CRO-eu.com
Listopad 23, 2021, 01:37:35 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Iz prošlosti Ponorske porahije  (Posjeta: 6776 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Studeni 01, 2008, 21:37:19 »


IZ PROŠLOSTI PONORSKE PAROHIJE

Kada su spomenuta plemena našla ovdje stalno i sigurno boravište, nastojala su da imadu i svoju crkvu. Danas se u Gorićima više groblja na briješčiću, koga zovu 'Crkvište', vide ostaci i poznatak neke građevine, koja je siguro bila mala crkvica, a kopajući oko nje pronašao sam ljudske kosti.

To je bila drvena crkvica kao što je bila drvena i ona koja je god. 1887. porušena, a na istom'mjestu'sagrađena današnja parohijaIna crkva na brijegu Rudina.

Vaničak u svom djelu 'Spazialgeschichte ... ' sv. n. piše da su za vrijeme još neuređene (irreguläre) Krajine pravoslavni žitelji smjeli praviti samo drvene crkve nakon dobivene dozvole.

Godine 1750. dozvolila je Marija Terezija u većim mjestima, gdje je već opstajala parohija i u filijalama s 30 obitelji, pravoslavnom pučanstvu gradnju crkve bez obzira na materijal.

U manjim mjestima s pomiješanim pučanstvom trebalo je ishoditi dozvolu od 'Hofdeputation'. Dozvola je morala biti i onda, ako se je htjela graditi crkva na ostacima bivše crkve.

Prema ovakvim odredbama bila je takva drvena crkvica i za ovu parohiju, a o kojoj Bach u 'Otočaner Regiments-Geschichte' sv. II, piše:

Pfarrkirche Auferstehung Christi zu Ponore respective Švica, erbaut im Jahre 1772. In Ponore ein hölzernes Pfarrhaus erbaut im Jahre 1800.33

Ovaj je parahijalni stan bio na mjestu današnjega i jedne noći s nepoznata uzroka godine 1879. izgori. Tom zgodom uništio je požar i sve starije matične knjige.

Stara drvena crkva radi troškova bila je po nalogu oblasti g. 1887. porušena. Imala je niske male prozore, na koje smo kao djeca rado provirivali promatrajući' starinske slike na ikonostasu i na daščanom stropu. Šteta što ta drvena-nekadanja gradnja nije sačuvana bar u fotografskoj slici. Od starih slika vide se neke i danas u crkvi.

Gradnjom nove, današnje crkve, počelo se godine 1888., a na temelj joj je stavljeno nekoliko ljepših kamena od crkvice iz Gorića.



Karta Gornje Švice iz 1777. g.
Kartografska zbirka, B V 555. HDA Zagreb

Namjeravali su je graditi talijanski zidari, koji su baš tada dogotovili katoličku crkvu u Brlogu. Nije mi poznato zašto su odustali, akoprem su to očekivali i u mojoj kući neko vrijeme stanovali.

Za novogradnju crkve doprinijelo je i onako siromašno pravoslavno pučanstvo velike žrtve. Iz zemaljskih sredstava podijeljeno je 3000 forinti, a tadašnji kralj Franjo Josip darovao je 300 forinti. Cjelokupna gradnja stajala je 3490 forinti bez uračunavanja materijala i težaštva, koje je narod badava dao. Unutarnje uređenje crkve s nabavom novoga ikonostasa za 840 forinti dogotovljeno je 1894., a sama crkva još iste godine 1888.

Nekada je bila ova parohija velika, jer su pod nju spadala ova sela:

Švica,
Ponori,
Gorići,
Bjeljevine,
Staro Selo,
Orovac,
Glavace,
Otočac.

Neko vrijeme bilo je sjedište prote za protoprezbirat vilićki.

Bach u gore spomenutom djelu piše da je godine 1772. pod parohiju Švica spadalo selo Melnice (?) s 3 kuće,
Ponori s 35,
Kompolje (?) 24,
Staro Selo 29,
Glavace 9 kuća.34


____________________________________________
33 Parohijalna crkva Vaskrsnuća Hristovog u Ponorima točnije Švici, sagrađena je 1772. godine. U Ponorima sagrađena je drvena parohova kuća 1800. godine.

