CRO-eu.com
Ožujak 22, 2019, 11:52:20 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Stanovnistvo i gospodarstvo Baranje 1766. i 1824. godine  (Posjeta: 6536 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Studeni 06, 2008, 15:33:02 »


Predgovor

Nakon velikog i teškog turskog poraza kod Nagy-Harsanya, 12. je rujna 1687. godine austrijska carska vojska, u čijem su sastavu bile mađarske i hrvatske čete, oslobodila Baranju od osmanske vlasti.

No kad je još i utvrđen i jak Osijek došao u vlast carevaca, 29. rujna 1687. godine, baranjsko podruöe postaje sigurno od daljnjih turskih ratova.

Carska vojska i dalje oslobađa podruöe u istočnoj Hrvatskoj, a najznačajniji carski vojskovođa je princ Eugen od Savoje.

Oslobođena su područja došla pod upravu Bečkoga dvora, koji ih daje svojoj Komori (riznici) na upravu. Tako su i podruöa u južnoj Baranji, koja nisu imala živog vlasnika, pripala Bečkom dvoru. Komora je popisala sav živi i mrtvi posjedovni inventar i odredila stanovništvu visinu poreza te uvodila upravu.

Za svoje brojne vojne uspjehe, a osobito za pobjedu nad osmanskom vojskom kod Sente, 11. rujna 1697. godine, princ je Eugen Savojski od austrijskoga cara 24. prosinca 1698. godine dobio lijep, ali prilično devastiran posjed u južnoj Baranji. Taj je posjed nazvan Belje po mjestu uprave Bellyu (Bilju).

Stoga treba ispraviti godinu osnivanja beljskoga posjeda; uzimana je godina oslobođenja Baranje od turske vlasti (1687.). Naime, nakon pobjede princa Eugena kod Sente krajem 1697. godine, car je 24. prosinca 1698. godine službeno darovao posjed Belje princu Eugenu Savojskom.

Posjed su činila poluprazna sela, a mnoga su stara hrvatska i mađarska naselja bila spojena.

Beljski je posjed obuhvaćao mjesta

Bilje (Bellye),
Batina (Kis Keöszeg),
Branjin Vrh (Baranyavar),
Beli Manastir (Pel Monostor),
Branjina (Kisfalud),
Duboševica (Dalyok),
Gajić (Herczeg Marok),
Grabovac (Albertfalu),
Kamenac (Keö),
Kopačevo (Kopacs),
Kozarac (Keskend),
Kneževi Vinogradi (Herceg-Szöllös),
Kotlina (Sepse),
Luč (Lucs),



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

1. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Studeni 06, 2008, 15:38:46 »


Petlovac (Sz. Istvan),
Popovac (Baan),
Podravlje (Eugenyfalu),
Podolje (Bodolya),
Suza (Csuza),
Šumarina (Benge),
Topolje (fszep),
Vardarac (Darocz),
Lug (Lasko),
Zmajevac (Vörösmarth),

Te još nekoliko mjesta u Mađarskoj.

Vlasnik je beljskog posjeda princ Eugen Savojski na svoje imanje postavio upravitelja koji je počeo s organizacijom posjeda na zapadno europski način.

Središte i upravu posjeda smjestio je u blizinu snažnoga Osijeka, u Bilje, gdje je 1702. godine podigao utvrđeni dvorac.

Posjed je podijelio na gospodarske okruge (biljski, branjinvrški, zmajevački i vilanjski).

Odmah su se počela obnavljati sela i naseljavati novi stanovnici, osobito sa zapada. Tako je na sjevernoj obali Drave, s druge strane Osijeka, njemačkim doseljenicima naseljeno današnje Podravlje (tada zvano Eugenidorf ili Eugenifalu). Nove su se plodne površine u Baranji dobivale krčenjem šuma, isušivanjem močvara i zaštitom od poplavnih voda.

Prestankom rata, početkom 18. stoljeća, na te se prostore vratila sigurnost, a beljski se posjed obnavlja i izgrađuje na temeljima zapadnoeuropskih dostignuća. Tomu su osobito doprinosili činovnici i stručnjaci Vlastelinstva, kao i stanovništvo došlo sa zapada.

