CRO-eu.com
Svibanj 07, 2021, 19:26:48 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Viribus Unitis  (Posjeta: 11833 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Siječanj 27, 2010, 22:20:26 »



Viribus unitis, latinski: "s ujedinjenim snagama",
- geslo cara Franje Josipa I. -

Na samom kraju Prvog svjetskog rata u sredini Pulske luke potopljen je carski bojni brod Viribus Unitis i tonući velikom brzinom u dubinu mora povukao nekoliko stotina njegovih mornara.

U jesen 1918. godine Austro-ugarska monarhija se nezaustavljivo raspada. Do 6. listopada 1918. i osnivanjem Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) Hrvatska je bila dio Austro-ugarske monarhije. Dana 29. listopada Narodno vijeće ukida sve političke i diplomatske veze između Hrvatske i Austrije, te između Hrvatske i Mađarske. S tim, Hrvatska, Slovenija i Srbija su postale ujedinjene u državi SHS (Država SHS).

Na temelju odluke cara Karla I. (Karl I.) cijela austro-ugarska ratna i trgovačka mornarica, sa svim lukama, arsenalom te utvrđenjima na obali predana je predstavnicima Narodnog vijeća SHS iz Zagreba. U njegovo ime je to učinio kontraadmiral austro-ugarske flote Miklós Horthy de Nagybanya. Prema njegovoj želji, primopredaja je počela točno u 17 sati upravo na Viribus Unitisu, najvećem i najljepšem brodu čitave flote. Dana 31. listopada 1918. godine po posljednji put u pulskoj luci na brodu Viribus Unitis svirala je carska himna dok se crveno-bijela austro-ugarska zastava spuštala s jarbola i podizala hrvatska. Hvalospjev "Bože čuvaj našeg cara“ zvučao je ironično i tužno.


Nakon što je ratna mornarica predana Hrvatskoj, tisuće Hrvata u luci počelo pjevati himnu Hrvatske - Lijepa naša. Dok su Hrvati pjevali, Mađari, Nijemci, Austrijanci i mnogi drugi su žurno su se iskrcavali s brodova smatrajući da je kraj rata i za njih. U pulskoj luci i na brodovima ostali su samo hrvatski, češki i slovenski mornari. Dok je svirala hrvatska himna na jarbolima brodova dizale su se hrvatske zastave. Tim svečanim aktom mornarica je prešla u vlasništvo države SHS.

Prema imenovanju Narodnog vijeća SHS zapovjedništvo nad cjelokupnom flotom kao prvi zapovjednik hrvatske mornarice preuzeo je Janko pl. Vuković Jezeranski-Podkapelski Postavljen je za zapovjednika bojnog broda Viribus Unitis, admiralskog i zapovjedničkog broda cjelokupne mornarice. Time je postao prvi Hrvat admiral u povijesti. Rođen u Jezeranama, općina Brinje, poznat kao izuzetno sposoban i cijenjen i iskusan pomorac Zapovjedništvo flote je brzojavom obavještavalo vladu Francuske, Velike Britanije, Italije, SAD i Rusije, u kojoj je naveo da država SHS nije u ratu s bilo kojom od navedenih zemalja i da je Narodno vijeće je preuzelo cijelu Austo-ugarsku ratnu mornaricu.


Janko pl. Vuković Jezeranski-Podkapelski

Austrija, kao i Italija izbjegavale su vojne operacije kako bi zadržale svoje pomorske baze kao i svoju flotu i na taj način spriječile daljnje gubitke.
Talijani nisu također bili spremni izlagati opasnostima svoje brodove, ali su sa sabotažama namjeravali  uništiti najbolje austro-ugarske bodove kao SMS Viribus Unitis, Tegetthoff i Prinz Eugen. Na brodovima je, zbog uvjerenja da je rat završen, popustila disciplina, oslabljeni je stražarski nadzor i sigurnosne službe. Ratni brodovi su noću bili osvjetljeni, a na brodu Viribus Unitis nepropusna vrata između odjeljaka su bila otvorena što se kasnije potvrdilo da je uzrok ubrzanom njegovom potapljanju.

