CRO-eu.com
Svibanj 29, 2020, 00:15:58 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: 10. ♥ listopad - zlatni oktobar - lišće opada - berba  (Posjeta: 21116 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #15 : Listopad 08, 2014, 07:20:21 »


Svima Hrvatima i svima ljudima koji, iako samo gosti, Hrvatsku vole i poštivaju želim sretan dan hrvatske neovisnosti. Želim im pravo na samoodređenje, želim im sposobnost i pravo neprijatelje isključiti iz državne zajednice.

Marica


HRVAT

Ne dirajte u Hrvata potomak je slavnih ljudi.
Kud korača svuda nosi hrabro srce usred grudi.
Ne dirajte u Hrvata, on je borac, vatra živa.
Ne boji se krvi, rata, ljubav za dom ne sakriva.
Ne dirajte u Hrvata, on je slika mrtvog djeda.
Poštenje mu dušu hvata, tuđe neće svoje ne da.
Ne dirajte u Hrvata, po svijetu mu leže kosti,
Rad' tuđinca nepoznata podnio je žrtve dosti.
Ne dirajte u Hrvata, svakome će pomoć dati,
Srce mu od suhog zlata, takvi su vam svi Hrvati.
Hrvatska je zemlja sveta neka čuje svaka neman,
Dok je vijeka, dok je svijeta, Hrvat bit će za Dom spreman!

Marija Dubravac Melbourne, 1970.



ČESTITKA DANA NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Hrvatski državotvorni, stvaralačko-radni, obranbeno-hrabri, domoljubno-vjerni, ljubavlju i slogom protkani Hrvatski narode u lijepoj i bogatoj Domovini Hrvatskoj i aktivni u Dijaspori, s bojovnim osloboditeljskim troskokom od Kvaternikovih ustaša, 9. listopada 1871. preko onih od 10. travnja 1941. do Hrvatskih braniteljica i branitelja 1991. ostvario si svoj povijestni san,  svoju željenu NEOVISNU DRŽAVU HRVATSKU!

Svima palima za nju u cijeloj povijesti, neka je vječna slava, a vama Hrvatske braniteljice i Hrvatski branitelji svaka čast, srdačna čestitka i neizmjerna hvala za ostvarenje naše drage i ljubljene NEOVISNE DRŽAVE HRVATSKE!

Uz kitu cvijeća i najljepšu sliku Hrvatskih branitelja i osloboditelja od genocidnog srbskog agresora, čestitamo vam Dan hrvatske neovisnosti i želimo vam da zajedno s Hrvatskim narodom ostvarite red, rad, mir, sreću i blagostanje svima žiteljima Lijepe naše Domovine Hrvatske. Bog i Hrvati!

Želje za Sretan sretan Dan Neovisnosti Države Hrvatske 8. listopada upućuje uz mnogo srdačnih pozdrava Vama i Vašim najmilijima Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore HAZUD/D u Zagrebu i Baselu.

Vaši - osobno i ispred HAZUD/D-a
Ilija Šikić - tajnik     
Emilija Herceg - dopredsjednica     
Dragan Hazler – predsjednik
i čelnici u Hrvatskoj: Nada Landeka, Srećko Sladoljev, Petar Vučić, Petar Vulić...
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #16 : Listopad 08, 2014, 21:49:37 »


Svima Hrvatima i svima ljudima koji, iako samo gosti, Hrvatsku vole i poštivaju želim sretan dan hrvatske neovisnosti. Želim im pravo na samoodređenje, želim im sposobnost i pravo neprijatelje isključiti iz državne zajednice.

Marica

Jakov Sedlar: Hrvatska ljubavi moja

<a href="http://www.youtube.com/v/2n3U9GGS7AA?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/2n3U9GGS7AA?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #17 : Listopad 10, 2014, 17:27:13 »


Antijugoslavenstvo Dragana Hazlera započelo je točno 10. listopada 1934. godine

Poginuo je viteški kralj Aleksandar
Bilo je jutro 10. listopada 1934. godine. Pred mojom kućom veselo su se s nam trojicom igarala, stričeva i Turkaljeva djeca. Nadpandut se pojavio nadstražar - pandur Mića Sminderovac zvani Čašan, kretao se Starom cestom nizbrdo nosio bubanj ispred sebe i stao pred našom kućom pa zabubnjao i uzviknuo: "Čujte narode i počujte! Jučer je junački poginuo naš viteški kralj Aleksandar Drugi Karađorđević. U znak žalosti za njegovim kraljevskim veličanstvom svaka obitelj treba izvjesiti državnu zastavu na pola koplja ili crnu zastavu. Molim da se tome poslu pristupi odmah. O drugim događanjima izvještavat ćemo preko dana."

Tek kasnije mi je postalo jasno zašto je nadpandur Čašan baš tu stao
Tu je bila jednokatna stanbena zgrada, u kojoj su živjele 4 obitelji. Prizemno desno 6-člana obitelj krojača Ivice Turkalja: Ivica, Milka, Dragutin, Slavko, Margita i Zdravka. Lijevo je stanovala udovica Barbara Devčić s odraslim sinom Tomislavom, zvanim Braco i jednim učenikom iz Primišlja, s imenom Veljko Gruber.

Na prvom katu desno stanovala je obitelj Lukačević, suprug činovnik u Poreznom uredu i vrlo lijepa supruga. Imena sam im zaboravio. Imali su radio aparat. Gospođa Lukačević je je mene kao dijete jako volila i pozivala me slušati i gledati tu čudnu kištricu, iz koje se pjeva ili govori. Gospođa Lukačević je imala na obrazu jednu bradavicu, koju si je sama odrezala škarama, od čega je dobila otrovanje i umrla. Bio sam jako žalostan jer sam već poznavao smrtni odlazak u nepovrat...

