Brinje na razmeđu povijesnih komunikacija

[Marica]

Brinje na razmeđu povijesnih komunikacija

Na izuzetnom strateškom položaju stoje ruševine.feudalnog grada Brinja u Lici. Utvrđeni grad u narodu nazvan "Sokolac" bio je posebno važan obitelji Frankopan sve do prve polovice 16. stoljeća. Dolaskom Turaka u neposrednu blizinu grad Brinje gubi svoju trgovačko- tranzitnu ulogu, a od druge polovice 19. stoljeća prepušten je propadanju.

Kroz Liku su od pretpovijesnog razdoblja pa do danas prolazili putevi koji su konstantno bili spona između kontinentalnog i obalnog dijela Hrvatske. To potkrepljuju brojni arheološki nalazi na čitavom području Likel¹. Na žalost kasnosrednjovjekovni arheološki nalazi feudalnih gradova kontinentalne Hrvatske pa tako i na području Like nisu do danas dovoljno valorizirani.

U ovom radu nastojala sam istaknuti što je sve feudalni grad Brinje značio njegovim vlasnicima, obitelji Frankopan u razdoblju od sredine 15. stoljeća do prve polovice 16. stoljeća. Za Liku je to razdoblje nepovoljnih političkih događanja. Zbog nadiranje turske vojske sa istoka na tom će području doći do prekida između sjevera i juga. Lika neće predstavljati više sponu između kontinentalnog dijela Hrvatske i njene obale. Ona postaje područje koja dijeli Istok od Zapada. Takvo stanje u Lici događat će se više puta tijekom povijesti. Iako pojedina područja Like, uključujući i Brinje ² , turska vojska nije nikada osvojila, trgovina je na tom području već od početka 16. stoljeća pa sve do kraja 19. stoljeća bila minorna.

Stoljećima odsječena od razvijenog Zapada, Lika se danas izgradnjom modernih prometnica vraća u ona vremena kada je bila važno tranzitno područje. Za trgovački zastoj u Lici skloni smo sve pripisati političkim prilikama na istoku, turskim prodorima, osvajanjima i pljačkama. I tada često zaboravljajamo upozoriti na razvijeni "Zapad", odnosno na susjednu Veneciju, gdje je bila koncentrirana najveća ekonomska moć na Mediteranu. Ona je feudalcima u Lici i na obali još i prije 16. stoljeća onemogućavala brži razvoj trgovine, a time i razvoj nekih gradova na istočnojadranskoj obali³.

Ekonomskom nazadovanju često su pogodovali nesloga i rivalstvo među krupnim plemstvom na području Like. To dolazi do izražaja posebno nakon bitke i poraza na Krbavskom polju 1493. godine. Opisi Like i njenih stanovnika nakon Krbavske bitke 1493. godine pa sve do kraja 19. stoljeća razlikuju se od ranijih opisa. Ti kasniji opisi pridonose stvaranju iskrivljene slike Like u feudalno doba, a posljedice se osjećaju i danas.

Razvoj utvrđenih feudalnih gradova Europe od srednjeg vijeka do 16. stoljeća odvija se na svim dijelovima podjednako. Njihovu strukturu pratimo i analiziramo u kontekstu ratnih događanja i veća se pažnja posvećuje istraživanju fortifikacija, te se analizira obrambena uloga srednjovjekovnog grada. Ono čemu se do sada pridavala manja važnost je uloga feudalnog grada kao mjesta gdje se odvija život svih društvenih slojeva, što podrazumijeva razvoj obrta, razmjenu dobara, trgovinu i tranzit. Feudalni grad je mjesto gdje boravi feudalac sa svojom obitelji i svojom pratnjom. To je mjesto gdje se rješavaju važni poslovi i gdje se dočekuju visoki svjetovni i crkveni dostojanstvenici. Istraživanjima na pojedinim arhitektonskim dijelovima Brinja, a posebno analizom njegove kapele Svetoga Trojstva koja dominira gradom, možemo utvrditi koja je njegova uloga, osim obrambene, u doba kada ga drži istaknuta velikaška obitelj Frankopan. Za vrijeme Nikole (Mikule ) IV. Frankopana (1394-1432) i njegove druge žene Doroteje Brinje je siguran i već dobro utvrđeni grad. Na svodovima kapele na tri zaglavna kamena nalaze se grbovi Nikole Frankopana i Doroteje Frankopan, rođene Gorjanski.

