Ove obitelji iz plemena Mogorovića nalazimo u ispravama od 1490. do 1515. godine. Kad su ove krajeve zauzeli Turci, sve su se ove obitelji raselile po svim dijelovima Hrvatske, a napose oko Korane i Kupe.
Pečati pojedinih članova ovoga plemena glavno su vrelo za proučavanje grba ovoga plemena. Heraldika nas uči da su najstariji grbovi veoma jednostavni, a svakako je takav morao biti i
grb Mogorovića kao pripadnika hrvatskog praplemstva.
U svim opisanim grbovima i pečatima različitih obitelji iz plemena Mogorovića nalazimo jednostavne poprečne, ravne i valovite grede, a veći dio grbova ima valovite grede. Broj greda je različit u pojedinoj obitelji i varira od dvije do sedam.
Najvjerojatnije je da su osnovni lik u grbu Mogorovića upravo poprečne valovite grede.
Naš poznati heraldičar Emilij Laszowski tvrdi da bi ispravan bio možda srednji broj greda, dakle između četiri i pet, pa bi onda s pravom mogli ustvrditi da je grb Mogorovića: štit s pet valovitih greda, a iznad je šesterokraka zvijezda kao nebeska pojava.
Slikani grb obitelji Petričević - Hreljac s grbovnice iz 1599. godine, koja je pripadala plemenu Mogorovića, izgledao je ovako: modar štit sa pet srebrnih poprečnih valovitih greda, pa se može ustvrditi da su to bile i boje grba Mogorovića.
Najpuzdaniji izvor za oznaku boja grba Mogorovića jest heraldički ispravan grb navedene obitelji Petričević - Hreljac iz 1599. godine. Osim na pečatima i raznim ispravama, poznat je i kameni grb s natpisom
na nadgrobnom spomeniku Matije Gojčića - Mogoroevića iz Novaka u Lici u crkvi Svetog Franje u Senju. Crkva je tijekom njemačkog bombardiranja u listopadu 1942. godine razrušena, a grb se u ulomcima danas nalazi u dvorištu Župnog ureda u Senju.
Matija Gojčić umro je 1555. godine i pokopan u spomenutoj crkvi, zajedno sa svojim potomcima.
Valovite grede u grbu predstavljaju pet rijeka oko kojih je živjela ova stara hrvatska obitelj. Iznad kamenog grba na nadgrobnom spomeniku isklesana je ljudska glava ukrašena perjem, a na vrhu nadgrobne ploče isklesanaje girlanda.
Gojčići su pripadali hrvatskom praplemstvu roda Mogorića - Mogoroevića - Mogorovića iz Like, pa uz njihovo prezime često u povijesnim dokumentima dolazi i dodatak "Mogorić" ili "Mogoroević" .
Matija Gojčić bio je senjski građanin, a kasnije plemić podrijetlom iz prastarog roda Mogorića iz Novaka u Lici, koji su se ubrajali među 12 najstarijih hrvatskih plemena, koja su 1102. godine potpisala sporazum (Pacta Conventa) s Ugarskom i izabrala Kolomana za hrvatskoga kralja.
U drugom popisu senjske vojne posade iz 1551. godine nalaze se imena trojice Mogorića: Petra, Vinka i Matije, koji je umro 1555. godine i pokopan u crkvi Sv. Franje u Senju. Matija podiže sebi i svojim potomcima obiteljsku nadgrobnu ploču.
Ova je nadgrobna ploča bila zasigurno postavljena u nekom od sakralnih objekata izvan zidina, pa je nakon gradnje crkve Sv. Franje oko 1558. godine prenesena u ovu crkvu s grbovima najpoznatijih senjskih uskočkih obitelji.
Obitelj Mogorić ugasila se u muškoj lozi potkraj 17. stoljeća. Ovaj rod i danas živi u raznim dijelovima Hrvatske u različitim rodovima. Iz obitelji Gojčić bio je Martin Mogorić, poznati kapetan Ogulina.
LITERATURA:
Bojničić, 1899., 53., T 39.
Ivan Kukuljević Sakcinski, Nadpisi, Zgb. 1991., 18., broj 814.
Mile Magdić, Topografija ., Senj 1877., 24.
Emilij Laszowski, Grb plemena Mogorovića,
VHAD, Zagreb 1896.11897., 21. -25
Vjekoslav Klaić,
Hrvatska plemena od 12. -16. stoljeća, Rad JAZU, 130., 46.
Ljubović B.-Ljubović E., 1996.,22.-23.
Ljubović Enver, 1998., 79-80.
Ljubović Enver, 2001., 137.-138.
Ljubović Enver, 2003., 195.-196.