Drugi posjed u hrvatskoj Baranji koji je 1918. godine postao sastavnim dijelom beljskoga bio je darđanski. On je obuhvaćao mjesta

Dardu,
Baranjsko Petrovo Selo (Petarda),
Karanac (Karanes),
Jagodnjak (Kacsfalu),
Bolman,
Šumarinu (Benge),
Torjance (Torjanc),
više mjesta u Mađarskoj te nekoliko pustara.

Prvi su posjednici bili generali Johann i Friedrich Veterani, no od 1749. godine taj je posjed dobio grof Eszterhazy, da bi ga 1842. godine kupio knez Schaumburg Lippe. Iako je i darđanski posjed imao sličnu prošlost kao i beljski, ipak nije bio razvijen kao beljski.



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

2. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 06, 2008, 15:44:31 »


Nakon smrti prvog posjednika princa Eugena, općepriznatog viteza u Europi (Beč, 21. travanj 1736.), posjed je pripao kraljici Elizabeti od koje ga je naslijedila kraljica Marija Terezija. Posjedom je upravljala Bečka komora do 1775. godine kada ga iznajmljuje na devet godina. To razdoblje nije bilo osobito produktivno, niti se mnogo ulagalo u posjed zbog poznatih zakupničkih odnosa. Ipak treba navesti da je za to vrijeme organizirana crkvena uprava, da se stanovništvo koje su činili Hrvati, Mađari, Nijemci i Srbi, konsolidiralo. Bili su to najvećim dijelom pripadnici katoličke vjere, zatim pravoslavne i reformirane.

U vrijeme urbarijalne regulacije 1767. godine bilo je beljsko imanje (kao jedino na čitavom prostoru Zadunavlja) pod komorskom upravom; susjedno darđansko imanje evidentirano je tada kao pripadajuće nasljednicima grofa Karolya Eszterhazyja.

U skladu s navedenim općim kriterijima kategorizacije feudalnih zemljoposjeda po veličini, među dvadesetak baranjskih imanja nalazimo vlastelinstvo Belje na drugom mjestu, a vlastelinstvo Darda na šestom mjestu.

U doba terezijanske regulacije najveći opseg posjeda u Baranjskoj županiji držao je knez Karoly Batthyany (s 3.280 podložnika, 1.368 i 12/32 sel. i 48.918 jut. kosa urb. zemlj.); više od darđanskog imanja imao je kod svjetovnih posjednika - na petom mjestu veličinskog redoslijeda - knez Miklos Eszterhazy (s 1.407 podložnika, 636 i 11/32 sel. te 22.892 jut./kos. urb. zemlj.). Najkrupnije baranjske crkvene posjede - na trećem, četvrtom, sedmom i devetom mjestu ukupnog veličinskog redoslijeda - držali su tada: opatija Pecsvar (s 1.680 podložnika, 1172.04/32 sel. i 38.595 jut./kos. urb. zemlj.), zatim pečuška biskupija (sa 1.619 podložnika, 684.25/32 sel. i 23.313 jut./kos. urb. zemlj.), pečuški kaptol (s 977 podložnika, 478.03/32 sel. i 17.525 jut./kos. urb. zemlj.) i pečuška stolna crkva (s 423 podložnika, 233.04/32 sel. i 8.426 jut./kos. urb. zemlj.).'

Povijesni slijed vlasničkih odnosa kod beljskog i darđanskog veleposjeda od kraja 17. st., kao i razvoj vlastelinskog gospodarstva na tlu baranjskog trokuta u razdoblju kasnog feudalizma (do 1848./49.), reljefno su prikazani u prilozima mađarskih historiografa. Pritom treba napose spomenuti prikaz koji je dao Peter RAJCZI o pravnom uređenju/djelovanju beljskog i darđanskog imanja, te prilog u kojem Magdolna KISS ocrtava (s obzirom na život podložnog seljaštva) aktivnost vlastelinskih čimbenika kod ovih dvaju veleposjeda dunavsko-dravskog međurječa Baranje.'

Stoga ćemo ovdje ukazati na bitne značajke zemljoposjednika Belja i Darde do sredine 19. st., osobito s obzirom na njihovu ulogu u nastojanjima oko unapređivanja gospodarske organizacije.

Nakon što je princ Eugen Savojski (kao vojskovođa u habsburškoj službi) 1697. godine kod Sente pobjedio turske snage, za iskazane mu je zasluge car Leopold I. u vidu feudalnog posjeda dodijelio baranjske krajeve što se od ušća Drave protežu pokraj Dunava uzvodno prema sjeveru.



