CRO-eu.com
Prosinac 06, 2021, 17:24:05 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Opet u Jugoslaviji  (Posjeta: 3757 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 20, 2010, 16:56:37 »


Opet u Jugoslaviji

Ulaskom partizana u Brinje te postupno u druga sela i zaselke Brinjskog kraja, u mjesecu travnju 1945. g. počelo je novo, gotovo pedesetgodišnje razdoblje života našega tamošnjeg čovjeka u uvjetima komunizma kojega su nositelji vlasti u velikom nesrazmjeru s brojem hrvatskog pučanstva - bili u većini tamošnji Srbi.

Naime, prema nekim procjenama, brinjski se pravoslavni živalj, onaj koji je u međuraću na izborima davao svoj glas Samostalnoj demokratskoj stranici, opredijelio većinom za partizane, a onaj koji je glasovao za režimske radikale te kasnije JRZ (Jerezu), držao je četničku stranu. Budući da su ovi posljednji u skupinama prelazili postupno k partizanima, a oni koji su ostajali u četnicima, bivali od partizana suzbijani dapače oružano napadani, i tako postajali sve slabijima, to se velika većina pravoslavnog življa našla na strani onih kojima se nasmiješila ratna sreća i usto na razini obnovljene ovaj put ne monarhističke nego kqmunističke Jugoslavije, bili u tome novom vremenu povlašteni. Slijedom toga većina se hrvatskog življa u Brinjskom kraju našla na drugoj strani", tj. na strani gubitnika.

Hrvatski gubitci u ratnom i poratnom vremenu u Brinjskom kraju još nisu popisani. Kad dođe za to vrijeme, DRŽAVNA KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ZLOČINA trebat će ustanoviti sve spomenute gubitke iz rata i poraća te doći do egzaktnih brojki o poginulim vojnicima Hrvatske domovinske vojske u borbi i izvan nje, u kolonama smrti, na stravičnim križnim putevima i po logorima te  kod svojih kuća po povratku otuda gdje su u danima i noćima Velikog Mraka jednostavno nestajali.

Ti gubitci, napose oni pri kraju rata i na početku poraća, zabilježeni su u dvostihu nastalom u Brinjskom kraju, koji glasi:

Evo sada na svršetku rata,
osta mlada bez dragog i brata.

Prema nepotpunim i stoga nemjerodavnim podacima hrvatski su se gubitci u 2. svjetskom ratu te u poratnim godinama kretali oko ovih brojki:

-   Brinje - 200 žrtava,
-   Križpolje ( bez Vel. i Malog Kuta i još nekih zaselaka) - 30 žrtava,
-   Lipice - blizu 80 žrtava,
-   Ldinac - 60-70 žrtava,
-   Jezerane - samo u jednoj "akciji" partizana, vjerojatno onoj 1942. g. - oko 25 žrtava,
-   Stajnica - do 100 žrtava.

Jedna procjena međutim govori da je u ratnim i poratnim godinama Brinjski kraj, njegova hrvatska strana, dao i do 2.000 žrtava, u koje ubrajamo one koji su se borili u postrojbama Hrvatske domovinske vojske, te civile koji su podržavali tu stranu, sve to u razdoblju 1941-1945. g. te u poratnim godi- nama.


Jezerane: Vlade Vuković i supruga
Draga r. Pavlović oko 1942.

Treba naglasiti da je u poratnim desetljećima bilo nekoliko popisivanja "palih boraca i žrtava fašističkog terora", dakle onih jedne strane. Svi ti popisi rađeni su na ideologijskim / principima, što će reći da ratnom neprijatelju u popisu nije bilo mjesta, on treba za suvremenike i nadolazeće naraštaje biti zauvijek izbrisan iz pojedinačnog i kolektivnog pamćenja. Time je vlast, nasljednica partizanske strane iz rata, preuzela na se - u neku ruku - dalje vođenje rata iz razdoblja 1941-45., što je potrajalo sve do prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. g.