Mladi liječnik, sanitetski poručnik Raffaele Paolucci bio je mišljenja da bi napad na brodove u Puli mogao biti izvediv ukoliko bi se jednom brodicom prebacio u neposrednu blizinu luke i s tog položaja plivajući vukao specijalnu podvodnu minu sa zračnim komorama koje bi eksplodirale u tempirano vrijeme. Ovaj prvi primitivni plan je bio napušten nakon višemjesečnog upornog i samostalnog noćnog uvježbavanja prilikom čega je Paolucci plivao do daljine od 10 km vukući za sobom jedan plovak koji je predstavljao njegovu specijalnu minu. Nakon toga pridružio se strojarskom majoru Rossetiu koji je od početka rata radio na izgradnji jednog bojnog sredstva koje bi mu omogućilo probiti se u luku Pulu u cilju potapljanja neprijateljskih brodova. Naprava se sastojala iz pogonskog uređaja torpeda da komprimirani zrak, upravljanog pomoću uređaja za upravljanje s vanjske strane. Na glavi torpeda bile su zavarivanjem spojene dvije mine od kojih je svaka sadržavala oko 200 kg. trotila. Paljenje se podešavalo automatski na željeno vrijeme pomoću jedne naprave u obliku satnog mehanizma. Pored ostalog, postojala je jedna specijalna magnetska naprava, tzv. "pijavica" namijenjena za automatsko održavanje prislonjene mine uz trup broda. Ove naprave su bile prikrivene na teško uočljivom mjestu na svakoj mini. Postavljene pod neprijateljski brod priljubljuju se uz njegov trup.


Raffaele Paolucci

Raffaele Rossetti

Nakon višemjesečnog uvježbavanja i potpunog osposobljavanja novog oružja, navečer 31. listopada Paolucci i Rossetti krenuli su torpiljarkom 65 PN do Brijuna, a potom ih je u noći 1. studenog 1918. godine borbeni čamac MAS 95 dovukao do lukobrana Pule. Rossetti je mislio da će cijela operacija trajati samo pet sati, te je obavijestio  posadu MAS-a 95 da čekaju na njega i Paoluccija na istoj lokaciji u 03:00 sata. "Jašući" na torpedu tako da im je samo glava virila iz vode, Rossetti i Paolucci , su pokrenuli motore i krenuli u 22:13 sati prema ulazu u pulsku luku. U isto vrijeme hrvatska posada je slavila na brodovima potpuno nesvjesna onoga što će se ubrzo dogoditi. Svjetlosnim reflektorima kontrolirali površinu mora i osiguravali sigurnost brodova, međutim Paolucci i Rossetti su uspjeli proći neopaženo.


U 22:30 su Paolucci i Rossetti stigli do prve barikade na samom ulazu u luku. Mrežne barikade od 3 metra dužine s pomičnim metalnim cilindrima bile su povezane debelim čeličnim kablovima. Talijani su odlučili progurati svoje plovilo preko barikada što bi se pokazalo vrlo opasnim ukoliko bi buka struganja metala na metal upozorila čuvare na obali.. Poslužila ih je sreća i nitko nije čuo tu buku. Bivša austro-ugarska podmornica, samo sa svojim zapovjednim mostom iznad vode, tiho je prošla pored njih u suprotnom smjeru. Neopaženi, Paolucci i Rossetti su nastavili vožnju prema pulskoj luci.


Torpiljarka


- 1 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 27, 2010, 22:31:26 »


Nakon što je proveo kratko vrijeme ležeći na torpedu približio se sidrištu, Paolucci je sišao s torpeda  i plivao oko zida tražeći najlakši ulaz u luku. Umjesto toga, on je pronašao vrata - od teških komada drveta i sa zaštitnim metalnim šiljcima. Kada je Paolucci doplivao natrag prema Rossetti, prisiljavala ga je plima da pliva protiv struje. Uz to je počela padati kiša. Suočeni s brojnim neočekivanim teškoćama pitali su se da li bi bilo bolje prekinuti cijelu misiju. Ipak, odlučili su nastaviti poduhvat. Gurajući svoj torpedo preko vrata kiša je gušila buku njihove akcije.