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

3. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Studeni 06, 2008, 15:49:15 »


Ondje je zatim Savojski podigao dvorac u Bilju, koji postaje - i tijekom više od jednog stoljeća ostaje - upravnim središtem veleposjeda. Krug naseobina njegovih feudalnih podložnika doseže isprva dvadesetak, a kasnije gotovo tridesetak većih ili manjih seoskih naselja (općina). Uz tradicionalno prisutno hrvatsko i mađarsko stanovništvo, te nove srbijanske naseljenike, uskoro se u te krajeve doseljuju njemački žitelji i osnivaju vlastite nove seoske općine (uživajući pritom pogodnosti tzv. slobodnog podložništva, s pravom seljenja).

Kako je princ Eugen Savojski umro 1736. godine bez nasljednika, beljski veleposjed preuzimaju komorske vlasti i sve do 1780. godine drže ga pod svojom upravom (povremeno putem zakupnika). Tada je vlastelinstvo pripalo članovima nadvojvodskog roda Habsburgovaca, te se oni izravnim ili neizravnim nasljeđivanjem smjenjuju do raspada Austro-Ugarske Monarhije na kraju Prvog svjetskog rata 1918. godine.

Znatnu djelatnost oko poboljšanja vlastelinskog gospodarstva razvijao je u doba konjunkture napoleonskih ratova početkom 19. stoljeća princ Albert Sasko-Tešenski (suprug habsburške nadvojvotkinje Marije Kristine). Sljedeći posjednik, nadvojvoda Karl Ludwig pretvorio je beljsko imanje u fideikomis; također je 1827. godine podigao dvorac u Kneževu kao vlastelinsko sjedište koje ujedno postaje novo upravno središte ovog kasnofeudalnog, a zatim kapitalističkog veleposjeda.

Na vlastelinstvu Darda - što se razvilo na baranjskom tlu, uzduž lijeve obale rijeke Drave - kao prvi feudalni zemljoposjednici javljaju se Johann i Friedrich Veterani: imanje su stekli dijelom zaslugama za bečki Dvor, a dijelom novčanom kupovinom. Od 1749. godine preuzimaju taj veleposjed darovnicom carice Marije Terezije članovi mađarskog velikaškog roda Eszterhazy i raspolažu njime skoro stotinu godina. Nešto prije sloma feudalnog sustava, prelazi darđansko imanje (1842.) kupnjom u ruke knezova Schaumburg-Lippe. U okviru toga zemljoposjeda nalazi se također starosjedilačko hrvatsko i mađarsko žiteljstvo, uz novo doseljeno srbijansko/srpsko i njemačko stanovništvo. Brojnošću naselja i žitelja zaostaje ipak vlastelinstvo Darda za opsegom koji iskazuje susjedno Belje, te doseže oko dvadesetak seoskih općina.

O prvom rukopisu: Stanovništvo Baranje 1766. godine

U mađarskom Državnom arhivu u Budimpešti nalazi se Komorski popis naselja vlastelinstva "Belja" načinjen 1766. godine. Sam je popis pisan latinskim jezikom, a završen je u Bilju 20. srpnja 1766. godine s potpisom Stjepana Marffyja, prefekta vlastelinstva.

Popis obuhvaća 28 mjesta beljskog vlastelinstva, a ovdje se donosi 22, tj. ona mjesta koja se danas nalaze u sastavu Hrvatske. To su mjesta:

Bilje,
Batina,
Beli




* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

4. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Studeni 06, 2008, 15:52:39 »


Manastir,
Branjina,
Branjin Vrh,
Draž,
Duboševica,
Gajić,
Kamenac,
Kneževi Vinogradi,
Kopačevo,
Kotlina,
Luč,
Lug,
Petlovac,
Podravlje,
Podolje,
Popovac,
Suza,
Topolje,
Vardarac i
Zmajevac.

Nisu obuhvaćena mjesta beljskog vlastelinstva koja se danas nalaze u Mađarskoj, a to su: Villan, Mays, Nyarad, Szabar, Sarok i Lipova.

Sam je latinski tekst uobičajen za kasnu kancelarijsku latinštinu s mnogo gospodarskih i lokalnih termina. Pismo je mađarsko, što osobito dolazi do izražaja kod pisanja naziva mjesta, imena i prezimena.

