CRO-eu.com
Svibanj 09, 2021, 12:48:15 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Krbavska župa  (Posjeta: 4127 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Svibanj 09, 2008, 19:01:45 »


Krbavska župa

Kako je već spomenuto, Ličko sredogorje činilo je prirodnu granicu između Ličke, Buške i Gacke župe s jedne, te Krbavske župe s druge strane. Prvi poznati spomen Krbave javlja se u djelu cara Konstantina Profirogeneta, kada je ona zajedno s Likom i Gackom činila zasebnu banovinu u sklopu hrvatske države.

Kada je Krbava dobila župsku samostalnost, nije pouzdano utvrđeno. To se moglo dogoditi vrlo rano, možda već u 9. stoljeću. Na Bašćanskoj ploči spominje se krbavski župan Desila. U njegovo doba banska čast u Hrvatskoj imala je već drukčiji karakter nego ranije.

Važno je naglasiti da se župske granice Krbave ni u kasnije vrijeme nisu bitnije izmijenile. Zapadnu granicu župe činila su najviša uzvišenja Ličkoga sredogorja. Prema jugu graničila je s Hotučom, a prema istoku s grebenom planine Plješivice. Središnji prostor župe činilo je prostrano i ravno Krbavsko polje kroz koje je proticao potok Krbava. Vjerojatno je i tu, slično kao i na Ličkom polju, ime potoka dalo naziv polju i čitavoj župi. Etimologija latinske riječi Corbavia krije možda u sebi pravo značenje toga etnonima za koga mnogi drže da nije ni hrvatskoga ni slavenskoga podrijetla.

Plemensko središte Krbavske župe nalazilo se na reljefnom uzvišenju koje i danas dominira čitavim Krbavskim poljem. Tu je nakon dolaska Slavena i Avara nastao Krbavski grad. Njega su kasnije krbavski Hrvati nazvali Udbinom. Krbavski grad bio je rodovsko sjedište Gusića, koji su se tu rano uzdigli do visokih položaja i časti. Ispod udbinske gradine, gdje se nalazila crkva sv. Marka, razvilo se tijekom vremena trgovačko podgrađe gdje su održavani župski sajmovi.

Potkraj 12. stoljeća osnovana je na Udbini Krbavska biskupija. Prvi krbavski biskup Matej dao je na Udbini podići stolnu crkvu sv. Jakoba. Ona se nalazila na mjestu koju ovdašnji narod zove biskupijom.

Udbinskoj stolnoj crkvi zaprijetila je već 1460. godine opasnost od Turaka. Zbog toga je sjedište Krbavske biskupije sa Udbine preseljeno u sigurniji Modruš.

Krbavsko polje poznato je u hrvatskoj povijesti kao tragično mjesto u sukobu hrvatske i turske vojske. Kao što je poznato, u toj bitci pretrpjela je hrvatska strana teške gubitke. Nakon toga događaja otpočinje na krbavskom zemljištu masovno raseljavanje starosjedilaca. Kada su Turci došli u Krbavu, našli su ovu župu gotovo sasvim pustu.

Naokolo Krbavskog polja ima još i danas ruševina koje pokazuju kako je ovaj kraj u dotursko doba bio gusto naseljen. Dosta urušenih objekata pokazuje da je tu bujao život koji nimalo nije zaostajao za onodobnim urbanim standardima.

Tako primjerice u Kozjoj dragi, danas u potpunoj planinskoj osami Plješivice, stoje ruševine Karlovića dvora. Slični dvorci stajahu i na obližnjem Visuću, na Komiću, Ivanovu vrhu i drugdje.

Osim toga, uz rub Krbavskog polja redala su se veća sela Rebići, Bobina Vas, Mekinjani, Jelšani i druga, a podalje od njih, po okolnim brdima, ležali su Mirčinci, Bilišina Vas, Glaščići, Hotučina, Podborak, Kučac i još neka.

Posebno gusto bijaše naseljena Podlapača sa svojim poljem okružena okolnim visovima. U taj su kraj doselili hrvatski Lapčani, koji su ovamo došli iz primorja gdje su imali plemensku maticu.