Na lijevoj strani stanbene zgrade, na prvome katu u 3-sobnom stanu živjela je obitelj odvjetnika Dr. Antuna Kuharića: otac, majka i dvoje djece. Sin se je zvao Jožica, a mlađoj kćeri se ne sjećam točno imena. Mislim da se je zvala Nadica. Oko 1937. su preselili u kuću Ive Radočaja i pred početak Drugog svjetskog rata Kuharići su odselili iz Slunja u Vinkovce. Ovdje ću dodati da je obitelj Kurariće posjećivao za vrijeme ljetnih ferija Antunov brat Franjo Kuharić, student bogoslovije, postupno svećenik, biskup, nadbiskup zagrebački i kardinal.

U susjednoj kući od pokojne Nančike Kovačević stanovao je Joso Gračan komotar sa suprugom Jelenom, koju su radi grbe na leđima zvali "Gobica". Bila je činovnica u Kotarskom uredu. Imali su kćer Ljubicu, vršnjakinju moga mlađeg brata Josipa - Jože...

Ispred i iza moje kuće u redu bile su mnogočlane obitelji strica Ivice Hazlera (12 članova), strica Ive Jurašina s potomcima (14 članova) i moga djeda Luke Hazlera (dvoje ljudi - dada i baba). Tu, u mojem najbižem susjedstvu je bilo, što odraslih, što djece uz pridošle susjede najmanje stotinu ljudi, koji su slušali nadpandurovu poruku.

10. listopada 1934. u Slunju bio je lijep sunčani dan
Već ujutro na pomolu je bio lijepi jesenski dan. Radi smrti kralja Aleksandra nije bilo školske obuke pa se je oko moje kuće okupilo mnoštvo djece. Uz kuću su bile dvije loze penjaćice. Na njima je bilo tu i tamo zaostalo pokoje zrno grožđa oko kojega su oblijetale ose i bumbari.

Dio odraslije djece je štapovima proganjalo ose i bumbare, a mi manji smo se igrali pod hrvatskom zastavom, koju je moj tata Joso izvjesio odmah iza pandurovog bubnja jednako, kao za dolazak našeg zastupnika Dr. Lovre Sušića u Slunj. Bila je to velika hrvatska zastava: Crven, bijel i plavi, prećena pjesmom: Naš je barjak pravi...

Četvorica žandara s noževima na puškama vode dvojicu svezanih ljudi
Najednom se pojavila četvorica žandara s noževima na puškama pred našom kućom, Dvojica su vodila svezane naše susjede: Milu Kovačevića - Peka i Tonu Štefanca s nadimkom Šepo. Druga dvojica žandara su srušila našu zastavu, otišla u kuću i izvela iz kuće moga tatu Josu s postolarskim fertunom ispred sebe. Uhitili su ga za postolarskim pankelom pri radu za kruh svagdanji. Trebalo je iz postolarskog čekića zbrinjavati 7-članu obitelj i suuzdržavati djeda i baku.

Kad su žandari izvodili moga otca i počeli ga pred kućom vezati pojavila vrlo uzbuđena moja mama Francika, koja je svojim ogulinsko-kameničkim govorom uzviknala: "Dico, branimo tatu od frdektera!"

Svi smo kao jedan zajedno s mamom navalili na žandare, da im otmemo tatu. Žandari su počeli nemilosrdno nas mlatiti. Svatko je dobio svoju batinu. Ja sam dobio pljusku, od koje sam pao na srušenu hrvatsku zastavu i plakao kao što plaču bezpomoćna i ponižena djeca. Nisu bolje prošla ni moja starija braća Milan i Nikola. Žandari su im dijelili pljuske, a majka je dobila  najviše žandarskih batina, čak i puščanim kundakom jer im je otimala svoga muža, našega tatu. Otac im je smireno prigovarao, da im ne valja. što čine. Na to se žandari nisu obazirali i odveli su u zatvor trojicu ljudi iz moje ulice. Govorilo se u Slunju, da su pozatvarali više od 50 ljudi - slunjskih Hrvata. Svi su ostali u zatvoru tri dana i tri noći i morali su platiti novčane kazne.

Majka je opet izvjesila hrvatsku zastavu i izgovorila neki blagoslov
Otac je odveden u zatvor, a mi nemoćna hrvatska družina ostasmo plakati uz srušenu hrvatsku zastavu pred našom hrvatskom kućom u hrvatskome Slunju, Stara cesta broj 1.

Naša majka, ponos Hrvatica tješila je nas - svoju djecu, podigla je i opet izvjesila na našu kuću Hrvatski barjak: crven, bijel i plavi. Uz to je našto izgovorila ili zapjevušila kroz suze. Takve su onda bile sve naše majke, Hrvatice, vjernice, kućanice, radnice, vrtlarice, poljarice - poštene u duši i u tijelu zdrave i uzorne Hrvatice.

Iza žandarskog zločina sa zastavom i s našim tatom, ostali smo pred kućom mi braća Hazleri, Milan, Nikola i ja  zajedno sa stričevom djecom: Jurom, Antom, Mijom i Tomom (bilo je još mlađih: naši josip - Joža i Zvonko i stričevi: Lucija, †Luka, Marija, Marko i Ivan). Svi smo djetinjom maštom kovali osvetu žandarima. Tako se je u nas kovalo i kalilo hrvatstvo.

Ja se dobro sjećam, da sam započeo mrziti kralja, Kraljevinu Jugoslaviju, žandare i sve u jugoslavenski državnim odorama... Bilo je to točno 10. listopada 1934. godine.

