CRO-eu.com
Studeni 14, 2019, 02:37:27 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vrlika  (Posjeta: 7354 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 05, 2008, 22:54:15 »


VRLIČKI PROZOR - GRADINA

Gradine su uvijek ostaci nekadašnjih utvrda i nijemi svjedoci naše povijesti.

Takva je i gradina - vrlički Prozor.




Klikni na fotografiju da se povećafotografija

Uslijed učestalih prodora Turaka kroz klanac Uništa na vrlički prostor, stanovnici središta Vrh Rike ne mogu se nositi s nadmoćnijim neprijateljem pa se sklanjaju u utvrđenu Gradinu (castrum Werhlychky). Kralj Ladislav Napuljski 1406. darovao je splitskom hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću grad Prozor a ovaj ga je utvrdio u sklopu priprema za obranu od Turaka.

S vremenom dolazi do potpunog preseljenja stanovništva iz starog centra Vrh Rike pod utvrdu Prozor i na novo naselje prenosi se naziv ranijeg sjedišta - Vrlike. Godine 1416. umire vojvoda Hrvoje kojeg nasljeđuje njegov sin Balša Hercegović koji nema moć i utjecaj kao njegov otac. Prozor je nakon toga pripao Ivanišu Nelipcu, a nakon njega Ivanu Frankopanu. Godine 1421. hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški darovao je Vrliku Mlečaninu Mihači Nikolinu Vitturiju. Još od 1425. prodiru turske čete u ovaj kraj a u potpunosti ga osvajaju 1522. godine te drže pod svojom dominacijom sve do 1688. godine. Bijaše to teško razdoblje za vrlički puk.
Pogled s vrličkog Prozora vrijedan je truda uspona - Vrlika na dlanu, u jezeru Peruča ogleda se nebo, a zelena Cetina teče stoljetni koritom oplođujući polje koje daje hranu.

* * * * *

Anfang des 15. Jahrhunderts errichtete Hrvoje Vukčić Hrvatinić auf dem Vrlika-Feld eine befestigte Sommerresidenz. Bereits im Jahre 1523 wurde diese von den Osmanen erobert und blieb die nächsten 200 Jahre in deren Gewalt. In der mündlichen Überlieferung des Volkes blieb von allen Herrschern der blutrünstige Suli-ma Muli-Hodžića in Erinnerung. Der gewaltsame Beg nahm "das Recht der ersten Nacht" in Anspruch, entführte die Braut von der Hochzeit, sprang auf ein Pferd und ritt in die Festung Vrlika.

Der in seinem Stolz verletzte Bräutigam war entschlossen, dies mit Blut zu vergelten. Einem Schatten gleich nährte er sich dem Turm und kletterte mit Hilfe der Schlingpflanzen zum erleuchteten Fenster hinauf. Berauscht von seiner Lüsternheit sah der Beg nur den nackten Leib der Jungfrau. Der Bräutigam sprang ins Gemach, zog sein Messer und rammte es dem Sultan in die Brust. Dem Sulim entrang sich ein Todesseufzer, der Bräutigam küsste die Braut zum Abschied und sprang vom Turm in die Tiefe.

Jedes Frühjahr erblüht Heidekraut auf dem Felsen, auf dem der Bräutigam sein Leben ließ.

Der Anstieg zur Festung beginnt bei der Kirche in Vrlika. Zunächst fährt man mit dem Auto anderthalb Kilometer in Richtung Maovica, um dann etwa 25 Minuten zu Fuß auf einem Pfad die Festung zu erreichen.


Vrlička narodna nošnja

Izvor: http://www.vrlika.hr/podstranice/povijest.html
Foto: Dikky v. Waardenberg
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Siječanj 13, 2011, 20:53:54 »


Vrlika

Vrlika je trgovište uz drum, što vodi iz Knina u Sinj. Vrliki na istoku prostire se liepo Vrljičko polje, okićeno livadama, prostranim orauicama, vínogradastim i voćkastim glavicama, a izpresječeno je vijugajućom se Cetinom, koja ondje blizu izvire. Vrlika sama ima 129 kuća i 630 žitelja, koji se bave, ponajviše ratar stvom i stočarstvom. U Vrliki ima ljekovito vrelo, koje ljeti i stranci često posjete; a sat i pol od Vrlike na vrelištu Cetine jest prekrasna i prostrana spilja, koja među ostalim ima više dvorana i 2 jezera. Iza današnjega trgovišta uzdižu se na strmoj hridi ruševine staroga grada.

Vrlika se je u srednjem vijeku zvala Vrhrika,Verchreca, Verherica, Wrh Reka, Wrhyka, Vernicha.