Na jugozapadnom području Krbavske župe bilo je nekoliko manjih krških polja oko kojih su također postojala veća ili manja naselja.

Najzanimljivije od njih bijaše Komić iznad koga se na 1028 m visokoj litici uzdizala istoimena gradina u kojoj je bila postojbina krbavskih Karlovića. Ovaj tvrdi zamak s brojnim prostorijama, dvorskom kapelom, ukrašen freskama te opskrbljen kneževskim namještajem nije nimalo zaostajao za sličnim onodobnim dvorcima po središnjoj i zapadnoj Europi.

Oko toga dvorca prostirao se slikovito uređen vrt sa stazama za šetanje i uživanje u posađenom cvijeću. Danas se taj objekt jedva raspoznaje, a nekadašnje cvjetne rondele obrasle su trnjem i šipragom. O ugledu i raskoši toga dvorca govori činjenica da je u njemu neko vrijeme boravio i kralj Sigismund kada se vraćao u Budim nakon neuspješnog boja kod Nikopolja.

Dvorac sličan Komiću postojao je i poviše Ondićkog polja. Na danas pustom Ondiću ostali su od njega samo ostaci zidova i stube uklesane u živoj stijeni.

Predturska Krbava nije bila zemlja kao danas. Tu je bujao život i sjaj kakav jedva možemo zamisliti.

Uz sjeveroistočni rub Krbavskog polja bilo je također više skupina kuća koje su činile srednjovjekovne Pecane, Debelo Brdo i Bunić.

U Buniću i Pećanima postojale su manje mjesne utvrde, dok je Bunić bilo veće mjesto u kojem su dugo vremena živjeli domaći plemići. Ispod Bunićgrada razvilo se potkraj srednjega vijeka trgovačko podgrađe koje je opskrbljivalo okolna sela svakovrsnom robom. Na zapadnoj strani Bijeloga polja nalazilo se istoimeno selo sa povećom crkvom.

Podno planine Plješivice, na njezinim rubnim uzvišenjima stajahu još dva impozantna kaštela, Frkašić i Grabušić. Njihovi se ostaci još i danas dobro raspoznaju.

Strana 1. od 2


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Svibanj 09, 2008, 19:10:02 »


Krbavskoj župi pripadalo je i obližnje Koreničko polje. Središnje naselje u tom dijelu Krbave zvalo se Korjenica. U tome mjestu uzdizao se Korjenički grad u kojem su stolovali domaći plemići koji su u svom posjedu držali gotovo svu okolnu zemlju. Kada su Korjenicom zavladali Karlovići, dali su oni staru Korjenicu srušiti, a na obližnjem brdu Mrsinju podigli su svoju noviju rezidenciju. Od te gradine vide se danas samo okolni zidovi, zdenac s vodom i ostaci stuba uklesani u živoj stijeni.

Posjedi Mrsinjgrada obuhvaćali su i zemlje van Koreničkog polja zahvaćujući i susjedne krajeve Bunića i Krvavice. U susjedstvu Mrsinja, iznad sela Vrela, stoje danas ruševni ostaci grada Prozora, kome su vlasnici bili udbinski Gusići.

Pored toga grada nalazilo se nekoć selo Jarinska. Na obližnjim docima Velikom i Malom Čanku bilo je također naseljenih kuća. Kod Turjanskoga vide se danas razvaline grada Turnja pod kojim je nekoć bilo trgovačko podgrađe. U tom podgrađu ležao je pavlinski samostan s lijepo uređenom crkvom sv. Bogorodice.

Dalje prema zapadu, naomanjem krškom polju, postojalo je selo Ravnjani, koje se danas zove Ramljani. Na tom području Krbavske župe bilo je također naselja.

Da je i taj dio Krbave bio dobro naseljen zaključujemo iz kraljevske darovnice kojom je plemić Ladislav Gusić za svoje zasluge dobio šest obližnjih sela. Ta su se sela nazivala Dramolica, Poltribašje, Graboševići, Kovačići, Ravnjane i Dolac.