Njegovi vlasnici uvidjeli su važnost Brinja i njegov izgled prilagodili njegovoj budućoj namjeni, obrambenoj i trgovačko tranzitnoj. Naziv Brinje prema etimološkom riječniku dolazi od slavenske riječi "BRlN", što znači plodovi borovice ili možda od riječi"BRINA" što znači uzdignuta zemlja⁴ Na starim geografskim kartama nalazimo ga pod ovim nazivima: Prindl, Brindel, Brindl i Pryndel⁵. Kasnije, u 19. stoljeću srednjovjekovni grad nosi naziv "Sokolac" koji se zadržao do današnjih dana⁶. Pretpostavljamo da je grad izgrađen u 14. stoljeću kada se i spominje prvi put, u izvorima iz 1343. godine⁷. Na uzvisini, na strateški važnom položaju gradnjom je prilagođen konfiguraciji terena. Na raskršću putova i u blizini izvora pitke vode dominira udolinom. Razvija se i naselje uz utvrđeni grad, a u nizini uz potok smjestio se i augustinski samostan⁸.

Čitavo područje na kojem danas stoje zidine porušenog grada bilo je naseljeno i u antičko doba pa se tu možda nalazilo antičko naselje Monetium. Moguće je da se antičko naselje nalazilo na području obližnjeg Humca. Područje je bilo naseljeno i u prethistoriji što nam dokazuju arheološki nalazi u Humcu i u Brinju.⁹ U Brinju i njegovoj bližoj okolici do danas nije bilo sustavnih arheoloških istraživanja. Buduća arheološka iskopavanja koja bi se odvijala na starom gradu i u blizini župne crkve Blažene Djevice Marije u Brinju, kao i u Humcu kod crkve Svetoga Vida i u blizini groblja, rasvijetlila bi neka pitanja vezana za srednjovjekovnu povijest ovog feudalnog posjeda.

Putevi kojima se vršila razmjena dobara kroz povijesna razdoblja često se odvijaju na istim mjestima. Na takvu situaciju često nailazimo na području Like. Jantarske ceste poklapaju se s rimskim, a rimsku cestu kasnije zamjenjuje srednjovjekovni karavanski put. Možda je Brinje u rimsko doba bilo manje naselje koje je ujedno bilo stanica za obskrbu konja i putnika. Iz antičkog doba su i ostaci stanice za snabdjevanje otkrivene prilikom zaštitnih arheoloških iskopavanja u Žutoj Lokvi.^lO

^{Brinje koncem 17. st.
Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.} 

[Marica]

Od 18. i 19. stoljeća, izgradnjom modernijih prometnica kroz Liku, ceste će samo djelomično slijediti staru trasu jantarske i rimske ceste. Planinski masivi uokolo Brinja uvijek su bili ispresijecani prijevojima. Smatra se da preko Velebita, Male i Velike Kapele ima oko 40 prijevoja. Brinje se nalazi blizu prijevoja Vratnik na 700 metara nadmorske visine, ( K 698) koji je ujedno najniži prijevoj preko Velebita.Svi su putevi prolazili tim prijevojem i na tom mjestu se oduvijek vršila razmjena dobara .

Franz Jaschke, "Prelaz preko Vratnika", početak 19. st.
(Moderna galerija Zagreb

Arheološkim istraživanjima u Lici rad olokašavaju brojni toponimi. Uz planinski lanac područje Like karakteriziraju i udoline s rijekama ponornicama koje povremeno nabujaju i pretvaraju polja u jezera i otuda mnoštvo toponima vezanih za vodu u okolici Brinja (Žuta Lokva, Fontana, Potok, Jezerane, Humac i Otočac). Kada analiziramo sve te toponime dolazimo do zaključka da oni označavaju i mjesta na nekom trgovačkom putu. U nesigurnim prilikama srednjeg vijeka postoji tendencija da se podižu feudalni gradovi i naselja na uzvisinama i na dobro zaštićenom mjestu.

Neophodnost razmjene dobara, početkom 15. stoljeća i razvoj obrta te trgovine, uvjetuju gradnju i na manjim visinama, na raskršćima puteva, gdje se osiguravala maksimalna zaštita grada. Tako će položaj i funkcija Brinja uvjetovati i njegov izgled. Izgrađen je na uzvisini i prilagođen je konfiguraciji terena, a položaj kapele i četvrtaste kule ujedno predstavljaju i maksimalnu zaštitu grada. Brojni putopisci isticali su izuzetan položaj srednjovjekovnog Brinja i nakon što on više nije feudalni grad.