Od toga dana do danas, 10. listopada 2014. ja sam 80 godina antijugoslaven i životno djelujem kroz djetinjstvo i mladost, kroz školovanje i studije, uz svoj obiteljski i stručno-znanstveni rad samo za Hrvatsku.

Odustajem od životopisa
Ovdje bi trabao započeti životopis, ali za njega treba pisati barem jednu knjigu, a vrijeme do moga odlaska je sve kraće. Posudit ću jednu radosnu misao za ovo predvečerje, za završetak rođendana moga antijugoslavenstva. Dok ovo pišem, čujem kako me prati jesenja glazba na obali duboke i široke baselske Rajne, koja je progutala 1484. godine hrvatskog i europskog reformatora Andriju Jamometića. Sasjekli su ga inkvizitori i u bačvi zaliveno smolom bacili Rajnu...

Život svjetluca ovdje, jato golubova oko mene očekuje svagdanju rižu, u obližnjem parku glazba svira i mladost se raduje. Moje misli odlaze daleko kao u smiraj dobre noći u kojoj se sanja kao zbilja: "Hrvatska usnuh te lijepo, dah ljubavi osjetih tvoj; dome moj neka i ovo veče k tebi plove moje misli i daj mi, kad me vrijeme pozove mehki ležaj na slami našoj iz slunjskog polja i grabarja."

O kako je lijepo, kad možeš nekoga i nešto voliti, a ja imam djecu svoju i unuke u Hrvatskoj, imam narod moj i imam najveću radost u pojmu i u biću, koje se zove moja i naša Hrvatska.

Živjela naša Hrvatska i nikad više u Jugoslaviju. U tim mislima ovjenčano živim, s njima ću otići, a odlazeći čvrsto ću vjerovati, da će naša Hrvatska postati i ostati država mira, reda, domoljublja, rada, pune zaposlenosti i sigurnosti za sreću i blagostanje Hrvatskoga naroda.

Za dom i domovinu Hrvatsku - Spremni!

Dragan Hazler - Hrvat iz Slunja, djelatnik u dijaspori

Basel, 10. listopada 2014. - u 80-oj obljetnici moga antijugoslavenstva

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #18 : Listopad 11, 2014, 11:01:56 »


Antijugoslavenstvo Dragana Hazlera započelo je točno 10. listopada 1934. godine

Poginuo je viteški kralj Aleksandar
Bilo je jutro 10. listopada 1934. godine. Pred mojom kućom veselo su se s nam trojicom igarala, stričeva i Turkaljeva djeca. Nadpandut se pojavio nadstražar - pandur Mića Sminderovac zvani Čašan, kretao se Starom cestom nizbrdo nosio bubanj ispred sebe i stao pred našom kućom pa zabubnjao i uzviknuo: "Čujte narode i počujte! Jučer je junački poginuo naš viteški kralj Aleksandar Drugi Karađorđević. U znak žalosti za njegovim kraljevskim veličanstvom svaka obitelj treba izvjesiti državnu zastavu na pola koplja ili crnu zastavu. Molim da se tome poslu pristupi odmah. O drugim događanjima izvještavat ćemo preko dana."
 

S Josipovićem kao i s Mesićem

Iz Hrvatske i iz dijaspore dobivam razne prijedloge za predsjednika RH
Ne znam kako početi pa za uvod donosim najnoviji članak od osobe, koju vrlo poštivam i respektiram. Prije toga članka i kao refleks na stotinjak raznih mišljenja i prijedloga o budućem predsjedniku ili predsjednici upozoravam sve Hrvatice i Hrvate, koji mi pišu i one druge da bi nam se s Josipovićem mogla dogoditi repriza Mesić.
Evo toga članka s adresom cijenjene pošiljateljice radi zaokružene istine kao polazišta za rasprave:

"Gesendet: Freitag, 10. Oktober 2014 um 04:16 Uhr
Von: "Kornelija Pejcinovic" <kppekora786@gmail.com>
An: "Dragan Hazler" <Dragan.Hazler@gmx.net>
Betreff: Re: Na jedan autobiografski članak vezan uz smrt kralja Aleksandra

Poštovani g. Hazler,
Hvala Vam za ovo Vaše sjećanje, za ove žive i tragične slike iz Vašeg djetinjstva i naše povijesti. Iako ste stigli do broja od 80 u brojenju godina ipak pišite svoja sjećanja pa dokle stignete.

Evo i jednog drugačijeg sjećanja na atentat i smrt kralja Aleksandra. Moja mama je rodom iz Gline koja je uvijek do kraljevine Jugoslavije bila hrvatska, a naseljavanje srpskog življa je počelo stvaranjem trojedine kraljevine a nastavljeno nakon 1945. Moja mama je rodjena 1926. 1934 godine je imala 8 godine. Na nju je  smrt kralja Aleksandra ostavila poseban dojam kojeg se sjećala čitavog života. Na vijest o smrti kralja Aleksandra svi seljani Joševice, 4 km udaljene od Gline, su  pjevali od veselja, a kad su žandari došli da ih otjeraju u zatvor mojoj mami je ostala u sjećanju slika povorke ljudi koji pjevaju noseći  jastuk pod rukom  znajući da idu u zatvor.

