CRO-eu.com
Svibanj 06, 2021, 11:47:08 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Ratni dnevnik Josipa Hübla iz 1943.  (Posjeta: 32105 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #15 : Ožujak 24, 2009, 09:24:29 »



Zbog velikog reduciranja veličine fotografija je niske kavalitete
- Klikni da se poveća i bude čitljiva -


16. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #16 : Ožujak 24, 2009, 09:42:18 »


30 IV.

Velike brige i težki dani nastali. Iz Karlobaga se prevozi streljivo i hrana. Partizani napadaju na želj(ezničku) stanicu i budački most. Na putu za Karlobag vode se težke borbe. Dne 22. IV. razjurena posada Brušana 4. sat IX. bojne i nezna se za 34 i lovačku.63 Zadnji kamioni otišli 21. i nisu se više vratili. Podpuno smo obkoljeni. Vezu još imamo sa rakoplovima.
Mnogo je svaki dan ranjenika i gotovo svaki dan po jedan sprovod.
Svašta se pripovjeda o porazu u Brušanima. Ipak smo dobili nepotvrđenje vijesti, da su se naši povukli u Karlobag. Zatražena pomoć iz Zgb. Moral je jak. Iz Zgb. došao sam g. puk. Tomislav Sertić 64. Dan i noć on obilazi postave. Sve zaostale jedinice povućene su u najuži krug oko grada. 32. drži pravac budački most. 30 polubojna prugu, 31. Oštru pa sve do bolnice, 9 bojna i 1. domobranska grad i postave okolo. Dan i noć se puca i napada na izvanjske postave. Obećali su uskrsovati u Gospiću. Ženska ust(aška) mladež, staro i mlado radi na pojačanju postava, zrakoplovi donose municiju za sva oružja i hranu, a ujedno bombardiraju postave partizana. Lete naši i talijanski zrakoplovi. Čujemo da će doći boj(nik) Sudar s Bednjancem, Kolačevićem, koji su reaktivirani kao pomoć. Reorganizira se ljudstvo 34, lovačke, 12 p.p. iz Medka i 4. sat IX. na otoku Pagu.65 Treba izdržati. Mene uhvatila teška angina, ležim ali nemam mira i sam obilazim postave. Ljude podučavam. Bog daj da ostane takav moral pa će biti sve dobro "Makar na nas navalile svega svijeta čete, Bog je s nama, ko pred nama, s njime hajd pod pete."

Svibanj 2. V.

Očekivao se napad na 1. V. ali ga nije bilo. Izgleda da se spremaju na opći napad. Na svaku noć napucavaju na Jasikovac, Budački most. Predigraje počela. Zrakoplovima se prenose ranjenici u Zgb. Nema mjesta u bolnici, a bolje da ih ni nema u Gospiću. Vrijeme se pogoršalo, stalno pada kiša, a i snijeg. Osjeća se, da će naskoro čir puknuti. Šanto (zastav) motorista, kovač, razveseljuje nas. Došao je i Poić da bude zamjenik Delku. Ne sviđa mi se držanje ndp. Tomića , previše hohštaplira. Baljak mi pomaže na mome sektoru. Osjećam da će početi na mojoj strani jer je tu najpogodniji teren.

8. V.

Tjedan dana prošlo bez "većih" događaja. P(ukovnik) Sertić dan i noć obilazi, a isto i ja. Malo se spava. sve je naoprezi. Noći tmume bez mjesečine, kiša. Sve pogoduje "braći". No mi čekamo. Kad kad udaraju s bacačima na most ili s topovima od Ličkog Osika na grad ima nešto žrtava među građanstvom i vojskom. Ust(aška) žen(ska) mladež mobilizirana kao sestre pomoćnice i donašaju piće momcima. Taj njihov gest povećava moral kod boraca. Preko noći se pojačava posada uzletišta. Moramo ga čuvati, to nam je jedina veza.

____________________________________
62 Perušić i Lički Osik napustile su XXXI. i XXXIII. bojna 23. travnja.
63 4. sat IX. bojne, II. lovačku bojnu, 34. bojnu i 1. bojnu 12. pješačke pukovnije u Brušanima i Baškim Oštarijama potpuno je razbila 6. divizija NOV i PO Hrvatske u borbama 28. i 29. travnja.
64 Tomislav Sertić, ustaški pukovnik, u tom trenutku nadzornik škola oružanih snaga.
65 Na otoku Pagu okupljeno je sve ljudstvo koje se nakon pada Brušana, Oštarija i Vrata naško u Karlobagu i to: II. lovačka bojna sa 40 časnika i dočasnika i 415 domobrana , 1. bojna 12. pješačke pukovnije sa 27 časnika i dočasnika i 348 domobrana, XXXIV ustaška bojna 30 časnika i dočasnika i 451 vojničar te je od njih privremeno osnovan Paški zdrug. (Zbornik, sv. V. knj. 15., dok. 119.).


17. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Ožujak 24, 2009, 09:44:10 »


11.V.

U nedelju 9. V. pukao je čir.66 Izgleda da je bio dozrio, no sreća naša, da smo bili pripravni. Malo mije falilo da nisam ostao na uzletištu. Eto kako je počelo: Kao obično, padala je kiša i išao sam oko 4 h da obiđem svoje položaje, sve do mosta u Kaniži. Podstrekivao ljude da pojačaju zaklonište od kiše. Tako idući došao sam do uzletišta. Pregledavajući bunkere, najednom ospe se vatra iz strojnice po meni iz obližnjeg gaja. Legnem, a i svi momci. Na nesreću nisam sa sobom imao nikakovo oružje osim 4 handgranate.

Na 200 koraka opazimjaku grupu partizana kako nadiru ispred mojih postava. Videći da se ljudi pokolebali i počeli uzmicati izdam nalog da se povućemo iz uzletišta. Pale su već 4 ustaše. Ljudi se povlačili njih 26, a ja s jednim strojničarom sam ostao zadnji. To je bila sreća jer bi nam inaće presjek1i put. Na grupu od njih 15 izbacio sam sve četiri bombe jer su bili već kojih 30 m. Potom uz najtežu puščanu vatru potrčao sam 40 m do spojnice i puzeći 400 m. dovukao se do postava unutar žice. Napadje bio silovit. Izabrali zgodan trenutak u 7 h uvečer kad su ljudi bili kod večere . U prvi čas nastala zbrka i uspjelo im probiti do žice. Na sreću na licu su se našli ust bojnik Baljak i Poić koji su mi priskočili u pomoć, sakupili ljudi i s njima zauzeli položaje i time u prvi čas zaustavili napad partizana. Stari lisci otvorili zapornu vatru na nadiruće bandi te, te se njihovi redovi pokolebali. Oko 8 h uveće osjetili smo približavanje trojih oklopnih kola od strane Smiljanske ceste. Videći opasnost zatražio sam žurno protukolac koji sam dobio kad su uz pratnju kola počeli partizani nadirati u žicu.

