CRO-eu.com
Lipanj 16, 2019, 20:49:06 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Opaske uz prijevod Frasove Topografije  (Posjeta: 2146 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Listopad 26, 2008, 21:21:42 »


Opaske uz prijevod Frasove Topografije

Prevođenje Frasova djela Topografija Karlovačke vojne krajine stavilo je prevoditelja (i lektore) pred neke probleme.

Djelo je izašlo 1835., dakle prije 150 godina, na njemačkom jeziku koji se, naravno, donekle razlikuje od današnjeg standardnog njemačkog, a ima i dosta osobitosti u grafiji. No, to je još bio relativno najmanji problem, budući da se Fras izražava jednostavno i konkretno, a građa koju obrađuje nije takva da bi zahtijevala neki visokoznanstveni složeni izraz.

Svakako je veći problem bilo prevođenje vojno-administrativnog nazivlja, dobrim dijelom specifičnog za Vojnu krajinu, a također i dešifriranje brojnih naziva mjesta koja je Fras pisao najčešće u izvornom liku ali s njemačkom grafijom (npr. Gospich, Lapacz, Grachacz, Zavalie, Prirnishlie, Szluin itd.) ili pak u njemačkoj varijanti - goticom (npr. Brlindel - Brinje, St. Georgen - Sv. Juraj, Sichelburg - Žumberak, St. Michael - Sv. Mihovil, Unter Lapacz itd.). To se odnosi na vlastita imena uopće.

Što se tiče vojnog i vojno-administrativnog nazivlja, nije se u prijevodu moglo postupiti ni jednostavno ni posve ujednačeno. Naime, u Vojnoj je krajini službeni jezik bio njemački, a za dobar dio vojnih i administrativnih naziva nije u hrvatskom jeziku bilo prikladnica. Ćesto je puk takve nazive prihvaćao i u iskrivljenu obliku. Tako je npr. riječ Leutnant (poručnik) puk prihvatio u obliku laćman, a tako su je katkad rabili i hrvatski književnici (Šenoa npr.).

Prevoditelj i lektori postupili su ovdje uglavnom prema stručnoj hrvatskoj literaturi o Vojnoj krajini, ali i prema hrvatskoj jezičnoj tradiciji i prema djelima hrvatskih pisaca u kojima se govori o Vojnoj krajini. Pri tome su nastojali u prevedenom nazivlju sačuvati i osobitosti vojno-administrativnog nazivlja u Vojnoj krajini, a i povijesnu patinu.

Dakako, o nekim prevedenim nazivima dalo bi se raspravljati, ali to je uvijek slučaj s takvim prijevodima. Npr. riječ Kompanie mogla se prevesti kao četa, satnija ili kompanija, ali se uzela riječ kumpanija, zato što je ona bila vrlo karakteristična u krajišnika, a rabili su je i hrvatski književnici (Šenoa!).

Riječ Quartier mogla se prevesti kao stan, ali je uzeta riječ kvartir budući da je stan suviše usko, a Quartier je u Vojnoj krajini bio i stan i vojni ured. Prevoditelju i lektoru činilo se da kvartir bolje nego stan odgovara u mjetima Vojne krajine. Ćitatelj će možda i samo uočiti zašto su upotrijebljeni neki nazivi koji se možda danas ne rabe kao standardni.

U pogledu naziva mjesta treba odmah u početku naglasiti da je Fras svoju Topografiju pisao vrlo savjesno. On se vrlo trudio da toponime što točnije prenese latiničkom grafijom (inače je Topografija tiskana goticom!), a pri tome nije se mogao služiti današnjim latiničkim grafemima za neke hrvatske foneme (č, ž, š, ć, dž i dr.) Tu je dio naziva mjesta trebalo dešifrirati, a poteškoće je bilo i u tome što su neka mjesta s vremenom promijenila ime. Kao primjer: ličko mjesto Ramljani Fras bilježi kao Ravljane i to nije pogrešno jer je jasno da se ime Ramljani asirnilacijom i disirnilacijom razvilo od Ravnjani ili Ravnjane. Tu je prevoditelj poštivao onaj oblik koji ima Fras jer je Fras, znajući sigurno hrvatski, pouzdano bilježio tadanje hrvatske toponime u Vojnoj krajini, pa makar i latiničkom grafijom drugačijom od današnje. U tim slučajevima stavljeno je današnje ime u zagrade.