Inače moj djed je bio školovani austrijski policajac i pričao je da je u buretu prevozio  kralja Petra koji se incognito i ilegalno vraćao preko austrijskog teritorija u Srbiju. Kasnije kad je saznao da je vozio srpskog kralja govorio je da bi ga s buretom bacio u vodu da je onda znao što vozi. Tako su Hrvati rastakali Austrougarsku da bi odmah uskočili u još gore ropstvo. Tako su stvorili samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku da bi odmah uskočili u EU i NATO ropstvo. Ima nešto masohističko u hrvatskoj svijesti. Inače kad pozivate da Hrvati glasuju za Kolindu Grabar Kitarović pitam Vas da li znate da je ona članica grupe Bilderberg, da nije ne bi mogla biti duznosnik NATO-a. U jednom tekstu Josipa Jovića u ožujku ove godine sam u analizi kandidata za hrvatskog predsjednika države pročitala da Josip Jović, kojega kao domoljuba i novinara izuzetno cijenim to izričito kaže navodeći razloge za izbor Kolinde Grabar Kitarović. "Kažu da je članica Bilderberg grupe, pa što, neka nas ima i tamo".

Od čovjeka tako izvanrednog političkog analitičara nisam mogla razumjeti toliku neobavještenost.

Najsrdačnije Vas pozdravljam i želim Vam da zadržite bistru  pamet i dug i zdrav život i da pišete memoare. Srdačan pozdrav! Kornelija

P.S.
Mario Monti, član Bilderberga i Trilateralne komisije je za dvije godine provodeći njihove direktive upropastio kao predsjednik vlade Italiju, a Lukas Papademos iz istog gnjezda je uništio Grčku.

Žalosno je da nemamo čestitu i snažnu političku ličnost koja bi se znala othrvati izazovima ovog vremena."

* * *

Sadržaj ovog pisma vrlo repektiram i autoricu, Prof. Korneliju Pejčinović vrlo poštivam. Iz njenog pisma uzimam zadnju rečenicu i podebljat ću je:
 
"Žalosno je da nemamo čestitu i snažnu političku ličnost koja bi se znala othrvati izazovima ovog vremena".

Nažalost, nemamo snažnu ličnost s Hrvatskom u srcu, u hrvatskoj politici!
Jadna je Hrvatska, koju vode razne Pusićke, Mesići, Josipovići, Milanovići, Stazići, Kaini i u njihovim redovima srodni  nesposobnjaci, čak mrzitelji i neprijatelji Hrvatske.

Nisu ništa bolji ni Sanaderi, Polančeci, Šeksi, Šukeri, Karamarki... Razlika između KPJ/SDP i KPJ/HDZ je samo u tome, što SDP-ovci nose crvene knjižice u džepovima a HDZ-ovci ih drže u ormaru.

Tko očekuje plodove od Mirele i ORAH-a u zabludi je. Ako nešto pišljivaca i urodi to ide u hambar KPJ/SDP-a...

Hrvatska treba domoljubne, poštene, stručne, sposobne i marljive političare, a takvih nam za sada nije dao Bog niti ih je rodila majka zemlja Hrvatska.

Sve što imamo je politička osrednjost i ta nema svoga JA, nego se jednim dijelom oslanja na crvenu, a drugim dijelom na crkvenu podršku. Od ovih ništa.  

"Reformirani" crveni su nas doveli u ovu bijedu labirintskog bezizlaza, a tko može očekivati izbornu pomoć od Crkve, kad je ovaj od svih hvaljeni papa Franjo izričito zabranio hrvatskome kleru svako miješanje u politiku.

Uostalom, u najjačim katoličkim središtima poput Rijeke, donedavno i Zagreba vlada KPJ/SDP od početka srbskog genocidnog i okupacijskog rata (kojeg mi pogrešno nazivamo domovinski rat) do sada. Što tek reći na kaptolski Zagreb, iz kojega državom Hrvatskom vlada Pantovščak s crveno agnostičkim zmijama na čelu s poskokom Ivom Josipovićem.

Dosadašnji vladari svih razina i vertikala su upropastili Hrvatsku!
Jedni i drugi, još jedanput pojašnjeno, da se znade: KPJ/SDP i KPJ/HDZ su svestrano upropastili Hrvatsku. Pri krađi jedni su drugima držali lojtru, a nakon krađe u skrivečkom bijegu su jedni za drugima vikali: "Držte lopova!"

Neubrojivo i neizbrojivo mnogo je počinjeno šteta od tih mirnodobskih "patriotskih" zlotvora i ne ću njihovim imenima obterećivati nedužna slova.

Hrvatska treba mirnu revoluciju i Hrvatski opći preporod! O tome je već mnogo pisano i zboreno u svima molovima i durovima, a sve je ostalo kao gluhome: "Dobro jutro tugo!"

Moram "okrenuti ploču" s preporoda na izbore jer sam jutros dobio točno 27 mailova. Ozbiljni ljudi, s kojima se poznam i njima (sa stavovima pridruženi!) koje ne poznam kritiziraju me jer sam u nedavno objavljenome članku stao uz predsjedničku kandidatkinju gđu Kolindu Grabar Kitarović.

Jedan od najozbiljnijih ljudi, antikomunist, visokoobrazovani čovjek do kojega zaista mnogo držim predlaže za predsjednika čovjeka, od kojega nikada u životu nisam čuo ni ime ni prezime, dakako NITI bilo koju učinkovitost.

Ne ću u ovom pisanju poimence spominjati nikoga je ću upasti u jalovi posao međusobnog dopisivanja za kojega nemam ni vremena ni snage. Umjesto pojedinačno, svima upućujem samo jedan odgovor:

Nama će se s Josipovićem dogoditi repriza Mesić Isto tako smo rasipali glasove na nekoliko Mesićevih protukandidata, što je njemu, uz pomoć medija i "prijatelja" omogućilo pobjedu. Tek ću pripomenuti, da smo mi u Baselu ustrojili čak jednu trajnu predizbornu promičbenu anketu za jednog ozbiljnog kandidata. Naš kandidat, inače Hrvat i Čovjek pisano s veliko "H" i veliko "Č" pomogao je indirektno sa svojim glasovima pobjedu udbašu Stjepanu Mesiću.