Početkom 17. stoljeća Pieroni donosi zanimljiv opis Brinja: "Skoro tri milje spuštanja šumovitim brdima u smjeru juga dolazi se do Dalmacije. Na njenom početku nalazi se jedna visoravan, a u njenoj stredini podiže se odjednom jedan brežuljak na kojem je sagrađena Brinje".¹¹ Pieroni je uočio važnost Brinja iako u to vrijeme grad nije vojni već samo strateški punkt. Iz ovog opisa se vidi da je područje Like bilo šumovito kao i čitavo područje oko Brinja. Da je grad Brinje smješten na izuzetnom položaju i da uz njega prolaze važni putevi dokazuje i njegovo točno ubiciranje na geografskim kartama 16. stoljeća.

Na Mercatorovoj karti iz 1589. godine tiskane u Duisburgu Brinje je vrlo precizno ubicirano za razliku od drugih srednjovjekovnih frankopanskih gradova koji su izgubili obrambenu funkciju¹² . U  fundusu Moderne galerije u Zagrebu čuva se akvarel starog grada Brinja, austrijskog slikara Franza Jaschkea ( 1775.- 1842. ). iz prve polovice 19. stoljeća¹³ . Akvarel Brinja kao i slika, istog autora, prikazuje prijelaz preko Vratnika, pripadaju topografskom vedutnom slikarstvu. Za autora se smatra da je vjerno prikazao stanje utvrđenih gradova kroz koje je putovao početkom 19. stoljeća, pa bi akvarel mogao poslužiti pri budućoj rekonstrukciji feudalnog Brinja.

Kapela Svetoga Trojsva i četvrtasta kula još i danas dominiraju čitavim gradom.To su danas i jedini sačuvani ostaci grada Brinja. Godine 2007. dovršeni su restauratorsko konzervatorski radovi na kapeli, a u njenom donjem dijelu otvorena je stalna izložba o povijesti grada Brinja i njegovih vlasnika, obitelji Frankopana. Autor izložbe je povijesničar umjetnosti Drago Miletić.

Zidovi palasa, koji su spajali kapelu s četvrtastom kulom potpuno su porušeni. Ono što iznenađuje na Brinju jesu dimenzije njene kapele. Mnogo veći srednjovjekovni utvrđeni gradovi u kontinentalnoj Hrvatskoj nemaju tako prostranu i visoku kapelu. ¹⁴  Nameće se pitanje čemu je sve mogla služiti kapela u Brinju (sl. 2,3.): tri tlocrtno identična prostora kapele imala su višestruku funkciju.

Kapela sv. Trojstva u Sokolcu

Važno je istaknuti da tri dijela kapele nisu međusobno povezani unutamjim stepeništem i otvorima. S vanjske, dvorišne, strane kapela je imala je nekoliko ulaza. Svaki od tih ulaza s dvorišne strane bio je povezan s nekim dijelom stambenih ili gospodarskih prostorija grada.

Vanjski zidovi kapele rasčlanjeni su različitim prozorskim otvorima. Svaki dio kapele ima oblik prozora, ovisno o svojoj funkciji. Gornji, najniži prostor kapele ispod krovnog dijela vjerojatno je služio kao osmatračnica. Sačuvali su se manji četvrtasti prozori ispod krovne konstrukcije. Najreprezentativniji dio kapele s oltarima i pjevalištem ima izdužene velike gotičke prozore. Otvori su propuštali dosta svijetla u prostor kapele. Pjevalište kapele nije bilo povezano sa svetištem, već je bilo stepenicama povezano s prostorijama palasa. Feudalac i njegovi gosti direktno su iz svojih stambenih prostorija ulazili u pjevalište. Da li je taj dio kapele imao još neku funkciju pitanje je budućih istraživanja na gradu.

Otvaranje izložbe u Kapeli sv. Trojstva

Treći, donji dio kapele imao je višestruku funkciju i nije služio u sakralne i reprezentativne svrhe. Imao je uske izdužene otvore, koji su slični puškamicama, ali nisu imali takvu funkciju. U taj prostor je ulazilo vrlo malo dnevnog svjetla. S dvorišne strane ulaz kapele bio je direktno povezan s prizemnim, gospodarskim prostorijama s lijeve i desne strane grada. Buduća arheološka istraživanja koja će se odvijati na gradu na potezu između kapele i četvrtaste kule moći će možda utvrditi raspored prizemnih prostorija koje su bile povezane s kapelom. Taj dio kapele je građen od kvalitetnog kamena, a s dvije strane je ukopan u živu stijenu. ¹⁵ U njega se silazilo strmim stepeništem. Pretpostavljam daje taj donji dio kapele služio kao spremište, odlagalište. U prostoru nema vlage i mogao je služiti za skladištenje većih količina ovisno o potrebama feudalnog grada. Stambene prostorije za velikaše bile su vrlo raskošne i palas je bio izgrađen na dva kata te spojen s kapelom i četvrtastom kulom.

