CRO-eu.com
Srpanj 25, 2021, 14:59:06 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vijesti iz prošlosti  (Posjeta: 5120 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 08, 2010, 17:00:51 »


Dabar, 08. 06. 1876.

Molim slavno uredničtvo, da blagoizvoli i ovo nekoliko redaka u cienjeni list uvrstiti:
 
Kod nas u Dabru jesu dva vjerozakona, rimokotolički i gičkoiztočni, sve se dobro slaže i svatko se moli Bogu, kako mu zakon donosi.

Imamo jednu obču školu, koju polazi svaki dan 50 učenika, te i 360 djece za školu sposobne ima; od tih moglo bi se u Dabru preko 200 od obojeg vjerozakona za svaki dan polazeće izabrati, samo kad bi se nova školska sgrada na onom istom mjestu, gdje je sadašnja, sagradila, buduč da sav
Dabar, što je ravnice, voda potapa, te nije na drugom mjestu nigdje moći ni misliti o gradnji nove školske sgrade.

Buduć da su u Dabru i dvie crkve, rimokatolička i grčkoiztočna, zato bi se želilo, da bi učitelji od svakog vjerozakona po jedan namješteni bili, da svakomu pravo bude, te bi nam i ugodno bilo gledati, kad bi učitelji svaki u svoju crkvu šolsku mladež vodili i tamo nadgledali. Sada je samo jedan učitelj grčko-iztočnog vjerozakona kod nas namješten i njegova djeca dolaze prilično u crkvu grčko-iztočnu, jerbo imade tko prednjačiti; ali evo od katoličke djece nemoreš, nikada dvoje viditi kod svete mise. Lanjske godine, kad je katolički učitelj službovao, nisi mogao nagledati se marljiva polazka crkve; ali sada nije toga kod nas, jerbo izbgubiše djeca svoga učitelja, a mi pučani i pjevača u našoj crkvi. Kako smo veseli bili svomu učitelja, kad bi nam u vrieme svete miss pjevao sa školskom mladeži!

Pred tri godine (1873.) dobili smo i obćinski ured u Dabar, buduć da je u staro vrieme negda kod nas i c. kr. satnija obstajala, a kasnije prenešena u Škare blizu Otočca; ali od onog vremena, odkad se razciepismo s obćinom škaračkom i sami si upravljati u Dabru započeli, nevoljna i nikakva napredka. 0bćinsko vieće toliko je puta zaključilo, da se obćinska kuća napravi; ali sve te zaključke uništi naš načelnik Bobić, bojeći se, iz birtije da izgubi obć. pisaru pa eto slabijeg pazara.

(Ovdje pretrgosmo nit dopisa, pošto se dalje govori o g. Načelniku dabarskom, Janku Bobiću. Dopisnik neznamo kojim pravom tvrdi, da g. Bobić nemari za obćinu, da je smjestio obćinski ured u svojoj kući, gdje je ujedno i birtija, a naprotiv dva tri krat uništio zaključak obćinskoga zastupstva, glasači tamo, da se zidje nova obćinska zgrada. Dopisnik ujedno navodi proti Bobiću, da je čovjek nevješt i nepismen, da je ujedno pravdaš i bio jur jednom radi uvrede tamošnjemu učiteljn nanesene odsudjan na tri dana zatvora. Na koncu izrazuje dopisnik želju, da obćina dabarska mjesto sadašnjega načelnika zadobi vještijega poput škaračkoga Kukića, brložkoga Marasa, vrhovskoga Ćupurdjiju, otočkoga Murgića itd. Ur.)


Dabarska općina
_____________________________________

27. 06. 1876.

Nikola Ljuština, podnačelnik u Dabru poslao nam je kratko priposlano kao odgovor na naš dopis iz Dabra.

 G. Ljuštína tvrdi, da je g. načelnik Bobić, u čigovu obranu on i píše, smjestio obćinski ured u svoju kuću samo na volju naroda, nipošto s kakove koristi. Što se nije obćinska kuća mogla još dosele sazidati, krivo je, što obćina neima novaca. Da je uprava pod. g. Bobićem dobra, potvrdio je sam g. kotarski predstojnik, ubrojiv obćinu dabarsku u prve medju obćinami. U pogledu trodnevnoga  zatvora veli, da je načelnik proglašen nevinim, i zaključje, da se svi tamo ponose Bobićem kao načelnikom.

Primorac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 03, 2011, 17:36:19 »


U Ogulinu, 15. ožujka 1566.

Andrija Tadiolović, kapetan ogulinski, javlja vicekapetanu Krajine Baltaz Katzianeru u Črnomalj glede opskrbe jelom i prahom i o prilikama u Jesenici i Dabru.

