voštene svijeće. Iste svijeće prave se na badnjak ovako: Izsiječe se pritop voska na komadiće, uzme se čisto povjesmo lana, od njega naprave se fitilji, vosak se pri vatri ugrije, i laneni fitilj obloži se voskom, uzvaljka i tako svijeća napravi. Jedna od istih svijećah dobije dva voštena obručka, draga tri, a treća uštipi se na pet mjesta u znak pet rana božjih. Sve tri svijeće objese se na grančicu, i ova se zadjene za sobno sljeme ili za gredu.

Stol, na kom će se blagovati, prostre se ovako: slama dojde po njemu, po njoj prostre se stolnjak, tanjiri i kašike sve ponajviše od drveta; tikva il čutura s vinom nefali na stolu, mošta i šerbeta bude također, čanak meda, škatuljica tamjana, njekoliko jabuka, oraha, lješnjaka i suva voća, nov lončić, u kom mora biti po dva tri štipetka svake vrste hrane: pšenice, raži, ječma, zobi, kukuruza, prosa, sirka, lana, konoplje, olaja, leće, sočiva, graška, pasulja itd. Suv sir izžunjit (izkopat) u sredini mora biti na stolu, iz njega bo valja napit se vina, da nedodje guša (grlobolja). Pod stol dojde orma konjska: hamovi, uzde itd., da konjska marva živa, zdrava, napredna, i od vuka sačuvana ostane.

Tko na badnjak prvi u jutru stupi u kuću, onoga žene mahom zaokupe i spopadnu kao ose i posade na jastuk, opominjajuć ga, da sjedi mirno, pospu ga žitom, kukuruzom i lanovim sjemenom, da im sve to ljetos dobro rodi, i on je za onu godinu položaj (polaznik) u kući. Poklone mu kolač položajski, dvostruku kobasicu, suv sir, jabuka, oraha, šljiva i nekoliko skretnjeva duhana - ako je duhandžia. On mora malo, ali mirno posjediti, da ženami kvočke ostanu ljetos mirne na jajima, kad ih nasade.
Ustavši ide u kuhinju k ognjištu, i lativši novo žarilo kreše njime vatru govoreći: krave vam se telile, kobile ždrebile, krmače prasile, pčele rojile, njive rodile, kvočke, guske, patke, pure legle kao što se ove iskre sipaju. Položaj je na Božić gost u kući, gdje je položajevao.

Kad na badnjak u večer učini se prvi mrak i zvono zazvoni na gospino pozdravłjenje, svatko žuri, da dojde pod krov kućni. Svijeća se upali, slama u sobu donese, i svi ukućani kleknuvši na slamu pozdrava gospu Bogorodicu, pak onda sjeda se za stol blagovati. U večer se nejedu mrsna jela. Kad prva zdjela (činija) na stol, kuće domaćin uzme badnjdču (kolač badnji) i njim pokrije činiju (Čanak zove se ako je drven), zapali voštenu svijeću odsjekavši ju sa grane izpod tetiva ili grede. Upali najprie onu s jednim obručićem (druga se pali sutra prie objeda, a treća štipana na Mladi Božić ili novo ljeto). Ova svijeća gori dotle, dok se ukućani mole, ili dok izpjevaju božićnu pjesmu:

Veselte se svi narodi,
Spasitelj se vam porodi,
Tko bi rad snjim kraljevat,
Nek ga dojde sad štovat.
U Betlemu gradu u štali
Josip i Maria sami,
Majka i Josip kod njeg stoje,
Začuđeni obodvoje,
I još mu nuz jaslice
Služe dvi živinice,
I djetešce povito,
U jasle postavite.
O nebeske ovo blagoj!
U povoju drhće drago.
Bog ubožtvo miluje,
Na slami se niguje.
Slavno zunce u pol noći
Poradi se u goloći,
U Betlemskoj štalici
Na prioštroj slamici itd. itd.

Poslje molitve ili pjesme uzme domaćin goreću voštenu svijeću, dade ju u ruke djetetu, koje stane na stolicu i okretajuć se na desno kako sunce ide govori: Hvaljen Isus! bogo se rodi! Svi odgovaraju: Uvijek Isus hvaljen! U istinu porodi se! Tako do tri puta čini svako dijete, a poslje domaćin hitro okrene svijeću i zabode goreći kraj u onaj lončić sa žitom, o kom smo već govorili, i dotle ostavi u njemu svijeću dok se ona ohladi, pak onda gledaju , od koje je vrsti hrane prionulo više zrnah za svijeću, te gataju, da će dojdućeg ljeta one vrsti hrane ponajviše roditi.

Badnju noć u svakoj kući gore svijeću do dana, i do polnoćke malo tko spava, nego jedu, piju, kockaju se na orahe i lješnjake i pripovjedaju pripovjedke o porodjenju Isusovom, i pjevaju Božićne pjesme. Prije pol noći ide svatko - malo i veliko, staro i mlado, tko je samo zdrav - k polnoćnoj misi. Crkve su tom prilikom dubkom napunjene, svatko živ veseo je i dobre volje. Pod misom se vesele Božićne pjesme pjevaju, koje svatko rado pjeva. Povrativši se s polnoćke prigledaju konjar i volar k svojoj marvi, i ako su jasle izpražnjene, opet ih napuni sijenom, da - vele - i marva znade kad je Božić. Do zore: zorne mise (zornice) neki legnu spavati, i to stariji, a mladež ostaje na nogami i opet divani, pjeva i kocka se. Čim kucne zvono na zornicu, eto ih opet hite k crkvi, a tako isto na poldnevnu misu na Božić.

Došavši s poldnevne mise na prvi dan Božića kreše opet vatru položaj (polaznik). Taj dan peče se u svakoj kući zaoblica (pečenica). Prije objeda ponovi se sve, što smo rekli o voštenoj svijeći i ljetnjača dođe na čanak dok se mole Bogu i Božiću i pjevaju:

Čestit svitu danak svemu,
Jer izajde sunce njemu,'
Tužni mrak je prošao,
Sunce Isus došao.

Zapjevajmo malenomu .
Kralju noćaš rodjenomu,
Slava Bogu vičnjemu,
I mir ljudma po njemu.

Došao je uzdisani,
I ovadna obećni,

Željni sviuh spasitelj,
Svita razveseljtelj

Zapivajino malenomu itd.

O čudesa! gdi je sada,
Koji sa svim svitom vlada,
I u nebu kraljuje,
U jaslica stanuje.

Zapivajmo malenomu itd. itd.

Isti dan puna je crkva i na poslipoldašnjoj službi božjoj, ili večernji, a poslje ove pleše kolo mladež u kojoj god kući, ili se sastanu, pak pjevaju božićne pjesme. Evo njekoliko Božićnih pjesmah, koje po Slavoniji običajno pjevaju:

I.

