CRO-eu.com
Rujan 27, 2022, 05:24:01 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2
  Ispis  
Autor Tema: 10. ♥ listopad - zlatni oktobar - li规e opada - berba  (Posjeta: 27313 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Listopad 06, 2008, 12:14:39 »


6. listopada 1918. osnovano Narodno vije鎒 SHS

Od Dr綼ve Slovenaca, Hrvata i Srba do Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca


Tri dana nakon 箃o je njema鑛i vojni sto緀r silama Antante ponudio primirje - 箃o je bio i prvi nagovje箃aj skorog zavr筫tka rata - u Zagrebu se 6. listopada 1918. stvara Narodno vije鎒 Slovenaca, Hrvata i Srba.

Vije鎒 su sa鑙njavali zastupnici u Hrvatskom saboru, ju緉o slavenski zastupnici u Austrijskom parlamentu kao i u saborima austrijskih krunovina. Uz njih je trebalo izabrati po jednog zastupnika na svakih 100.000 stanovnika ju緉oslavenskih pokrajina - de facto, ove su zastupnike odredile stranke.


Narodnom vije鎢 koje je brojalo oko 150 zastupnika predsjedavao je Antun Koro筫c iz Slovenske narodne stranke. Za potpredsjednike su izabrani Hrvat Ante Paveli (zubar) iz Star鑕vi鎒ve Stranke prava i Srbin Svetozar Pribi鎒vi, predstavnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru.

Prije osnivanja Vije鎍, Pribi鎒vi se klonio ofenzivnih aktivnosti u zemlji kako bi izbjegao sukobe s tada jo vladaju鎖m strukturama, ali sada je ubrzano preuzimao vode鎢 ulogu u Vije鎢.

Mladi car Karlo 1. - prema ugarskom i hrvatskom brojanju kralj Karlo IV. - nasljednik 1916. umrlog Franje Josipa 1., najavljuje u proglasu od 16. listopada 1918. federalno preure餰nje austrijske polovine Monarhije.

Kako se manifest nije odnosio na Translajtaniju, Narodno vije鎒 ga odbacuje: niti je obe鎍vao preure餰nje hrvatsko-ugarskih odnosa, niti je predvi餫o ujedinjenje Hrvatske-Slavonije s Dalmacijom.

Jedan dan nakon progla筫nja 鑕hoslova鑛e dr綼ve, 29.listopada 1918. godine, Narodno vije鎒 objavljuje raskid dr綼vno-pravnih veza s Dvojnom Monarhijom i stvaranje Dr綼ve Slovenaca, Hrvata i Srba. Ta je dr綼va de facto priznata od vlade u Be鑥, koja joj prepu箃a flotu usidrenu u Puli.

Dr綼va SHS polagala je pravo na vlast u Hrvatskoj-Slavoniji, Bosni i Hercegovini, u Vojvodini, uz to u svim ju緉oslavenskim pokrajinama austrijske polovice Monarhije, dakle Dalmaciji, Istri, Gorici, Kranju, ju緉oj ﹖ajerskoj i dijelovima Koru筴e.

Ubrzo po zaklju鑕nju primirja izme饀 鑜anica Antante i Austro-Ugarske (3. studenoga), zapo鑙nju predstavnici srpske vlade i zagreba鑛og Narodnog vije鎍 6. studenoga u 甧nevi pregovore o konkretizaciji planova za stvaranje zajedni鑛e ju緉oslavenske dr綼ve.

Tako je ve 9. studenoga objavljena 甧nevska deklaracija u kojoj se najavljuje stvaranje Dr綼ve Srba, Hrvata i Slovenaca uz pretpostavku da 鎒 i Crna Gora pristupiti novoj dr綼vnoj zajednici. Ali jo prije progla筫nja zajedni鑛e dr綼ve, skup箃ina u Podgorici se 26. XI. izjasnila za priklju鑕nje Srbiji.

甧nevska je deklaracija predvi餫la daljnje djelovanje kako Narodnog vije鎍 u Zagrebu, tako i vlade Kraljevine Srbije. Njihovi zajedni鑛i poslovi trebali su biti vanjska politika, vojska, mirovni pregovori, ratna i trgova鑛a flota, a svaka strana imala bi pravo odrediti polovicu od broja ministara za zajedni鑛e poslove.