Tako se upotrebljavaju mađarska slova i dvoslovi, kao: cs za č, c za k, cz za c, gy za đ, s za š, sz za s, ty za ć, x za ž, i još neka slično gornjem pravilu.

Mi smo dali nazive mjesta u današnjem obliku, ali u zagradi, kad se prvi puta navodi dajemo i stari mađarski oblik.

Imena i prezimena osoba donosimo onako kako su napisana, tj. neka u mađarskom, druga u latinskom, neka opet u njemačkom, a druga u hrvatskom obliku. To je stoga da se osjeti izvornik i način na koji je popisivač popisao stanovnike.

U gornjem popisu nema mjesta vlastelinstva Darde, a mjesta su sljedeća: Darda, Čeminac, Jagodnjak, Karanac, Bolman, Kozarac i Staro Petrovo Selo u Hrvatskoj, te nekoliko mjesta u Mađarskoj.

Stoga smo dodali objavljeni izvorni popis stanovnika vlastelinstva Darde iz 1767. godine i time dali sve stanovništvo današnje hrvatske Baranje.



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

5. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Studeni 06, 2008, 15:55:26 »


Popis je vrlo bogat jer ima 31 rubriku te posljednju sumarnu rubriku. Glavne su rubrike: stanovnici (s podrubrikama: koliko ima cijelih selištaraca, polovičara, trećine i četvrtine, zatim koliko ima inkvilina i subinkvilina, nadalje oženjene braće i sinova te neoženjene braće i sinova). Spomenuto je da je cijelo selište obuhvaćalo 24 jutra oranica prve klase, 8 kosa livada te kuću s potkućnicom do jednog jutra oranica.

Manji posjednici seljaci bili su s pola, odnosno trećinom ili četvrtinom selišta. Prema veličini selišta plaćao se porez i davala druga davanja. Popis donosi i kategorije stanovnika s manje od četvrtine selišta, dakle inkvilina koji su imali kuću, te do četvrtine selišta, tj. do 3 jutra oranica, kao i subinkvilina koji nisu imali vlastitu kuću ni posjed.

Među stanovnicima popisom se izdvajaju oženjena braća i sinovi, tj. oni koji su bili punoljetni te osnovali brak, ali su živjeli u jednom domaćinstvu. Slično tome donosi popis i broj punoljetne neoženjene braće i sinova, koji su također živjeli u zajedničkom domaćinstvu.

Posebna rubrika daje iznos godišnjeg najma (arende) za spomenute kategorije, ukoliko je tko što osim zemlje uzeo u najam.

Posebnu skupinu popisa čini stoka. Kod svakog je domaćina navedeno koliko je imao konja, ždrjebadi do 2 ili 3 godine starosti, volova i junadi do 2 ili 3 godine te krava.

Rubrika o nekretninama donosi oranice u jutrima, zatim kose (kosce) livada te motike (kopače) vinograda, i to 1.,2. ili 3. razreda.

Sljedeća skupina donosi pristojbu za dunavske, dravske ili potočne mlinove, pa se tako može znati koliko je bilo mlinova na vodeni pogon, gdje i tko ih je imao.

Značajna je i rubrika o pristojbama za obrtnike i trgovce jer pojedinačno pokazuje tko su bili obrtnici i trgovci. U popisu su njihova imena i zanimanja posebno iskazana pod naslovom S pristojbom.

Postoje još rubrike o plaćanju za perad i jaja, zatim za drva, mesnice, gostionice, kao i za otkup kuluka.

Kad se prikupe svi porezi, na kraju dolazi skupni iznos poreza (podavanja) od svakog nositelja domaćinstva. Na kraju svakog mjesta donosi se ukupan broj svih navedenih iznosa, tako da se navode podatci o svakom domaćinstvu, kao i osvakom mjestu, broju domaćinstava te broju ili količini svih navedenih rubrika, tj. oranica, vinograda itd.

Doista, popis daje detaljne i ukupne podatke o stanovnicima, gospodarstvu, kao i obvezama.



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

6. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Studeni 06, 2008, 16:00:02 »


U prikazu se donosi pojedinačan popis domaćina, ukupni podatci; broj selišta i kategorije stanovnika, ukupan broj te vrste stoke, oranica, livada, vinograda i na kraju ukupna svota godišnjeg podavanja mjesta.