Istom poče ja najbolje spavati, sanjati svakojake sne,
Na travici ležeći u sred šume zelene;
Al ugleda ja trčećeg, ovak meni govorećeg:
Ustani, k ovcami, ovce tjerat na pašu vrime jest.
Kad se digo i otido viditi, smotriti, tko to govori,
Tad ja vidim sjajno nebo kano da gori
Kod Betlema jošter mnoge
Od anđelah tu naloge
Biaše, pjevaše, i mir puku navjestjivaše;
Jošter neki vrlo jaki vikati i zvati ja sam čuo glas,
Men se čini da poziva svekolike nas:
Vi pastiri što ste stali,
Neidete k onoj štali,
Hitite, vidite čudo rođeno,
Vi se njemu poklonite
I dare mu prinesite.
Kad uniđo ja u štalu razbitu, odkritu i oštećenu,
Tu bi Josip s majkom divom tu se sgrnusmo.
Medju njima tu djetešce,
Lipo, milo ko jagnješce,
Ono leži na slamici,
Položeno u jaslici;
Mi mu dere prinesosmo,
I ovako svi rekosmo:
Slava tebi o Isuse, ditiću, kraljiću ležeć na slami!
Hvaljen bud nam do vika
Od svakoga jur čovika
S majčicom, divicom, s Josipom tvojim odhraniteljem.


1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Prosinac 17, 2011, 08:52:29 »


II.

O ditešce moje drago! vesela sam ti,
Tisi moje milo blago, spavalo bi ti.
Sinak, sinak moj ljubljeni! sladko mi zaspi,
O golubak moj srdčani! sve moje si ti,
Ninaj, ninaj mili sinak, uzmi pokoj svoj,
Jer dolazi tihi sanak, ti si sokol moj.

Radostan je sin moj dragi u pelenica,
Mirno spava moja blago sad u jaslica.
Na nebesih sve zvizdice kralju sivaju,
A ptičice po dubravi željno pivaju.
Sve stvorenje raduje se svom stvoritelju,
I svi ljudi raduju se odkupitelju.

III.

Veselte se svi narodi,
Danas vam se kralj porodi
Od pričiste divice,
Svete bogorodice.

O pripostoj, gle, štalici
Porodi se na slamici,
Živine se smilovaše,
S parom njega ogrijaše.

Nebesa se prosvitliše,
Kano ob dan svitlo biše,
U pol noći to se zgodi
Kada diva i mati rodi.

IV.

Svako stvorenje Bogu poštenje vridno daj,
I čedo ovo, u jaslo novo celivaj.
Pastiri hite, pozdravit dite betlemsko,
Na slami drago, rođeno blago nebesko,
U male jasle, rajske su sašle ljepote,
Sve naše nade, sunašce pravde rodi se.

V.

Veselje ti navisćujem puče krsćanski
Jer se kralj n Betlemu rodi nebeski,
Još mali, u štali,
Kog stvorenje svako slavi,
Štuje, diči, jer je pravi
On naš spasitelj i odkupitelj.
Pored njega stoji majka, diva Maria,
Ter sveg svita spasitelja lipo povija,
Njeg goji i doji,
Uspavkuje i njeguje,
Spavkaj, spavkaj i popivuje
U jasličici i na slamici.
Tud govore njem pastiri stojeć na vrati:
O pastiru svih pastira knam se obrati!
Dojdosmo, donismo
Darove ti prikazati:
Janje, mliko i sir dati
Sladki Isuse! k nam obrati se.
Jer smo čuli anđeosku slavnu pjesmicu,
Što anđeli sišav s neba dol nad štalicu
Pivaše, slaviše
Slavu Bogu gori dajuć,
A mir ljudma obećajuć
Srdca čistoga, duha bistroga.
Majko božja i Josipe molite za nas,
Koji smo se kod Betlema skupili danas,
Da naše srdašce
Povoj bude božjem sinu,
Isukrstu gospodinu
U vike aman; u vike amen.

VI.

Na salaših kod Betlema,
Tamo dosta paše ima,
Tamo ovce tjerajmo,
U tu frulu svirajmo.
Vatru ćemo naložiti
Pakraj nje se položiti,
Premda ljuta jest zima,
A odiće neima.
Zato, Miško, nosi drva,
Jer imamo veće mrva,
I to kaži Đurici
U tankoj košuljici.
Ti Bartole vrati ovce,
I pristavi k vatri lonce,
Ali da nepokipe,
Pazi dobro Filipe.
Što ćeš dati brate Mato,
Što ćeš ponit seko Kato
Nami na put u torbu?
Jednu kokoš u čorbu,
Masla, sira mora biti,
I sve to ću ja poniti,
I dva il tri plećeta,
I čuturu šerbeta.
Ustan' brate ti Nikola,
I opravi brže kola.
Jer jedna novina,
Nas poziva s visina.
Hajde ovce zatvorite,
Torbe vaše zametnite,
Do Betlema hodimo,
Da ditešce vidimo,
Hajde braćo da idemo,
I darove ponesemo
Božanstvenom tom kraljiću,
Bogu dragom i Božiću.
A ti Andro uzmi gajde,
Tere s nami žurno hajde,
I posviraj sad veselo,
Da nas čuje cilo selo.

Drugi dan Božića slavi se kao i prvi, a treći dan - slama van iz kuće -nosi se, i to do sunca. Nosi ju u šljivike i voćnjake, te na svaku voćku povrh deble izmedju otrokah po malo metnu, da im šljive i druge voćke dojdućeg ljeta bolje rode.

Izvor: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku
1. lipnja 1852.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Prosinac 23, 2012, 12:58:35 »


Na Badnjak

Zimska večer. Tiha nojca.
Polja, njive, dole krili.
Led'nim zrakom zimsku pjesmu –
Običajnu buru cvili.

Kroz noć tamnu svjetlo inje.
Na drvlju se golom sjaji ...
Časak sjevne ... nesta sjeva ...
Rek bi: svjetu nešto taji.

Ne bi dugo - odkrila se
Tajna inja svemu svjetu -
Ne bi dugo - svjet je ves'o
Dočekao večer svetu.

Na sve strane pjesma ori,
Svud veselje, radost vlada,
Svetim hramom pjesmu ječi:
"Spasitelj se rodi sada."

Bunjevac, Krmpote, 23. prosinca 1905
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Prosinac 23, 2012, 13:01:00 »


Skoro sto godina je ova Ujevićeva pjesma stara i još uvijek nije ništa, kao ni pjesnik kojega obožavam, od svoje ljepote izgubila. Meni je ova pjesma najljepša pjesma koju sam do sada pročitala.

Uz to je ona prvi puta na internetu, pa ujedno i moj poklon svima ljubiteljima Ujevićevih pismeno fiksiranih misli i osjećaja. MD

Božić 1919

Tugo svetih dana, kad se prosipa
kao sitan slador bijelo sniježno inje,
kada iz jasala čedo Josipa
nudi čudu svijeta bolne oči sinje;
pad ok vatra pali našu žarku krvcu,
od krvave rijeke što je prolismo
kao žižak gori na božićnom drvcu
plamen prave vjere, što zavolismo,
i dok tako snužden u kafanskom kutu
glođem crnu sumnju sred ranjena,
mutni danak vije neku maglu žutu
dotle znam da zvona, bolna zvona
povrh pola čela muža smanjena;
u tišini sela crno bugare
te da stalnom čamom dona-dona-dona
teše jad ognjišta, mrtve ugare.