^{Brinje koncem 17. st.
Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.}

[Marica]

Vlasnici Brinja kao i njihovi gosti direktno su iz svojih odaja mogli doći na pjevalište kapele, ali ne i u ostale prostore kapele. Tijekom 15. i 16. stoljeća u Brinju se sastaju velikaši i rješavaju se važni poslovi, a grad je ujedno odmorište na putu prema Veneciji i ostalim gradovima na jadranskoj obali Italije i Dalmacije. Ovisno da li se kreće na sjever ili na jug odmara se u Brinju. Iz Brinja se kreće na put prema Budimu, Kranjskoj i ostalim frankopanskim posjedima. Grad se nalazio na glavnom putu za Bosnu, prema Livnu i Grahovu. Taj pravac će kasnije koristiti Turci za svoje pljačkaške pohode na Zapad. Da su prostorije za boravak vlasnika i njegove obitelji u Brinju bile raskošne i udobne potvrđuje nalaz zeleno-ocakljenog pećnjaka datiranog na kraj 15. stoljeća ili na početak 16. stoljeća, koji je izložen u stalnom postavu Muzeja Like u Gospiću.

Ulomak glaziranog pečnjaka, 16. st. (MLG)

U Arhivu Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom XV -23DVI/81 čuva se bilježnica Mijata Sabljara u kojoj se nalaze zanimljivi podatci vezani za neke krajeve Like. ¹⁶ U njoj se uz crteže opisuju arheološka nalazišta u okolici Gospića. Spominje se i cesta "Crne kraljice" koja se pružala od Jasenice preko Malog Alana na Lovinac. Na Velikom Alanu se do danas zadržao toponim "Kraljičina vrata".

U 15. stoljeću, kad se već osjeća jačanje trgovine na istočnoj obali Jadrana, Brinje je bio važan punkt njegovim vlasnicima Frankopanima. S jedne strane, bio je ugodno odmorište između dugih putovanja za feudalca i njegovu pratnju, a s druge strane bilo je mjesto gdje se trgovalo. Lika je oduvijek obilovala metalima, kožom, krznom i mesom, a s obale je u Liku dolazila neophodna sol. Gdje su se sve u srednjem vijeku na sjevemom dijelu Jadrana nalazile solane nije sasvim jasno. Često se spominju otoci Krk i Rab kao mjesta odakle se dovozila sol u unutrašnje krajeve. Ako pretpostavljamo da su Frankopani imali solane na otoku Krku i ako su u zaleđe dopremali sol s otoka Raba ili Krka, podatke o toj trgovini nećemo naći u pisanim dokumentima. Važan punkt za dovođenje soli u zaleđe bila je svakako Supetarska Draga na otoku Rabu. Od kada su postojale solane u blizini nekadašnje benediktinske opatije Svetoga Petra osnovane 1059. godine, nije poznato.¹⁷ . Uvala Svetoga Petra je vrlo plitka u svom donjem dijelu i pogodna je bila za proizvodnju soli. Godine 1409. Venecija dolazi u posjed otoka Paga i od tada njegove solane postaju najveći proizvođač soli na istočnom Jadranu. Od tada će Venecija imati monopol nad trgovinom soli na čitavom Jadranu. To će se nepovoljno odraziti na ostala trgovačka mjesta na obalnom dijelu i u Lici. Kroz čitavo 15. stoljeće, pa možda do 30-tih godina 16.stoljeća, donji prostor kapele u Brinju mogao je služiti za skladištenje soli. Prostor kapele je dovoljno prostran i suh. Kameni zidovi u tom slučaju bili su obloženi nekom vrstom hidraulične žbuke kakva se koristila prilikom gradnje srednjovjekovnih žitnica. Sol se dopremala s obale, zatim se iz Brinja razvozila na razne strane, već prema potrebama. Koliko dugo se tako trgovalo i koliko je bogatstvo donosila sol vlasnicima Brinja nije nam poznato.