Nastala je paklena pucnjava, a i dernjava od strane bandita. U svjetlu rakete uspjelo mi je uz pomoć petorice domobrana uništiti jedna oklopna kola "talijanska", a druga koja su došla u pomoć oštetiti iz protukoica. Prva su uništena granatama koja sam bacio iz blizine. Treća kola ali "njemačka", uz pomoć partizana koji su se jako i krvavo žrtvovali, uspjela izvući jedna, dočim prva su ostala u nađim rukama.

U 12 h sam sa sigurnođau izvjestio puk. Gustovića "Jedna banditska oklopna kola u nađim rukama" Uništena gusjenica, ali motor radi. Izgleda da je vozač iskočio i nije mogao zaustaviti. Motor je radio do jutra dok nije sam stao. Još tokom noći su banditi pokušali jedanput da izvuku ta oklopna kola ali su opet krvavo platili. Rano ujutro su ustaše provalili izvan žice i uz pomoć naših oklopnih kola dovukli ova u žicu. Radi toga plijena nastalo je veliko veselje. Moji domobrani, njih pet odlikovani su sa 1 malom srebrnom i 4 brončane. Skupa samnom predloženi su na nošenje znaka za uništena oklopna kola. Pukovnik Gustović i puk Sertić bili su oduševljeni, a što je najvažnije ta kola su bila, što se tiće motora ispravnija nego naša. Oštećeni dielovi oklopa izmjenjeni su i kola su još isti dan vozila za nas.67 

U samom gradu podigao se moral ljudi.Te noći banditi su platili samo na mome sektoru sa preko 150 mrtvih, koji su ostali na mjestu.[
sup]68[/sup] Nađeno je i oružje i streljivo. Iste noći jedna bombaška grupa od 8 bandita uvukla se kod bolnice u žicu s namjerom da ju unište.
No budno oko vojničara ih je primjetilo i svi su pobijeni. Bombe, oružje i streljivo je kod nji nađeno.

Isto tako je težka borba bila na sektoru 31. (Mesić) kod Budačke ulice. Tu je došlo do borbe na noževe i tu su "braća" platila ceh (60).  Svuda, gdje god su pokušali svuda su krvavo odbijeni. Radi toga poraza bandita nastalo je još veće pouzdanje kod branioca. Mi smo imali minimalne gubitke, 8 mrtvih i 26 ranjenih, većinom lakše od granatnih šplitera. 69  (100.000 naboja svih vrsta ispaljeno)

___________________________________
66 Glavni napad na Gospić, kojeg Hübl ovdje vjerno opisuje počeo je 2. a ne 9. svibnja.
Gospić su napale 2. i 9. brigada i jedan bataljun 1. brigade Šeste divizije (ostatak 1. brigade bio je na osiguranju puta prema Karlobagu) sa 3 gorska topa 75 mm, I gorskim topom 65 mm, 4 teška bacača, 2 protukolska oruđa i 2 tenka, te 4. i 15. brigada Osme divizije sa svim raspoloživim teškim oružjem Divizije i "tenkovskom četom" sa 4 tenka. (Zbornik, sv. V. knj. 15, dok. 1,9,25.) U partizanskim dokumentima vezanim uz napad na Gospić ne navodi se broj partizana koji u njemu sudjeluju. Šesta divizija NOV i PO Hrvatske imala je u ožujku 1943. godine 3.115 boraca  (M. PETRIČIĆ, Šesta lička divizija od 4. neprijateljske ofanzive do ulaska u Prvi proleterski korpus, str. 220.), dok je u isto vrijeme 8. divizija NOV i PO Hrvatske imala oko 4200 vojnika. (Vojna enciklopedija, sv. 6, Beograd, 1967., str. 569). Obzirom da Gospić napadaju 4 brigade i 1 bataljun može se pretpostaviti da je broj napadača mogao biti oko 4.000. Zapovjedništvo Operativnog područja Lika procjenjivalo je broj napadača na oko 3500. (Zbornik, sv. V., dok. 134).
"Snage obrane Gospića: 1. sat IX. novačke bojne, 1. sat II. polubojne, 33. pripremna bojna, stožerni sat Zapoli (zapovjedništva Operativnog područja Lika, pr. M.P.), 1 sat oružnika, I sat dobrovoljaca sa 5 gorskih topova, 3 bojnih kola, 2 protuoklopni topa i top "Pito". Sve u užem obranbenom pojasu. Zatim XXXI. i XXXII. bojna sa 2 bacača van pojasa za manevar. Ukupno 1400 boraca" Zbornik, svezak V., knj. 15, dok. 134. (Izvješće zapovjedništva Operativnog područja Lika od 8. svibnja 1943.).
67 Isti događaj opisan je u izvješću štaba Šeste divizije od 8. svibnja 1943. upućenog štabu Prvog korpusa NOV i PO Hrvatske o napadu na Gospić "Početak napada bio je predviđen 2. maja u 19 časova [ . . .]. Borci su otvorili brzu paljbu iz svih omđa i energično krenuli u napad. gdje su stigli do pred samu žicu na 100 metara. Sa borcima su se kretali i tenkovi [ . . .] oko 24 časa. tenkovi su prešli na naše desno krilo ispred 1. bataljona IX. brigade, gdje također nisu odlučno pristupili svom zadatku, nego su samo sa zvrkom svojih motora skoncentrirali svu neprijateljsku vatru na onaj bataIjon, tj. 1 bataijon IX. brigade. koji se je nalazio kod tenkova. Neprijatelji iskoristivši ovu neodlučnost naših tenkista i njihovo kolebanje na jednom mjestu dovukli su protukolska oruđa i obasuli brzom paljbom tenkove tako, da je jedan tenk pogoden sprijeda u samu ploču, gdje je tenkist poginuo, a mitraljezae teže ranjen. Oštećeni tenk i daljeje zvrčao i otkrivao položaj, koji je neprijatelj neprekidno osvjetljavao raketiama i obasipao žestokom vatrom." (Zbornik, sv. V. knj. 15. dok. br. 25).


18. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Ožujak 24, 2009, 09:45:21 »


14. V.

12. i 13. prošli su dosta mirno. Izgleda da je banditima prisjelo napadanje na Gospić. Oba dana su dolijetali zrakoplovi, donosili nam streljivo iz Zgb., a čak nam streljivo donosili i bacali Talijani. Doveženo je i nešto hrane i težkog oružja. Opskrbljeni smo. Svaki dan moramo se boriti za osiguranje uzletišta. No samo pristajanje je opasno jer banditi pucaju na svaki zrakoplov koji se spušta. No hvala Bogu još do danas nije nitko strada osim što si jedan mali zrakoplov oštetio krilo prigodom spuštanja (pilot Pintarić Miško).  Njega smo prenjeli uz žicu da se popravi.