U 01:00 sat 1. studenog 1918. Paolucci i Rossetti su nastavili put prema usidrenim ratnim brodovima koji su sada bili jasno vidljivi. Dodatne prepreke na putu - anti-podmorničke mreže s priloženim minama oduzele su im dva sata da bi pronašli put kroz njih. To je bilo u 03:00 , vrijeme koje je bilo dogovoreno kao povratak na MAS 95. Umjesto toga, oni se još nisu bili ni približili svome cilju. Nastavili su plovidbu prema mjestu gdje su očekivali naći Viribus Unitis.  Treba napomenuti da je u pulskoj luci u tom trenutku bilo više talijanskih agenata koji su pomagali Talijanama da neopaženo prođu kroz barikade.
 
Kada su napokon stigli do admiralskog broda Viribus Unitis, bilo je 04:45 sati i na horizontu su se pojavile prve sunčane zrake. U neposrednoj blizini Viribus Unitisa, otvorili su jedan usisni ventili na njihovom torpedu kako bi mina iz horizontalnog prešla u vertikalni položaj. Ubrzo nakon toga, Rossetti je jednu od dvije mine od 200 kg s tempiranim detonatorom montirao za trup Viribus Unitis. Postavljena mina je trebala eksplodirati točno u  06:30 sati. Oko 05:00 sati, prilikom pokušaja da se protiv struje udalji od broda brodska straža je otkrila diverzante. Ubrzo nakon toga  podignuti su na palubu broda. Rossetti je zahtijevao da ga odvedu pred admirala Vukovića i objasnio mu da je brod u opasnosti i da posada treba napustiti brod kako bi se spriječila ljudska tragedija. Međutim, nije rekao gdje mina bila montirana ni kad će eksplodirati.

Admiral Vuković je zagalamio na talijanskom jeziku da je rat završen, a kako je brod bio pod hrvatskom zastavom više nije bio u ratnim sukobima.

Saslušavši Rossettia, admiral Vuković je odmah dao zapovjed posadi da brzo napustiti brod. Nastala je zbrka i u svom tom kaosu nastalom u pokušaju spašavanja, Rossetti i Paolucci pitali su, uvijek mirnog i prisebnog admirala Vukovića  da ih pusti otići s broda. Vuković je pristao i Talijani su se popeli na ogradu broda i zajedno s dijelom posade skočili u more.
Međutim, još u vodi, skupina ljutih mornara vratila ih je na palubu broda. Tamo su zahtijevali da im se kaže gdje je postavljena mina. Vidjevši napetu situaciju na brodu, admiral Vuković se obratio mornarima informirajući ih da su Rossetti i Paolucci zahtjevali status ratnih zarobljenika te da se tako treba prema njima i ponašati. Bilo je to 06:20 sati i za deset minuta je trebala eksplodirati programirana mina.

Mornari su bili još uvijek vrlo ljuti i nisu se pridržavali Vukovićeve zapovijedi te su se i dalje prijetili Rossettiju i Paolucciju. Admiral Vuković je pokušavao smiriti mornare i vratiti disciplinu. Tada je bilo točno 06:30 sati, no nije došlo do očekivane eksplozije. Sada su se Rossetti i Paolucci uplašili. Bili su uvjereni da njihova misija nije uspjela i da neće moći izbjeći zatvoru i suđenju. Njihov cijeli napor činio se uzaludan, a osjećaj zadovoljstva zamijenio je osjećaj razočaranja, činilo se da vrijeme prolazi mnogo sporije. Većina posade broda Viribus Unitis bili su zauzeti veslanjem u čamcima za spašavanje oko broda ne znajući da li da se vrate na brod. Vrijeme je prolazilo polako. U jednom tom trenutku čula se ogromna eksplozija na boku broda i stupac vode digao se s desne strane broda u zrak i spustao se kao vodopad na brod.

Mina je eksplodirala u 06:44.