Iz prvih poslijeratnih godina indikativna je jedna pjesmica pjevana u kolu koje su vodile djevojke u onom kraju. Jedna od srpskih cura u kolu je zapjevala:

Oj Kranjice, u šarenoj vesti,
nosila si križarima jesti.

(Kranjica - tako pravoslavci onog kraja zovu Hrvatice, križar-antikomunistički neregularni borac)
Jedna pak Hrvatica, djevojka iz istog kola, pjesmom joj je odvratila:

Hrvat Ante, Hrvat je i Tito,
Vlainjice, ko te je što pito? 87

Hrvatski gubitci ratnog vremena i poraća sastojali su se i u emigriranju bivših hrvatskih vojnika koji su preživjeli Bleiburg, zatim u kasnijim bijegovima preko granice, kao i u rasapu cijelih hrvatskih obitelji. Jedna od njih jest i već spominjana obitelj Murković iz Stajnice, čiji se članovi danas - pošto su se potucali po Europi i dalje - nalaze stalno nastanjeni u Argentini, Kanadi i Južnoafričkoj Republici. Postoje stvarni izgledi da se neki od njih vrate u svoju domovinu Hrvatsku. 88

Raznim represivnim mjerama utiran je put osnivanju seljačkih radnih zadruga ( SRZ), jugokomunističkog izdanja sovjetskih kolhoza. Takve poljoprivredne asocijacije postojale su npr. u Brinju, Letincu, Lipicama, Križpolju, Glibodolu, Jelvici, Lučanima, Vodoteču i Prokikama. Njihov vijek trajanja bio je kratak, uglavnom u pedesetim godinama, pa su redom ukidane jer se vidjelo da je u tim SRZ drastično padala proizvodnja. Tako je zemlja vraćena donedavnim pravim vlasnicima.

Većim posjednicima, od kojih su gotovo svi bili proglašeni "narodnim neprijateljima", oteta je zemlja, kuće, gospodarske zgrade i sav drugi imetak. Primjer toga jest posjed i imovina Antona-Tone Pavlovića u Križpolju, kome je još g. 1943. opljačkana kuća, ispražnjena okućnica, oduzeta zemlja u selu i izvan Križpolja, a  nakon 1947. g.  srušena je kuća katnica te materijal razvezen.

Sve se to radilo uime "bratstva i jedinstva" - u stvarnosti gdje su jedni u vlasti i pri vlasti imali razne povlastice, npr. masovno dobivanje mirovina zbog nerijetko problematičnih zasluga, a drugi bili stalež nad kojim se vladalo.

Medu diskriminatorske postupke od kojih su trpjeli ovi drugi spadaju i uskraćivanja stipendije đacima iz nepodobnih hrvatskih obitelji. Vlast je vodila uglavnom uzaludne bitke "za svjetliju budućnost", u okviru neprestanih ponavljanja naprednosti, oživotvorenosti ideja najprije u sustavu  narodne demokracije, potom samoupravnog socijalizma.

Brinjski čovjek doživljavao je stalne upravne promjene kao npr. gubitak kotara, pa općine, komunalnu ovisnost o susjednim većim mjestima, nedovoljan razvoj infrastrukture, slab razvitak industrijskih pogona na svom području, stalne promjene na području izideologiziranog i stoga nedjelotvornog školstva.

Zbog svojih "grijeha" u ratu i poratnom razdoblju Hrvatima nisu bila rijetka suđenja potom i kažnjavanja pa je to ušlo i u narodnu pjesmu nastalu i zabilježenu u Letincu, selu koje su partizani nazvali "crnom žlibom" (kotlinom). Dvostih glasi:

Sveti Ante, moli Očenaše,
da nam puste naše robijaše.

___________________________________________
87 NIKOLA BONIFAČIĆ ROŽIN: Folklorna građa iz okolice Brinja i Josipdola, 1955. g., Institut za narodnu umjetnost. br. rkp. 279/1958., Zagreb, str. 29.

Stjepan Krpan, Zagreb 1995. str. 56 - 64

Libra-Solidus
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!