17. V.

Puk. Sertić ranjen na uzletištu od jednog zalutalog naboja u pleća, baš kad se spremao ići u Zgb. Prernotan je i zrakoplovom upućen u Zgb. Liječnik kaže da ima nutarnje krvarenje no da će brzo biti u njezi. Zabrinuti smo za njega. (16. V. u 3 h poslije podne).

Ipak nakon 2 tjedna kiše ogranuo je lijepo vrijeme. Bolestan sam, neizlječena angina mi se osvetila. Pojavila se upala zglobova. Otekla mi je čitava desna ruka i desna noga. Imam velike bolove. Svaka noć je vesela, napadaju često, ali s veće daljine. Mi svakog dana odlazimo iz žice u nasilna izviđanja. Izvršen pritisak na 32. bojnu (stk. Rubčića) ispod Podoštre. Izgleda da im je cilj zauzeti brdo Oštru i time onda gospodariti i gradom. Bojimo se da će nam presjeći vodovod, to bi bilo strašno jer bi morali piti vodu iz Novčice.

Čujemo da se naši organiziraju na otoku Pagu. Oni bi već krenuli, ali izgleda da ih bremzaju Talijani. Proglasili su na Pagu pjegavi tifus kojeg nema. Naši se bune, ali bez rezultata. Meni je sve gore. Rukom ne mogu micati., ležim.

23. V.

18. V. sam ustao, vučem se, ne mogu ležati. Izašao sam van na sunce, to je najbolji ljek. Banditi su sa 2 brigade i 4 topa napali 32. bojnu kod Oštre. Brdo Oštra je palo u njihove ruke. Sada pucaju po ulicama grada, direktno sa brda. Nije dobro hodati sredinom ceste.   Prolazimo uz kuće te smo tako zaštićeni. Zrakoplovi nas posjećuju, i bombarderi i lovci. Tuku postave bandita i kako čujemo imaju uspjeha. Primio sam pismo od kuće. Sve je dobro. P(ukovnik) Sertić je u bolnici i sve ide na dobro, na putuje ozdravljenja. Naboj je ostao u tijelu i ne može se izvaditi. (Bebica mi javlja da je sve dobro kod nje. Hvala Bogu, nadam se da će biti sve u redu.)
Sada smo podpuno stisnuti u žicu. Ponestalo je u skladištu brašna.
Uzeli smo od županije. 18. V. proširio se glas da su partizani otrovali vodu. Ne pijemo ju već 2 dana. Voda se kuha i poslata na pregled u Zgb. Danas 23. V. javljeno daje voda zdrava i opet sve u redu.

31.V.

Cijeli tjedan prošao gotovo u miru. Banditi se malo dalje povukli od grada. Gotovo svaki dan pred večer opale 2-4 granate iz topa. Ima slučajnih pogodaka, te tako gubitaka među ljudima. Moral kod ljudi je jak. Čuju se detonacije topova i od Karlobaga i od strane prema Plješivici. Ne znamo što je. Očekujemo pomoć i time otvorenje puta prema Karlobagu. Među častnicima nastale male trzavice. Gosp. nadp. T. si uzurpira svakojaka prava, a i od hoštaplerije čini nezgodne stvari. Odlikovan s malom sreb(mom), zlobnici kažu da se sam predložio, a i ja sa svoje savjesti neznam zašto ju je dobio i šta je velikog načinio.No neka mu na sreću. Meni nije dobro. Liječnici me upućuju na nadpregled i operaciju žljezda, izgubio sam 10 kg. Konac je mjeseca i već smo 1 mjesec podpuno obkoljeni. Jede se kaša zvana Viktorija. Viktorija u jutro, popodne i na večer. Ipak obilazim postave, bavim se ljudima, sokolim ih. Danas 31. primili smo krugovalom obavjest da su naši krenuli iz Paga u Karlobag. Nadamo se da će ipak nešto biti.

_________________________________
68 U izvešću zapovjedništva Operativnog područja Lika od 3. svibnja 1943. navodi se daje pobrojano 146 mrtvih partizana (Zbornik, sv. V. knj. 15., dok. 118.) dok je prema izvješćima štabova 6. i 8. divizije ukupno u napadu poginulo 30, ranjeno 126 i nestao 1 borac (Zbornik, svezak V. knj. 15, dok. 9. i 25.). Đ. ORLOVIĆ, Šesta lička proleterska divizija, str. 195., navodi da su ukupni gubici 6. i 8. divizije bili 51 mrtav, 192 ranjena i jedan nestao.
69 Gubici branitelja, prema izvješću zapovjedništva Operativnog područja Lika od 3. svibnja 1943. bili su: 9 mrtvih i 41 ranjen (Zbornik, sv. V, knj. 15., dok. 118.).


19. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Ožujak 24, 2009, 09:47:04 »


Lipanj

3. VI.

Danas je Spasovo, dani prošli u miru. Izlazimo u nasilna izviđanja, pa ih tako iznenađujemo i tučemo. Naši krenuli iz Karlobaga prema Velebitu .. 70  Izgleda da im ne cvatu ruže. Nestrpljivi smo .. Htjeli bi i mi izaću van. Na karti gledamo i nagađamo kojim najzgodnijim putevima može se napasti bandite.

6. VI.

Dana 6. VI. upućen sam zrakoplovom u Zgb. u bolnicu. To sam se prvi puta u životu vozio zrakoplovom. Bojnu sam predao boj(niku) Poiću formalno. 71  Sa skepsom sam sjeo u zrakoplov. Prije uzleta smo mu popravljali krilo koje si oštetio pri spuštanju. Dan je bio sunčan, toplo, letjeli smo u visini 1400 m. iznad Plješivice, Plitvičkih jezera, ostavili lijevo ispačeni Slunj, Bednjanca koji tamo počiva. 72   Kako je u visini puhao jak vjetar to nas je bacio u desno prema Bihaću. Pilot nije znao što da radi jer se bojao daće nam nestati benzina. No srećom uz nas proletio je "Dornier" prema Zgb. i mi se uputili za njim. Letjeli smo i kroz kišu. Tank pokazuje još 14 1. benzina, a nismo vidjeli Savu. No hvala Bogu čim smo ju vidjeli i preletjeli bilo je lakše. Na uzletište u Zgbu. nismo se mogli odmah spustiti jer su uzljetali vojnički zrakopl( ovi). Spustili smo se sa praznim tankom - hvala Bogu. Moji mi se nisu nadali.

Srpanj

Ostatak lipnja proboravio sam u bolnici i kod kuće. Dobio sam 28 dana zdravstvenog dopusta. U isto to vrijeme premješten sam u Hrv(atsko) oružničtvo. Dne 22. VI. krenuo sam vlakom preko Rieke¬-Ljubljane opet za Gospić. Pratio me brat. Išao sam predati bojnu i vratiti se imam odmah. Odlazim u Italiju na kurs motorizacije. Malo mi je žao što ostavljam svoje drugove. No što će mo. Opazio sam zapostavljanje.
 
