Lički ili Velebitski ustanak
Pripadnici ustaške organizacije djelovali su skupno ili pojedinačno. Prebacivali su se u Jugoslaviju (posebno iz Mađarske) i izvodili razne diverzije na željeznicama i drugim javnim objektima. Kada se Pavelić 1932. odlučio za jednu opsežniju ustašku akciju u zemlji, za njeno izvođenje odabrao je područje Like, gdje je u Gospiću postojala ilegalna ustaška organizacija na čelu s odvjetnikom dr. Andrijom Artukovićem. Njeni ostali važniji članovi bili su
Juraj-Juco Rukavina (bivši austrougarski časnik),
Marko Došen (posjednik),
Josip Tomljenović i
Nikola Orešković (trgovci).
Ta je grupa bila u vezi s ustaškim vodstvom u emigraciji, a neki su od njih odlazili u Italiju i Austriju, gdje su se sastajali s Pavelićem, Perčecom i drugim ustaškim prvacima.
Pripreme za akciju započele su u proljeće 1932. U njima je posebnu ulogu imao Juco Rukavina, koji je konspirativno obilazio sela Like i Primorja da bi za akciju pridobio i izvjestan broj seljaka na širem podurčju.
U psihološkoj pripremi širili su vijesti da borbu za nezavisnost Hrvatske pomaže Italija i da je ustaško vodstvo s talijanskom vladom zaključilo sporazum prema kojemu će Italija dobiti Triglav i dolinu prema Ljubljani, a ona će Hrvatskoj ustupiti Rijeku i Trst.
Kako je u okviru šire akcije bio predviđen napad i osvajanje vojarne i vojnog skladišta garnizona u Gospiću, domaća ustaška grupa je nastojala uspostaviti vezu s nekim vojnim osobama, ali sa slabim rezultatom.
Kao glavna baza za prebacivanje oružja preko Velebita određen je Zadar (tada pod vlašću Italije). Prve količine oružja prebačene su na Velebit tijekom proljeća 1932., a najveća količina potkraj kolovoza. Oružje je u Zadar dopremljeno talijanskim brodom. Na Velebitu je bilo razdijeljeno članovima organizacije, a zatim je tamo prispjela i skupina od pet uniformiranih i naoružanih ustaških emigranata, koja je skrivana u kući jednog seljaka u selu Lukovo Šugarje. S posljednjom pošiljkom oružja stiglo je još pet naoružanih ustaških emigranata.
Prije nego je počela prava akcija, čelnik ustaške skupine u Gospiću Artuković, zajedno s Markom Došenom, prešao je u Zadar.
U noći između 6. i 7. rujna 1932. izvršen je napad na žandarmerijsku stanicu u Brušanima kraj Gospića. Uz deset ustaških emigranata, prebačenih iz Zadra, u napadu je sudjelovalo i nekoliko članova ustaške organizacije s područja Gospića. Prije napada bile su presječene sve telefonske veze s Gospićem, a tada je započela paljba na zgradu u kojoj su se nalazili oružnici.
Okršaj je trajao oko pola sata i napadači su se povukli. Oni među njima koji su živjeli u zemlji, vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar na teritorij Italije. U Zadar su se sklonili i neki istaknutiji članovi domaće ustaške organizacije (J. Tomljenović, N. Orešković).
U sukobu s potjerom kod sela Jadovna poginuo je ustaša Stpan Devčić. Poslije završetka akcije u
Brušanima policijski organi su izvršili temeljito pročešljavanje područja Like i Primorja, kako bi se oduzelo oružje i pohapsili ljudi koji su bili umiješani u prebacivanje oružja.
1. od 2