Uzmožni i zveličeni (gospo)đ(i)ne i prijatelju ufani ! Naprida V(ašoj) M(ilosti) poklon i moje preporučenje. List Vaš pisan iz Černomlja na 13. marča razumih, ča mi V(aša) M(ilost) pišete sa glasi od otajnih straž, i tursku vojsku, ka se kupi na Krvpoju, Hlevnu i Udvini. Te glasi jesam i prija razum il, i tako jesam dan i noć potezal ovamo na svoje mesto, da mi se ka škoda ili prigovor ne učini.

Ča mi V(aša) M(ilost) pišete, da jimate glasi, da ote na istini konjici od Udvine na Vinodol derčati, a pisci Dabar podsesti, tere da bih ja jimil jilišem, prahom ljudi k tomu prigledati, to jest jur od mene, hvala bogu, svim prigledano onim, Čim ja mogu. Porkulabi i ljudi svi su na mesti. Da ovo su poslali dabarski i jesenički porkulabi dva človika k meni tere meni uzroka dajući, ako se ča onim gradom primiri, u tom govoreći, da u pervih i svakih turskih glasi(h) jesu stali dvi vojvodi u Jesenici i u Dabru, a sada ni nikogare.

Tako ja V(ašoj) M(ilosti) kako poglavniku i namestniku sada dajem na znanje, da V(aša) M(ilost) Uskoci ili Provižmonci do daljega prov(i)jenja providite i prigledate, da se kakova nesrića onim gradom ne primiri, zač dobro znate, koliko i ča je ljudi unutri i koj sili se oni mogu braniti, a ja mojim uboštvom, bog zna, da jim činim, ča im mogu, zač jim ne bih rad one siromahe od one krajine upustiti (?) do daljega njih r(imske) c(rikve) s(vetosti) svih nas premilostivoga g(ospo)d(i)na boljega odlučka i prigledanja.

G(ospo)d(i)n kapitan Rob nadiju se, da je oće prigledati k ovim stražam va ovih gorah Tazeča ovim zemljam od ove vojske na Primorji, to jest njegova skerb i žurba. Ne ino, bog s vami.

Pisan(o) v Ogulinu dan 15. marča 1566.
s. v.
m. Jandrij Tadiolović.

Doli opaska izvorna: Copi wass Her Haubtman von Ogolin mir Wa. Khaczianer geschriben.

Glagolski stari prepis na pol tabaka papira čuva se u zemaljskom kranjskom muzeju Rudolphinumu u Ljubljani.

Priopćio Dr. Bojničić.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Lipanj 09, 2011, 18:37:53 »


Dabar – Trgovina 1997.


Klikni za uvećani prikaz

Za forum priredio: Dražen Prša
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Svibanj 29, 2014, 11:15:09 »


U Dabru jučer - u Vukovaru danas
I vječno u Hrvatsku nasrće, upada, atakira ju i pokušava se ugnijezditi ćirilica

Dabar 4. travnja 1900. Iz ovog kršnog kraja naše liepe hrvatske domovine
nikada u Vašem vriednom listu nikakove tužaljke iz Dabra, kao da plivamo u slasti i lasti. Ali nije tomu tako. Izgubismo našeg katoličkog vrlo vriednog plovana, a gospodin biskup imenovao mu nasliednika, ali taj u Dabar nedolazi. Ostadosmo ovce bez pastir. Odpravili smo molbu na gospodina biskupa, da nam svećenika dade, ali je ta molba ostala "glas vapijućega u pustinji".

Naša braća - nebraća - tzv. Srbi, uzsrbili se, upitriebili tu zgodu, pa njihov poštovani "prota" takozvani "borac velike Srbije", kupi svoje srbske 'sokolove' u srbskoj crkvi svojoj, gdje  stoluje srbsbi Bog, te ih kao dobar pastir, a još boljeg stada moli i zaklinje:

"Evo braćo zgode, da Krajinu posrbimo!
Radite svi složnim silama nebi li se 'srbstvo' pomnožilo."

Ali "prota" slabi junak bio, džiltnuo se, nepogodiv cilja. Osvanulo krasno upravo zimsko jutro, sakuplja se Srbčad mala i velika i jauče nad poblaćenim srbstvom.

Dvie su naime ovdje krčme, koje se ponosa sa svojimi tablami, koje kite ćirilova slova - zlobni jezici vele, da ih je nag učitelj Stevo, čista srbska sjedina, izcifrao ćirilovim pismom, Te, dvie table osvanuše, kuku-lele srbstvo jadno, namazane starim jajima i još gušćom crnom tintom. Uzvrpoljili se junaci od Slivnice te u pomoć zovu "srbskog Boga" i svu Dabarsku stražu. Ali "srbski Bogo" ne čuje, a ti jadna Srbadijo, traži zidara, koji će ti kuće obieliti, a i uču da ti table očisti.