Kona鑞o ure餰nje dr綼ve trebalo je biti prepu箃eno Ustavo-tvornoj skup箃ini. O na鑙nu odlu鑙vanja u skup箃ini - apsolutnom ili dvotre鎖nskom ve鎖nom - 甧nevska se deklaracija za razliku od Krfske nije odredila. Stroga simetrija privremeno zami筶jene dr綼vne strukture podsje鎍la je na Austro-ugarsku nagodbu, razlika se ogledala u 鑙njenici da zajedni鑛i vladar nije bio predvi餰n.

甧nevski zaklju鑓i ipak nikad nisu bili ostvareni, jer ih je daljnji razvitak doga餫ja brzo pretekao. Sada kada je uz pomo sila Antante povratila svoj dr綼vni teritorij, srpska vlada je sebe vidjela na pobjedni鑛oj strani dok je Narodno vije鎒 smje箃ala me饀 gubitnike.

Kako je pod tim uvjetima za srbijansku politi鑛u elitu ravnopravnost mlade dr綼ve Narodnog vije鎍 s Kraljevinom Srbijom bila neprihvatljiva, ministar Pa筰 povla鑙 svoj potpis sa 甧nevske deklaracije.

Na drugoj strani, zagreba鑛o Narodno vije鎒 nije bilo u stanju sprije鑙ti prodor Talijana sa sjeverozapada i jedva je odr綼valo red unutar dr綼ve.

Ve鎖na vojnika koji su dezertirali pri slomu fronte sklonili su se u 箄me u tzv. "zeleni kadar". U ovoj situaciji Narodno vije鎒 po鑕tkom studenoga poziva srbijanske trupe na teritorij Dr綼ve SHS.

Narodno vije鎒 zaklju鑥je 24. studenoga da 鎒 ponuditi vlast srpskom prestolonasljedniku Aleksandru Kara餺r餰vi鎢 i tako - za razliku od namjera izra緀nih u 甧nevskoj deklaraciji - odmah izabrati zajedni鑛og vladara.

Aleksandar je od lipnja 1914. regent u Srbiji nakon 箃o se njegov otac, kralj Petar, pod pritiskom "Crne ruke" povukao iz politi鑛og 緄vota.

Deputacija Narodnog vije鎍 odlazi u Beograd opremljena Naputkom za pregovore prema kojem je prvi cilj uspostava zajedni鑛og zakonodavnog dr綼vnog vije鎍. Daljnje su to鑛e u Naputku bili zahtjevi da u zajedni鑛oj vladi, pokraj resornih ministara, budu predvi餰ni i predstavnici povijesnih teritorija, a zemaljske vlade imale su i dalje postojati.










_______________ 1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Listopad 06, 2008, 12:32:07 »


Ustavotvorna skup箃ina trebala je s dvotre鎖nskom ve鎖nom odlu鑙ti o dr綼vnoj formi.


Klikni na fotografiju da se pove鎍

Jedini odlu鑞i protivnik zaklju鑛a od 24. studenoga bio je vo餫 Hrvatske pu鑛e selja鑛e stranke Stjepan Radi, prema 鑙jem je mi筶jenju Narodnom vije鎢 nedostajala legitimacija za tako dalekose緉u odluku. Radi se pribojavao jednog novog centralizma, sad pod dinastijom Kara餺r餰vi鎍, te je upozoravao Vije鎒 da neoprezno ne odbacuje vlastitu povijesnu tradiciju.

Ni on, dodu筫, nije stavljao u pitanje zajedni鑛i dr綼vni okvir za Slovence, Hrvate i Srbe, nepovjerljiv je bio samo prema brzom djelovanju pod dojmom naivnog odu筫vljenja ujedinjenjem.

Jo prije nego se deputacija Narodnog vije鎍 uputila prema Beogradu, sastalo se u Novom Sadu Narodno vije鎒 Vojvodine, u kojoj su, ina鑕, ve od progla筫nja primirja 3. studenoga stajale srpske trupe.

Neovisno o zagreba鑛om Narodnom vije鎢, vojvo餫nsko Vije鎒 progla筧va 25. studenoga priklju鑕nje Vojvodine Kraljevini Srbiji.

Deputacija Narodnog vije鎍 predaje princu regentu Aleksandru 1. prosinca 1918. godine adresu koja je, u usporedbi s Naputkom Narodnog vije鎍, bila puno op鎒nitije sastavljena; tako posebice za鑥饀je da na鑙n glasovanja za budu鎖 ustav nije ni spomenut.

Aleksandar je zamoljen da sprije鑙 talijansko napredovanje i pomogne u odbijanju talijanskih zahtijevanja na temelju Londonskog ugovora od 1915. godine.

