CRO-eu.com
Listopad 23, 2021, 01:03:59 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Od pretpovijesti pa do kraja 19. stoljeca  (Posjeta: 9305 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Listopad 28, 2008, 14:15:03 »


OD PRETPOVIJESTI PA DO KRAJA 19. STOLJEĆA


Kadje Švica naseljena, nisam mogao pronaći u djelima koja su mi bila pristupačna.

Kako je iz historije poznato, prije doseljenja Hrvata u Gackoj, Lici i Krbavi bili su Rimljani, a prije ovih davniji Iliri, naročito njihovo pleme Skordiski. S ovima su se miješala razna rimska plemena, a baš po Gackoj, Lici i Krbavi pleme Japida, Liburna, Gepida i dr.

Rimljani su postali napokon gospodari ovih krajeva, što svjedoče razni njihovi ostaci, koji su se nalazili ijoš se nađu širom Gacke i Like i po najzabitijim mjestima.


Slapovi Gacke (u Švici),
slika Bele Csikosa Sessije (1864.-1931.)

Pa što nije u historiji zabilježeno i o samoj Švici, zapisano je neizbrisivim slovima u sličnim nalazištima okolnih joj brjegova. Eno nam Švičkog vrha, koga resi tri do četiri metra široka terasa, a koju narod zove 'Slog'. Prigodom školskih šetnja, koje sam više puta ovamo preduzeo, našla su mi školska djeca na tom 'Slogu' srebrni novac Julija Cezara, dvije fibule, jedan zemljeni nakit u obliku pravilnog peterokuta, te svakom zgodom mnoštvo komadića razbijenog zemljanog posuđa.

Takvih komadića nalazi se i na Švrakinom vrhu, Grozdanić vrhu, Jazavčevu vrhu, Sekizovcu i Rastoki. Ispod Sekizovca nađene su također dvije fibule, a ljudi pripovijedaju da su sličnih stvari prije i izoravali. Tvrdi komadi pečene zemlje u liku grumenja s'vjedoče da su na tim mjestima bile naseobine s kućama od pletera, koga su tom zemljom nabijali.

Na 'Crkvini' je jedna 'gomila' (brježuljak), a sličnih ima i na Prpićevom zemljištu više Jezerca. Sličnih gomila gledao sam po Dalmaciji, koje su tamo predhistorijska groblja. Je li i ova u Švici i druge, ne mogu ustvrditi, jer mi sredstva nisu dopuštala da se prekapanjem osvjedočim.

Svi do sada nađeni predmeti dokazuju da je u Švici bilo naselje naroda od davnih vremena, koji su ovdje živili u susjedstvu svojih suplemenika, koji su bili razasuti po cijeloj Gackoj i Liki. Današnja imena velebitskih brjegova kao Alan, Apatišan, Kokir, Lom, Velebit, pa sela: Dabar (otočki, Crni i Došen Dabar) nemaju korijena u hrvatskom i staroslavenskom jeziku, nego će imati početak u onim danima kad su ti stari narodi oko njih obitavali.

Za istraživanje ove okolice u arheološkim pogledu neumrlu si je uspomenu ostavio pokojni kraljevski kotarski inžinir Cvjetko Wurster, koji je za svog službovanja u Otočcu rado rovao po spomenutim predhistorijskim mjestima. Kopajuć jednom i na 'Slogu' Švičkog vrha, naišao je na mnogo kosti i rbova zemljanog posuđa.

Isti inžinir piše u 'Vjesniku hrvatskog arheološkog društva' sv. IV - 1900., da Švica ima pet naselbina na vrh brjegova, među ovima jedna suhim zidom ozidana (ovu sam opazio na Švrakinom vrhu), zatim Rastovka. To su naselbine japodske. Spominje ujedno da je između pojedinih rimskih plemena bio neki međašni kamen, koji da bi se kod Švice moramo nalaziti.


Gacka između Gornjeg i Dolnjeg Švičkog jezera
(Foto: M. Štefanac, 1952.)


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

1. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Listopad 28, 2008, 14:26:04 »


Ovo me je potaklo, te sam taj kamen tražio pomoću lugara, koji su u obližnjim šumskim srezovima služili, ali bez uspjeha. Jedino sam doznao po pričanju nekih ljudi, da je taj kamen bio poznat pokojnom župniku Jurju Maričeviću i da bi se morao nalaziti negdje između Šumećice i Švice.
Takav međaški kamen vidio sam putujući po Velebitu s Dr-om Radivojem Simonovićem u Lomskoj Dulibi. Opisujući ga Dr. Josip Brunšmid u 'Vjesniku arheološkog društva' god. 1901. veli ovo:

Spomenuo sam, da bi takvih međašnih kamena po Lici moglo više biti, pa da ima vijesti o sličnim spomenicima nad jedinim vrelom u Švici i Smrčevoj dolini (Velebitu). Dočim se o onom prvom nije moglo ništa pobližnje saznati, ovaj drugi opstoji na jednoj pećini.