Ne rasipavajmo glasove na više natjecatelja jer to koristi samo poskoku Josipoviću!
Molim sve moje kritičare, da nakon pobjede ove komunističko-agnostičke spodobe Josipovića ne računaju na moje rame za plakanje.

Mi moramo maknuti Josipovića s predsjedničkog trona pa makar na to mjesto došao crni vrag ili crna vražica, kad nemamo "anđela". Dalje neka razmišljaju pojedinci iz ove jutrošnje 27-orice mailaša i oni replikaši nakon moga stava, kojim sam podržao kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović jer je ona jedina osoba, koja može poraziti Josipovića.

Naime, da "razrijedim žuč" iz taštine onog dijela mojih kritičara, koji igraju na kartu Dr. Milana Kujundžića, nedvojbeno im izjavljujem:
          "Kad bi se radilo o izboru između Dr. Milana Kujundžića i gospođe Kolinde Grabar Kitarović, ja Dragan Hazler sam za Dr. Milana Kujundžića!" Jesam li jasan poštovane gospođe i gospodo kritičari i replikaši?!

Ovdje se radi o zmijurini Josipoviću iza kojega su mediji i "pigra masa" Prema sadašnjem stanju i prilikama Dr. Milan Kujundžić vodi ispred raznih "bezimenjaka" poput žabe, koja je vidjela da se podkiva konja pa je i ona digla nogu za podkivanje.

Vodi Dr. Milan Kujundžić i ispred Ante Đapića, kojeg je na kandidatsku listu uvrstio crveno-agnostički protuhrvat Ivo Josipović, koji će s glasovima "pigre mase" oslabiti Kolindu i daleko iza nje Kujundžića pa će protuhrvatski crvendać Josipović pobijediti već u prvome krugu.

Ne ću o ovome više pisati i molim "moje protivnike" da me poštede od svih uvjeravanja ove ili one verzije. Ja, Dragan Hazler sam dušom i tijelom i čitavim svojim bićem protiv Ive Josipovića jer je on protuhrvatska zmijurina, čak opasnija od tzv. alternativne nobelovke - zlovenke Vesne Teršelič i od velečetnika Milorada Pupovca. Nota bene!

Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek spreman!
Dragan Hazler - hrvatski djelatnik - antifašist i antikomunist

Basel, 11. listopada 2014.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #19 : Listopad 18, 2014, 11:14:07 »


Uz Dan kravate, 18. listopada 2014.
(Članak je dopunjavan od dana prve objave u Hpd Vjesniku, 17. rujna 1995).

Ovaj, niže napisani članak je više puta objavljivan, kad je u Hrvatskoj obnavljan kult i proizvodnja kravate. Davao sam ga čak drugima da ga objavljuju samo da se ukorijeni, razvije i proširi kult ovog svjetki poznatoga hrvatskog odjevnog nakita, kojeg su Francuzi preuzeli i proširili ga u modu cijelog svijeta. Mišljenja sam, da mi Hrvati  i danas premalo promičemo ovaj svjetki prihvaćeni modnoodjevni nakit.
 
Predlagao sam raznim načinima, da razvijemo najveću proizvodnju kravata. Od toga ništa, a naša tekstilna industrija se gasi, marljive žene u Kamenskome i drugdje nemaju posla umjesto da te marljive ženske ruke proizvode milijune kravata.
 
Predlagao sam da se na svima modnim revijama u Hrvatskoj nađe i kravata, ali hrvatski modni kreatori su ostali gluhi na moj prijedlog.

Dopunjavam naknadno, da je hvale vrijedan podhvat izveden s kravtom vezanom oko Arene u Puli.

Predlažem da ustrojimo jedinicu Hrvatske vojske u Domovini i u NATO-pstrojbama s hrvatskom kravatom.

Hrvatski biskupi i svećenici bi trebali u svoje ruho ukomponirati kravatu.

Postanimo svjstni da je kravata još jedino zadržani hrvatski narodni izum i zato joj dajmo i povećavajmo značaj.
 
Trebali bismo imati najveću industrijsku proizvodnju kravata u svijetu. Zašto to ne učinimo?!

Predlagao sam da se uz oko 200 poznatih vezova kravate (taj podatak je iz njemačke literature i ne znam zašto HTV u emisiji Dobro jutro od 18. listopada 2012. Hrvatska navodi 85 vezova?), uključe i dva hrvatska: izvorni kako je taj okovratnik bio vezivan kod civila i vojnika u Hrvatskoj vojnoj krajini, kolijevci kravate i vezom, koji se rabi na seljačkome biču (kandžiji). Ništa od toga, a u HTV-kalendaru slušamo da ima 87 vezova kravate, dok zapadnoeuropska literatura o kravati navodi preko 200 vezova.

Predlagao sam da uz internacionalizirani naziv kravata, uvedemo i izvorni hrvatski naziv hrvatka, o kojemu je u doba davnog crvenog mraka pisao pjesnik Zlatko Tomičić vezano uz Liku, a u Slunjskome kraju se i danas takav oblik vezanja šala naziva hrvatka. Eho nisam čuo.

Nisam lokalpatriot, nego Hrvat ponosan na čitavu Hrvatsku, ali istine radi valja reći, da hrvatska kravata ili hrvatka potječe s prostora od tri Graničarske pukovnije: Otočke, Slunjske i Oguulinske jer su je vojnici iz tih pukovnija donijeli na europska ratišta.. kao znak međusobnog raspoznavanja.