I ja tada kličem: Bolni božiću,
nemam peći, ali duh naložiću,
sveti oganj i svoju dušu složiću
u zvonku zvučnu slavu Božiću
u česmu pjesama,
u pjesmu česama;
no mrak iz mene
biva crn i težak - i crnji i teži -
ko mrak oko mene,
što steže u mreži.

Sam na svijetu, a nigdje nikoga.
Čeljadi je smiješno moje gnjusno – rublje,
dokle moje oči posmatraju Boga,
dokle moje uho čuje čiste trublje
bolje vasione, duha sakritoga;
da sklonim glavu, nemam dobra duplja,
naokolo svuda nemilosne laži;
naokolo srca šuplja
i draži bez draži.

Putuje se svijetom sudbonosno sam.

A sitna djeca ruke pružaju
za dragovoljan bakar otkupljenja,
dlan, na kojem gori crven plam.
I kroz osvit tihih Pozdravljenja
te će male ruke da nas razoružaju.

Nego evo govori mi glas:

"Bijela čela, koja padate
Sa gvožđem kletve oko tjemena,
što ne kruni krunu, niti klas,
okrvavljena srca, što se jadate,
počekajte koru vremena,
svijetliji nam ili čišći čas;
optuženici duša potonulih,
i čela klonulih,
vi oronuli,
počekajte,
Spasiteljski Čas

Ne teku čiste suze uzaludu.

S vašeg oka one će da budu
bistri sjajni žišci;
vas će spasti, vas će spasti, vas će spasti,
o Ikonoklasti,
vaši vrisci,
o popljuvani
i ugnjetavani,
što kroz zadnju bijedu
motrite val u ledu
za dubljinu modru
dubokomu, spokojnomu odru. –"

Nada će da viknu trube crvene,
crvene,
- u crvenoj boli, u plamenom tempu -,
kada će da kriknu mrtvi kameni?
Moje ruke dvije su štake drvene,
drvene;
Pružaju se ruke poletarca
logu božanskoga proletarca;
nečujno se gase zadnji plameni,
zadnji ameni
na meni.

Tin Ujević
___________
Ovu pjesmu je Ujević napisao nakon završetka Prvog sv. rata i početkom dugotrajnog utjecaja Srbije na Hrvatsku.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Tin_Ujevi%C4%87
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Prosinac 24, 2012, 03:01:04 »


Kako je nastalo božićno drvce


Usred tihe svete noći kleči narod pred štalicom priprostom. Sluša anđelsku pjesmu Božićnu, koja mu donosi snage i hrabrosti: "Lomi se svijet i pucaju temelji, ali ti se ne boj. – Snaga je tvoja neslomiva, posvetila ju Božja pravda! – Sloboda i sloga tvoja biti će baštinom, potomcima tvojim, jer Mesija se rodio, da bude štit i obrana vjernima svojima. – Iz štalice priproste svjetlost će Božja obasjati putove tvoje narode pravedni, narode hrvatski!

Veličanstvenom sjaju božićne svetkovine pruža u obitelji poseban čar božično drvce. Ne može si čovjek zamisliti Božić bez božićnog drvca. Svi ga vole. Siromašne domaćice uštede bilo na čemu, samo da si mogu okititi i najskromnije malo božičmo drvce.

Kako je nastalo to drvce?

O tom se je mnogo istraživalo već u staro doba. Neki su istraživači ovog bežičnog običaja naslućivali, da je mogao nastati pri Kristovom svečanom ulazu u Jeruzalem. Taj dan dočekao ga je narod sipajući pred Njega palme, cvijeće i maslinove grančice a prema tome da su ljudi u onim krałjevima, gdje ima zelenih borova i jela došli na misao, da i dolazak Kristov na svijet, dakle rođenje proslave zelenim granama. I donosili su grane bora i jele u kuću i kitili. I crkvu za polnoćku su posipali grančlicama. Narodne je mašta stala ove zelene grančice kititi plodovima prirode, koje su posjedovali u to zimno doba: jabuke, orahe i lješnjake. Da budu ljepši i više odgovaraju zlatnim darovima Sveta Tri Kralja malom Isusu počeli su ove plodove i zlatiti i takve vješati na grane. Iz tih zelenih grančica niklo je kasnije božićne drvce.

Međutim o božićnjem drvcu razvile se razne legende. Najstarija veli, da je onu noć, kad se Krist rodio nastalo oko Betlehemske štalice proljeće. Sve je drveće ozelenilo i okitilo se cvijećem i na spomen toga kiti se bor na Badnjak. Postoji još jedna vrlo lijepa legenda o postanku božićnog drvca. Tu se veli: U svetoj noći, kad se u Betlehemu rodio Spasitelj obadovali se ljudi u gradu, pastiri na poljima. U dolinama uzgibalo se drveće. Nastalo je šaputanje. Svako se stablo žurilo k štalici, da se pokloni Svetom Djetešcu. Naročito se digle uljika i paoma smatrajući se najviše pozvanima, da se poklone Spasitelju. Uporedo s njima rasla je skromna jela i stala moliti da ju povedu, ali uljika i paoma se posprdno nasmijaše. Kako smije jela tražiti, da se pokloni Spasitelju svijeta, ona, koja je puna bodljikavih iglica, a iz nje teče smola. Jela žalosno zaplaikala. Paoma je otkinula svoj prekrasni list i položila pred štalicu, da bude mahalicom Novorođenom Djetešcu. Uljika je prolila iz grančice svoje minisno ulje, i sva je štalica zamirisala. A-nđeo Božji nevještajući rođenje Kristovo, opazio je duboko poniženu i rasplakanu jelu pa dade znak nebu, a bezbrojne zvijezde požurile se na zemlju i pokrile grane siromašne jele. I ona planu u sjajnoj svijetlosti, prepuna zvijezda. I probudi se sveto djetešce Isus, a njegove male očice zadivljeno gledaju krasnu jelu posutu zvijezdama. Anđeo pak svečano objavi: "Siromašno zeleno drvce od svih zabačeno i poniženo, zaslužilo si, da budeš uzvišeno nad one, koji su te ponizili. Vazda ćeš biti objavom radosti uzvišenog blagdana rođenja Isusa Krista. Bit ćeš radost dječici, a odraslima divna uspomena na zlatno djetinjstvo."

Talko legenda. Međutim jednu okolnost na božićnom drvcu razjašnjavaju svi jednako, a to je paljenje svijećica na boru. Svijeće na božićnom našem drvcu simbol su svijetlosti što je Krist svojim rođenjem donio u tamu jadnoga svijeta. I baš zato je najljepše, da se bor osvijetli pravim svijećicama, a ne električnim svijetlom. Svijeća je bliža tome simbolu negoli električna žarulja, koja sjeća na razne reflektore što zrakom traže nišan - topovima . . .