Sjeverni dio stare Krbave obuhvaćao je južne ogranke Male Kapele s izvornim područjem Korane i Plitvičkih jezera. Taj su kraj u ono doba pokrivale netaknute stoljetne šume. Kroz njih je postojao put koji je povezivao Korenicu sa Drežnikom. U tom kraju nije bilo naselja.

Na Plitvičkim jezerima stajao je, u posvemašnjoj osami, samostan nepoznatog crkvenog reda, koji je u 15. stoljeću bio napušten. Tragovi toga samostana vide se na Gradini, malom poluotoku između Jezerca i Glibovite drage. Narod to mjesto naziva Plišem ili Krčingradom.

Krbava je dugo vremena imala svoje župane, koji su od 14. stoljeća imali i naslov knezova. Krajem 13. stoljeća, jedan član krbavskog plemićkog roda Gusića zvao se Kurjak. Od njega su proistekli knezovi Kurjakovići. Više od jednoga stoljeća svi krbavski župani bijahu potomci upravo toga roda. Oni su svoje rodovsko središte imali na Udbini.

Kako je župski teritorij Krbave bio poprilično velik, podijeljen je on u 14. stoljeću na dva distrikta, udbinski i korenički. U oba spomenuta distrikta čelni ljudi župe bili su i dalje plemići od roda Kurjakovića.

O srednjovjekovnom stanovništvu Krbave valja spomenuti dvije osnovne činjenice. Avari su na tom području zajedno sa Slavenima bili prije dolaska Hrvata dominirajuća opulacija.

Kada su Krbavom zavladali Hrvati, avarska vlast u njoj bila je potisnuta, ali su Avari ostali na toj zemlji. Nakon toga Hrvati su ovdje živjeli zajedno s Avarima, Slavenima i Vlasima.

Kako je već spomenuto, hrvatsko državno vrhovništvo nije ovdje nametnulo svoj oblik lokalne vlasti, već je povelo računa o željama i interesima svih ovdašnjih stanovnika.

Uspostava banske vlasti na tom području najbolje to potvrđuje. Kada je Hrvatska 1102. godine stupila u ugovornu zajednicu s Kraljevinom Ugarskom, organizacija lokalne vlasti u Krbavi dobila je nove perspektive. Avari i Hrvati stekli su u novonastalim promjenama ista prava i podjednake mogućnosti sudjelovanja u feudalnoj vlasti.

Tu šansu koristili su svi na najbolji mogući način, a u slučaju Krbave potomci Avara bili su očito uspješniji od ostalih. To u ono doba nije nikoga smetalo, jer feudalna vlast svoje pouzdanike nije odabirala prema kriteriju narodnosti, već prema odanosti vladaru te zaslugama stečenim u užem zavičaju. U tom pogledu krbavski feudalci isticali su se kao vjerni podanici svoga vladara i istinski zastupnici interesa svoga zavičaja.

Ostali puk koji je živio po krbavskim selima, kao nepismen i neupućen u zbivanja svoga vremena, nije bio u mogućnosti da sudjeluje u odlučivanju o organima župske uprave. Ovdašnji narod ipak je međusobno povezivao zajednički osjećaj lokalne uzajamnosti koji je proistjecao iz jedinstva jezika, običaja, religije i obaveza koje je imao prema svojim gospodarima.

Proces prirodne asimilacije, nakon gotovo pola tisućljeća, dao je na tom prostoru novu etničku skupinu koja se, prema imenu zemlje na kojoj su obitavali, prozvala Krbavcima. U tu etničku skupinu spadali su krajem srednjega vijeka i krbavski Vlasi koji su ranije živjeli izolirani od većine sesilnog hrvatskog žiteljstva. Vlaha na području Krbave nije bilo mnogo, jer pašnjaci na krbavskim planinama nisu bili dovoljno prostrani za nomadsko stočarstvo. Iako malobrojni, krbavski Vlasi uspjeli su sve do konca srednjega vijeka sačuvati svoj jezik i običaje, a to je u velikoj mjeri pripomagalo u održavanju njihova etničkog entiteta.

Autor: Mirko Marković
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!