U 'Vjesniku' od god. 1898. javlja spomenuti inžinir Wurster:

Glede opisanih rimskih međašnih kamena priopćujem vam da vrelo, s kojega bi voda prema Otočcu i Švici tekla, sada nema, nu bilo ih je valjda prije u Lipovljevoj dolini (Lipovlju - Liplju) , koja leži u sredini između Švice, Otočca i Kutereva. Po kazivanju žitelja nalaze se u ovoj dolini ostaci starih zidova, kraj kojih je prije nekoliko godina neki seljak kod prekopavanja naišao na nekoliko bakrenih i srebrenih novaca. Vjerojatno je porijeklo ovih zidova rimsko, te ću u blizini istih i po cijeloj spomenutoj dolini učiniti potragu za spomenutim kamenom.

Ni Wursterova potraga, a ni moje istraživanje nije imalo uspjeha. Izvor poviše Bartulčevih kuća; nadalje t. zvo 'bunarić' uz cestu vodeću u Kompolje kod kuće Dasović, kbroj 22; te bunari i izvori u Konjskom jezeru do danas ne pokazaše na vidik taj tajanstveni 'međašnji švički kamen'.

Za rimsko pleme Japodi, koje je bilo u Gackoj, Liki i Krbavi, veli Sladović u svojoj 'Povčsti biskupijah' ovako: Japodi dolazi od riječi 'japa' - voda, t. j. takva voda, koja vidnim načinom ne teče, nego sva ponire pod Lebrt - Velebit.

Iz ovih podataka slijedilo bi da su od tih plemena u okolici Švice bili Japodi. Koje je i drugo pleme bilo, možda bi nam kazao taj međašni kamen da je pronađen, kao što onaj u Lomskoj dulibi govori za plemena Parentine i Ortopline. Kad sam već pod Ortoplina, spomenut ću po Dr.-u Brunšmidu kako on doslovice navađa u 'Vjesniku' sv. IV - 1900. ovo:

Između Lopsike (Sv. Juraj) i Ortople (Starigrad ili Jablanac) spominje Ptolomeus ušće rijeke Tedanija, koja će biti istovjetna sa Plinijevom rijekom Telavius. (...) između Lopsike i Ortople nije ništa drugo nego Žrnovnica, južno od Sv. Jurja, koja se s pravom smatra ušćem rijeke Gacke.

S ovom posljednjom tvrdnjom ne mogu se složiti, jer je pitanje ušća Gacke, t. j. ponovni njezin vidik na površinu jedan još neriješeni problem. Moja dugogodišnja svestrana , Kameni (zidani most) u Švici (Snimljeno 5O-ih g. 20. st.) opažanja i pokusi u Švici, te o praznicima tečajem godina u Sv. Jurju i uopće uz more, ne donesoše pozitivnog rezultata.

Za rješenje toga problema morali bi naši stručnjaci uložiti mnogo truda i vremena. Potanje o tome pisao sam u 'Glasniku hrvatskog prirodoslovnog društva' sv. XXII. god. 1910. Donekle sam se toga dotakao i u podacima o našim jezerima iz okolice Švice, što je izdao prof. Dr. A. Gavazzi u djelu 'Die Seen des Karstes'.



Kamena ploča iz 1802. g., danas uzidana
u zid švičkog Zadružnog doma
(Foto: M. Kranjčević, 2002.)

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

2. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Listopad 28, 2008, 14:37:23 »


U Sv. Jurju i Žrnovnici izlazi na mnogo mjesta pitka voda. To spominje i Lopašić u djelu 'Spomenici hrvatske Krajine'. li tom djelu navađa daje god. 1639. bio obavljen popis luka i obala morskih, počev od Senja do tadašnje međe s Mlečanima kod Dračevca, te spominje ovo:

Svetti Juray dobar porat za brode male i velike i za ribu lovitil u komu ie portu dobre slatke vodel nigdar ne manka. I ondi je kloster i criqua inikoliko chuch zidanih pustih. Porat Zarnounical kadi se ribe louel s iednim potokom slatke vodel kadi ssu malliny billi i sada ye mesto od malinou.

Kada su Hrvati u drugoj polovini 7. vijeka počeli naseljavati današnju svoju domovinu, spadale su Gacka, Lika i Krbava pod pokrajinu Dalmaciju. Poznato je da su u srednjem vijeku tu opstojale župe, pa se od 12 župa ili knežija spominje i župa Gatanska ili Gacka. Onaje zapremala čitavo porječje Gacke i njezinih pritoka, a žitelji sujoj bili Gadčani ili Guduscani (Vjesnik, 1902.).