Kitimo svoje božićno drvce u narodnom stilu

Zagorski bor. Kupite jeftini papir i to, bijeli, crveni i plavi. Svaki za- sebe. Onda režite 2-3 široke, a 10 do 15 cm. duge pasice. Dva prva kraja slijepite ljepilom i dobivate kariku. Sada nanižite na ovu ostale pasice i tako dobivate lanac. Isto napravite od bijelog i opet od plavog papira. Sada uzmite orahe i lješnjake te ih pozlatite. Zatim lijepe crvene jabuke vješajte na bor na jače grane, a pozlaćene orahe i lješnjake na tanje. Neka je bor toga pun. Onda se na koncu objesi draperija najprije crveni lanac odozgora, bijeli u sredini odozdola plavi. Još svjećice i na vrh zvijezdu i bor je gotov. A krasan je pravi narodni zagorski bor. U Zagorju su naime u davnini ovako kitili velike grane od bora i vješali ih u kut sobe. Ovakav je bor originalan i krasna je trobojka, a nevjerojatno je jeftin.

Licitarski borić. Uzmite kod licitara mala srca, konjiće, bebe, svete sličice, jednom riječi sve, što nađete u malim oblicima, pa svežite uskim narodnim vrpcama i objesite na bor, da je prepun tih ukrasa. Na vrh na stabljiku zvijezdu, ispod nje veće licitarsko srce. Osim ovoga objesite i crvene jabučice, jer Božić ne može biti bez jabuka na stablu, ako je bor narodni. Naravno i svijeće. I ovakav licitarski bor je predražestan, originalan u narodnom stilu. Ako još stavite više malih srca ili likova sa zrcalcima, upravo blješti svim sjajem.

Zlatni bor. Za ovaj se bor uzimaju zlatne jabuke. Naime, čitava košara jabuka pozlati se tankim zlatnim papirićem, kojeg prodaju svuda več davno prije Badnjaka Ovakvim pozlaćenim jabukama okriti se čitav bor. Osim toga se pozlati suhi plod od smreke i vješa na grane. Od zlatnog papira naprave se lančić i naokolo bora se ovije. Gore na vrhu sveže se velika zlatna zvijezda sa hrvatskom trobojkom i vrlo dugim vrpcama, koje vise preko svega zlatnog bora. Ispod svakog se bora uokolo pokrije mahovinom i metnu jaslice ili Betlehem.

Uopće bi trebalo, da što više uvedemo narodno okićena božićna drvca. Svaki kraj ima svoje osebujnosti pa se domaćici i njenoj obitelji pruža prigoda, da u kićemju bora dade maha svojoj narodnoj fantaziji, ukusu uz skladanju našeg božićnog drvca.

Božićno drvce mora biti svježe

Često opažamo, da iglice božićnog drvca već poslije dva ili tri dana počnu opadati i drvce ne izgleda lijepo ni svježe. Stoga treba drveno podnožje, u kojem obično stoji božićno drvce, posta viti na klupicu ili dasku, u kojoj se mora prpbiti rupa, da kroz nju može proći okrajak stabla. Ispod ove klupe valja postaviti posudu s vodom, koja se često mijenja. Klupicu ili dasku i posudu prekrit ćemo mahovirnom da se ne opaža. Tako će naše dirvce ostati dugo svježe. Kad prođu blagdani drvce može i dalje unositi veselja u život naše djece. Posadimo ga na vidljivo mjesto u vrtu ili dvorištu, a na njegove grane pospimo ostatke jela ili svežimo kutijice s kukuruzom. Ubrzo će drvce biti puno pernatih gostiju. Ptičice će dolaziti da se hrane. Ovako božićno drvce služi poslije djeci da hrane ptice. Tako može drvce ostati u vrtu do ožujka. U ožujku će grane jela poslužiti odlično kao zaštita jagodama u vrtu. Po danu osobito oko podne, u to vrijeme sunce sja i njegova toplina budi biljke, te one često prerano izniknu iz zemlje. Po noći međutim nastupaju mrazovi i eto velike opasnosti za život biljke. Jeline grančice, kojima ćemo preko noći prekriti tlo sačuvat će biljke, osobito jagode od opasnosti i smizavanja. Tek kad sve iglice otpanu i kad su grane potpuno gole, istom onda možemo spaliti u peći božićno drvce.

Božić u narodu

Božić! I opet evo, gdje širom cjelokupnog kršćanstva u svijetu odjekuje stari, veseli i pun blaženstva, božićni pozdrav. Ma što inače pokretalo ekonomski, politički i privatni život, danas ima prvu riječ svijetli praznik sa svojim tajanstvenim čarom. Nastupa za nekoliko trenutaka dubok, srdačan mir, poslije tolikih mučnih i teških dana. Porodica je sada središte života i sve se raduje zajedničkoj slozi i ljubavi. Širom svijeta nigdje nema tako divnih narodnih običaja posvećenih Kristovom rođenju kao u našem narodu.

Božićni obićaji u okolici Pakraca

Na badnju večer u dvorištu pred kućom opali se hitac iz puške. To naviješta da se ukućani spremaju na badnju svečanost. Domaćin ulazi u sobu, nosi snop ili košaru sa slamom, i zaželi sretnu badnju večer. Iz slame izvuče dvije najduže slamke, pa ih položi na stol u obliku križa. U sredini postavi kovani novac. Na ovo domaćica rasprostre bijeli stolnjalk. Oko kraja . stola slaže redom pozlaćene jabuke, zatim luk i tamjan. U sredini postavi tanjur sa zelenom pšenicom, koju je posijala u toj posudici na samu sv. Luciju. Pšenicu koja je već visoka i odozgo ravno odrezana, sveže domaćica hrvatskom trobojnicom. U sredinu te pšenice uloži domaćica čašu u kojoj se nalazi zrnje kukuruza i pšenice. U to zrnje se utakne svijeća i zapali čim ukućani započnu večerati. Prije nego što sjednu za stol, svi pokleknu okolo naokolo stola i glasno mole, a tek zatim sjedmu k badnjem stolu. Prvo jelo te badnje večeri jest luk češnjak, kojega zamoče u med i tako jedu. Iza toga dolazi topla posna juha, a onda suhe ribe, kuhani grah, pa i druga posna jela, već prema tomu, kako je kuća imućna. Valja spomenuti, da se po čitavoj sobi rasprostre slama, a najviše pod sto. Na toj slami spavaju čitavu noć djeca. Ukućani ostaju sjedeći kod stola dok djeca. spavaju na- slami, razgovaraju i pjevaju božićne pjesme, a kad opali prvi top, tada se spremaju na polnoćku. Narod dolazi na tu polnoćnu svečanost kao u procesijama i svuda putem pjeva pjesme, a mladići pucaju. Već rano se sakupe pred crkvom i tada mladež, prije nego ulazi na polnoćku otpleše kolo. Čim pozove zvono oni su u crkvi. Iza polnoćke odlaze kućama i tada opet sjedaju k stolu i svaka kuća tada jede "paće" t j. hladetinu. Za Božić svaka seljačka kuća mora imati pečenku, tj. prase-na ražnju. Ali ovo se peče već na sam badnjak. Anka Wirth

