Barunski naslov i pridjevak "Szent-Helena" ili "od Svete Helene" dobio je od carice Marije Terezije 1763. godine austrijski
general-bojnik Martin Knežević. Rođenje u Senju 1708. godine, a umro u Gračacu 1781. godine.
Bio je kapetan Zvoningrada (Knina) punih 28 godina i istaknuo se u borbama protiv Turaka. Za hrabrost u sedmogodišnjem ratu, kada je kod Kolina bio i ranjen, dobio je 1726. godine odlikovanje Viteškog križa Marije Terezije. Godine 1737. za zasluge u borbi protiv Turaka dobiva zlatni lanac od cara Karla VI.
Bio je oženjen Uršulom, kćeri generala Filipa Vukasovića. Nakon umirovljenja živio je u Gračacu, a od
njegovih šest sinova visoke časničke činove imali su
Petar i Vinko.
Kćer Marija Cecilija bila je udana za baruna Portnera, a
Ana za Franju Jelačića za kojega se udala 1799. godine. Imala je četvoro djece: Ceciliju, Josipa, Antuna i Đuru. Vinko (Vicko, 1755.-1832.) je rođen u Gračacu, a već se kao mladić, sa svojom dobrovoljačkom četom, proslavio u borbama protiv Turaka. Odlikovan je Viteškim križem Marije Terezije. Godine 1800. dobiva čin general-bojnika, a
oko 1808. godine postaje podmaršal Hrvatskoga kraljevstva. Potkapetanom Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovan je 19. siječnja 1809. godine i tom je prigodom u Hrvatskome državnom saboru na hrvatskom jeziku zahvalio na iskazanoj mu časti. Taj govor na hrvatskome jeziku izrekao je u vrijeme kad se zagrebački biskup Josip Vrhovac borio protiv uvođenja mađarskog jezika te za uvođenje hrvatskoga j ezika kao službenog jezika umjesto latinskog. Bio je privremeni zapovjednik Varaždinskog generalata, od 1813. do 1814. godine. Pri umirovljenju promaknut je u generala konjaništva.
Poznat je i
Martin Knežević, general-bojnik, kapetan grada Knina.
Najveći broj članova ove plemićke obitelji bili su krajiški časnici, a mnogi su zauzimali visoke časničke položaje u raznim pukovnijama Vojne krajine.
Živjeli su oko Gračaca i Lovinca. Ruševine staroga grada plemenitih Kneževića u Gračacu danas su jedva uočljive. U katoličkoj crkvi u Gračacu nalazila se nadgrobna ploča baruna Martina Kneževića, koji je umro 1781. godine i pokopan u toj crkvi.
Nekoliko članova ove obitelji živjelo je u gradu Senju.
Godine 1802. ova je plemićka obitelj dobila posjed Štrigovu i Svetu Helenu u Međimurju kod Čakovca, u zamjenu za njihove posjede u Lici. Prema nazivu Sv. Helena, obitelj uzima pridjevak "od Sv. Helene".
Fra Petar Knežević rođenje u Kninu 1702. godine, a 1719. stupio je u samostanu Visovcu u franjevački svećenički red. Filozofiju i teologiju završava u Šibeniku, a 1728. godine postaje propovjednikom u Makarskoj.
Od godine 1732. do 1735. bio je tajnik Franjevačke bosanske provincije, a kasnije definitor i kustos. Kratko je vrijeme bio gvardijan franjevačkog samostana u Sinju, gdje se bavio književnim radom i glazbom. Napisao je nekoliko književnih i glazbenih djela iz područja duhovne glazbe. Umro je u Visovcu 1768. godine.
Obitelj je izumrla 1924. godine. ______________________________________________________________
69 Grb se nalazi u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu (Inv. br. 228222). Poznat je i pečat zapovjednika i viteza Kneževića iz Gospića, iz 1815. godine, a danas se čuva u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu, Zbirka pečata
LITERATURA:
Bojničić, 1899., 90. T 63.
Fras, 1835./ 1988., str. 119. i 149.
Marko Atlagić, 1982., 45.
Zaključci Hrvatskog sabora, X-X1./1975.-1976.
Brajković Vlasta, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja,
Zagreb, 1995., 85.
Pavičić Stjepan, 1962.,279.
Ljubović Enver, 2001., 99.-100.
Ljubović Enver, 2003., 142.-144.