Kameni (zidani most) u Švici
(Snimljeno 5O-ih g. 20. st.)

Podaci iz srednjeg vijeka, koji bi se odnosili i na Švicu, isčezavaju, jer između drugih navedenih sela Gatanske župe Švica se ne spominje. Jedino se veli, da u toj župi osim rijeke Gacke još su potoci, izvori i vode, uz druge nabrojene i 'Švica i Švičko jezero'. Što se dakle u tom vijeku navađa u raznim ispravama o Švici, to se misli samo na vodu 'Švicu ili Gacku'.

Ovdje se namiće pitanje zašto je taj dio Gacke, koji teče u Švicu nazvan u tom vijeku 'Švica'. Dalo bi se to ime protumačiti ovako:

U staroslavenskom jeziku 'lijevo' znači 'šui' pa i danas narod kaže lijevoj ruci šuaka ili šuvaka. Pošto dakle u Švicu teče lijevi dio Gacke, zvali su je valjda nekada i 'Šuica', a poslije su se ti glasovi asimilirali govorom u 'Švica'.

I Valvazor u djelu 'Die Ehre des Herzogthums Krain' kaže za Švicu 'Suiza' ovako: Das Wasser Gaczka hat seinem Ursprung in Türkey und verfliesset selbiges unfern Ottoschitz bei Suiza in die Erde.1


Skela, iz fotomonografije Hinka Kropeka
"Otočac - Švica" iz 1888. g.

Samo pak ime Gacka tumači nam Sladović u 'Povesti biskupijah' ovako:

Gadska voda (Fluvius Serpentum) potapa kod Prozoraj Otočca i Švicej gdje ponire. Gadska dolazi od riječi gad = zmija. Gadska jest ligom poljanaj što se pod Velebitom do brda Korena pak uza malokapelske ogranke preko vrelah i velićkog polja do pod otočke obronke zahlade kompoljsko uza pitomu narav prostire. Kroza nju teče lagahnim trkom u onizkom kalovitom koritu ribnata gadska (fluvius serpentum) valjajući svoje zelene vale prama švičkim ponorom, da ih tajnim podzemnim begom kroz lomne oklepe i krške pročpe jadarskom povođu prilije. U svom miljahnom osegu leže mesta: Otočac, Lešće, Čoviće, Grič, Lug, Pavenka, Tupala, Biskupjak - imanje nekada biskupa senjskih Obilje, Šumećica, Vivoze, Prozor, Sinac, Črna vlast, Rovi i Švica. Gadska ima mnogo pila za trenice.

__________________________________
1 Voda Gacka ima svoj izvor u Turskoj i ponire nedaleko Otočca kod Švice u podzemlje.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

3. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 28, 2008, 14:43:46 »


U srednjem vijeku imali su u Švici naši slavni Frankopani svoj posjed. Šurmin to spominje u svojim 'Hrvatskim spomenicima' ovako:

Godine 1444. V Otočci našemu gradu. Knez Žigmunt de Frankapan darova stamostanu sv. Jelene kod Senja 'jedno malinišćej ko je bilo pusto na Švicij kadi su bila dva mlina'.

1464. Knez Žikmunt Frankapan samostanu sv. Nikole na Gvozdu povratismo mesto jedino na Švicij na komu je pila prvo bila, ko mesto su bili braća moja i sinovci moji razvalili i na tom istom mesti da su volni pilu ali malin, ali stupu činiti. I ošće k tomu im povrvatismo dva malina i jednu stupu na Švici, a to za prošnju kralja Matijaša i kmeti ugrskih ....

1466. Kralj Matijaš, vernim našim hrabarnikom Jurju Hankoviću i Mikloušu Pohmajeviću, porkulabom va Otočcu i v' Gač'ki javlja, da potvrđuje samostanu sv. Nikole na Gvozdu 'više rečeno imanje, dva malina, pilu i stupu na Švici', koje je knez Sigismund samostanu zapisao.



Gacka na putu od slapa do ponora Bezdanke
(Snimljeno 5O-ih g. 20. st.) 

1478. Knez Martin Frankapan dariva samostanu sv. Nikole na Gvozdu na Švičkom jezeri dva kusca trave vikuvičnim zakonom.

Gdje su ove zgrade na vodopadu bile, ne zna se. Svakako neka od današnjih mlinica i pila sagrađena je na temelju nekadašnjega frankopanskog 'malina'. Možda je koja od njihovih građevina bila i na kom drugom mjestu vodopada, gdje danas mlinice i nisu, jer je vodopad u ona vremena imao drugo lice nego danas.