U bunjevačkim krajevima

Dvije nedjelje prije Božića slave se majke, ta slava sasvim je istovjetna sa proslavom majčinog dana, koji se je uveo po raznim gradovima u svijetu kao i kod nas. 'Prigodom te slave čestita se majkama, dariva ih se, a djeca im ljube ruke jednom, riječi kao da toga dana imaju majke svoj imendan. Nedjelju dana prije Božića slave se očevi. Toga dana se opet djeca zahvaljuju svojim očevima na brizi i trudu što su uložili za njih. Sama slava Božića sačuvala je neke običaje koji su već poznati iz drugih krajeva. Međutim slave se o Božiču u mnogim krajevima kod nas i "dodole i kraljice", što je također poznato iz krajeva. Marica Mihalović

1. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Prosinac 24, 2012, 03:06:33 »


U okolici Valpova

Na Tominje se blagoslove u crkvi jabuke, med, češnjak i sol, blagoslovi se i-jedna velika i tri male svijeće, Ove svijeće gore pri večeri. Cijelu noć se ne ugasi svijetlo. U sobu se donese slama i tu noć nitko ne spava u krevetu, nego na slami. Mladež se zabavlja, a stariji pripovijedaju, dok ne dođe vrijeme da se ide na polnoćku. Poslije polnoćke, idu mlađi muškarci za "položaje". K prijateljima i znancima dolazi prvi muškarac u jutro na Božić i to je "položaj". On im zaželi sretan Božić i želi im Božji blagoslov u kući i u gospodarstvu. "Položaja“ podvore rakijom i to najviše medenom, a i raznim jelima. Običaj je, da kuće domaćin na Tri Kralja ide rano u jutro u polje i posvećuje svetom vodom žito. Vjekoslava Tivanovac

U Gorskom Kotaru

U Okolici Vrbovskoga se Božić obavlja uz poznate običaje. Samo je poteškoća za bor, makar smo okruženi šumama. To se mora dobiti uz prkos zabrane! Na badnju večer se bor mora kititi. Tu noć domaćica pazi na vatru; da gori sve dotle dok se Isus rodi. Domaćin pazi na goveda, da tu noć imaju pune jasle sijena. Ivanka Kalenić


U Svetoj noći sve što je u selu zdravo, hrli na polnoćku

U okolici Jezerana

Treći dan Božića o Ivanju tamo zovu mladenci. Taj dan u večer idu momci k djevojkama i pred kućom pjevaju slijedeću pjesmu:

"0tvor' vrata lijepa djevojko,
Il' otvaraj ili odgovaraj.
I tvoja je majka otvarala,
Otvarala, momke darovala.
Desnom rukom, crvenom jabukom."

Djevojka zatim pusti u kuću momke i sve daruje lešnjacima, orasima ili jabukama.
Jezeranka

U Drežnik Gradu i okolici


Djevojka kiti "Tepeškara" trobojkom

O Božiću idu po kordunaškom običaju "Tepeškari". Niti nąjstariji ljudi ne znaju, od kuda je taj naziv; U večer na Sv. Stjepana idu momci 3-4 u grupi k djevojkama, pa pred svakom djevojačkom kućom pucaju iz kubura i pri tom pjevaju pjesmu: "Otvori vrata, lijepa djevojko" Na to djevojka izlazi, pozove ih u kuću, te ih dariva jabukama. orasima i lješnjacima. Koji joj se najboije sviđa, toga okiti trobojmicom ili drugim "tračkama", vrpcama. Ti posjeti traju cijelu noć. Sutradan, kad se na sv. Ivana opet sastanu kod crkve, koji momak ima najviše "tračaka", toga djevojke najviše vole i on se silno ponosi. Kojoj je djevojci došlo najviše "Tepeškara", ta je najljepša i najviše se ponosi, a kojoj je najmanje, ta je vrlo žalosna. Kad su se dosta nagledali jedni drugih, uhvate se u kolo, a kad se spusti mrak, raziđu se svi svojim kućama s nadom u srcu i pobjedom u očima.  J. Vuković

U Slavoniji

U jutro na sam Badnjak, ne smije doći u kuću žensko, dok nije bilo muškaraca. Rano dolazi u kuću muškarac i mora odmah sjesti i mirno sjediti, da kvočke dobro sjede. Ako je stariji, ponude ga sa čašicom rakije, ako je mlad dobiva jabuku. Jedva se čeka večer, da se donese slama. Otac nosi slamu, kad zvoni pozdrav Gospi. Ako oca nema, onda najstariji sin pokuca na vrata, uđe i čestit Božić, dotle majka već zaplali svijeću, čeka oca koji svetom vodom i tamjanom posveti kuću. Onda sjedaju i večeraju posno jelo: grah. Medena rakija ne smije manjkati. Poslije večere legnemo na slamu, pjevamo Božićne pjesme i tako pjevajući, čekamo pol noći, da idemo na polnoćku.


Stare bake ostanu kod kuće i točno u 12 sati, kad zvoni treći put u crkvu, izlazi baka do dvorišnog plota, trese ga i veli: "Streslo se tako sve zlo s kuće naše - i sve nevolje i zloće – dao Bog!" A. M.

Šokadija, u selu Gradište

U našem selu osobito su šačuvani Božićni običaji. Dan uoči Badnjaka, Sv. Viktorija, zove se u našem selu "Kokošji Badnjak". Taj dan žene osobito dobro hrane živad. Cijeli dan mora biti hrane u krugu, što naprave žene od konopca. Prvo žensko lice, koje dodje u kuću, mora biti "kvočka". Brže sjeda za vrata i viče: "Kvo-kvo". Domaćin je posipa sa kukuruzom, zoblju, ječmom. I što žena duže čuči, to će kvočke bolje sjediti. Ako muškarac dodje na "Kokošji Badnjak" prvi u kuću, bit će puno pijetlova. Na sam Badnjak markantno je ovo: Domaćica peče kruh, zvan "Badnjača". Taj se kruh kiti tijestom u obliku križa preko kruha. Na kraj i u sredini križa napravi se ružica, a svaki ugao mora nakititi figurativno i to: klas, burence, mjesec i sunce. Osim toga peče "kravaricu". Na tom malom kruhu načini iz tijesta oblike vimena i ovo pečeno dade pojesti kravama, da bi imale mnogo mlijeka. Onda peče kolač za "Položaj". Na Badnjak se večera pristavlja čim odzvoni podne. Kuhaju se "valjušci u rasolu", riba, zatim "simenjača". Čim je večera gotova, pokupe se ukućani, kućegazda unosi slamu u kuću i kaže: "Faljen Isus, čestit vam Bog, Božić, Isusovo slavno poređenje, Adam i Eva". Kad je večera na stolu, najmlađa curica donosi iz kuhinje na tanjuru Božićno žito sa zapaljenom svijećom i govori na pragu: "Faljen Isus, čestit vam Bog, Božić, Isusovo slavno poređenje, Adam i Eva".