Sve završava oko 1530. godine kada grad Brinje žele od obitlji Frankopan preuzeti za vojnu posadu. Iz izvještaja kapetana Ivana Lenkovića iz 1530. godine poznato je da se Vuk Frankopan, vlasnik Brinja ne obazire na tursku opasnost i ne želi grad ustupiti za vojnu posadu.¹⁸ Od 16. stoljeća pa sve do kraja 17. stoljeća trgovina u koju je uključeno i Brinje nije više od posebne važnosti. Ponovno će Brinje postati važno nakon oslobođenja Obrovca od Turaka. U 18. stoljeću Obrovac postaje mjesto velike razmjene i trgovine između obalnog dijela i Like, a u toj razmjeni značajnu ulogu ima i Brinje.¹⁹ Ponovo tom istom rutom ide i trgovina soli, ali trgovina nije takvog intenziteta kao što je to bila u 16. stoljeću.

Srednjovjekovni grad Brinje bio je u dobrom stanju sve do druge polovice 19. stoljeća kada ga je napustila krajiška vojska. Visoki vojni časnici obično nisu stanovali u Brinju nego u Otočcu. Za razliku od visokih vojnih časnika koji su živjeli u Otočcu, Petar Vukasović je stalno boravio u Brinju. U 18. stoljeću, za vrijeme svog boravka u Brinju, Vukasović je izgradio put preko Škamnice u Brlog. U starom gradu Brinju Vukasović se brine za skladišta. Vjerojatno ih koristi, te ih obnavlja i proširuje. ²⁰

Zaključak

Feudalni grad Brinje bio je višestruko koristan njegovim vlasnicima, obitelji Frankopan od 14.stoljeća do 16. stoljeća. Grad je nastao na istaknutom strateškom položaju u blizini prijevoja na Velebitu gdje su oduvijek prolazili važni trgovački putevi. Grad ne razvija samo svoju obrambenu i stambenu funkciju, nego se razvija i kao trgovište. On je crkveno središte i mjesto glagoljaške pismenosti. jegov razvoj zaustavlja se u drugoj polovici 16. stoljeća kada ga preuzima krajiška vojska.

Brinje u doba Vojne krajine neće imati značajnu vojnu funkciju. Značajnu ulogu u Vojnoj krajini imat će obližnji Otočac. Na Brinju su u tijeku restauratorsko konzervatorski radovi. Konzervatorski radovi koji su s prekidima trajali od 1983. godine rezultirali su dovršenjem kapele Svetoga Trojstva. U donjem dijelu otvoren je 2007. godine stalni postav o povijesti feudalnog grada i njegovih vlasnika Frankopana. Izostala su arheološka istraživanja koja su se trebala izvršiti prije restauratorskih radova na vanjskim zidovima kapele.

Neophodno bi bilo provesti arheološka sondažna istraživanja i na potezu od vanjskih zidova kapele do bastiona. Hrvatski restauratorski zavod koji u planu ima i restauraciju kule svakako bi morao arheološki istražiti teren.
Arheološka istraživanja na čitavom prostoru dvorišta od kapele do četverouglate kule rezultirala bi otkrivanjem zidova prizemnih prostorija palasa u Brinju. U slučaju novih restauratorskih radova na Brinju arheološka istraživanja trebala bi se obaviti i na čitavoj površini koju je zapremao feudalni grad.

Ne smijemo zanemariti ni galagoljicu kojom se u Brinju pisalo u ispravama i na kamenim spomenicima. Natpis na kamenu iz 1518. godine pronađen je u crkvi Svetoga Vida u Humcu, a kasnije je prenesen u župnu crkvu Blažene Djevice Marije u Brinju.ll. Veći broj pisanih dokumenata iz Brinja iz 14. i 15. stoljeća čuva se u Državnom arhivu u Veneciji.

^{Brinje koncem 17. st.
Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.}

[Marica]

1 Kada se 1978. godine kopao naftovod od Omišlja na otoku Krku kroz područje Gorskog Kotara na potezu: Plase, Lokve, Delnice, Konzervatorski zavod u Rijeci nadzirao je radove. Arheoloških nalaza nije bilo što je još jedna potvrda da tu zbog konfiguracije ineprohodnost terena nikada nisu prolazili važni putovi ni u predhistoriji ni u rimsko doba pa ni u srednjem vijeku. Svi putovi išli su kroz Liku i današnju Sloveniju.