Lopašić u svojoj knjizi II. 'Spomenici hrvatske Krajine' navađa jednu isprvu, u kojoj se određuje po posebnom vojničkom povjerenstvu i ustanovljuje međa glede Otočca, Vilića, Brloga, Lučana, Brinja i Dabra.

Tu se spominje ime 'Bukovljani'. Takvo je povjerenstvo bilo u Brinju 22. svibnja 1645. u ispravi koju potvrđuje u Karlovcu 12. srpnja 1642. grof Ivan Josip Herberstein, general, spominje se i Švica, pa je ovdje doslovno po Lopašiću navađam. Ta isprava na latinskom jeziku veli:

Quod autem ex alia parte Ottocenses vel Villicenses confines concernit, ex hac parte Compogli ex Gacckae directe ad Klanacz Guonichski insuper ad lapidem, in quo est crux, a cruce insuper montem in Mostacze, valle in Pollieskum montem, ut demonstrat collis ad viam, quae ex villa Villich ducit, et arborem in via, in qua est crux et signum, via ad Horovacz, quae et pro primo simultanea fuit. Kosmacze autem, Jezero etiam, si huc usque non fuerit simultaneum, tamen illud actualiter usui simultaneo conceditur, ut melius et commodius Villicensium animalia pascantur. Ab Horovacz via Usoracensis ad Bazgum trans parvos, velut ipso placet, trans magnos Bukovlyan quinquinta bracijs, et hoc unum, ut sit Villicensibus ad elligendum constanter et firmi ter. In angulo Compogli usque ad parvam Puntam et lapidem, in quo est crux in fossa, ex fossa in Kacze Gazzkam lacum, ex lacu directe per collem ad Strasische ad Verbiscum caput, per collem versus Svizkoi Glavi, per culmen Sviske glave Kamen Valom usque ad viam Jandretini campi trans vallem capitanei ad templum Svichum ad fossam supra superiorem Slapum, quod iacet ad Ottocacz, illud Ottocense est ex hoc et illa parte aquae.2

______________________________________________________________________
2 Što je ipak s druge strane Otočca i Vilića nalazi u susjedstvu, s ove strane Kompolja izravno iz Gacke prema Klancu Goničkom povrh toga je kamen na kojemu je križ, a križ je povrh toga i na Mostacima, dolinom na Poljičko brdo, kao što pokazuje brežuljak do ceste koja iz sela Vilića vodi - i drvo je na putu na kojem je znak i križ - put Horovca, koji je u prvo doba bio određen za naseljavanje. U Kosmačevu pak, a također u Jezeru, ako do sve do ovoga ne bude određeno za naseljavanje, ipak ovo sadašnje nije određeno za naseljavanje, zbog toga što je bolje i primjerenije u Vilićima napasati marvu. Od Horovca preko Uzorčana do Bazge put je kratak, kao što je i sam određen, preko velikih Bukovljana pedeset je koraka i s ovoga jednoga da budu Vilići odabrani bez promjena i stalno. U kutu Kompolja sve do male Punte i kamena na kojem je križ u jarku, iz jarka prema Kalu je Gackino jezero, iz jezera izravno preko brežuljka prema Stražišću i Vrbičkoj glavi, preko brežuljaka prema Švičkoj glavi, preko Švičke glave prema Kamen Valu sve do puta za Jadretinsko polje kroz dolinu prema glavnoj švičkoj crkvi povrh najvišeg Slapa, što baca pogled na Otočac oko kojeg je i s ove strane voda.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

4. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 28, 2008, 14:51:31 »


U godini 1527. bile su Lika i Krbava osvojene od Turaka do Otočca, a pod Herbersteinom oslobodile se turskog jarma iza 164 godine. Godine 1718. razdjeljene su Gacka, Lika i Krbava na kapitanat senjski i gospićki. Senjski se je prostirao od vrha Kapele preko Dabra, Vrhovina, Ramljana, Kosinja preko Velebita do Jablanca. Tu je dakle spadala i Švica, tj. u područje vojne Krajine.

Iz toga vremena podatke o Švici i uopće o Gacki sabrao sam iz djela Franza Bacha: 'Otočaner Regiments-Geschichte', a i po drugim piscima, koji su pisali povijest vojne Krajine i koje kod pojedinih podataka i navađam.

Kao što i u današnje vrijeme za većih i čestih oborina znade se Gacka često razliti, morala je nekada još i više poplavljivati. Tom poplavom činila je štetu poljima, a potapala je i mlinice u većoj mjeri nego danas. Razlijevajući se tako, pravila je i močvare i okužavala zrak, pa je u cijelom okolišu vladala groznica, što dobro svjedoči narodna rečenica: 'Tko pije Gaščicu, leže na daščicu.'