Na spomen Betlehemske štalice - djeca
spavaju na slami, a odrasli pjevaju.

Ide dalje do sredine sobe ponovi isto. Kod stola, kaže isto samo se okrene oko sebe i malo poskoči. Na prvi dan Božića slijedi ovako: Poslije pastirske mise dolazi u kuću "Položaj". Čim uđe u kuhinju, razgrče vatru i govori: "Toliko vam se prasilo, legli se pilići i guske". "Položaj" obično bude zet ili unuk. "Položaj" ostane na doručku. Dobije kobasicu i kolač, što je na Badnjak pečen.  Šokica

U okolici Čazme

Za Božić postoji običaj da najstariji ulazi u tamnu sobu gdje su svi ukućani sakupljeni sa svijećom u ruci, da se tako sjete kako je Krist unio svijetlo u tamu života! Domačica donese na leđima ponjavu slame, baca po stolu i ukućanima zrna kukuruza i pšenice, sazivajući blagoslov nad kuću i polja. Na to se zapale svijeće na stolu i zapjeva se:"Narodi nam se ..." Slama se stavi pod stol, na stol se metne u križ nekoliko slamka i onda se prostre stol. Večera se obično grah na salatu i krumpir s mondurom. Na to se zabavljaju do polnoći, a onda idu polnoćki. Kad se vrate počinje blagdan i jede se obligatna hladetina, kobase i kolači. Na Božić priprave seljaci sarme, pečenke, kolača i šale se: "Dobro nam je, imamo svega, kao na Božić!" Marija Šegović

U Pakoštanu

Na badnji dan mijesi se kruh za četiri dana. Za svako muško dijete mora se umijesiti bubanj, išaran i prepleten pletenicama, a za žensko djevojčica s dugim pletenicama te išaranom pregačom. Na večer se ide na tor. Kada sve blago stigne; domaćin kuće preko vola, ovna ili konja, kolač sa jednim ukućanom, te se veli, koji otegne manji komad, da će manje živjeti; a tko više, taj će živjeti više. Nakon toga domaćin i ostali ukućani, koji su tu, moleći Boga tamjanom kade sve uglove u toru. Nakon što je ovo svršeno, ide se u kuću. Domaćin sa nekoliko članova obitelji moli Boga i iskadi tamjanom cijelu kuću, a domaćica pripremi u tom međuvremenu stol. Kada zazvoni Zdrava Marija, domačin položi maslinov badnjak na vatru, s kojim tri puta prekriži preko vatre i onda ga položi, te skupa sa svima članovima obitelji izmoli pet Očenaša za pokoj duša svojih i svih pravovjernih mrtvih. Zatim se ide k stolu za večeru. Na stolu je napravljeno pet pšeničnih kolača, jedan povrh drugoga i u njih usađena voštanica sa maslinovim grančicama i bršljanom.


Sjetite se djeco da je Krist unio svjetlo u ramu života ...

Za stolom moraju biti prisutni svi članovi obitelji, i prije nego se počne večerati, pomoli se Bogu za žive i mrtve. Ako je koji član obitelji odsutan u svijetu, tada. se i njega naročito spomene u molitvi. Prije svega ovoga, pored druge svijeće, upali se božićna svijeća, a nakon završene večere, ostavi se sve jelo na stolu i ono ostaje tako preko cijele noći, da bi u noći jeli anđeli. Zatim se gasi božićna svijeća s kapljicom vina iz namočenog kruha. Domaćin gasi svijeću i govori: "Kako se ova sviječa ugasila, onako se u nama svaka zloća i opačina ugasila". Ostali članovi obitelji jednoglasno govore: "Amen, Bože!"
Poslije večere, naročito mladež, dolazi jedna drugima, te se zabavljaju i pjevaju, čekajući ponoć. Kada zazvone zvona i zapjevaju maškule – mužari, tada se pjevaju božićne pjesme i ide na zomicu, čestitaju jedni drugima Božić, ljubeći se. Zavađeni se izmiruju i opraštaju jedan drugome.


Kako se ova svijeća ugasila – onako se
nama svaka zloća i opaćina ugasila.

Poslije podne na Božić i sve ostale božićne blagdane, mladež igra narodno kolo, ispod pazuha unakrsno preko grudi povezanim rukama, dva koraka naprijed, dva nazad, šuljajući se i dalje naprijed na desno skačući i lupajući. Kolo se igra bez svirke - muklo, a ponekad se zapjeva i koja pjesma, a među njima je najstarija i najzanimljivija ova:

Divojka je, divojka je pod đulom zaspala oj!
Rumen-đule, rumen-đule, ne trinji se na me oj!
Nije meni, nije meni do česa je tebi, oj!
Već je meni, već je meni do moje nevolje oj!
Mlad me prosi, mlad me prosi, za stara me daju oj!

Nekada je bilo divno pogledati ovakovo kolo, kojeg je krasilo šarenilo narodnih nošnja kod ženskih i muškaraca. Ženske su imale lijepe modrine sa sokom od skrleta, haljetak opšiven kordunama, buštpoprsje modrim, izvezeno raznim narodnim vezivom, a tako isto i pregače. Opanci na kajiše. Obojci pleteni od vune sa raznim šarama, a tako isto i čarape kod djevojaka, a bječve kod žena. Na glavi bijela lanena pokrivača vezena narodnim vezom.
Kod muškaraca lijepa crven-kapa. Haljetak optočen kordunima i kitama, a prsluk izvezen narodnim vezom sa srebrenim pucetima. Hlače na kučke, optočene i išarane vezom oko džepova. Na nogama šareni obojci i opanci na kajiše. Bibijana Lukun

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



Mir
« Odgovor #7 : Prosinac 24, 2012, 03:10:50 »



Mir!

"U to vrijeme godišta,
mir se svijetu navješta ..."

Približava nam se veliki dan. Toliko smo ga se načekali. Nije nama nov taj sveti veličanstveni dan. Ta već je dvije tisuće godina, što se godišnje ponavlja. Ali uvijek ga željno dočekamo, kao što utamničen u okovima sa žarkom požudom očekuje dan svojega oslobođenja. Neku čudnovatu tujstvenu silu ima u sebi taj dan. Za sve. I za one, koji kažu da ne vjeruju. Tom prigodom svi mo ljudima, ničem drugom nego ljudima. Za jedan trenutak svuku od seba razna politička odijela i svoja razna znanstvena i filozofska, bilo kriva bilo na po prava, uvjerenja, te vole postati opet maleni kao djeca.

Tada nam je svima drago sjediti među djecom oko badnjaka, iz kojega vrcaju iskre, s njima se radovati i osjećati još jedamput svu tajnu divotu Božića. Svi želimo u duši proživjeti ponovo tu pjesmu životu. Ta goruća i živa želja je kao čežnja onoga koji je izgubio svoju sreću, te očekuje taj od sudbine određeni dan, kada će se još jednom osjećati zadovoljnim i uživati čisto presrećno blaženstvo.