34 Autor stavlja upitnike kod Melnica i Kompolja jer mu je nepoznato da je tamo bilo pravoslavaca.
Radi se zapravo o zaselku Vrzići u Melnicama u kojem žive pravoslavci.
Kod Kompolja je slučaj da su u to vrijeme Kompolje i Vlaško Polje (danas Hrvatsko Polje) bili jedno selo - Kompolje. Kako su na području Vlaškog Polja naseljeni pravoslavci, javlja se i podatak da isti žive u Kompolju (op. M. K.).


Možda Hrvatska nema ali Lika ima svoga Frasa i Bacha: Milana Kranjčevića

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

1. od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Studeni 01, 2008, 23:23:26 »




Crkva "Mlade neđelje" u Ponorima,
ispred crkve stara lipa (Foto: M. Kranjčević, 2002.)


Po popisu od 1768. imali su Ponori 31 kuću.

God. 1800. bilo je u parohiji Švica 100 kuća s 1148 žitelja; god. 1880. 100 kuća s 1800 žitelja. Daljnji podaci o broju žiteljstva mogu se vidjeti u Spomenici škole Švica za g. 1900., 1910., 1920. Kad je parohijaIni stan izgorio, a pravoslavna drvena crkva bila trošna, dalo je to povoda da su već neki pomišljali i na to da se ovdješnja parohija prenese u Otočac. U tu je svrhu mnogo radio tadašnji paroh Ilija Mašić, što je bilo ovdješnjim parohijanima nepoćudno, pa su s njim dolazili u nemile sukobe. Njemu je napokon uspjelo, te je u Otočcu sazidana crkva sv. Đurđa i ustrojena parohija I. razreda. Od švičke parohije otpadoše sela: Orovac, Glavace, Staro Selo.

Švička parohija s preostalim selima bude snižena na eksponiranu kapelaniju otočke parohije.

Videć narod da se radi o ukinuću njihove parohije, a da lakše i brže dobiju paroha, napraviše novi stan troškom od 2000 forinti koji je pokriven limom 1897., a crkva god. 1904.

Dne 1. siječnja 1893. podignuta je parohija na parohiju III. razreda.
Još u staroj drvenoj crkvi u drvenom tornjiću bilo je malo zvono s natpisom Martinus Feltl hat mich in Graz 1775. gegossen.35

Druga dva veća zvona bila su nabavljena za službovanja paroha Milana Skendžića.

Za Svjetskog rata skinuta su sva tri i u ratne svrhe upotrebljena.
 
Prije nego navedem sve parohe koji su ovdje službovali, napomenuti mi je i ovo:

Fr. Vaniček u djelu 'Spezialgeschichte der Militargrenze' sv. I. piše da su još god. 1736. dohoci grčkoistočnog paroha neuređeni. Navađajući dohotke paroha po drugim selima, veli za ovu parohiju:

Der Pfarrer von Ponori (Karlstadter Diöcese) 9 4/8 Joch; an Stola üir ein Begräbnis eines Hausvaters 6 fl. (forinti), einer erwachsenen männlichen Person 4 fl. 30 kr.; eines Kindes von 6-12 Jahren 2fl.; 1-6 Jahre 34 kr.,für eine Copulation mit einen Mädchen 51 kr., mit einer Witwe 1 fl. 8 kr.; an Wolle und Käse im ganzen 7 fl.; an Getreidewert 56 fl. 36

Je li i danas od gore spomenutih 9 4/8 rali zemljišta ostala cijela površina u posjedu ove crkve, nije mi poznato. Samo u toliko znam, da su neke obitelji po rodbinskim vezama s tadanjim svećenicima došle u posjed nekih dijelova toga zemljišta.



Švica na razglednici s početka 20. st.

______________________________________
35 Martin Feltl me je izlio u Gracu 1775.

36 Pop iz Ponora (Eparhija karlovačka)  9 4/8 jutra zemlje; za štalu za pogreb kućedomaćina 6 forinti, odrasle muške osobe 4 f 30 kr (krajcara); za djecu od 6-12 godina 2 f: 1-6 godina 34 kr, za vjenčanje s djevojkom 51 kr., sa udovicom 1 f 8 kr: na vunu i sir ukupno 7 f; na vrijednost žita 56 f

Možda Hrvatska nema ali Lika ima svoga Frasa i Bacha: Milana Kranjčevića

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

2. od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Studeni 01, 2008, 23:40:41 »


Danas crkva posjeduje i više zemljišta, jer je tečajem godina prigrađivano zemljište mjesne zemljište zajednice, paje time odgojena lijepa šuma koju parohijani brižno paze i čuvaju, i ako su bez paroha već više godina.