Vidim nepravdu prema nekim častnicima koji to nisu zaslužili. Čujem daje Bednja(nec)73   i drugi ušli u Gospić. Ti ljudi, Tatek, Zlatko, Ivica, Furlan i drugi odpušteni, a trutovi ostali.74   Nevjerujem Čušu. Osjećam da ide za rasulom vojnice. No neka se čuva on i njegovi trabanti. Mogli bi si skrhati vratove.75 Osjećam da je lopov i ništarija. Uživa u laskave ima i ljudima slabog karaktera (braća F(rkovići) .. (?) i drugi).
Došavši sretno u Gospić, Drago je ostao u Senju, da me čeka, nije Delka bilo tamo. Vani je. Imam nalog da me se odmah razduži i uputi u Zgb. Gosp. T. stk javlja krugov(alom) Delku i krivo izvješćuje, i on neće da me razduži, došlo je do sukoba. Malo je falilo da mu nisam razbio glavu.
Sam sam govorio Delku i uputio ga na sve, rekavši mu da idem u inozemstvo i da me mora odpustiti prema zapovjedi. To je odmah izvršeno, izdat je nalog i krenuo sam u Karlobag. Put je prošao u redu bez zaprjeka. Uz put sam se zadržao u Senju 2 dana i potom krenuo za Rieku i Zagreb. Ostao 2 dana na Rieci, kupio neke stvari i potom krenuo kući. U Gospiću sam našao Zlatka i Kolačevića. Baš se vratili iz borbe kod budačkog mosta. Bio sam i sam tamo. Našao puk. Gustovića. On žali što odlazim. Zlatko mi se tužio na nepravdu, ali se nada da će biti rehabilitiran i neki drugi.
Oko Gospića malo pročišćeno. On je imao dosta uspjeha i predložen za odlikovanje. Frane Sudar ga voli i na svoju ruku plaća. 76
Bebici donio neke stvari od odjeće i obuće. Spremam se za Italiju

12. VII.

Pišem u vlaku na putu za Italiju. Idem s Olužnicima. Imam ih 100 za motorizaciju i 2 čast(nika) i 1 čast(nik) i 20 oružnika za krugoval. Moji novi drugovi, Orešković D(ragomir) poruč, ndp. Rukavina Vl(ladimir) i Ključec Stj(epan). Vođa sam puta.77   S nama putuje jedan karabinjerski dočastnik kao tumač. Sretno krenuli iz Zgb. prema Karlovcu. U Karlovcu smo noćili.

___________________________________
70 Partizanska blokada Gospića razbijena je 30. i 31. svibnja.
71 Zorislav Poić, pričuvni ustaški bojnik.
72 Prema dnevnim izvješćima Glavnog stožera MINORS-a Slunj je pao u ruke partizana 3.14. lipanj da bi 5. bio ponovno oslobođen. U tim borbama omžane snage NDH imale su 7 mrtvih, 10 ranjenih, 10 zarobljenih i 32 nestala dok su partizani imali 271 poginulog i neutvrđen broj ranjenih. Misli vjerojatno na Slavka Bednjanca, djelatnog ustaškog bojnika, zapovjednika X. bojne koji je tada poginuo. Posmrtno je odlikovan (Vjestnik MINORS-a br. 27/30. lipanj 1943., str. 1002.). Slunj je ponovno, nakon teške borbe pao u ruke partizana 19. lipnja.
73 Zlatko Bednjanec, pričuvni ustaški satnik.
74 Misli na odredbe po kojima su Zlatko Bednjanec, Ivan Kolačević, Franjo Furlan i još neki djelatni ustaški časnici prebačeni u pričuvu (Vjestnik MINORS-a br. 18/29. ožujak 1943., str. 630.).
75 Misli na generala Otona Ćuša, glavara stožera Ustaške vojnice. Zbog prijetnji radikalnih ustaških krugova da će ga likvidirati, emigrirao 31. kolovoza 1943. u Austriju. (Opširnije u: Tko je tko u NDH, Zagreb. 1997., str. 84.).
76 Frane Sudar , ustaški pričuvni bojnik.
77 HDA, Zbirka izvornih dokumenata NDH. !lI-63, 368.


20. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #20 : Ožujak 24, 2009, 09:49:03 »


13. VII.

Nalazimo se na putu od Karlovca-Metlike-Ljubljane- .... (?) za Postonju. Vozimo se posebnim osiguranim vojničkim vlakom "Tradotom". Veliki oprez. Kraj Metlike su dvije partizanske brigade. No hvala Bogu, sretno smo došli do Ljubljane i vozili smo se od 8 h u jutro iz Karlovca do 2 h poslije podne do Ljubljane. Iz Karlovca sam po kazni odputio natrag u Zgb. jednog oružnika jer se potukao u vlaku kod karata. U vlaku smo dobili i hrane. Promjenio sam nešto novaca. Kraj kojim se vozim vrlo je lijep i slikovit. Iz Ljubljane smo krenuli poslije podne i u 7 h na večer došli smo u Postonju.

14 - 15 - VII.

Dva dana smo ostali u Postonji. Tu smo se kupali i to je bila prva stanica za raskuživanje. Lijep je to gradić, a još krasnija je špilja koju sam pogledao. Talijani mi se ni najmanje ne sviđaju u svome postupku. Narod još uvijek govori slovenski, i to potajno.

16. VII.

15. VII. na večer krenuli smo iz Postonje za Goricu kuda smo došli 16. VII. u 10 h u jutro. Iz kolodvora snio odvedeni u logor gdje ćemo ostati 15 dana. To je logor za sve prolaznike iz naših krajeva za Italiju. Tu smo našli domobrane koji se skupljaju za 2. hrvatsku legiju. Krasni mladići.

