Ima ih katoličke, pravoslavne i muslimanske vjere, a danas je prezime uobičajeno uglavnom za pravoslavno pučanstvo. Prezime je potvrđeno od 12. stoljeća u Sanstefanskim i Dečanskim hrisovuljama, a od 15. stoljeća pojavljuje se kao prezime u Dubrovačkoj Republici.
Prezime je bilo omiljeno kod starih bosanskih plemića. Poznat je i toponim Rajković Selo u Lici.
Rajkovići pripadaju starome rodu u Otočcu (Lug 52 i Balić Brdo 22 obitelji), a prema nekim podacima doselili su se u drugoj polovici 16. stoljeća iz Gorskog kotara i Pokuplja.
Osim u Otočcu, Rajkovići žive u Sincu, Brinju (Habari 29 obitelji, Jelovica 70 i Letinac 40 obitelji), Dabru i Udbini, a u velikom broju žive u različitim mjestima Slavonije i Podunavlja.
U popisu ratničkog tvrđavnog naselja Otočac iz 1644. godine spominju se i Rajkovići, uz Baniće, Oreškoviće, Kolakoviće, Tonkoviće, Vlatkoviće i Živkoviće.
Služili su kao časnici u raznim dijelovima Vojne krajine i zbog vojničkih zasluga dobili su plemstvo i grb.
Nekoliko članova ove obitelji bili su svećenici - župnici u raznim mjestima Gacke i Like.
Rajkovići su se dosta raširili i na brinjsko područje pa ih nalazimo u popisu iz 1701. godine. Ovaj se rod održao tijekom 17. i 18. stoljeća a i kasnije, tako da danas potomci ovoga roda žive na cijelom prostoru Gacke.
Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, obitelj Rajković živi u Brinju - 84 obitelji, Dabru 27, Našicama i Vinkovcima po 26 obitelji, Udbini 17, Gradišci i Đakovu po devet, u Sincu i Sisku po osam obitelji, Županji sedam, Čazmi i Požegi po četiri, u Kutini tri, Valpovu dvije te u Garešnici i Vukovaru po jedna obitelj.
_________________________________________
114 Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb 1995., str. 60.
LITERATURA: Stjepan Pavičić, 1962., 287. Bojničić, 1899., 155., T. 112. Ljubović Enver, 2001.,159.-160. |  |