Ne bi nam štetilo, da kravatu ili hrvatku vežemo uz Plitvička jezerta, iz kojih se glavni krak kravate produžuje Koranom. Dalje prepuštam kravatu, odnosno hrvatku i Koranu pjesničkoj mašti Antuna Nemčića, zapisanoj u stjenovite podloge najljepših Plitvičkih slapova:

Čas mirnim tokom, čas divljim skokom - S naše gore u daleko sinje more!

Zaista imaju štošta zajedničkoga: ukrasni hrvatski biseri Plitvička jezera, njihova jezerska i planinska kći prekrasna Korana i proizvod hrvatske narodne mašte inspiriran tom bezgraničnom ljepotom, nazvanom hrvatski:  hrvatka, međunarodno imenovana kravata.

Mi Hrvati smo poznati po tome, da ne znamo ni proizvesti, ni istaknuti ni prodati svoje pa se ne treba čuditi, da nismo svjetski proizvođači niti prodavači svoga vlastitog izuma i omiljenog proizvoda hrvatke ili kravate.
Ne znam, može li se uopće kupiti kravata na Plitvičkim jezerima kao hrvatski suvenir ili su je zamijenile japanske patke i kineski šljam?! Utoliko vjerojatnije jer su se HTV-kalendarovci potrudili pronaći u staroj Kini, nešto slično hrvatskoj kravati. Drugi narodi ističu što je njihovo i ne pomućuju niöim svoje autorstvo. Ali, mi nismo samo Hrvati. Naši horvatski Zagorci običavaju reći: "Em sme Horvati i bedaki!"

Naši umjetnici bi trebali mapraviti operetu ili srodnu scensku izvedbo o krvati. HTV bi trebala ugraditi u svoju "špicu" simbol kravate.

Toliko kao samokritika nama svima, uz obljetnički dan kravate, 18. listopada 2010. Slijedi nepromijenjeni stari prilog:

Hrvatska je domovina hrvatke ili kravate
Hrvatska je domovina kravate. Tako je predstavljaju modni časopisi, leksikoni, enciklopedije, proizvodjači tekstila, industrija boja, trgovačke kuće, desetak knjiga posvećenih isključivo kravati, a nije rijedak slučaj naći nešto o tom ukrasnom odjevnom predmetu svakodnevnog i svečanog odijevanja u dnevnim listovima i raznim časopisima.
Dana, 16. studenoga 1995. godine HTV je u svome 1. programu posvetila skoro jednosatnu emisiju o kravati kao odjevno ukrasnom predmetu, kojim  je Hrvatska najveći "osvajač" u svijetu.

Stranci pišu i govore više o hrvatskoj kravati, nego mi Hrvati
Zanimljivo je, da stranci pišu više o kravati, nego mi Hrvati, koji smo je dali svijetu. Koliko mi je poznato ne postoji nijedna hrvatska knjiga, koja bi bila posvećena samo kravati. Razlog leži u tomu, što su Hrvatskom sve do pred nešto više od pet godina vladali tudjinski režimi, koji su ne samo zapostavljali, nego su nasilnim metodama spriječavali svako isticanje i širenje hrvatskog imena u svemu, a napose u nazivu jezika, naroda, države, vjere i onih vrlina, sadržaja, proizvoda, prava, svojstava, itd. u kojima je hrvatsko ime predstavljalo svijetu i Hrvatski narod u nečemu lijepomu i uzornomu. Obzorom, da je u kravati ili hrvatki, kako se  je naziva  u središnjoj Hrvatskoj sadržano ime Hrvata - naroda, koji je taj ukrasno odjevni predmet dao cijelom svijetu, bilo je prema propisanoj i provodjenoj cenzuri nepoželjno pisanje o kravati. U današnjoj, suverenoj i neovisnoj državi Hrvatskoj kravata doživljava svakodnevno svoj preporod: pisanjem o njoj,  uzornim modnim kreacijama, proizvodnjom,  marketinškim zbivanjima i ukrasno-odjevnom primjenom.
Koliko god možemo i trebamo biti zahvalni svima strancima, a napose Francuzima, što su kravatu proširili u cijeli svijet i s njom i hrvatsko ime, mišljenja sam, da se hrvatski stručnjaci trebaju još više i svestranije posvetiti kravati, tako da postanemo najveći proizvodjači kravate u cijelom svijetu.

Ne znam jesam li u pravu, kad kažem, da mi sami premalo znamo o našoj kravati. Tako na primjer, ne znamo točno iz kojeg hrvatskog kraja potječe. Doduše, središnja Hrvatska, koja se uglavnom poklapa s prostorom Senjsko-Modruške biskupije, sada Riječko-Senjskom nadbiskupijom pripisuje sebi: ličku kapu, ličke natikače i okovratni vuneni rubac s ličkim vezom, iz kojeg se je razvila hrvatka, koju su Francuzi nazvali kravata.

Ako to odgovara povijesnoj istini, trebali bi Hrvati iz Like, dotično s tla bivše Senjsko-Modruške biskupije pisati više o kravati. Koliko je meni poznato osim narodne predaje u spomenutom kraju, o hrvatki pisao je jedino pisac i hrvatski pjesnik prof. Zlatko Tomičić iz Ličkog Sv. Roka i Dr. Dragutin Pavličević,  istaknuti hrvatski povjesničar  i znanstvenik rodom iz Luke Krmpotske kraj Novog Vinodolskog.  