Uprava vojne Krajine nastojala je tomu zlu doskočiti regulacijom Gacke. O tom piše Bach u spomenutom djelu ovako:

Zapovjedajući general major Sehrtzer priopćuje dne 6. veljače 1753. pritužbu Otočana,

'dass ihnene Eröffnung des Kanals gegen Švica allen kostbar zu stehen kommen würde, und dass Eroffnung dieses Kanals mehr schaden als nützen wird, weil durch Ablauf des Wassers der Morast und der Koth desto grösseren Gestank verursachen könnte. Auch haben sich die Berloganer gemeldet dass, wenn dieses Wasser nach Švica geleitet werden sollte, ihre Mühlen und das ganze Dorf ohne Wasser bleiben müssten.'3

Radi ovoga prigovora bude određen major Schereding da detaljno izradi cijelu okolicu Otočca i projektirani kanal u Švicu. Što je on učinio, nije poznato; stalno je samo da gradnja kanala u .Švicu nije tada otpočeta, jer se 19. studenoga 1766. javlja 'dass der Kanal nach Švica hergestellt werden soll, letzteres ist jedoch unterbleiben.'4

Da je bila močvara u okolici Otočca, česa se žitelji u gore navedenoj pritužbi boje, piše i Frass u svom djelu 'Vollstiindige Topographie der Karlstiidter Militärgrenze' ovako:

Die Gadska bei Otočac insbesondere bei Švica, die Dobra, die Mrežnica im oguliner Regm. geben ebenso ansenlichen Morösten dass daseyn und nasen Jahren werden sie durch die meisten Reggenjflüsse ansehnlich vermehrt. Aber nicht nur Überschwemmungen jliessendes Gewässer auch untervirdische Schlünde, Queln und Berghölen werden häufig Ursachen verderblichen Sumpfe und Morästen. Andere Gegenden sind den Überschwemungen oft ausgesetzt, z. B. an der Gadska bei Otočac. 5


"Još uvijek se Gacka slapovima valja"
(Snimljeno 5O-ih g. 20. st.

Slično spominje i Vaniček u knjizi: 'Spezialgeschichte der Militiirgrenze' ovako:

Die Gačkaplatte war in der ersten Zeit bei Otočac eine Miihle öde gelegt durch die Senger und Brenner, die bis an Isonzo vordrangen. Wo heute der Rabsort Otočac steht, war nach einer Zeichnung aus der Zeit des Herzogs von Sachsen-Hildburgshausen die Komadantenwochnung noch von einem See umgeben. 6


Ostatak koša za valjanje biljaca
(Foto: M. Kranjčević, 2002. g.)

Za regulaciju Gacke brinula se je uprava i poslije, jer isti Bach spominje i ovo:

Mit der Verordnung des Kaunitze ddto. Agram 25. Mai 1792. sind zur Abzapfung des Gačka Flusses bei Otočac und zur Erichtung einer Sagemühle in Švica 8000 Gulden bewiliget worden, und wiewohl untem 3. Juni dieses Jahres auch die Art der Fassung diesses Betragess angedeutet wurde, so ist das Geld schwerlich gelasst, wenigstens ist an der Abzapfung des Gačka Flusses nichts bis nun geschehen. 7

______________________________________________________________
3 'da će ih izgradnja kanala za Švicu doći preskupo, te da će otvaranjem ovog kanala imati više štete nego koristi jer će odljevom vode doći do većeg smrada postojećih močvara i bilja koje se raspada. Brložani su se također javili da će puštanjem vode za Švicu njihove mlinice i cijelo selo biti bez vode.

4 'da se sagradi kanal za Švicu, što nije dosad ostvareno.'

5 Gacka kod Otočca, pogotovo kod Švice, Dobra, Mrežnica u ogulinskoj pukovniji, također stvaraju poprilično velike močvare koje se povećavaju uslijed većih oborina. Ali nisu samo poplave tekućih voda nego često i podzemni ponori, izvori i špilje uzrok poplavnih močvara. Druga područja često su izložena poplavama, npr. kod Otočca oko Gacke.

6 U isto vrijeme u Gackoj dolini kod Otočca bio je mlin kojega su poharali oni koji su rušeći i paleći doprli do Soče. Prema starom crtežu
iz vremena vojvode von Sachsen-Hildenburgshausena bio je još okružen jezerom na tom mjestu gdje se danas nalazi Otočac.

7 Naredbom Kaunitza, Zagreb 35. svibnja 1792., odobreno je 8000 guldena za odvodnju rijeke Gacke kod Otočca i za gradnju pilane u Švici, pa iako je 3. lipnja te godine naznačen način korištenja tog novčanog iznosa, novac jedva da je namaknut, pa je izostala za sada odvodnja rijeke Gacke.