31. VII.

Ostali smo 15 dana. Tih 15 dana nismo nikuda izlazili. U grad nam se nije dozvolio izlaz. Ja sam stanovao u posebnoj sobi, a njih trojica posebno. Držao sam se savjeta Vil.(ka) da im se približim. No ne mogu ih podpuno prosuditi. Opazio sam da nisu baš sva trojica skloni ustašama. Mali Or(ešković), mlad, mlečnjak, kako sam ga nazvao, mala napržica, baš nije obljubljen kod vojnika. Ne sviđa mi se njegov način obhođenja s ljudima. Rukavina, dobričina, jako se hvali nekim stvarima koje nisu zgodne iz borbe (+). Obojica Or. i Ruk. dobri su Hrvati i idealisti. Poznam se s njim već 20 godina, još iz konvikta. Slabo je da pada pod tuđi utjecaj, pa izgleda da nema svoje volje, Ključec: Bivši jug(oslavenski) oruž. zastavnik, proračunat čovjek i zna što hoće, opažam da je laskavac i podmukao. Ne vjerujem njegovoj nacion(alnoj) svijesti kao Hrvatu, jer opažam da žali za Jugosl(avijom).
Dosta nezgodno se prema meni ponio. Najprije mi je jednu stvar prikazao da se pitomci na mene ne obaziru kao ustašu i da me on pred njima branio i kudio pitomce i.t.d. Konaćno sam ustanovio da nisu pitomci ništa protiv mene govorili, nego dapaće, da su njemu oponirali i prigovorili mu što je pred njima mene ogovarao. On nije nikakav oruž. čast. niti satnik, on nije za mene ništa. Ja sam Vaš častnik i druga dvojica i nas imate slušati, a ne stk. K. Na to je dobio neugodan odgovor da će oni samo mene slušati i nikoga drugoga, jer da sam ja ne samo ustaški nego i oružnički častnik. Takovi ispadi događali su se više puta i više puta sam osjetio neku antipatiju prema ustašama.
Nisam želio da se obaram na njega rađe sam progutao kad se nalazim u inostranstvu. No vidjet ćemo što će biti kada se vratimo kući. U tom logoru su davane i kabaretske predstave za vojnike. Te predstave su dosta zgodne i dadu se gledati. Šteta samo što čovjek ne razumije talijanski. Cijeli dan smo goli tj. sunčamo se, igramo nogomet, ..... (?) i.t.d.

Veliki događaj smo doživjeli "Musolini je demisionirao" Radi toga nastalo je veliko veselje među častnicima, piju. Čujem da su bile demonstracije u Italiji. Kako će se to svršiti. Javno govore da će rat brzo svršiti i govore proti Njemaca. Neznam što će biti ali svi, a i ja želim da se vratimo u Hrvatsku.
Pred sebe nas pozvao general R ..... koji je došao i održao nam pozdrav, rekavši da smo mi njihovi "dragi" gosti, da on i "svi" Talijani gaje simpatije za Hrvate. Veličao Pogl(avnika) i konačno rekao da se rat nastavlja za blagodat Italije i Hrvatske "jer propast Italije je i propast Hrvatske" (mislim da bi to bila naša sreća). Konačno dočekali odlazak iz Gorice. Krenuli mjesto u Hrvatsku za Rim. Oprostili se od našeg "Čimića i Pomidoro" Zbogom logore, čimići78 i svi. Ne dao Bog da se na ovakav način vratim već da vas tjeram iz Istre i da i ja pođem sve one kaverne i frontu kud je išao moj otac.

Kako narod voli Talijane eto slike:
Kad smo išli na kolodvor, pjevali smo naše koračnice. Jedan seljak vozio kola i pitao me tko smo. Jesmo li Srbi, četnici. Ja sam mu rekao Hrvati, oružnici, ustaše. Skočio iz kola, rukovao se i pitao me da li ćemo ostati, jer on ostaje Hrvat i da cjeli narod jedva čeka našu vojsku. Viknuo "Živili Hrvati". Neznam kako je svršio samo sam vidio dva civila kako su mu pristupili.

_________________________________
78  Čimići - od tal. cimice - čimavice, stjenice,


21. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #21 : Ožujak 24, 2009, 09:51:00 »


Kolovoz
4. VIlI.

Put do Rima bio je ugodan. Za mene i moje drugove i pitomce pun novosti i pun novih ljepota. Zbiljam lijepa je Italija, uređena, svuda elektrika i električni vlak. Svuda vinogradi, voćnjaci. Krasna je padska dolina. Foto aparati potajno su radili, jer se ne smije slikati.
Na vrhuncu bregova na Apeninima sami dvorci i stare tvrđave. Na prolazu vidjeh Firencu, bombardiranu Bolonju, kuda smo došli 2. VIlI. u jutro u 6 h. Naš je vlak bio vojnički, krenuli bez zastoja dalje. Čovjek to ne može opisati ako nije književnik. Novi vidik-velike livade (aerodrom) Trasimensko jezero i evo nas na granici Lazia. Sretamo čitave kompozicije vlakova s njemačkom vojskom, sve ide na jug.

Konačno 2. VIlI. u 3 h poslije podne eto nas u Rimu - Vječni Rim. Ispred njega prolazimo kroz bombardirani dio - veliko uzletište uništeno, na zemlji izgoreni zrakoplovi, a ima i srušenih "tvrđava". Vječni Rim - ulaz neugodan, grozan - ne ulazimo na glavni kolodvor, već na sporedni. Iskrcali se i u čudu gledam to mnoštvo, žena, djece, muškaraca, sve se tiska na vlakove pune koji kreću iz Rima na sjever. Što je to? Sve bježi, boje se bombardiranja. Rimljani bježe, a mi Hrvati dolazimo. Što nas još čeka. Imam osjećaj da ćemo ovđe doživjeti velike događaje. Bog zna što će se još s nama dogoditi. Iz vlaka nakon čekanja 1 i pol sat pred stanicom, kamionima odvezeni smo u karabinjersku vojarnu. Vozili smo se gradom i to baš dijelom koji je bombardiran. Vidio sam srušenu crkvu S. Lorenco i čitave blokove kuća. Grozan je taj rat. Iskapaju mrtvace. Užasno je samo pomisliti na to.

Smjestili smo se i dali nam jednu sobu. Noć je bila strašna ¬uzbuna - no ne od engleskih zrakoplova već od čimića kojih je bilo mnoštvo. Izgleda da su osjetili hrvatsku krv, pa udri. Boj bili do rane zore i tek pred zoru zaspali. Eto to je prva noć u Rimu. Gostoljubivo dočekani.

29. VIII.

Nisam ništa pisao od 4. VIlI. Prošao čitav mjesec u Rimu. Pokušat ću opisati svoje utiske koje sam stekao, ali ne znam, da li ću tome biti dorasao. Samo prije ću nabaciti da od kuće dobivam vrlo rietko pismo, svega 2. Pošta ne klapa.

Rim

Ulazak u Rim sam opisao, naš smještaj i prvu noć borbe u Rimu. Svi izgledi koji su mi se prikazali nisu bili ružičasti. Po dolazku u Rim drugi dan smo bili predstavljeni zapovjedniku škole. Hranit ćemo se u menzi u vojarni. Motoristi će ići 4 km. daleko na vježbanje, a krugovalničari autobusima izvan grada. Drugi dan po dolasku odveli nas do automobilske škole u ulici Via Flaminio. Zapovjednik škole nas liepo primio, za nastavnike smo dobili 1 poručnika i 6 dočastnika. Obuka se dieli na teorijski i praktični dio. Prva dva tjedna smo imali samo teoriju. Nikako mi se ne sviđa taj način. Poslije toga čitavi tjedan dana smo na hladno mijenjali brzine i tek 1 tjedan u kolovozu što smo počeli voziti i to stara kola od M. Terezije.