Al ipak cijela tajanstvenost Božića, njegova poezija i njegov čar mogu se protumnčiti jednom najprostijom riječi: Mir.

Svi znaju da je to blagdan mira. I zato se ta božanstvena noć tako žestokom težnjom očekuje. Ta zar nije mir, pokoj, duševni počitak, ona iluzija, za kojom uzdišu svi, i oni za koje se čini da su rođeni samo da rade i da im življenje bude posao.

Ali taj obljubljeni mir nam manjka. Želimo ga i ranjenom ga dušom dozivljemo, ali mir ne odgovara na naše očajne krike, uzdisaje, molbe i žudnje. Čini se kao da je mir odlučio za uvijek napustiti ovu zemlju, prožetu tolikom čovječanskom krvlju, izgorenu gustim plamenom mržnje.

Mi uzdižemo naše ruke na molitvu prema toj iluziji, ali ona se ljutito od nas okreće.

Ali ipak je li baš istina, da se mir udaljio od nas ili smo možda mi koji ga odbacujemo od sebe?

Mir je bio na toj zemlji. Bio nam je iz nebesa darovan. Onu noć. kada su se nebo i zemlja u čudu priklonili na siromašne jeslice uz koje je jedna ponizna izraelska Djevica sva u zanosu uzdizala k Bogu pjesmu zahvalnicu i zborovi nebeskih duhova su pjevali: "Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje."

Ono djetešce, koji se rodilo u betlehemskoj štalici i ondje ležao u jaslicama između nekoliko siromašnih siromašnih osoba, bio je Mir, koji je Bog ljudima poslao. I onda kao što dandanas živjeli su narodi u nemirnim trzajima, puni međusobne mržnje. Čudno samo, što u onim danima, kada se je rodio Kralj mira, nije bilo na svijetu nijednog rata ili nemira, za koji se je znalo.

No opaki su ljudi više voljeli i ljubili tamu nego li svijetlost: Nisu se više sjećali onoga djeteta, koji je kasnije odrastao i pošao po svim krajevima Judeje i Galileje učiti nauk mira. Dapače su mu se oni rugali i protivili. Njegovoj pomirljivoj nauci, prožetom najčistijom i najižešćom ljubavi, suprotstaviše svoje niske interese i špekulacije. Ona presveta nauka, koja nam pokazuje put u poniznosti i samozataji, mora se suprotstaviti oholost, potajnim strasima i lakomost. Ti špekulanti odlučiše da se progoni onaj božanstveni čovjek i njegova nebeske vijest iz obitelji, iz selu i grada. iz država; htjedoše da ga istrijebe sa zemlje. I proglasiše svoju pobjedu i konačni poraz Razpetoga.

Ali ljudi su lutali u tami. Mislili su da su stvorili jedno novo svijetlo, a to nije bilo ništa drugo nego đavolska obmana; to je bila samo varka pakleng plamena koji je gorio u njihovoj duši.

I slijedili su krvni dani kroz dvije tisuće godina, gotovo bez prestanka, dok nije napokon zadnji udar, koji smo mi pretrpjeli, oblio i pocrvonio čovječjom krvlju cio svijet.

A iza krvi i po krvi poveća se mržnja. Od mržnje uminemo Ne možemo više, Osjećamo se satrti. Čini nam se kao da ćemo od časa do časa umrijeti u grčevitom trzanju očaja kad se ne vidi više izlaz.

Zar je dakle mir za uvijek protjeran?
Zar moramo mi još i dalje živjeti tako nesretni život?

Ali Krist, taj jedini pravi i neizmjerni mir, visi još ondje na križu. Sa raširenim rukama nas zove i govori nam: Vi svi, koji se mučite i koji ste satrti pod teretom života, dodjite k meni - ja' ću. vas utješiti!

Ta zato je Krist došao na svijet, da nas utješi i da nam pokaže put mira!!!

Da bi se taj mir, koji nam nudi Božićna tajna, našao i uživao, treba da se ljudi odreknu onih razbojničkih ideja, koje su do sada gojili i ljubili. Moraju zato uništiti svoju oholost i razuzdanost, čeznuće za vlašću i bogatstvom, zavist i mržnju.

Ne smije više da gruba sila slavi pobjedu nad ljudskim i Božjim pravom, ako hoćemo uživati mir.

Povratilo se je staro pogansko vrijeme, kada se je klicalo: Jao pobjeđenima! To se je vrijeme povratilo zato. jer su se vlastodršci iznevjerili Isusu i njegovu nauku.

Samo jedna je svijetla zvijezda, koja uvijek, a naročito u današnjem tmurnom i naoblačenom vremenu vodi k sreći i zadovoljstvu, a to je ona zvijezda, koja je nekoć kraljeve vodila k siromašnim jaslicama.

Božić je blagdan siromašnih i potištenih i onih, koji trpe krivicu pravde radi.

Potlačeni nalaze posebnu utjehu kod Božanskog djeteta, koje je moralo bježati iz svoje svjetske domovine preko granica pred političkim strastima sinova tame. O Njemu je već prorok Izaija izrekao riječi: "Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza! On me posla (ovlastio): poslao me je. da propovijedam blagima. da liječim one, kojima je srce ranjeno i da proričem zarobljenima .pomilovanje i zatvorenima izbavljenje."

Poštivanje Božanskog djeteta je u uskom savezu sa mirom koji bi morao zavladati. To su i anđeli dojavili svijetu glasovima Božićne pjesme:

Slava Bogu na visini!
I na zemlji mir ljudima dobre volje.
Hvalimo Te. Blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo Te.
Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje.
Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući.
Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste,
Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu.
Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se.
Jer Ti si jedini svet.
Ti si jedini Gospodin.
Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste.
Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca.
Amen
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Prosinac 26, 2012, 18:59:37 »


Božić

l ova ti godina, dragi čitatelju, kuca veliki blagdan Božićni na vrata. Ganutljiva li prizora! U duhu vodi te u maleni al daleki grad Betlehem. U jednoj prostoj siromašnoj štalici vidiš maleno Dijete, koje je povito u pelenice i počiva u jaslicama. Vidi se, da to Dijete nije kao što su običajna djeca.

Veliko je mnošto glasovitih i slavnih ljudi živjelo na tom svijetu. Mislilo se, da se ne će njihova imena nikada zaboraviti, ali ipak danas o njima milijuni ljudi ne znaju ništa! - O ovom lijepom i dražesnom Djetešcu, što ga motriš u jaslicama, ne može se tako reći, premda teče već dvadeseto stoljeće, da se rodilo i živjelo na tom svijetu. - Njegovo ime -spominju milijuni i milijuni ljudi svaki dan, pače o Njemu se može reći ono, čime se ne može pohvaliti ni najglasovitiji čovjek ovoga svijeta. Povijest nije mogla kazati ništa o velikim ljudima, dok se nije za njihova slavna djela, ali život ovog Djeteta bio je opisan stotine i čak tisuće godina prije nego se rodilo! O njemu su pisali isti pogani stotine godina prije nego je došlo na ovaj svijet, da će se najme neki veliki čovjek javiti na Istoku i da će zavladati cijelim svijetom. Drugi pišu i nagoviještaju njegovu pravednost i svetost i govore o Njegovoj muci i smrti.

