RAJKOVIC

[Marica]

RAJKOVIĆ

ŠTIT: Štit okomito razdijeljen na zlatno i plavo polje; u zlatnome polju jednoglavi orao raširenih krila; u plavome polju na zelenoj podlozi stoji vojnik obučen u crveno, nogama gazi tijelo Turčina, u desnoj ruci drži odrubljenu tursku glavu, a u lijevoj razvijenu zastavu.

NAKIT: Iznad štita je okrunjena zlatna kaciga iz koje izrasta isti vojnik kao u štitu.

PLAŠTEVI: Crveno - srebrni i zlatno - plavi.

Plemstvo i grb podijelio je kralj Leopold I u Beču, 14. srpnja 1689. godine Vuku, Matiji i Marku Rajkoviću.

U Korjenić-Neorićevu grbovniku iz 1595. godine nalazi se sasvim različit grb Rajkovića od grba iz Bojničićeva grbovnika iz 1899. godine.

U Korjenić-Neorićevu grbovniku štit je podijeljen u sedam polja, ispod drugoga polja su dva crvena križa, a ispod četvrtoga jedan crveni križ.

Grb obitelji Rajković iz Korjenić-Neorićeva grbovnika /1595. godina/

Osim ovoga grba obitelji Rajković, postoji i drugi grb koji ima ovakav opis: srebrnim šiljkom, u kojemu je ljubičasti polumjesec, štit je podijeljen okomito na plavo i ljubičasto polje; u plavome polju sablja sa zlatnom drškom, a u ljubičastome strijela.

Ovo je prezime nastalo od imena Rajko, odnosno od dvočlanog imena Radoslav "koji je rad od slave" kaže se da je "jako" prezime jer je rašireno na prostorima Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, više nego na području Hrvatske.^1I4

U Hrvatskoj ovo prezime susrećemo oko Vinkovaca (Ivankovo 24 i Andrijaševci 21 obitelj), oko Slavonskog Broda (Brodska Varoš 45 obitelji i Budaševci 32).

Nalaze se u većem broju i oko Kostajnice (Gornja Lovča 43 obitelji) i oko Zagreba (Mikulići 24 i Odra 14 obitelji).

1. od 2

[Marica]

Ima ih katoličke, pravoslavne i muslimanske vjere, a danas je prezime uobičajeno uglavnom za pravoslavno pučanstvo.

Prezime je potvrđeno od 12. stoljeća u Sanstefanskim i Dečanskim hrisovuljama, a od 15. stoljeća pojavljuje se kao prezime u Dubrovačkoj Republici. Prezime je bilo omiljeno kod starih bosanskih plemića. Poznat je i toponim Rajković Selo u Lici.

Rajkovići pripadaju starome rodu u Otočcu (Lug 52 i Balić Brdo 22 obitelji), a prema nekim podacima doselili su se u drugoj polovici 16. stoljeća iz Gorskog kotara i Pokuplja.

Osim u Otočcu, Rajkovići žive u Sincu, Brinju (Habari 29 obitelji, Jelovica 70 i Letinac 40 obitelji), Dabru i Udbini, a u velikom broju žive u različitim mjestima Slavonije i Podunavlja.

U popisu ratničkog tvrđavnog naselja Otočac iz 1644. godine spominju se i Rajkovići, uz Baniće, Oreškoviće, Kolakoviće, Tonkoviće, Vlatkoviće i Živkoviće.

Služili su kao časnici u raznim dijelovima Vojne krajine i zbog vojničkih zasluga dobili su plemstvo i grb.

Nekoliko članova ove obitelji bili su svećenici - župnici u raznim mjestima Gacke i Like. Rajkovići su se dosta raširili i na brinjsko područje pa ih nalazimo u popisu iz 1701. godine. Ovaj se rod održao tijekom 17. i 18. stoljeća a i kasnije, tako da danas potomci ovoga roda žive na cijelom prostoru Gacke.

Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, obitelj Rajković živi u Brinju - 84 obitelji, Dabru 27, Našicama i Vinkovcima po 26 obitelji, Udbini 17, Gradišci i Đakovu po devet, u Sincu i Sisku po osam obitelji, Županji sedam, Čazmi i Požegi po četiri, u Kutini tri, Valpovu dvije te u Garešnici i Vukovaru po jedna obitelj.

_________________________________________
114 Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb 1995., str. 60.

LITERATURA: Stjepan Pavičić, 1962., 287. Bojničić, 1899., 155., T. 112. Ljubović Enver, 2001.,159.-160.