CRO-eu.com
Lipanj 03, 2020, 15:11:31 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Volovi u Lici  (Posjeta: 2478 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 04, 2008, 12:10:33 »


VOLOVI U LICI


Godine 1953. drug dr. Vladimir Bakarić u pratnji Jakova Blaževića (Ličani su ga od milja zvali Jakovina, i to samo pravoslavni živalj) odluči posjetiti u ratu napaćenu Liku i prisustvovati otvaranju prve poljoprivredne zadruge.

Masa ljudi, ličkih seljaka, okupljala se već od 14 sati, iako je proslava trebala početi tek oko 16 sati. Cijelo to vrijeme okupljanje seljaka bilo je praćeno pjevanjem partizanskih borbenih pjesama i ovacijama mudrim Ličanima.

Te iste 1953. godine malo je nedostajalo da se zaratim o s Talijanima. U pitanju je bio Trst. Jugoslavija je stavila u pričuvu nekoliko najelitnijih dalmatinskih divizija, koje su bile pripravne za intervenciju.

Baš zbog toga se klicalo Titu, Bakariću i Blaževiću. Čule su se pjesme

"Druže Tito, đe si đe si,
nasred Trsta top iznesi,
neka znadu Talijani,
da Trst brane partizani.",

"Život damo, Trst ne damo"

i niz drugih borbenih partizanskih pjesama.

Kada se seljačka masa skupila sa svih strana, zauzela sve obližnje obronke, dođe vijest da će prva doći za govornicu drugarica Kata Pejnović. "Kate, Kate" ovacije su trajale 10 minuta.

Za to vrijeme dr. Bakarić nije slutio što mu pripremaju njegovi omiljeni Ličani. Najednom se pojavi seljanka u crnom mercedesu i u isto tako crnoj suknji i s maramom na glavi.

Pozdravi se s Bakarićem i Blaževićem i počne već unaprijed napisani i napamet naučen i prigodni govor.

"Drugarice i drugovi, evo ovdje ja s ovog mjesta, pokraj našega dragoga borca i heroja druga Vlade Bakarića, vas sve, pa i našeg druga Jakovinu, pozdravljam našim borbenim pozdravom zdravo. Ovo su naši i vaši najbolji drugovi, a i mi njima ne ćemo biti loši." I nastavi: "Druže Vlado, naš lički napaćeni narod, herojski narod, za Vas je priredio veliko iznenađenje".

A Bakarić, kao stari lisac, samo maše rukama, kao da daje znak da to nije bilo potrebno.
"Mi smo prilikom vašeg dolaska, kao vaši najbolji, kako u ratu tako i u miru, ispekli vola."

Bakarić, kad je to čuo, okrene se i pogleda Blaževića, davši mu do znanja da on zna da je to njegovo maslo i da će ga za to prekoriti. Ne mogaše se suzdržati Bakarić, skupi snage i reče: "Pa baš niste to najpametnije učinili," te oštrije potvrdi, "niste to trebali".

Kad se drugarica Kata našla uneobranu grožđu, dosta oštro povikne (da je svi Ličani čuju, i oni koji su već prije podne otišli kući).

"Druže Vlado, nemojte tako; ja mislim, a i dijelim mišljenje svih ovdje prisutnih Ličana, da dok ima Ličana, bit će i volova. Hoće, duše mi, Ličani smo radni ljudi." To je bio kraj govorancije, jer Bakarić više nije ni riječ izustio, a kamoli da nešto sabrano kaže. Ogorčen je napustio Liku, i ne kušavši ličkoga pečenoga vola, koji je baš njegovom krivnjom glavu izgubio.

Tada su oni, kojima je vol bio namijenjen pošli jesti, a lički seljaci kući na proju.

Od tada Bakarić dugo, dugo nije posjećivao Liku, pa je u Lici bilo dosta volova.

Autor: Marko pl. Barišić, 1998., 113. -114.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!