Prvi svećenici, koji su ovdje službovali, bili su svakako ljudi s malom i ne znatnom spremom. To potvrđuje i Vaniček u istom djelu, jer govoreć o stručnoj i općoj naobrazbi prvih paroha piše da, ako se je koji mladić u čitanju i pisanju ponešto usavršio, postao je đakon. Takav je mogao dobiti i mjesto paroha, a tim i svoju graničarsku obitelj osloboditi od raznih tereta. Uslijed toga osnovala se je cijela četa prekobrojnih popova (überzählige Popen).

I danas su još poznate šale i anegdote o naobrazbi i namještanju njihovom.
Bach u svom djelu kod popisa pravoslavnih crkvi navodi za ovu parohiju:

Bei derselben waren die Pfarrer: Im Jahre 1772. der Pfarrer Lazo Skenžić, dann von 1800. bis 1827. Erzpriester Elias Skenžić; von 1. April 1827. bis 19. Februar 1829. Pfarrer Marko Popović; vom 20. Februar 1829. bis 1846. Viceerzpriester Isak Ivančević und seit 1846. bis jetzt Sabbas Skenžić.
Zu diese Pfarre gehören auch die Filialkirche Sct. Johann der Täufer zu Staro Sselo, erbaut im Jahre 1742.37

Gore spomenuti paroh Sava Skehžić vozeći se jednom iz Otočca strovalio se u jednu dolinu ispod ceste u Ribicama, pošto su mu se poplašili konji, od ozljedeje poslije i umro. Zato narod i danas zove tu dragu 'Popova draga.'

U spomenici parohijaine crkve napominju se ovako:

1.     Lazar Skendžić oko god. 1795.,
2.     Ilija Skendžić 1800.,
3.     Petar Ivančević 1807.,
4.     Petar Ljuština 1808.,
5.     Georgije Popović 1818.,
6.     Jovan Ljubotina 1818.,
7.     Konstatin Popović 1820.,
8.     Teodor Uzelac 1821.,
9.     Mihajlo Mašić 1822.,
10.   Jovan Vuksan 1823.,
11.   Filip Božičković 1825.,
12.   Petar Ljubotina 1826.,
13.   Marko Popović 1826.,
14.   Ilija Božičković 1826.,
15.   Gavrilo Kokotović 1826.,
16.   Mosija Kokotović 1826.

Ovi se podaci ne slažu s gornjima, pa je valjda sastavljač spomenice uvrštavao i one okolne parohe koji su domaćeg paroha kratko zamjenjivali.

Dalje su službovali oni svećenici, koje sam naveo u povijesti škole, jer su ujedno bili i vjeroučitelji na ovoj školi.

Pred parohijainom crkvom stoji ogromna lipa, kojoj je premjer debla blizu dva metra, a visinom natkriljuje i samu crkvu. O ovakvim rijetkim stablima stvara narod u svojoj mašti razne priče. I o svojoj lipi pripovijedaju da ju je na dan Petrova zasadio neki čovjek iz plemena Ivančević. Bio je obijeđen da je ukrao crkveni novac. Pošto narod nije vjerovao u njegovu obranu, a da dokaže svoju nevinost, zasadi spomenutoga dana mladu lipu koja se je primila i on proglašen nevinim.

Druga je priča o njoj ova: Jedan je ubio mater, pa mu svećenik na ispovijedi među ostalim dade i tu pokoru da za najveće suše zasadi pred crkvom lipov kolac. Ako se primi i izrastu iz njega mladice, da će mu biti oprošten njegov veliki grijeh.

___________________________________________
37 U istoimenoj su bili parosi:u 1772. godini paroh Lazo Skenžić, tada od 1800. do 1827. nadparoh Ilija Skenžić; od 1. travnja 1827. do 19. veljače 1829. paroh Marko Popović; od 20. veljače 1829. do 1846. dosvećenik Isak Ivančević i od 1846. do sada Sava Skenžić.
Ovoj parohiji pripadala je filijalna crkva sv. Jovana Krstitelja u Starom Selu, sagrađena 1742.


Autor: Ican – Ilija Šarinić
Autor: Milan Kranjčević

Otočac, 2003., 54. -55., 59. -60., 62.

* * * * *

Možda Hrvatska nema ali Lika ima svoga Frasa i Bacha: Milana Kranjčevića

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

3. od 3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!