Kad smo se smjestili svakog dana poslije 6 h navečer izađli smo u grad. Upoznavali smo Rim vrlo oprezno da ne zabludimo jer poslije 9 nema viđe niti tramvaja ni autobusa. Nitko se više ne smije kretati gradom. Prve dvije nedelje izašao sam s pitomcima u grad u ZOO vrt i poslije su oni isto slobodno izlazili u grad. Svaka sitnica me zanimala. Prvo što sam si pogledao bila crkva Sv. Petra, Anđeoska tvrđava pa tako dalje. Kad sam nakon tjedan dana ipak kako tako uhvatio "za rep" talijanskijezik išao sam i dalje. Cijelo vrieme u glavnom bili smo zajedno Ruk(avina) i ja, a kad kada i Orešković. Sa Klj(učecom) sam bio jako malo. Rim je lijep. Ima krasnih spomenika, starina i liepih dučana. Nabavili smo si preko našeg poslanstva markice za kupovanje hrane i stvari tako da smo si svašta nakupovali.

Često puta smo imali uzbune, a na 10. VIII. prije podne nadletili su nad Rim engl-amer zrakoplovi i strašno bombardirali četvrt S Giovani. Bilo je strašno. Nebo i zemlja se tresla. Pucalo se sa svih strana. To je bilo posljednje bombardiranje samog Rima u kolovozu, što smo ga doživjeli.

U kasarni nisam mogao izdržati radi čimića i našao si stan u Via Flaminio 9. Stanje vrlo skup 800 L., ali je u četvrti blizu Vatikana pa se sve ovde natiskalo. Stanodavka neka stara frajia – al listica koja boluje od vjerskog ludila . Cijeli božji dan pjeva neke nemoguće pjesme s još neugodnijim glasom. No bolje nju podnašati, nego čimiće. Naši učitelji dočastnlci .... (?) Fabricio i Renato naši su vodići po Rimu, a s njima profitiramo na jeziku i vrlo su ugodni.


22. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #22 : Ožujak 24, 2009, 09:52:41 »


Zaručnica od Fabricia, jedna učiteljica isto je vrlo ugodna i inteligentna gospojica koja nas ispravlja u izgovom talijanskog jezika. Dani su nam prolazili vrlo brzo ali od kuće sam primio tek 1 pismo. Kupujem za buduće povećanje porodice. Neznam što će biti ali kupujem takove predmete koje ću moći upotriebiti u svakom slučaju. Dao Bog da bude sve dobro.

Sicilija je pala - fronta je blizu, a mi smo još u Rimu. Šapuće se o nekom posebnom miru između Italije i Saveznika. No ipak se svi boje Njemaca. Rimje proglašen otvorenim gradom. Englezki zrakoplovi lete u visini od 400 - 500 m i nitko na njih ne puca, osim Nj(emaca) u Fraskatiju.

Već u početku smo svojim uniformama skrenuli pažnju Rimljana na sebe. Znali smo čuti: Bugari, Mađari, Rumunji, Turci samo ne Hrvati. Kad su saznali tko smo dosta su nas simpatizirali.

Dne 28. VIII. bio je veliki dan za nas, bili smo preporukom pres. gosp. dr. M ........   (?)primljeni u posebnu audienciju kod Pape. Svečan je to bio čas. Prvi puta ipak bili u Rimu i primljeni bili kod Pape. Primili smo blagoslov, a Papa je išao od jednoga do drugoga i svaki je dobio od njega čislo. Osim toga vodili nas vrtovima Vatikana i pregledali uz tumačenje čitavu crkvu Sv. Petra. Velika je, ogromna je ali i krasna. Puno divnih spomenika, koji makar i veliki bili, gube se u veličini same crkve. U sredini crkve je grob sv. Petra.

Očekujemo s nervozom velike događaje. Nešto se sprema. Musolini je zatvoren. Vojnica fašistička povojničena. Rimljani ohladili prema Njemcima, na nas gledaju više kao prijatelje Njemaca. Došlo je na ulici već do sukoba između građana i njem. vojnika.

1. IX.

Prošlo je već puni mjesec i pol dana što sam u Italiji. Svašta sam proživio. Nismo još primili novac iz domovine. Nije preostalo drugo nego sam od konzulata zatražio novac i dobio od vojnog atašeja, dpuk. Vernića40.000 Lit.79 Muka je u stranom svijetu biti bez novaca barem sad u ovim težkim prilikama. U Rimu sve izgubilo glavu. Izdajom tal. generala izkrcali se Englezi i Amer. u Kalabriji. Vode se težke borbe. Talijani se u glavnom predaju. Čekamo svaki čas poziv da se vratimo u Domovinu. U Rimu su i naši oružnički konjanici. U vezi sam s njima i izdao im zapovjed da se odmah upute u poslanstvo, ako bi se što dogodilo. Promjenio sam stan i platio jeftinije 450 Lit. Osjećam da smo Talijanima neprilični, 29. su nam rekli, da nema više benzina da bi dalje vozili. Svaki dan sam na poslanstvu.

____________________________________
79 Janko Vernić pl. Turanski, konjanički potpukovnik, vojni izaslanik pri poslanstvu NDH u Rimu od 1. isto pada 1941.


23. od 27
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #23 : Ožujak 24, 2009, 09:53:51 »


8. IX.

Pukao je čir. Sav onaj teret koji namje teretio dušu neizvjesnosti danas je spao. Opet se ponovila poviest izdaje talijanskog naroda. Opet su Talijani udarili nožem u pleća svog saveznika. Ova izdaja nema premca u poviesti čovj ečanstva.

Mi smo ja od 1. IX. išli u oko 3 dana. (?) Nastalo 4. IX. neka težka situacija i rečeno mi je bilo da neka ljudi ostanu u vojarni. Dne 4. IX. došao iz Hrv. oruž. poručnik Habunek i mislio sam da je došao po nas, a kad tamo došao je na produljenje tečaja za konjanike. Ironija. Naši kod kuće ili su ludi ili ne znaju situaciju kada još šalju ljude ovamo.
Na ulicama Talijani love Nijemce i apse ih. Bilo je i borbi i imas nešto u sukobu mrtvih. Kako čujem u Kalabriji se Nj(emci) povlaće. Najteža noć je bila od jučer na danas. U 11 h na večer, došli su mi dva pitomca iz vojarne i izvjestila me da su karabinjeri napustili vojarnu, pobacali oružje. Podpisano je primirje i Talijani kapitulirali.

Odredio sam da ljudi ostanu mimi do jutra u vojarni i neka ništa ne diraju. Neznam što se može dogoditi. U uniformi je opasno kretanje po ulicama. Čujem da se Srbi odbjegli grože nama da će nas napasti. Nazvao sam poslanstvo i tamo vlada kaos, palili su sve akte.