Prvi put se spominje god. 1185., a bila je tada sjedište istoimene župe hrvatske, koja je crkveno pripadala pod kninsku biskupiju. Početkom 15. stoljeća sagradi vojvoda u župi Vrhriki grad Prozor (castrum Prosor), koji mu kasnije g. 1406. kralj Ladislav puljski potvrdi i uz to povjeri cijelu župu Vrhričku (totam Verherica et Obrch). U to doba bijaše župa vrhrička naseljena hrvatskim plemenom Čubranića, kojemu se pribrajaju mnoge plemenite porodice, kao
 
Lukačići,
Klarići,
Vladavići,
Jurčinići,
Mihalići,
Čubretići itd.

No, najznamenitija porodica od plemena Čubranića bili su u Vrhriki Berislavići. Među sudcima plemenitih Hrvata stola kninskoga, koji su god. 1451. u Kninu po hrvatskom pravu riješavali parbe, spominje se i "Pavel Berislavić s Vrhrike".

Godina 1486. i 1487. opet se spominje u poveljama "nobilis Stephanus Berizlawych de Werth Beka".

Godine 1425. prvi put su Turci plijenili i pljačkali Vrhriku i udarali na grad Vrhriku, ali ta navala bijaše mimogredna.

Godine 1489. spominje se već u Vrhriki samostan Franjevaca (Varchrioc), kojemu se i sad još ostatci vide (kao i samostanske crkve) kod sela Vrilo Cetina.

Ovdje blizu vide se na brdu također ruševina nekoga staroga grada Glavoša. Uopće je cijelo Vrličkopolje i okolica puna ruševina starih dvorova, crkąvi i drugih spomenika.

Po Vjekoslavu Klaiću
Dom i sviet, 15. travnja 1892.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~   

Franjo Josip I., austrijski car i ugarsko-hrvatski
i češki kralj (1848. - 1916.) 1875. u posjeti Hrvatskoj



Dinara kod Vrlike
Klikni za uvećani prikaz

Prevaliv drugu visočinu, puče nam pred očima liepa dolina, a i bujnije zelenilo navješćivaše, da smo blizu rieci Cetinji. Tu leži Vrlika. Kralj udje u selo kroz dva liepo izkićena slavoluka, umjetno nasadjenim drvoredom i uz pratnju domobranaca. Ostav pol sata, krene kralj dalje. Uz samu cestu teče ti Cetinja, a dinarske Alpe strše veličanstvene povrh malih brežuljaka. Pol sata pred Sinjem dodje putnikom na susret veliki banderijum, te se s kraljem vrati u grad. Oko 2,5 ure uđe kralj u izkićen i krasno narešen grad Sinj. Zvonovi zazvone, sa tvrdjave, sad jur razorene, grunu topovi, a iz snažnih grla zagrmi silni žvio. Kralj pregleda domobranski batalijun, a zatim krene u grad, da prima poklone.

Pri carevu dolazku spetismo do 500 Bošnjaka, Turaka i Kršćana. Kršćani htjedoše se caru pokloniti, nu netko jih odpnti od te nakane.

Poslie podne prisustvovao je kralj obdulji (turnier.) To je vitežka igra, zavedena još god. 1715. na uspomenu pobjede nad Turci izvojevane; obdulja ta vrši se svake godine na carev rodjendan, pa ju zato i uvrstiše u program svečanosti. Kralj dodje oko 4 sata poslie podne; uzanj stane načelnik, tumačeć mu pojedine faze te vitežke igre. Na svršetku igre proglasi načelnik dobitnika Matu Bonića, te mu obavije sulicu crno-žutom vrpcom. Zatim se svi konjanici poredąju pred kraljem, a načelnik progovori:

Sinjani! Vitežkom igrom, koja se netom vršila, nismo samo oslavili uspomenu pradjedova, nismo samo obavili staru naviku, nego smo ujedno proslavili dogadjaj, koj se može smatrati ponajslavnijim u poviesti habsburžke kuće.
Kad je carska vojska za morejskoga rata slavila pobjedu kod Petrovaradina i Biograda, lievahu naši predji, tad još mljetački podanici, al i saveznici Karla IV., krv svoju za cara i njegove probitke.
Radujemo se, što nas je zapala sreća, da smo podanici onoj kući, za koju su naši predji vojevali; radujemo se, što smo vršili igru, baš na oslavu onoga u austrijskoj poviesti slavnoga dogadjaja zavedanu, pred licem premilostivoga cara i kralja.
Vaše Veličanstvo! Vitežko ovo družtvo ponoseć se posjetom Vašega Veličanstva i blagodareć mu, da ga je nadarilo, poklanja Vašemu Veličanstva svoja srdca i svoje mišice, zavjeravąjuć mu se, da će u svako doba dragovoljno umirati uz klik: Živio naš vitežki car i kralj, Franjo Josip prvi! Živio!


Govornik uzklikne triput živio, zastave i koplja se pognu, glasbo zasvira carevku, a narod zaori živio.

Tronuta srdca približi se car govorniku, stisne mu milostivo ruku i krene uz pratnju klicajnćega pučanstva u svoju priestolnicu. Pred njom igraše puk narodno kolo.

Načelnik naloži, da se obzirom na pretrpljene muke putem, narod od kraljeva stana udalji.