Nastao je još veći kaos. Članovi posade koji su bili na brodu pokušavali su se spasiti skakanjem u hladno more. U toj konfuziji, Rossetti i Paolucci su ponovno zatražili od admirala Vukovića dozvolu za napuštanje broda. Nakon što su Rossetti i Paolucci napustili brod u jednom čamcu za spašavanje promatrali su kako Viribus Unitis polako tone.

Brod se nagnuo na bok i potonuo u roku od 14 minuta. S njim je potonuo i admiral Vuković.

Rossetti i Paolucci su odvedeni na brod Tegetthoff kao zarobljenici i zatim su prebačeni na austrijski brod bolnicu na oporavak.

Četiri dana nakon potonuća broda, talijanske trupe su ušle u Pulu (Francuska i Velika Britanija odobrile su Italiji okupaciju velikog dijela hrvatske obale kao nagradu za ulazak pakt). Talijani su nakon rata brod razrezali i rastopili, a pojedini dijelovi odneseni u Italiju kao ratni plije. Tako se dio pramca nalazi u Pomorskom muzeju u Veneciji, a sidra su u Rimu.

Još uvijek postoje neki dijelovi broda na dnu koji nisu uklonjeni jer ne uzrokuju nikakve probleme drugim plovilima u luci.

Velik broj nastradalih mornara čija su tijela nađena, pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli.

Volonteri terorističkog akta Raffaele Rossetti i Raffaele Paolucci su bili oslobođeni od strane talijanske vojske 5. studenog. Vratili su se u Italiju kao nacionalni heroji i nagrađeni zlatnom medaljom za hrabrost i nagrađeni sa po 650 000 lira. Rosseti je posvetio svoju nagradu udovici kapetana Vukovića opisujući preminulog kapetana kao ratnog protivnika koji je umirući, ostavio neiskorjenjiv primjer velikodušnosti čovječanstva. Novac je doniran Fondu za udovice i majke ostalih žrtava koje su stradale od eksplozije mine na brodu..

Ovoj katastrofi su kasnije dodane neke neistinite činjenice, kako bi se promijenilo značenje događaja. Naime, zahvaljujući srpskoj politici koja često širila laži o Hrvatskoj, spominje se da su posade brodova u Puli 31. listopada 1918, nakon skidanja austro-ugarske zastave, postavljene trake od papira s riječima "Jugoslavija" želeći izraziti da je mornarica prešla u vlasništvo Jugoslavije, znači Srbije.
 
Zna se da je najljepši admiralski i zapovjedni brod bivše austro-ugarske monarhije potonuo s hrvatskom zastavom na jarbolu, a ne austro-ugarskom!

Jugoslavija kao država spominje se tek od 6. siječnja 1929., dakle 11 godina nakon potonuća broda Viribus Unitis. Do tada se država zvala Kraljevina SHS.

To potvrđuje tezu da cijela mornarica nije bila jugoslavenska već hrvatska.

Na nekim talijanskim stranicama piüe da su Rossetti i Paolucci gledali iz čamca brod kako tone i vidjeli kapetana kako se pokušava spasiti, međutim neki komad drva ga je opalio po tjemenu tako da se nije stigao spasiti. Vjerojatno se onesvijestio.

Viribus Unitis je najveći ratni brod na kojem se vijorila hrvatska zastava, ali i brod na kojem je poginulo najviše hrvatskih mornara.

Više o admiralu Janku Vukoviću Jezeranskom-Podkapelskom > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?board=519.0


- 2 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Siječanj 27, 2010, 22:41:56 »




Lijevo: Viribus Unitis s lijesovima u Sarajevu ubijenog nadvojvode Frnaca Ferdinanda i nadvojvodkinje Sophie von Hohenberg. Pred Trstom, 1. 7. 1914.


Klikni na fotografije da se poveća


- 3 -
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Siječanj 27, 2010, 23:07:12 »






Klikni na fotografiju da se poveća

Lijevo: Talijanski torpedo - Desno brod Tegetthoff








Tekst: LR i MD
Foto: M. Sertić i LR
Kraj
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!