10. IX.

Prošla 2 dana najteže kušnje za živce. Drugi dan sam otišao u vojarnu, skupio ljude i čekao zapovjednika škole. Ovaj je došao u grad. odijelu
i rekao mi neka napustim vojarnu i neka se sklonem s ljudima u poslanstvo. Dao nam kamione i mi smo otišli. Dobili hranu za 3 dana. Na poslanstvu je vladao kaos. Došao sam u sukob s dokonzulom g. Pavlović koji me napao zašto sam ljude doveo tamo. Izderao sam se na njega i dokazao mu da smo mi ovde sigurniji, nego vani, da je to dio naše zemlje. Sve se sprema na bieg. Po gradu kolale viesti da dolaze Englezi i da sujoš 50 km. daleko od Rima. Već dva dana traju borbe oko Rima. Neznamo tko se tuče i skime. Jedni kažu Njem. i Engl., drugi Tal. i Njemci. Ovo drugo je sigurnije.

Konačno 9. IX. u 12 h popodne saznali smo pravu istinu i odlanulo nam. Talijani nakon izdajstva svojim jedinicama htjeli presjeći put Nj. i predati ih Engl. No Njemci bili brzi s 2 divizije padobranaca napali posadu Rima: vode se krvave borbe od Ostije preko Fraskatija, Via Apije Antiqa pa na ulice Rima. Njemci razbili izdajice i ulaze u grad. Bacači tuku po gradu. Mi s briega gledamo kako granate padaju po ulicama i krovovima kuća. Talij. vojnici i častnici skidaju sa sebe vojničko odijelo i bježe. Lakše nam je. Iz konzulata otiša s Japancima dp. Vernić (general ostavio vojsku).

Ostali moji omžnici, a došli konjanici, tako nas ima sada 150 ljudi. Danas čuli vijest da po čitavoj Italiji NJ. razomžavaju redovnu vojsku, a s njim da se bore fašisti. Za Musolinija se nezna. U Rimu pohapšeni svi generali. Zapovjednik Rima podpisao primirje s Njem. Engleski zrakoplovi lete iznad Rima, ali ga ne bombardiraju. Tal. kralj i Badoglio prebjegli k Englezima, a isto tako i gotovo ciela mornarica. Njemački tenkovi kreću Rimom.

12. IX.

Dne. 9. IX. uspjelo nam doći u vezu s njemačkim zapovjedničtvom. Dvojica častnika otišla do maršala Keserlinga, aja sam bio kod zap. Rima gen. von Staela. Iznenadili su se kad smo rekli tko smo, što radimo tu i što hoćemo. Izašli nam odmah u susret. Ljudi upućeni u vojarnu. Piemont(?), primili oružje i opremu vojnu, a 11. IX. otišli svi u Cine čitu, tu ostali kao posada.80

Keserling je pitao častnike "Hoćete li pucati na Talijane" "Jawohl" bio je odgovor. Time smo bili odmah upregnuti u njihova kola. Došli pod zapovjedničtvo 2. divizije, 12. regimente padobranaca, zap. oberleutnant Wetter. U CČ poslao sam sva 4 častnika, a ja sam ostao s 4 oružnika u poslanstvu po zapovjedi boj(nika) Lulića, da ostanem kao veza između njega i njem. poslanstva i ljudi. General Stael obećao mi je da čemo 12. IX. krenuti za Hrv. No to nam se izjalovilo, pošto su mi ljudi udjeljeni, nesmotrenošću častnika, u borbenu jedinicu i ostali kao straža na juž. strani Rima. Tako je počeo naš zajednički rad s Njem. u Rimu.

________________________________
80 Cinecitta, filmski studiji desetak kilomenara udaljeni od središta Rima. (Usp. Filmska enciklopedija, sv. 1., Zagreb, 1986, str. 207.).


24. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #24 : Ožujak 24, 2009, 09:54:56 »


19. IX.

Živim u konzulatu. Preselio sam sve svoje stvari ovamo iz svog stana. Obitelj Grassi, gdje sam stanovao sućustvrnje (?) sa mnom. Nema više tal. vojske. Borbe se vode oko Salerma. Englezi bombardiraju aero¬drome oko Rima. Moji ljudi vrše svoju dužnost na veliko zadovoljstvo Njem. Oni ih hvale i daju im vrlo delikatne službe. Vojnici čuvaju skladište municije. Na svim prilazima su. Obilazim ih često jer čeznu za povratkom u domovinu.

Nijemci obećavaju, ali nikako "ne mogu" naći zamjenu za moje. Obilazim gotovo svaki dan njem. poslanstvo. Stalno stanujem u poslanstvu. Život je strašno poskupio, a više puta se j ede samo jedamput na dan. Vojnici dobivaju dobru hranu jer ih "kameradi" pilaju (7). Htjeli su čitavu satniju nazvati mojim imenom i dati im plaću. To sam zabranio, jer inače nam nema povratka. Često odilaze na cerniranje čitavih četvrti grada i imadu uspjeha. Častnici stanuju u sobama filmskih zviezda. Vrlo sam se razočarao u tom filmskom gradu. Zbiljaje to grad iluzija i kulisa. Mnogo što u filmu izgleda naravno tek je u istinu papir (kulisa) ili nacrtano na platnu. Sada je cč. mrtav grad i u njemu spavaju njem. vojnici i hrv. oružnici. Ateljei postali skladišta streljiva, benzina, samovoza i motora. Strojevi za snimanje se abmotiraju i odvoze u Njemačku.

Zbiljam ova izdaja doniet će najveću nesreću samoj Italiji. Po mome mišljenju Italija se neće 800 godina više oporaviti. Sadašnji izdati saveznik ju temeljito čisti i žanje. Veselim se od srca zato jer mislim uvijek na to što su nam učinili oni u Hrvatskoj.  Saznali smo da su naše jedinice ušle u čitavo područje Dalmacije pa čak u Zadar, Rieku i dalje. Dao Bog da je to istinito, dao Bog da se sada slože svi Hrvati pa da branimo zapravo sada veliku Hrvatsku: Jadran je naš.
 
26. IX.

Opet je prošao jedan tjedan čežnje za domom. Želili bi otići u domovinu, ali ne možemo. Njemci nas ne puštaju jer još nije došla zamjena za nas.
Ko grom iz vedra neba pukao je glas da su njem. padobranci oslobodili Musolinija. U Rimu među fašistima nastalo je veliko veselje. Digli su opet glave. Nas baš Hrvate radi Dalmacije upravo mrze, no mi im se smijemo. Boje nas se više nego Njemaca jer se proširio glas da nas ima 5.000 i da smo pozvani u Rim da držimo red i da smo željni osvete za sve što su nam učinili Talijani u Hrvatskoj, a naročito u Dalmaciji. Raspušteni su logori po Italiji u kojima su bili zatvoreni naši ljudi. Naša kolonija je otišla za Domovinu. Poslao sam i svoja 4 oružnika i po njima stvari, a i glas da smo živi i nadu da će mo se naskoro vratiti. Bog daj.
 