Primorac 24. travnja 1875.
Foto: Autor - meni poznat - želi ostati anoniman
Vrlika, 10. siječnja 2011., u 16:23 bio je već sumrak.
____________
1 Poljička općina > http://www.poljicka-republika.hr/povijest.htm
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Siječanj 13, 2011, 21:01:05 »


Brzojavne viesti s ratišta

Vrlika, 5. travnja 1876. u 6 sati poslie podne.

Četa Golub-Babićeva napreduje srećno iz Preodala, jurišajuć žestoko Filipovcu, Ozjak, Crni i Pevlje te tjerajuć svuda Turke u bieg. Ustaše  pod Golubovom zapoviedi skupljaju se oko Grahova, te ga sve to više obkoljuju, zato se i svaki čas čeka predaja, počem imaju ustaše i tpove i streliva.

Ustaške se čete umnožavaju, jer se š njimi spojila i raja iz Uništa. Turci pitaju sve uzalud vojsku na pomoć iz Livna.

Primorac  8. travnja 1876.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~   
 
Vrlika, 5 rujna 1876. u ponoći

Prekojučer straža kolunaška i žandarska iz Uništa, na medji austro- turskoj, pozovne ustaškog vojvode Nikicu Bure iz Livna i nivgova pobočnika Matu Rimca, da dogovaraju, kako bi neke zločince složno ulovili. Ustaše podjoše na zadanu vjeru. Dočim se razgovarahu, dva kolonaša iza ledja uzeše Buru i Rimca, vičuć njim, da se predadu. Isti žandari ostaše u čudu s tog vjerolomstva, ali kolonaši prosuše vatru. Rimac iz prve pade, a Bure malo kašnje, jer kolunašu velika puška neupali, pa se lati kubure. Rimac osta težko ranjen u prsima, a Bure kroz lievu bedru.

Ranjeni bačeni su na dva  konja i gonjeni u Vrliku. Na pol puta vrli rodoljub Mate Rimac izdahne. Mrtvac, na konju obješen kao da je vuk, dotjeran je u Vrliku sa ranjonim Burom na 11 sati u noći. Ogorčenost velika nasta u narodu radi tog strašnog nedjela kolonaša, kojim upravlja poznati turkomanitaš Draganić. Obćina je primila odmah tielo zaslužnog Rimca, a po nastojanju svih rodoljuba stalo se odmah liečiti Buru, koj će preboliti.

Jučer bio je najsjniji sprovod pokojniku u katoličkoj crkvi. Učestvovaše sve naše svećenstvo katoličko i grčko-iztočno, načelnik s cielim upraviteljstvom, sve odlične osobe mjesta, uz cielo gradjanstvo i okolno pučanstvo svake ruke. Sud iztražuje o nečuvenom vjerolomstvu i razbojništvo. Narod razljućen vapije, da se odmah odaleči s ovih strana turska priprema, arambaša Draganića i njegovi kolunaši razbojnici neka budu najstrožije pedepsani.

"N. L."
Primorac 10. rujna 1876

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
 
Izbori u Dalmaciji

Saborski izbori za seoske izborne kotare u Dalmaciji obavljeni su dana 18. studenog 1876., sjajnom pobjedom narodne stranke. Od 20 izabranika 19 pripada narodnoj stranci. 0va sjajna pobjeda dalmatinskoga seljaka napuniti će radošću svakoga hrvatskoga rodoljuba. Za sad bilježimo imena izabranh zastupnika: U izbornom kotara zadarako-rabsko-pažko-biogradskom izabrani:

-   dr. Antonietti i vladin perovodja dr. Ivanić, u ízbornom kotaru Šibenik-Skradiu;

-   kanonik Mrkica i umirovljeni župnik Rajmondi, u izbornom kotaru Benkovac-Obrovac-Kistanje;

-   načelnik Simić, u izbornom kotaru Drniš-Slunj-Vrlika

-   dr. Lovro Monti, načelnik Vujatović i raznačeinik Ristović, u izbornom kotaru  Spliet-Trogir-Omiš;

-   odvjetnik dr. Bulat i načelnik conte Cambi, na Hvaru Visu, Braču i Starom gradu;

-   dr. Didolíć i načelnik dr. Dubković, u Sinju;

-   odvjetnik dr. Masovčić, posjednik Tripalo, u Imotskom;

-   Pavlinović Miho, u Vrgorcu, Makarskoj i Metkoviću;

-   dr. Matić, u Dubrovniku i Cavtatu;

-   dr. Klaić, u Korčuli, Stonu i Pelješcu;

-   župnik Baćić, u Kotoru,  Ercegnovom;

-   Ljubiša Stevo i dr. Tomanović, u  Risnu i Budvi;

Primorac, 22. studenog 1876.

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~   

Ako imate pitanja u vezi ovog posta, obratite mi se privatnom porukom. (MD)
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Siječanj 27, 2011, 08:25:44 »


Vrlika


Vrlika, 1. siječanj 2011., 16:20
Klikni za uvećani prikaz
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!