Naslovnica | Hrvatska | EU | Svijet | Galerija slika | Forum | Vaši Komentari | Kulturne institucije | Linkovi | Oglas | Traži

Dragi Marice i Marko,

Šaljem vam puno srdačnih pozdrava,
Hrvoje

Dragi Marko,

većinu ljudi, pa i mene, hihotanje pravi nesigurnom. Glasno, grlato smijanje manje ako nisam samo vanjski promatrač veselog društva.

Smijeh treba u njegovoj boji kao radost, što on nije uvijek, prepoznati. Prema ismijavanju treba biti imun-otporan-robustan a to je umjetnost koju je manjina savladala. Samo jako samopouzdana osoba neće nikada smijanje interpretireti kao ismijavanje. A na ismijavanje svi reagiramo alergično – uvrijedljivo.

Smiješak, hihotanje i smijanje je ovisno o mimiki lica koja odlučuje dali ćemo se radovati ili naljutiti. Smijeh ovisi i o prostoru; ako se netko u lječničkoj čekaonici stalno smije, ići će mi na živce.

Kao i sve drugo, treba znati; kada, gdje i s kim se smijemo.

Šaljem ti jedan smješak razumjevanja i potvrđivanja.

Tvoja Marica

Smijeh i sreca....

Ja mislim da svi znamo sto hocemo.
Pitanje je dali nas drugi (hoce) razumiju.
Ja bih se vise volio cjelog zivota smijati a plakanje bih rado prepustio drugima pa makar me zbog smjeha ostatak svjeta proglasio ludim.
Smijte mi se svi. Barem sam vas ucinio sretnim.
Za mene je to smisao ovog kratkog zivota.
Za vas ......kako vi hocete !!!!

Marko

Što bi život bio bez ljudi koji nas nasmiju, s nama zapjevaju i uz nas žive?
Što je naša funkcija na ovome svijetu?
Što je Bog htjeo kada je stvorio Adama i Evu?  Što su Adam i Eva htjeli, to svi znamo!

Dali mi uvijek znamo što hoćemo ili često kažemo “To ja nisam tako htjeo/ -la!”

Sala na stranu…

Sto je zivot bez smijeha ????
Sto je zivot bez pjesme ????
Sto je zivot bez zivljenja ????

Marko

Ma neka dižu spomenike koliko im je milo, neka troše novce u svoje idole dok im narod u bolnicama nema ni lijeka. Mogu i za Arkana a jednoga dana i za Šešalja i druge da dignu po 1-2 spomenika i da kite svoje gradove sa svojim pokojnim idolima. Zašto ne?!. Ja mislim da to Hrvate jedan ironičan smjiešak košta. Samo me onda čudi što su Srbi skakutali kao Calimero što HRVATI u HRVATSKOJ dižu spomenik Juri Francetiću. Narvno Francetićev spomenik je uklonit.

Ali moram naglasiti; najveći spomenik je nezaboraviti i sjećati se. Hrvati se sjećaju i svojih domoljuba i svojih dušmana – to su naši današnji spomenici i najljepši spamenici za sva vremena.

Bog i Hrvati – Ličani!

Marica

Dragi Marko,

ja znam, da ti znaš i zato je ovo namjenjeno za onaj mali broj neznalica u Hrvatskoj, koji ne znaju da je ŠvaBska POKRAJINA u Njemačkoj. Nebi ni jednom Nijemcu palo na pamet, da sve Hrvate zovu Ličanima.

Osim toga Tito je naziv “Švabe” za Nijemce upotrebio u negativnom smislu kao fašiste, kukasti grb i SS. Titini UDBAŠI nisu bili ništa bolji pa Nijemci nikada nisu Jugoslavene zvali Udbaši. Nijemac zna da razlikuje. To je to!!!

Ja osobno poštivam svaku županiju u Hrvatskoj kao i svaku pokrajinu u Njemačkoj jer ne samo da je kod svih povijesna pozadina različita već svi imaju svoje županijske granice koje ja također poštivam što naši susjedi preko Drine nisu nikada činili i ne čine. A ono što oni rade ne moramo mi!

Jeli tako?

Laka ti noć

Marica

Eto vidis.
Iz Vecernjeg lista:

U srbijanskom mjestu Prokuplju lokalni dužnosnici pokrenuli su inicijativu za podizanje spomenika bivšem srbijanskom predsjedniku, ideološkom začetniku i provoditelju velikosrpske politike i agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovo Slobodanu Miloševiću.

“Niko nesme da bije ovaj narod”.

Tako se to radi dragi moji. I opet ce susedi unic u EU.

Marko

Schwaben.

Draga Marica.

Pa sto ima losega kada kazem da su Njemci Svabe ?
U devetom ili desetom stoljecu su imali dosta veliki teritorij a kao glavni grad im je bil Strassburg.

A o Germanima se skoro nis ne zna osim da su rimljani sva plemena sjeverno od Alpi tako nazvali.

Ah , ne razumijem ja bas nesto puno o tome ali znam da se Njemci sigurno nece uvrijediti ako im kazes “Svabe.”

Pozdrav u Germansku Svabiju. Hahahaha

Tvoj Marko

Ha ha ha ...

Tako je i moja pokojna teta Kaja uvijek meni rekla, kada je vidjela da se razbacujem s nekim “vrijednostima” ili da sam nemarna i nepromišljena, onda bi ona mahala glavom i mrmljala: “Da su meni tvoje godine a moja pamet”.
Ja ju nisam razumjela jer ona je bila 50 a ja 15 godina stara ili mlada.

Vidiš kako nam sva naša iskustva ništa ne pomažu jer ono što smo doživjeli nikako se ne može usporediti s drugim novijim događajem. Zašto? Pa jer ono što smo godine prije doživjeli i ovo sada što doživljavamo, je na različitim mjestima, u drugo vrijeme (sat), s drugom osobom i pod drugim uvjetima. Iskustvo ne znači opreznost ili strah koji su nam od pomoći da nas np. auto ne pregazi, ali iskustva ... hm ... meni ih nije trebalo jer su me samo živaca, novaca, vremena i suza koštala. Tko ne bi mogao bez toga? Hahaha A sve dobro što sam doživjela je također neponovljivo i ne može se ondašnje iskustvo prenesti na moju danšnju okolicu i današnje prijatelje. Iako smo “iskusni” mi ćemo i dalje griješiti. Jedna od grešaka (grijha) je nevjera, laž, obećanje.

“Iskustvo se zove zbroj svih naših grešaka.” (Edison)

Toliko o godinama i pameti. Pričemu moram reći da si svi umišljamo, bez obzira koliko smo stari, da bar pameti imamo dovoljno. Bog zna!

Ali ipak si nešto naučio iako ti to nisam nikada rekla, da ne volim da se Nijemce zove Švabe i Njemačku Švabiju jer to nije točno ali Germanija e to je nešto drugo, to već puno bolje zvuči. Hehehe

Uči moj Marko uči o Germanima, a ja učim upravo o Rimljanima i za to si ti “kriv“. 12. 09. će biti točno mjesec dana kako učim o Rimskom carstvu, pa se nadam da ću do tada mali dio od toga moći staviti na forum.

Pusica na pametno ličko čelo.

Tvoja Marica