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

5. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #5 : Listopad 28, 2008, 15:07:45 »


Valvasor u spomenutom djelu pišući o Švici navađa i ovo:

Auf dieser Seite hat das Lant ein gröstes Baufeld gegen Zeng zu, Welches die Einwochner Compala nennen; dessen Fürtrefflichkeit und Güte daraus abzunehmen, weil es niemals bedunget oder begeglet wird und dort das schönste und beste Getreid hervor bringet. Bemeldetes Wasser (Gaczka) ist auch sehr fischreich, fintemal man Hechte, Qal und Forellen, absonderlich aber Krabse in grosser Menge derinnen findet. Nur ist dieses Wasser auf den grünen Kraut ganz dick bewachsen. So man solches Krauts nur eine handvoll herausziehet und von einander schüttelt, so fallen schon etliche Krebse; ja, wann jemand Krebse verlanget, so habt er nur ein Brett in der Ruben von der Erden auf, und ziehet etwas dieses Grases oder Krauts zu sich alsdann hat er durselben schon genug und so viel als er verlangt.8

Kako se iz gore napomenutih podataka vidi, nije korito Gacke bilo uređeno ni do godine 1792., pa se je ona i nadalje razlijevala i činila poplave. Kud se je razlijevala vidi se i danas po cijelom Gackom polju kad išto veća voda naraste. Najveća poplava do danas bila je ona godine 1802., koju Bach spominje ovako:

"Anno 1802. war in diesem Otočaner Regimente so eine grosse Überschwemmung, dass das Wasser, welches die Schlünde in Ponore nicht mehr fassen kontten, zurück von Švica nach Otočac gellosen ist. Diesses Ereignis ist in einem Steine am Prpićschen Hause eingraviert. Das so allgemein sich ausgegossene Wasser überschreitete das Kompoljer Felt bis zur katholischen Kirche Sct. Stefan."9


Koloriram crtež Švice iz 1908. g.


Svica na Zergollernovoj karti senjske-modruske i
krbavske biskupije iz 1814.g


Svicko slapiste iz fotomonografije Hinka Kropeka-
Otocac-Svica-iz 1888.


Razglednica Otočca s motivam iz Švice
(crtež s kraja 19. st.)


To Župna crkva sv. Ivana Krstitelja
(Foto: M. Kranjčević, 2002


______________________________________________________________
8 Na ovoj strani kopna prema Senju je veliko polje kojega žitelji zovu Kompolje; čija pogodnost je u tome što nije bilo okupirano i što daje najljepše i najbolje žito.
Spomenuta voda (Gacka) je isto jako bogata ribom, može se naći štuka, jegulja i pastrva, ali začuđujuće u velikoj količini ima šarana.
Ta voda je pri dnu gusto obrasla vodenim biljem. Ako se izvadi rukovet toga bilja, ispadne mnoštvo rakova iz nje; pa ukoliko netko traži rakove treba samo podići dasku s poda i izvaditi te trave i imati rakova koliko mu treba.

9 Godine 1802. je bila je u ovoj Otočkoj pukovniji tako velika poplava da se voda, koju ponori u Ponorima nisu mogli progutati, vraćala iz
Švice prema Otočcu. Ovaj događaj je uklesan u kamen Prpićeve kuće. Voda, koja se tako izlijevala, poplavila je i Kompoljsko polje sve do katoličke crkve sv. Stjepana.


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

6. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #6 : Listopad 28, 2008, 15:13:03 »


I danas se još nalazi uzidana ploča na toj kući kod mosta ispod škole, a natpis joj ovaj:

Na 1802. na 11og Jenuara stupi do ovoga znamenia voda Gazka stasse do 19 istog miseza. Isti dan kako u livelu gradom Ottoszem biasse powrati se tekući u Ottochaz koie daklen doiduchiemu narodu za znamenie biti more.

Povodom ove velike poplave i danas je ostala u narodu priča da je u to vrijeme bio neki zločinac osuđen na doživotnu tamnicu, te da su mu suci rekli:

'Bit ćeš pušten, kad se voda iz Švice vrati u Otočac.'

Pošto se je to i zbilja spomenute godine zbilo, pustiše ga iz zatvora.

Ova velika poplava, a i druge, koje su slijedile godimice, ponukala je tadanje krajiške oblasti da su se počele ozbiljnije baviti regulacijom Gacke u Otočcu i Švici.

Kod Švice je trebalo iskopati današnji kanal, kojim voda otječe iz gornjeg Jezera. Bach veli o toj radnji:

Unter Kommando des Obersten Nikola Maštrović 1843-1848. ist die Wasserabzapfung in Švica angefangen. 10

Možda je ova otpočeta radnja bila i prekinuta s raznih uzroka, jer se danas točno znade da je taj posao obavljan godine 1873. do 1875., koje godine je napravljen i zidani most ispod škole.

