KRIST MEĐU RAZBOJNICIMA
U jednom malom siromašnom selu živio je sam jedan starac. Imao je malu trošnu kućicu. Kućica je bila tako mala da je jedva stao neki trošni krevet, drveni, visokih stranica. Kućica je bila pokrivena trskom, odnosno raženom slamom.
Bio je bez ikoga svoga. Nije imao ni bliže, ni daljnje rodbine. Nije se ni ženio. U krevetu gdje je spavao, bila je slama kao prostirač. Zemlje nije imao, pa nije imao sredstva za život. Živio je samo od dobrih seljaka, od onoga što bi mu dali za vrijeme berbe.
Dobar je on bio. Rado je htio i pomagati kod bogatijih seljaka za dnevnu hranu i piće.
Iznad kreveta, više glave, bile su tu slike, dosta velike i uočljive: Staljinova, Titova a između njih dvojice stavio je Isusa Krista.
Mnogi su navraćali baš da vide te tri slike kako skupa vise iznad njegova kreveta.
Svakomu tko bi ga pitao, jednako bi odgovarao: - Gospodo draga, Isus je stalno bio među razbojnicima, pa neka ga i u mojoj kući. - Usput rečeno, stari je uvijek išao u crkvu i molio se Bogu.
Autor: Marko pl. Barišić, 1998.,146.
Foto: Marica Draženović