Vrijedno je u znaku zahvale spomenuti i znanstvenog savjetnika  i upravitelja arhiva HAZU, Dra Petra Strčića, koji u "Nedjeljnoj" od 20. siječnja l995. pod naslovom "Nadgrobni spomenik za moravske Hrvate"  donosi sliku Magdalene Slunjske  iz Frielištofa kao stare Slunjanke, jedne od onih prognanih u "dijasporu dijaspore" (snimljenu 1904. godine) i ova Slunjanka nosi hrvatku, koju su bez sumnje donijeli sa sobom prognani Slunjani još u 16. stoljeću.

U prilog mogućeg ličko-krbavskog izvora hrvatke, odnosno kravate ukazuje naziv Krbava, poznat i kao Krobava, izveden  iz starog naziva za taj kraj Crobavia. Prema tom nazivu Austrijanci zovu sve Hrvate polušatrovačkim izrazom Krobate ili Krabate,  ponegdje i Krawate, a zna se, da su Francuzi baš po toj riječi nazvali naš okovratni odjevni nakit hrvatku -  kravata.
Poznati su mi još neki ukazi, koji vode hrvatku - kravatu na "ličko-krbavski mlin", ali smatram, da to treba znanstveno dokazati, a sve dotle ukazi ostaju samo na razini mogućega ili lijepe priče. Ovdje ću samo pripomenuti, da i stari Slunjani svrstavaju sebe u ličko-krbavski dio Hrvatske (Krobavije), a nerado su sve donedavno prihvaćali iskrivljenu tudjicu Kordun od cordon.

Tuđica Kordun (franc. cordon) je istisnula naše stare nazive?
U slunjskoj osnovnoj školi prije Drugog svjetskog rata učili smo, da se središnji dio Hrvatske oko Plitvičkih jezera nazivao Krobavija (Crobavia).  U sastav Krobavije ulazila je: Krbava, Lika i Slovinje. Naziv Slovinje, zemljopisno: Slunjsku ploču, vojnički Slunjsku pukovniju, crkveno Dekanat slunjski i administrativno Slunjski kotar zamijenila je tuđica Kordun.

Ta tuđica izvorrno cordon ima u fnacuskom jeziku više značenja. Evo ih prema Bratoljubu Klaiću u Rječniku stranih riječi: " 1. pogranična straža, obrana; lanac kula stražara uzduž granice, sigurnosni pojas stražarskih tornjeva, karaula; 2. odred stražara (vojnika) kao zaštita ili pratnja; 3. raspored vojske za obranu zemlje po pojedinim odredima na prometnim vezama koje vode od neprijatelja; 4. Izbočina na kamenim zgradama, atula od niza kamenih ploča; 5. vrpca, traka, konop, uže, lenta; Kordon saniter v. cordon sanitaire (isto Klaić):  franc. (cordon - straža, sanitaire - zdravstven) kao politički termin označuje pojas zemalja kojima se neka država nastoji okružiti kako bi se izolirala od drugih; prva primjena toga izraza pripisuje se francuskom političaru Georgesu Clemenceauu (čit. Žorž Klemanso),  1841-1929. (inače tremin potječe iz 19. stoljeća kada je označavao zaštitu nekog područja od epidemije".

Nijedno od ovih značenja francuskog izraza cordon i hrvatske iskrivljenice kordun nema opravdanja za nijednu zamjenu iskonskih naziva vezanih za Slunjski kraj oko rijeke Korane. Uzme li se kao opravdanje naziva Kordun za prostor Slunjske pukovnije u Hrvatskoj Vojnoj krajini, čini se nepravda svima drugima pukovnijama od Gospićko-Ličke do Petrovaradinske...
August Šenoa je napisao pjesmu pod naslovom Kordun i iz njenog sadržaja proizlazi da je pjesnik pod tim naslovom obuhvatio čitavu Hrvatsku vojnu krajinu  ili Kroatische Militärgrenze, koja se je protezala od Knina Koranom uzvodno te kupom Savom pa i Dunavom do Rumunjske granice.

U prilog Lici i Krbavi - Krobaviji kao kolijevki hrvatke ili kravate valja podsjetiti, da u bivšem kotaru Perušić postoji selo, koje se zove Kravate.

Nije hrvatka ili kravata bila donedavno samo nazivom maćehinski zapostavljana u Hrvatskoj, nego svestrano. Tako na primjer, ne znamo mi niti otkad se hrvatka koristi kod nas, koji su naši izvorni vezovi i koliko ih ima, je li ona bila općenarodni hrvatski odjevni ukras i ujedno zaštita od hladnoće ili je bila svojina viših slojeva ili je kao takova služila hrvatskim častnicima i vojnicima kao znak raspoznavanja u ratu ili oznaka pripadnosti odredjenoj jedinici.. Dakako, ova pitanja manje zanimaju strance, kad pišu o kravati pa ih ne dotiču u knjigama i inače.
 
O ovakovim, inače vrlo važnim detaljima s hrvatskim predznakom ne piše u knjizi Francoisa Chaillea "Velika povijest kravate", koja je prošle godine izašla u Parisu i na nju se osvrće Vjesnik prema portugalskom "Homen Magazine".

Ne pišu o takvim, nama u prilog podatcima niti druge strane knjige, koje se bave našom hrvatkom - kravatom. Polazeći od značaja spomenutih podataka, navest ću ovdje samo neke od knjiga o kravati, koje posjeduje Knjižnica HAZU/D u Baselu:

1. Davide Mosconi & Riccardo Villarosa: Fliegen und Krawatten, Du Mont Buchverlag, opisuje sve značajke i vrline pa čak i kravatu kao umjetnički i psihološki predmet te donosi sa slikama točno 188 vezova kravate, ali nijednoga, čak ni povijesno ne naziva hrvatskim.