Naročito knjige staroga zavjeta spominju stotine i stotine godina prije malne potanko sve glavnije zgode: mukotrpni život i žalosnu smrt na križu, koju će doživjeti to nevino Djetešce. Prorok Izaija gleda ga u duhu, gdje ide kao ovca na klanje, te ne otvara usta. da bar i jednom rječju pokudi svoje mučitelje,već biva predano na smrt, da podigne na život narod svoj.

Sva ova proročanstva ispunila su se, kako znadeš, dragi čitatelju, na tom Djetetu, koje se zove: Isus Krist, Sin Boga živoga i Spasitelj svijeta!

Što je Krist? Čujmo njegove riječi, jer će nam one biti najbolji odgovor na ta pitanja!`
- Tko vjeruje u mene, imat će život vječni.
- Ja sam put, istina i život.
- Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi ne će proći.
- Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će na vijeke.
On je govorio narodu tako, te su ljudi u čudu kazivali jedan drugomu: "još nikada nije čovjek tako govorio!" - Ljudi su išli za Njim u daleke, puste krajeve, pa dok im je govorio zaboraviše sasma na tjelesnu hranu. Njegov preteča Sv. Ivan Krstitelj govori o Njemu, da je "Sin svevišnjega Boga", a Marija, majka Njegova kaže u kući sv. Elizabete: "Evo odsada će me zvati blaženom svi naraštaji svijeta!"

l prolazile su godine za godinama, stoljeća za stoljećima od onog časa, kad se zbio najvažniji dogođaj u povijesti čovječanstva: Isusovo porođenje po Djevici Mariji. Petar je postavio svoje sjedište u Rimu i vodio veliko djelo svog učitelja. Naslijediše ga Lino i drugi pape, a Crkva se Kristova širila i širila.

Godine su prolazile... Svemoćno rimsko carstvo, carstvo tame uzmicalo je pred svjetlom s istoka, dok ga nije nestalo s poprišta svjetske pozornice. Za njim je dolazilo carstvo za carstvom, kraljevstvo za kratjevstvom, narod za narodom i nestade ih netragom, ali jedno osta: Crkva Kristova!

Rugao se bezbožni Napoleon: "Zar mislite, da će mojim vojnicima puške iz ruku ispasti, ako ih pošaljem protiv pape?" i zarobio sijedog pastira stada Kristova časnog Pija VII. No ne prođe ni desetak godina, a puške su zbilja pale iz ruku bježeće vojske oholog Francuza! Bilo je to na ruskim poljanama godine 1812.

I nije to jedini primjer, gdje povijest pokaza, kako je čvrsto djelo,što ga je proizvelo ono Djetešce, čije sada porođenje slavimo.

Danomice doživljavamo, da njegovi najstrastveniji protivnici nakon svih mogućih rovarenja odbacuju oružje, koje su podigli protiv Krista i izjavljuju bezmoćni sa onim Julijanom Odmetnikom: "Pobijedio si Galilejče!"

Veselimo se, što i te godine slavimo porođenje Isusa Krista, pravog Boga i Otkupitelja našega, izvora istine i pravednosti.

Tome imamo da se radujemo osobito mi Hrvati, maleni, prezreni sa svih strana od krvnih neprijatelja opkoljeni narod, kojeg bi naskoro nestao sa lica zemlje, kad bi svijet zaboravio na istinu i pravednost, kad bi sila zamijenila pravo. To se doduše često dandanas događa, ali se potišteni s uspjehom pozivaju na Krista mironositelja, čiji nauk čuva njegova Crkva u kristalnoj čistoći.

l eto mi ti se klanjamo, betlehemsko'Dijete, i molimo te:

- Sačuvaj, Isuse, naš prezreni i patnički narod od njegovih neprijatelja vanjskih i nutarnjih i daj, da čim prije dođe k nama "kraljevstvo tvoje", o kojem molimo danomice u Očenašu!

U to ime želimo vam
Sretan Božić!

Jutarnji list, 3. siječnja 1915
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #9 : Prosinac 26, 2012, 19:01:07 »


Božićne drvce za gospićke ranjenike

Na inicijativu predsiednice gospođe Marije Horvat, supruge kr. velikog župana, priredio je odbor "Crvenog križa" u županijskoj bolnici, na Badnjak, za tamošnie ratne ranjenike božićno drvce.

U 4 sata poslie podne sakupili su se ondie uz našeg velikog župana Gjure Horvata i gospođe supruge mu sve gospodje odbornice "Crvenoga križa", te gg.: podžupan pl. Vučetić, arcidjakon lički Polić, major pl. Eršek, razpoloživi častnici i više odličnih reprezentanata ovdiešnjeg družtva, te je nadstoinjca milosrdnica smierno pozdravila velikog župana i suprugu mu. U kućnoj kapelici obavio je superior milosrdnica Justić večernju sa blagoslovom, kojom prigodom su milosrdne sestre pjevale prigodnu pjesmu. Po tom se je cielo pozvano družtvo i svi ranjenici uputili u jednu, zelenilom okićenu dvoranu I. kata, gdje je bilo postavljeno prekrasno božićne drvce bogato izkićeno i osvietljeno, a na stolovima bili su prekrasni darovi, koje je odbor gospodja prinosima sakupio. Tu je veliki župan oslovio ranjenike i u toplom govoru zaželio im čestit Božić, sjetivši ih vjernosti za kralja i dom, a ranjenici klikoše tri puta: "Živio kralj!" Zahvalio se je u ime svih ranjenika podčastnik Rukavina, Na to se je veliki župan rukovao sa svakim pojedinim ranjenikom i svakomu je kazao koju utješljivu rieč. Svi su bili razdragani od te ljubavi i dobrote. Po tom je odpjevana hrvatska himna. Pošto su i prisutne odlične gospodje oslovile ranjenike, odpjevana je drevna i mila pjesma: "Narodil nam se kralj nebeski" i tada je sliedilo darivanje.

Za svakog ranjenika odpalo je mnogo svake vrsti darova, jer je toga toliko nakupljeno i sakupljeno u novcu, da bi se i znatno veći broj ranjenika omogao nadieliti. Najljepša hvala svima prinosnicima i darovateljima. Sa suzama zahvalnosti klicali su ranjenici nakon svršetka "Hvala i Bog Vam platio". Svaka čast našim prevriednim gospođama.

U 5 sati pako bila je ista svečanost u domobranskoj vojarni. Tu je velikog župana pozdravio nadporučnik Wiesinger, a po tom je veliki župan prigodnom besjedom oslovio domaću momčad, hrvatske domobrane, i ovdje, te uz trokratni noklik "Živio kralj!" završio govor. Pošto se major Andrija pl. Eršek zahvalio velikom županu za dolazak, završena je i ovdje liepa i uznosita ova proslava.

Jutarnji list, 03. 01. 1913
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!