Ispred svakog mjesta nalaze se opće primjedbe o samome mjestu. Tako su doneseni najbitniji podatci o mjestima beljskog vlastelinstva u Baranji 1766. godine.

Posebno želimo još jedanput upozoriti na prezimena domaćina. U nekim su mjestima izdvojeni Nijemci i Rašani. No, pri tom treba imati na pameti da su to bila shvaćanja 1766. godine, kada još nije bila određena nacionalnost već porijeklo, jezik ili pak vjerska pripadnost (tj. Rašani su bili doseljeni stanovnici s podruöa Raške).

Popis ističe i nove stanovnike, ako ihje bilo. To su bili stanovnici naseljeni unazad nekoliko godina. U posebnoj skupini nositelja domaćinstva navedeni su oni S pristojbom (taksalisti). To su bili obrtnici, trgovci, nadničari i sl., koji su plaćali pristojbu za svoje zanimanje.

Svako je mjesto imalo velikog i malog suca, a veći broj mjesta imao je bilježnika, crkvenjaka, zvonara, poljara, pastira stada. Neka su mjesta imala i šumara, a navode se i starci, prosjaci ili hendikepirani, koji nisu mogli raditi.

Među pristojbenicima su u pojedinim mjestima bili zastupljeni trgovci, bačvari, tkalci, mesari, krojači, užari, lončari, krznari, bravari, kolari, stolari, postolari, čizmari, ribari i još neki.

Redovito se u popisu pojavljuju udovice s posjedom te se navode pod imenom pokojnog muža.

U drugom se dijelu knjige donosi hrvatski prijevod rukopisa Josipa Payra, visokog službenika "Beljskog vlastelinstva", iz 1824. godine.

O drugom rukopisu: Beljsko vlastelinstva 1824. godine

Svoj pravi procvat i početak gospodarskog uspona beljski posjed zahvaljuje nadvojvodskoj kući od 1798. godine, no naročito početkom 19. stoljeća. Tada su naime iz Njemačke dovedeni vrsni stručnjaci, upravitelj i marljivi Nijemci, koji su postavili solidne temelje naprednog gospodarstva na tim plodnim podruöima.

Budući da je to bio značajan veleposjed s 33 naselja i približno 35.000 stanovništva, marljivoga i nadarenoga, ali zaostaloga, nova je uprava vješto doprinosila razvoju posjeda uvođenjem dobre organizacije, kanalizacijom zemljišta, novim kulturama i tehnikom obrade, racionalnim privređivanjem i nizom drugih naprednih mjera. Tako se posjed već 1830-ih godina nalazio u vrhu europskog gospodarstva.



* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

7. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Studeni 06, 2008, 16:14:11 »


Ekonomskom procvatu vlastelinstva doprinijela su, osim spomenutih ljudskih čimbenika, i sama prirodna bogatstva posjeda. Beljsko vlastelinstvo ima dobru klimu, pogodan geografski položaj, dobru zemlju za gotovo sve vrste kultura. Povoljan je uzgoj žitarica, razvitak voćarstva, stočarstva, ribarstva i šumarstva. Ljudski su čimbenici početkom 19. stoljeća oplemenili i razvili prirodna bogatstva beljskog posjeda. Jednom postavljena dobra i napredna gospodarska organizacija početkom 19. stoljeća dalje se razvijala i davala velike plodove cijelo jedno stoljeće, upravo do 1918. godine.

Kroz cijelo 19. stoljeće i početkom 20. stoljeća Beljsko je vlastelinstvo bralo plodove dobro uređenog gospodarstva i nalazilo se među vodećim gospodarstvima u Europi po urodu žitarica, stočarstvu, vinogradarstvu i prehrambenoj industriji.

Tek 1918. godine, prelaskom u državne ruke s direkcijom u Beogradu, gospodarstvo počinje stagnirati i zaostajati u svom nekadašnjem razvitku.

Usprkos tomu, ono je još značajno gospodarstvo jer ga ipak društveni činitelji nisu uspjeli uništiti. Ono se može prispodobiti rodnom voćnjaku koji se do 1918. godine marljivo uzgajao, proširivao, ulagao, ali i davao, da bi se od 1918. godine uglavnom samo iscrpljivalo nekadašnje ulaganje.