Poduzetnici te velike radnje bili su:

Antun Pavlović, trgovac iz Krišpolja,
Janko Vuković, posjednik iz Jezerana, te
Jure Prpić, posjednik u Švici.

Kad je ova radnja bila dogotovljena, puštena je voda iz gornjeg Jezera novim kanalom. Prisutno je bilo mnoštvo naroda kao i poglavari tadašnjih oblasti. Svirala je i glazba. Prisutan je bio i glavni vojni zapovjednik iz Otočca.

U isto vrijeme valjda je napravljen i današnji drveni most na početku vodopoda, kojije nekada bio vrlo primitivan i upravo opasan za prijelaz. Bit će da je tada reguliran i sam tok vode na vodopadu i razdijeljen pravilno na današnje zgrade duž vodopada. Taj se je vodopad svakako tečajem vjekova drukčije razlijevao, što dokazuje i danas sedra koja se iskopava na Prpićevoj zemlji, što je na lijevoj strani vodopada, a opaziti ju je i na samoj cesti, što s te strane vodi k mlinicama.

Taj je vodopad morao biti nekada prekrasan, a lice mu je u mnogom promjenjeno odvađanjem vode na mlinice i druge zgrade. Uništavan je godimice i radi toga što se je za gradnju kuća kopala na njemu sedra i tečajem godina na tisuće vozova izvažala u okolicu, što se i danas čini. Kolike su pak vojničke i privatne zgrade u Otočcu građene i sedrom sa švičkog vodopada!

Kako je Gacka često i nadalje poplavljivala mlinice (god. 1878. upravo do mosta na vodopadu), i činila štetu na svim livadama u Švici i Ponorima, nastojalo se je da se svi ponori i jame očiste, da voda bolje podzemno otječe i da se poplavi livada predusretne. Radi toga je vlada osnovala regulaciju cijelog rukava Gacke od Otočca do Švice.


________________________________________________________
10 Pod zapovjedništvom zapovjednika Nikole Maštrovića 1843. - 1840. započeta je odvodnja iz Švice.


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

7. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Listopad 28, 2008, 15:24:46 »

Radnje su obavljane u razdoblju od 1869. do 1885. godine u raznim prekidima. Tom je zgodom iskopan kanal (1885.) do Bezdanke ili Perine jame, kao i onaj u donjim Ponorima do podnožja Bila. Tom radnjom svrha je samo donekle polučena, a radnja je stajala preko 200.000 forinti.

Čišćenjem ponora i jama htjelo se je vodu više i brže odvađati podzemnim putem k njezinom ušću do mora, za koje su mnogi držali da je zbilja u Sv. Jurju, kako sam to već i prije naveo. To tvrdi i Leopold Martin Krain u djelu: 'Die k. k. Militiärgrenze und deren Grundgesetz', Wien 1866, te navađa:

der Fluss Gačka vereinigt mit der Licca, quillt bei St. Georgen an der Meersküste klafterbreit hervor und ergiesst sich nach einem Laufe von 100 Schritten in das Meer. In der Militärgrenze findet man nur wenige Seen, darunter im Otočaner Regimente den durch den Gačka Fluss gebildeten kleinen See. 11

Kao što se je vojna uprava za Krajine brinula za odvodnjavanje i odstranjenje poplava, tako je posvećivala pažnju uopće i narodnom gospodarstvu. I danas kad gledam oko kuće ovdje i u okolici ogromna stabla krušaka ('tepaka'), pa uz ceste još i danas stojeće koje staro stablo, sigurni su to svjedoci brižne vojne vlasti za dobrobit seljaka 'Graničara ili Krajišnika'.

Zbog nemara tog su Graničara prisilili na rad 'batinanjem', a i žene su zbog nečistoće u kući i oko kuće znale 'proći šibe'. U zlim vremenima i gladnim godinama opskrbljavala je vojna ovlast narod hranom, a blago krmom. Kako su bile jednoć zaredale gladne godine, veli o njima Bach ovako:

Je mehr man aber diese Unterstützung seichlich fliessen liess, desto öfter wiederhalten sich die Missjahre. 12

Spominje osobito godinu 1785. kad je u travnju ležao snijeg 4 stope visok. Te je godine skapalo blago utoliko da ljudi nisu imali na čemu orati – die Leute mussten sich anspannen und ackern.13


Za istu godinu veli i Vaniček daje nastao glad u otočkoj i ličkoj regimenti, pa je car Josip II. dao da se kupi 63.000 vagana (Metzen) žita, a dao je graditi i neke ceste radi narodne zaslužbe.

Za godinu 1786. tvrdi daje bila blagoslovljena i tako rodna da ni u 100 godina takve prije nije bilo.