Za danas dosta, a drugi put javit ću Vam o dieljenju kukuruza u Dabru.

Hrvat Dabranin
Hrvat Gospić, 14. travnja 1900
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Kolovoz 29, 2014, 14:55:00 »


Magdalena Bićanić

 

Ovih dana je u širokom krugu poznanika, drugova i suradnika tužno odjeknula vijest, da je nakon kratke i teške bolesti preminula Magdalena Bičanić, stara revolucionarka i komunistkinja, koja je nekoliko posljednjih godina provela u Vinkovcima. Tijelo Magdalene Bičanić sahranjeno je u utorak na rimokatoličkom groblju, gdje se od pokojnice u ime Općinskog komiteta SKH oprostio Slobodan Bekić, a u ime njene partijske organizacije Ivan Zorić


Sa sahrane Magdalene Bičanić

Magdalena Bičanić je rođena 1896. godine u ličkom selu Dabar. Već sa četrnaest godina otisnula se u daleku Ameriku. Bila je do tada nepismena seoska djevojčica, ali sa zdravim životnim smislom i neiscrpnom snagom, koja ju je ubrzo dovela u redove revolucionara. Za vrijeme boravka u SAD hapšena je i progonjena zbog svog sindikalnog i partijskog rada. Dva puta bila je član Nacionalnog jugoslavenskog biroa u Sjedinjenim Američkim Državama, a 1919 godine postala je član Komunističke partije SAD. Godine 1930. po zadatku Kominterne otišla je u SSSR, gdje je sve do 1944. godine djelovala kao član SKPB. Njen rad je bio posebno zapažen u redovima Jugoslavena, koji su tih godina živjeli u Sovjetskom Savezu. Nekad nepismena lička djevojčica, koja je u to vrijeme već govorila engleski i ruski, završila je od 1931. do 1933. komunistički univerzitet u Moskvi. Godine 1944. vratila se u Jugoslaviju, gdje je nastavila s aktivnim radom, a 1947. odlikovana je Ordenom zasluga za narod II reda. Godinama poslije rata živjela je i radila u Beogradu, a njena aktivnost dolazila je najviše do izražaja u sindikalnoj organizaciji.

1896-1910 = 14 g. u Dabru
1911-1930 = 20 g. u Americi
1930-1944 = 14 g. u Rusiji
1944-1964 = 20 g. u Beogradu
1964-1970 =   6 g. u Vinkovcima

Prije nekoliko godina, već u poodmakloj životnoj dobi i narušenog zdravlja došla je u Vinkovce da bi posljednje, godine života provela u blizini svoje rodbine.

No, ni poodmakle godine, ni narušeno zdravlje nisu sprječavali Magdalenu Bičanić da do posljednjeg časa bude aktivna. Njeni drugovi iz partijske organizacije bili su često puta impresionirani njenom izvanrednom disciplinom, jednim do kraja poštenim i odanim odnosom prema Partiji, koja je ostala ljubav i preokupacija njene mladosti i njenog života. Čak ionda kad bi mnoge druge ljude bolovi prikovali uz postelju, i po snježnoj vijavici i po kiši, ona je teškim staračkim hodom dolazila na sastanke i učestvovala aktivno u radu svoje organizacije, dajući i riječju i djelom primjer mlađima. Iako bolesna i stara, ona je bila živo zainteresirana za sva zbivanja u svijetu i kod nas. Posebno živo bila je zainteresirana za život i probleme mlade generacije, za život i položaj radne žene, koristeći svaku priliku i svaku tribinu da uputi poruku mladoj generaciji i da podsjeti društvo na njegove dužnosti prema onima koji stupaju u život i od kojih nacija može očekivati onoliko koliko im je dala. Prošla godina u kojoj je proslavljen 50-godišnji jubilej Partije bila je jubilarna i za Magdalenu Bičanić, jer je i ona proslavila 50-godišnjicu svog partijskog staža, koji je bio ispunjen teškim borbama, ali i velikim idealima koji su ovu staru ženu činili vječno mladom.

U utorak 3. veljače su se mnogobrojni drugovi i znanci posljednji puta oprostili od Magdalene Bičanić, starog i prekaljenog komunističkog borca, koja je cio svoj život posvetila revoluciji i umrla vjerujući u veliku budućnost ideja kojima je predano služila

Novosti
Glasilo "Socijalističkog saveza radnog naroda vinkovačke komune"
Vinkovci, 6. veljače 1970, Broj 5 (942)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!