Daleko je veći problem bio s onim toponimima koje je Fras bilježio u njemačkom obliku, a to su ponajviše mjesta u današnjoj Sloveniji. Tu je prevoditelj iskoristio niz zemljopisnih karata iz toga doba i niz. najrazličitijih priručnika tako da je ipak uspio razriješiti i najveći dio takvih toponima.

Treba uzeti u obzir i još jednu činjenicu. Fras je u prvom redu bio austrijski činovnik i on o Vojnoj krajini piše sa stajališta Monarhije.

On npr. ne spominje da su u Vojnoj krajini živjeli Hrvati i Srbi, već ih naziva katolicima i grkonesjedinjenima. Srbe čak mjestimice naziva "nesjedinjeni grci" ili pak samo ,,grci'.

Dakako da su ti nazivi zadržani i u prijevodu radi vjernosti izvorniku. Za Hrvatsku izvan Vojne krajine Fras nikad ne kaže Banska Hrvatska, nego najčešće samo Provinz ili provincijalna Hrvatska, a rjeđe Civilna Hrvatska. I to je u prijevodu poštivano.

Sve u svemu, Fras je svoju Topografiju pisao kao vjerni podanik Carevine, ali se ne može ipak poreći da je s puno topline pisao o našim ljudima u Vojnoj krajini, s puno ljubavi prema njenoj prošlosti i prirodnim ljepotama i, što je najvažnije, njegova je Topografija vrlo pouzdana i objektivna.

Prevodilac

Literatura:
 
Mirko Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske od 1857 - 1971 JAZU, Zagreb, 1979.

Valentić, Vojna krajina, Zagreb 1981. Institut za povijest
Vojna krajina (Povijesni pregled - historiografija - rasprave) - uredio Dragutin Pavličević, Zagreb, Liber, 1984.

Branimir Gušić, Naseljenje Like do Turaka, Zbornik: Lika u prošlosti i sadašnjosti, Historijski arhiv u Karlovcu, knj. 5, Karlovac 1973.

Srećko Božićević: Podzemni svijet Like - ličke spilje, Zbornik Lika u prošlosti i sadašnjosti, knj. 5 .

Dr Anton Benvin: Osam stotina ljeta biskupije Krbavske, Ličke župe 1985. Vojna enciklopedija, jedinice o Vojnoj krajini, stajaćoj vojsci, miliciji, Erdelju (Transilvaniji)

Enciklopedija Jugoslavije, jedinica o Vojnoj krajini, Krbavi, Lici, gradovima (burgovima) i dr.

Hrvatska enciklopedija, jedinice o burgovima, Bužanima, čaku ....

Zemljopisne karte Austrije s provincijama, Rumunjske, Erdelja, Žumberka, Kranjske i dr.

Šišić: Pregled povijesti hrv. naroda, Zagreb, 1962: sva poglavlja o Vojnoj krajini

Klaić: Povijest Hrvata, knj. 5, Zagreb 1973.

J. Horvat: Kultura Hrvata kroz 1000 godina, Zagreb 1942.

R. Horvat, Povijesne slike, crtice i bilješke, sv. 1, opći dio, Zagreb, 1931.

Hrvatski spomenici (Acta croatica), sv. 1, od god. 1100. - 1499.) Zagreb, 1898.

Željko Poljak: Velebit, Zagreb, 1969.

Vojne karte, Atlas svijeta enciklopedijski i dr.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!