Zbog iskorištavanja s minimalnim ulaganjem pomalo je slabio taj voćnjak, te je u svjetskim razmjerima po napretku pripadao među osrednja dobra, iako je imao velike prirodne mogućnosti za hod u korak sa svjetskim gospodarstvima. Uzrok tome je pristup gospodarstvu i društveno uređenje, odnosno vlasnički odnos prema gospodarstvu i proizvodnji.

Opis beljskog posjeda iz pera njegovog visokog činovnika Josipa Payra iz vremena kada su postavljeni najnapredniji i dalekosežni gospodarski temelji najbolje ocrtava snagu ljudskog čimbenika i dobre organizacije. Čitajući ovaj prikaz vidimo kako je malo brige potrebno baranjskom tlu i ljudima da postanu vrlo dobri ulagači i korisnici velikih prirodnih bogatstava.

Kanalizacijom su dobivene plodne površine, novim vrstama stoke, agrokulture, šuma, organizacijom rada i uprave stvoreni su temelji za kasniji daljnji razvoj posjeda. I sve to izgleda jednostavno, bez mnogo teoretiziranja.

Potrebna je samo ljubav prema radu, ljubav prema čovjeku i zemlji. Često se u našoj povijesti govorilo da je feudalizam ili kapitalizam eksploatirao čovjeka, no to su nerijetko bile demagoške metode postojećih režima, kojima su željeli opravdati svoje nedostatke, a umanjiti tuđe vrline.

Učinkovitost se nekog sustava najbolje vidi po njegovim rezultatima. Mjereći tim mjerilima, i u feudalnom i u kapitalističkom sustavu beljski je posjed bio vodeće i najnaprednije gospodarsko dobro u Europi zahvaljujući dobroj organizaciji i prirodnim bogatstvima. Vlasnike, upravitelje, stručnjake i djelatnike Belja nekada nije zanimala politika, prisvajanje tuđeg rada frazama, nego poduzetništvo, te onda i dobit od toga.


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

8. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Studeni 06, 2008, 16:18:43 »


Preveli smo s njemačkog jezika ovu knjižicu, koja govori o razvoju jednog značajnog. gospodarstva sa željom da se vratimo osnovnim načelima rada, poduzetništva, slobode, bogatstva i duhovnog napretka bez okova politike, demagogije i teoretiziranja u gospodarstvu. To je jednostavno ako provodimo ono prirodno načelo: "Rastite, množite se i napučite zemlju". A rasti, množiti se i napučiti zemlju temelji su našeg života, shvati li se rast u širokom značenju: od materijalnog, preko duhovnog do moralno-etičkog i društvenog. Množiti se može u ljubavi, zajednici, slozi i slobodi.

Tek nakon sveopćega rasta i napretka moguće je i napučiti zemlju dakle ispuniti smisao rada, rasta, množenja i života. Potvrđuje to primjer beljskog posjeda u 19. stoljeću, kad je ono pokazalo kako čovjek može ostvariti velike plodove u suradnji s prirodom.

Dr. sc. Stjepan Sršan


* * * * *


Preuzvžšeni gospodine!

Ovaj popis, osim što ima vžše rubrika, u cijelosti je načinjen prema staroj uobičajenoj praksi utvrđenoj na ovome vlastelinstvu. Kao ni u ranijem, tako ni u ovom popisu nema nikakvoga temelja sesije ili cijelog gazdinstva, ni pola, nego samo domaćini u općini. lnkvilini su pak popisani u dvjema rubrikama i oporezovani su prema razmjeru imanja po svojim silama prema volji službenika.

Tako jedan domaćin mora plaćati dijelom 3 for., a dijelom 5 for. Onaj koji je bio upisan s 3 for., ima braću ili sinove u selu o jednom kruhu (hrani), brat ili oženjeni sin 1 for. i 50 novčića, aneoženjeni 1 for. Oni domaćini koji su doduše u jednoj kući, ali žive na odijeljenom kruhu, moraju plaćati 3 for. zakupa, oženjeni sinovi 2 for., a neožeryeni 1 for..

Gclje domaćin ima veću svotu, razmjemo plaćaju istu svotu ostali.

1 dok ovo najponiznije podastirem Vašoj preuzvišenosti, ponizno se preporučam u veliku milost i zaštitu te ostajem sa svom potčinjenošću,

Vašoj Preuzvišenosti

Bilje, 20. srpnja 1766.
najponizniji sluga
Stjepan Marffi
prefekt vl. r.




* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

9. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!