Ta je vojna uprava vodila brigu i o šumama, pa je strogo pazila da se šume ne harače. Zatiranju šume doprinašale su mnogo i koze, na koje su dizali često puta upravo čitave hajke. Šume su čuvali i pazili - kako Bach spominje - :Knezen, Wald-Wojvoden, Harambašen und Serežaner.14

Godine 1764. postavljeni su Waldbereitern, Forstknechten pod nadzorom Waldmeistera,15 koji je imao sijelo u Krasnu. No i na svu tu brigu činila se je šteta, koju su oni iz sebičnosti još i pomagali. Radi toga zgodno primjećuje brigadier Vela u Otočcu 13. kolovoza 1773.:

Ja mehr Waldaufseher bestehen, desto mehr die Waldungen zu Grunde gehen.16

U ličkoj regimenti dobio je lugar 30 batina za počinjenu štetu u njegovom srezu.



Tradicijska kuća u Švici zidana kamenom
(Foto: M. Kranjčević, 2001. g.)

________________________________________________________________
11 Rijeka Gacka spojena s Likom izvire kod Sv. Jurja uz morsku obalu u izdašnom izvoru i ulijeva se nakon toka od 100 koraka u more. Unutar Vojne granice nalazi se samo nekoliko jezera, među njima u Otočkoj pukovniji rijekom Gackom stvoreno malo Jezero.

12 Ukoliko su potpore bile izdašnije, utoliko su se češće ponavlja le sušne godine.

13 ljudi su na sebi morali orati.

14 knezovi, šumski vojvode, harambaše i serežani (pripadnici lakog konjaništva).

15 šumski radnici i lugari pod upravom nadšumara,

16 Što je više šumarskih nadzornika, utoliko više stradavaju šume.


* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

8. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Listopad 28, 2008, 15:37:33 »


S okolnim selima i mjestima bila je i Švica spojena cestom. Dakako da to davno i nije bila cesta u pravom smislu riječi, nego prolazi i nogostupi kojima se je okolica služila radi švičkih mlinova, pila i stupa.

S Kuterevom i Krasnom preko Gorića spajao je Švicu kao prvotni put onaj što se danas očito opaža kroz isječeni Lubardenik. Uz današnju cestu vodeću iz Švice u Krasno, koja je temeljito uređena godine 1898., vide se i druge putine kojim se je služio i zaselak Lipovlje, a i Gorići. U Ponore je vodio put oduvijek obalom jezera, a i današnja cesta preko klanca između Rudine i Kosinovca.

Prava i najstarija cesta, koja je spajala Švica s Otočcem jest današnja, što vodi preko Bukovljana na glavnu cestu u Orovac prema Otočcu, a drugi dio u Senj. Akoprem je danas dosta zapuštena, vidi se da je to bila nekada solidno građena cesta.

O tim cestama navodim po Bachu sljedeće podatke:

General-kommando ddto. Karlstadt am 18. August 1781. bewilliget den Strassenbau von Kuterevo bis Švica. Gen. Kom. ddto. Agram 17. Juni 1788. fordert vom Kantons-Komando die Schilderung der Strassenstrecke bis zum Armeekorps, jener nach Švica, und anderer, welche zu den Mühlen führen, wochin das Getreide fiir die Armee zum Vermahlen verführt, und befiehlt diese Strassen auszubessern. Unter Komando des Obersten Baron Billek August von Auenfels war im Jahre 1853. eine neue Strasse von Otočac nach Švica im Werke.17

Ovo je sigurno današnja cesta koja vodi iz Švice u Otočac i koja valjda do tad nije tim pravcem vodila. Takva je opstojala sve do godine 1899. kad je mjestimice preložena i proširena, jer je prvobitna bila uska i na mnogo mjesta strma.

_____________________________________________________
17 Vrhova zapovjedništvo, Karlovac 18. kolovoza 1781., odobrava gradnju ceste od Kutereva do Švice.
'Vrhovno zapovjedništvo, Zagreb 17. lipnja 1788., zahtjeva od kantonalnog
zapovjedništva da ih obavijesti o cestovnoj dionici vojnog korpusa, prvenstveno o cesti za Švicu i ostalim cestama koje vode do mlinica do kojih se dovozi žito za vojsku na me1javu, te u vezi s tim naređuje da se ove ceste poprave.
'Pod zapovjedništvom pukovnika baruna Billeka Augusta von Auenfelsa bila je 1853. godine u izgradnji cesta od Otočca za Švicu.

Autor: Ilija Šarinić - Ican
Autor: Milan Kranjčević
Otočac, 2003., 14. -29.

* Prvi puta na internetu. Kopiranje za forume nije dozvoljeno.

9. od 9
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!