ŠTIT: U plavome, na zelenom brijegu, korača zlatni dvorepi lav koji u šapama drži tri crvena cvijeta.
NAKIT: Iznad je okrunjena zlatna kaciga iz koje izrasta isti lav kao i u štitu.
PLAŠT: Plavo - zlatni srebrno - crveni.
Osim ovoga grba, postoji još jedan grb Margetića ili Margitića koji se nalazi u Korjenić -Neorićevu grbovniku iz 1595. godine.
Plemstvo i grbovnu povelju podijelio je kralj Ferdinand III. 19. listopada 1646. godine
Jurju Margetichu (Margetiću). Plemstvo i grb potvrđeni su u Hrvatskome državnom saboru na zasjedanju 15. siječnja 1649. godine što je uneseno i u saborski zapisnik.
Ovjerovljeni prijepis grbovne povelje nalazi se u Arhivu HAZU u Zagrebu (Zbirka grbova).
Margitići ili Margetići bili su uskočka plemićka obitelj,
podrijetlom iz staroga hrvatskog plemena knezova i plemića Klokočkih iz Pounja, roda Vojkovića. Kad su Turci zauzeli ovo područje,
članovi ove obitelji došli su na područje pod mletačkom vlašću u okolicu Zadra, u Posedarje.Iz Posedarja Marko i njegov brat dolaze u Senj i odmah se uključuju u uskočke čete.
Jurišu i njegova brata Marka opjevala je i narodna pjesma. Juriša Margitić poznat je pod imenom Juriša Senjanin ili hajduk Juriša. Marko je bio vojvoda u Ledenicama, a posebice se, zajedno s Martinom Posedarskim i bratom Jurišom, istakao u borbama protiv Mlečana koji su napali i popalili Ledenice.
Zajedno s Martinom Posedarskim, 1601. godine komesar Rabatta ubio je i Marka Margitića. Juriša je poslan u borbu s Turcima, bio je zarobljen, a ubrzo i oslobođen.
Rabatta je zatvorio Jurišu koji je ubrzo bio oslobođen tijekom napada na Kaštel kad je poginuo i sam Rabatta. Habsburški komesari su osudili Jurišu na smrt i objesili ga 1611. godine. Poslije se ova obitelj u Senju više ne spominje.
LITERATURA: Anđelko Mijatović, Senjski uskoci u narodnoj pjesmi i povijesti, NZMH, Zagreb, 1983., 69.-72. Ivo Banac, Grbovi biljezi identiteta Korjenić – Neorićev grbovnik iz 1595. godine, GZM, Zagreb, 1991. Bojničić, 1899., 111., T 79. Ljubović Enver, 1998., 111. Ljubović Enver, 2001.,126.-127. Ljubović Enver, 2003.,175.-176. |  |
Uskoci su živjeli u slobodnim utvrđenim gradovima koje Turci nisu mogli da osvoje: Klisu iznad Splita, Senju, Ravnim Kotarima kod Zadra i odatle upadali, “uskakali” na teritorije koje su držali Turci, paleći njihove hanove, pljačkajući i otimajući sve što im je dolazillo pod ruku. Treba znati da su uskoci bili, u određenom periodu, i velika sila na moru.