2.  Stefan Thull: Krawatten - Das Handbuch, Ullstein Sachbuch - knjiga od 142 stranice. Autor se godinama bavi kravatama i izdaje godišnje kalendar pod naslovom: Krawatten-Kunst-Kalender i ima vjerojatno najveću zbirku kravata u svijetu. Štoviše svoju zbirku naziva "Krawattivitaeten" i smatra ju umjetničkom zbirkom.

 3. Jozsef Rakosi: Krawatten und Fliegen nach der Technik von Ute Patel-Missfeldt, Eulen-Verlag,  ide s kravatama u suvremenu umjetnost, izvodeći ih na pr. karikaturistički, kubistički, itd. sa stanovitim poukama, koje ukazuju na našu svakodnevicu s obadva predznaka kao: zaštita okoliša i karikaturističke kritike današnjih zala i propusta. Proizvodjačka izvedba kravata je u raznim materijalima pa i u pozlatama, a zanimljivo je da daje naglasak na uzajamnost kravate s godišnjim dobama.

 4.  Dieti G. Fausel:  Krawatten aus Seide - selbstbemalt , Frech-Verlag, Stuttgart,  donosi uzorke kravata kao moguće modele za oslikavanje i šivanje. Takodjer se posvećuje vezanju kravata...

Nabrajanje još nekoliko djela i arhivske zbirke o kravatama, koju posjeduje HAZUD u Baselu odvelo bi ovaj prilog u prekomjernu obširnost  pa se umjesto toga zadovoljimo s navedenim primjerima knjiga, koje su spomenute, da bi ih mogli zainteresirani bavitelji kravatama i hrvatski kravatolozi naručiti, ako ih nemaju.

Iako su spomenute knjige prikazane samo poimence s najskromnijim osvtom na njihov sadržaj smatram da je i to nešto, s čim se može pobuditi ljude u Hrvatskoj na intenzivnije i svestranije bavljenje kravatama.
 
Već godinama uvjeravam Hrvate, da se hrvatka - kravata može, treba i mora bolje kapitalizirati: zaposlenošcu djelatnika, kreativnošću umjetnika, nadahnućem modnih stručnjaka, pisanjem o njoj stručnih knjiga i doktorskih disertacija, proizvodnjom takvih razmjera, da Hrvatska postane najveći izvoznik vlastitih kravata u cijeli svijet.

Na odgovarajućem fakultetu ili umjetničkoj akademiji Hrvatskih sveučilišta valjalo bi uvesti predmet Kravatologija. O još nekim značajkama i mogućim podhvatima s kravatama pisao sam više puta u Hpd Vjesniku (dok je izlazio!) pa ovdje ne ću to ponavljati. Ponovit ću zaključno samo jednu misao:

Hrvatska može, treba i mora u svome interesu maksimalno kapitalizirati našu hrvatku - kravatu.
Hrvatka ili kravata trebala bi biti u središtu pažnje svih hrvatskih modnih revija i dakako trebamo ustrojiti modni časopis pod naslovom Hrvatka - Kravata.

Basel, 17. rujna 1995.                     Mr.sc. Dragan Hazler

P.s. U Hrvatskoj je mnogo učinjeno na promociji kravate od 1995. do 2014. ali ona još uvijek nije istaknuta u modnim revijama i nije potvrđena točna zavičajna kolijevka kravate, ne proizvodim industrijski kravate za cijeli svijet, nemam ni operetu niti srodan scencki prikaz kravate. Nemamo nijednu pjesmu posvećenu kravati. D.H.

Ovaj članak je nešto dopunjen, možda indirektnim pojmom cordon, ali to ima svoje opravdanje. Dodat ću da bi valjalo obraditi kravatu kod Moravskih Hrvata, koji dokumentarno dokazivo potječu iz Slunjskog i Ogulinskog okružja. Pogledati knjigu od Dragutina Pavličevića MORAVSKI HRVATI - Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994. s obiljem slika, iz kojih se vidi da čak i čuvarica gusaka nosi kravatu.
Ovo je pitanje za znanstveno istraživanje hrvatke ili kravate. Naime, kravata je dobila svoj međunarodni legitimitet kroz 30-godišnji rat 1618-1684. Treba li ovdje podsjetiti eventualno zainteresirane čitatelje, da je Tridesetgodišnji rat započeo na prostoru Moravske, u kojoj su tada živjeli Hrvati, kao najbrojniji narod. Naši prijatelji Česi su razselili Moravske Hrvate iza Drugog svjetskog rata jer su navodno u velikom broju bili naklonjeni Nijemcima.
Dopisano 18. listopada 2012. i 18. listopada 2014. poslano u javnost, dozvoljeno za objavljivanje svima, kojima je stalo do prezentacije hrvatskog izvornog predmeta HRVATKE (Tomičić i Hazler), koju su Francuzi nazvali kravata i kao ukrasni odjevni predmet proširili i cijeli svijet.
S KRAVATOM SMO HRVATSKIJI HRVATI I S KRAVATOM SMO POVEZANI SA SVIMA NARODIMA SVIJETA. NA TAKAV DOSTOJANSTVENI VEZ UTKAN U ČOVJEČANSTVO NAŠEG PLANETA BUDIMO PONOSNI ŠTO SMO HRVATI. D.H.
Dopisano u Baselu 14. listopada 2014.

O kravati treba pisati tijekom čitave godine i skretati pozornost na kravatu svakog dana jer je kravata plod odjevno-ukrasne mašte naših predaka, na svetome hrvatskome tlu. D.H.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!