2 Turci nisu osvojili Brinje, ali je bilo čestih upada i pljački.

3 Ban Ivan Karlović, unatoč povezanosti i relativno doblim odnosima s Venecijom pokušavao je razviti trgovinu u Obrovcu, ali bez uspjeha; Grgec Petar, Hrvatski Job šesnaestog vijeka, ban Ivan Karlović, Jeronimska knjižica, Zagreb 1932.,23

4 Skok. Petar, Etimološki riječnik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971., sv I, 23

5 Pandžić. Ankica, Stare karte i atlasi, katalog izložbe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 1987., 13

6 Naziv se često koristi za gradove na uzvisinama pa se zbog toponima Brinje može zamijeniti sa starim gradom Sokolcem nad Unom

7 Archivo di Stato,Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r ( nova numeracija) (Državni arhiv Venecije).

8 Da li je u Brinju bio i pavlinski samostan nije potvrđeno; Kultura pavlina u Hrvatskoj, katalog izložbe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1989., 70

9 Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, katalog izložbe Arheološki muzej Zagreb, 2004., 27

10 Vekić. Amelio, Zaštitno arheološko iskopavanje u Žutoj Lokvi, Senjski zbornik, Gradski muzej Senj, 1996., br. 23., 35

11 Miletić. Drago,Valjato. Fabris. Marija, Sokolac frankopanski plemićki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb 2003., 13

12 Pandžić. Ankica, isto, Gerhard Kremer Mercator (1512. - 1594.), 13.

13 U knjizi autora Milana Kruheka, Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb 1995., 89, akvarel je publiciran, ali se ne navodi ime autora, samo legenda:, grad Sokolac nad Unom.

14 Srednjovjekovni gradovi Samobor i Ružica imaju prostrane gradske kapele.

15 S vanjske strane prostor kapele je morao biti zaštičen do visine prozora, a taj dio kapele zaštićen je i bastionom iz 16. stoljeća.

16 Kukuljevićev arhiv; ostavština obitelji Katančić

17 Mlacović. Dušan, Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov Zbornik, FF press, Zagreb 2005., 531

18 Kruhek. Milan, isto 114.

19 Peričić. Šime, Obrovac kao trgovište, Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar, 1979.,219.

20 Ljubović. Enver, Grbovi plemstva Like i Gacke, Adamić, Rijeka 2001., 195.

21 Fučić. Branko, Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb 1982., 108

________________________________________

LITERATURA

FUČIĆ, B. 1982., Glagoljski natpisi, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb

GRGEC, P. 1932., Hrvatski Job šesnaestog vijeka, ban Ivan Karlović, Jeronimska knjižica, Zagreb

KRUHEK, M. 1995., Krajiške utvrde hrvatskog kraljevstva, Institut za suvremenu povijest, Zagreb

LJUBOVIĆ, E. 2001., Grbovi plemstva Like i Gacke, Adamić, Rijeka

MILETIĆ, D. - Valjato Fabris, M. 2003., Sokolac frankopanski plemićki grad u Brinju, Ministarstvo kulture, Zagreb

MLACOVIĆ, D. 2005., Supetarska draga v srednjem veku, Raukarov Zbornik, FF press, Zagreb

SKOK, P. 1971., Etimološki riječnik Hrvatskog ili srpskog jezika Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

PANDŽIĆ, A. 1987., Stare karte i atlasi, katalog izložbe, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb

PERIČIĆ, Š. 1979., Obrovac kao trgovište, Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, br 26., Zadar

VEKIĆ, A. 1996., Zaštitno arheološko iskopavanje u Žutoj Lokvi, Senjski zbornik, Gradski muzej Senj

Kulhua pavlina u Hrvatskoj, katalog izložbe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1989.

Ratnici na razmeđu istoka i zapada, Starije željezno doba u kontinental¬noj Hrvatskoj, katalog izložbe Arheološki muzej Zagreb, 2004.

IZVORI

Archivo di Stato, Venezia, Commemoriali, reg. 4, cc.11 r (Državni arhiv Venecije).

Brinje at the crossroads of historical ommunications 

The medieval town of Brinje is built on a small elevation with its shape adapted to the configuration of the terrain. The town was at it height while under the administration of Nikola IV Frankopan. It is dominated by a square tower and the Chapel of the Holy Trinity, today restored. Its lower level houses a permanent exhibition on the history of the mediaeval Brinje. Conservation and restoration work is currently underway.

Lada Prister
Hrvatski povijesni muzej
10 OOOZagreb
Matoševa 9

^{Brinje koncem 17. st.
Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.}