Što se tiće oslobođenja Musolinija, ja kao Hrvat želio bi da ga nema. Bolje da ga je đavo odnio. Rukavina i ja liječimo se u vinu i tako zaboravljamo brige. Sada sam sam u poslanstvu, čuvam ga. Srbi nam se više ne groze kao u prve dane rasula. Svaki čas su nas zvali na brzoglas i ironizirali. Mislim da će im sada odzvoniti jer su Nijemci oko 5.000 Srba, Crnogoraca i one Hrvate koji nisu željeli svoju Hrvatsku pohapsili i odveli na rad u rudnike u Njemačku.  

30. IX.

Opet prošlo 4 dana. Imali smo i nesreću 2 oružnika su mi ranjena prigodom službe: nared. Karlović i ... (?) Obojica prevezeni u bolnicu u Njemačku. Pitomac Cugovec (?) istaknuo se prigodom jednog napadaja engleskih bombardera na aerodrom P .... (?). Jedan njemački lovac je prigodom uzleta imao kvar na motoru i pao s gorućim zrakoplovom na zemlju. Isti je pitomac uz osobnu životnu opasnost priskočio, izvukao pilota živog makar su oba malo stradala od vatre. Pilot je ostao živ. Ovakove geste još više su pojačale drugarstvo između Njemaca i oružnika. Ponovno mi je obećano da ćemo otići iz Rima najkasnije do 15. X, makar nam i ne došla smjena. Bojnik Lulić je isto otišao s autom za sjev. Italiju, dao sam mu 2 šofera. Tako pomalo izvlačim ljude iz tog kaosa. Zamjenjuje ga b(ojnik) Šimurina.81  

____________________________________
81 Vjekoslav Šimurina, zrakoplovni bojnik. zrakoplovni izaslanik pri poslanstvu NDH u Rimu od 12. studenoga 1941.


25. od 26
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #25 : Ožujak 24, 2009, 10:00:47 »


Listopad
3. X. 

Prošlo je gotovo mjesec dana kako je sramotno propala talijanska vojska. Musolini opet vlada i stvara neku fašističku republikansku stranku. Sami Talijani baš nisu oduševljeni. Mladi fašisti prolaze ulicama dan i noć do zubiju naoružani. Držanje im je bahato. Imadu vojarnu blizu nas. Hoće nam se približiti, laskaju nam. No što im mi želimo neka im se izvrši. Ljudi su malo utučeni. Svašta im se naklapa. Imam mnogo posla da ih umirim. Danas sam bio pozvan na njem. poslanstvo i rečeno mi je da će ići prije 15. X. kući. Dao Bog da to bude.

10. X.

Konačno danas putujemo kući. Nesreća jednog mog oružnika, naša je sreća. Oruž. vodnik Milić smrtno je stradao za vrijeme vršenja službe. Pokopanje 7. X. na groblju 2 reg(imente) 12 divizije padobranaca nedaleko Rima. Pogreb je bio tužan ali svećan. Daleko od domovine ostao nam jedan dobar oružnik i dobar Hrvat.

Drugi dan iza pokopa izdana je zapovjed da 10. X. u 23,30 krećemo iz Rima za domovinu. S namaje htio ići jedan Istranin iz P.A.J. ali neznam zašto nije došao. Puk. Vemić mi je izdao nalog da predam stari papir, željezo i ugljen iz poslanstva jer su to počeli razvoziti talijanski lješinari. Jednog sam prisilio da je platio željezo kad ga je već natovario na kola.

Za sve to primio sam:

ugljen
želj.
st. pa.



3.000 Lit.
5.000 Lit.
1.000 Lit.

9.000 Lit.
   
Kako sam dobio zapovjed da stim novcem slobodno raspolažem razdjelio sam među povratnike koji su dolazili iz logora za Hrvatsku (a neke smo uzeli sa sobom) 4.600 Lit. Ostatak od 4.400 Lit. sam donio kući da predam na min. vanjskih poslova u Zgb. Na kolodvoru su nas ispratili svi njem. častnici iz 2 reg. i sam ob. Wetter. Krenuli smo na Ankonu jer vlak za Bolonju nije išao pošto je pruga uništena.

12. X.

Pišem u vlaku, već smo 2 dana na putu. Drugi dan došli smo u Ankonu. Lijep je to grad na Jadranskom moru. S čežnjom sam gledao na njega i u duhu s druge strane gledao opet naš Split - Zadar i sve drugo. Zadnje dane primilo obavijest da je Zadar opet naš.

13. X.

Krenuli iz Ankone i došli u Rimini. Pogledao sam si i taj grad. Vrlo je lijep. Pun izbjeglica, ima Srba i svakojakog ološa. Krenuli isti dan dalje i došli u Padovu. Od Padove pa do Treviza bilo je golgota putovanje. Prikapčali nas, pa opet odkapčali za teretne vlakove, tako da smo put od 30 km. prolazili puni 1 dan i preko noći došli u Udine. Tu smo saznali da naša 2. legija drži put od Udina na Soču do Tarviza na granici Njemačke. 82  

14. X.

Od Udina je išlo brže i lakše. Divan je bio put uz Soču. Pala mi je na um pjesma "Soča". Još više mi je srce zaigralo kad sam vidio naše mlade domobrane kako ovđe drže stražu. Imam nadu da će opet Soča biti granica Hrvatske i Italije. U noći smo došli na Njemačku granicu. Por. Habunek postao je prima persona sa svojim znanjem njem. jezika i tako nam je uspjelo da smo nesmetano krenuli dalje za Maribor. Uz prugu smo vidjeli mnogo radnika, zarobljenika, od Engleza, Francuza, Cmaca, Rusa, Srba, svih narodnosti više nego Njemaca.

16. X.

U noći na 15. došli u Maribor. Tu su nas skoro zadržali, ali uz malo natezanja krenuli smo s jednim transportom za Zagreb. Na putu kod Jesenica smo stali jer su se vodile borbe s partizanima i iskrcala se jedna SS postrojba koja je s nama putovala. Konačno ipak oko 9 sati na večer smo došli u Dobovu, a odatle nakon brzoglasnog razgovora sa Zgbom, došla je jedna lokomotiva pa nas i odvukla u Zgb. Tako hvala Bogu ipak smo se sretno vratili u domovinu. Čovjek kad je vani onda istom zna cieniti tu veliku našu majku.

16. X .

U noći sam stigao kući, nitko se nije nadao. Bebica je spavala. Javio sam se zapovjedniku, a potom sam dobio slobodno. Čuo sam, da idem 1. XI. u Njemačku na nastavak tečaja. Kažu da ću u Berlin. Baš mi se neda, ali što ću. Više znati nikada ne škodi.

____________________________________
82 II. hrvatska legija u sastavu talijanske vojske ustrojena je 10. svibnja 1943. godine. Opširnije: M. POJIĆ. Lako prevozni zdrug Hrvatskc legije, Časopis za suvrcmenu povijest 31., br. I" Zagreb 1999., str. 183.,203.





Ivica Mataija
Državni arhiv u Gospiću
26. Kraj

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!