Na to je princ regent proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne Dr綼ve SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca", zavr筧vaju鎖 izjavu uzvikom: "甶vio cijeli srpsko-hrvatsko-slovenski narod!".

O unutarnjem ure餰nju nove dr綼ve nije u proklamaciji bilo ni rije鑙.

Ambivalentnost nastanka ove dr綼ve - kao ujedinjenja ju緉ih Slavena ili kao pro筰renja Srbije - vjerno se ogleda u prvoj re鑕nici bro箄re Jugoslavija iza筶e 1927. na njema鑛om u seriji "Izvje规a o isto鑞oeuropskim zemljama" u gradu Breslau:

Kao rezultat Prvoga svjetskog rata nastala je od Srbije
po teritoriju i broju stanovnika puno zna鑑jnija
'Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca' (Jugoslavija).
Ova je dr綼va stvorena na temelju dragovoljnog ujedinjenja
triju grana jugoslavenskog naroda koji je jo davno, u VI. stolje鎢,
iz podru鑚a Karpata doselio na Balkanski poluotok.

Stare dr綼vne institucije djelovale su jo neko vrijeme: hrvatskoga bana sada je postavljao princ regent. Vlada nove zajedni鑛e dr綼ve imenovana je 20. prosinca. Iako su se sve stranke slo緄le da ministar predsjednik bude Nikola Pa筰, na ovo je mjesto princ regent ipak imenovao Pa筰鎒vog strana鑛og kolegu Stojana Proti鎍. Pa筰鎍 je odbio iz osobnih razloga. Ministrom vanjskih poslova imenovan je Ante Trumbi iz Jugoslavenskog odbora, a resor unutra筺jih poslova povjeren je Svetozaru Pribi鎒vi鎢 iz zagreba鑛e Hrvatsko-srpske koalicije. Privremeno narodno predstavni箃vo, sastavljeno od izaslanika iz svih povijesnih pokrajina, po鑕t 鎒 1. o緐jka 1918. godine djelovati kao zajedni鑛o zakonodavno tijelo.

Seosko 緄teljstvo Hrvatske i Slavonije bilo je tijekom cijele 1919. godine zahva鎒no nemirima zbog poreznih nepravilnosti i nova鑕nja, te se sve vi筫 priklanjalo Radi鎒vom zahtjevu za jednom, hrvatskom, selja鑛om republikom.

Sam Radi proveo je neko vrijeme u zatvoru. Kad je u jesen 1920. dr綼va provela u Hrvatskoj dotad nepoznato slu綽eno 緄gosanje stoke - kakvo je ina鑕 u Srbiji bilo otprije uobi鑑jeno - pobojali su se hrvatski seljaci da je to mo綿a priprema za naknadno oduzimanje stoke. U trokutu Zagreb - Sisak - Bjelovar dolazi do otvorene pobune koju su tek vojska i policija uspjele slomiti.

I zamjena novca je u nekada筺jim austro-ugarskim krajevima prouzro鑙la veliko nezadovoljstvo. Pri ozna鑑vanju starih nov鑑nica oznakom nove dr綼ve, ispla鎖vano je samo 80% vrijednosti - slu綽eno se to tuma鑙lo kao na鑙n borbe protiv inflacije, dok je u stvarnosti vlada koristila tako ubrana sredstva za otpla鎖vanje dr綼vnih dugova. Iako je kurs dinara prema kruni 1918. iznosio 1 : 2, promjena valute, u prvoj polovici 1920., odvijala se prema kursu 1 dinar za 4 krune.

Jo jedan od razloga nezadovoljstva bilo je automatsko preuzimanje 鑑snika i pod鑑snika srpske vojske u novu vojsku, dok su pripadnici nekada筺je austro-ugarske vojske preuzimani samo u pojedinim slu鑑jevima i to na temelju zahtjeva; u napredovanju i primanjima ova je grupa tako餰r bila diskriminirana.

I prema vanjskoj slici i zapovjednoj strukturi nova je vojska stajala potpuno u tradiciji Kraljevine Srbije. Me饀 鑑snicima dominiraju Srbi; postotak Hrvata iznosio je 1938. godine -deset posto.









Izvor:
Ludwig Steindorf,
2006., str. 155. -159.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Listopad 06, 2008, 18:20:58 »


Bruno Ante Bu筰, sin Josipa i Ane ro餰ne Petri, ro餰n je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog.


Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je poha餫o u Imotskom i zavr筰o 1960. u Splitu.

Ve 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagreba鑛om Sveu鑙li箃u, a slijede鎒 godine radi u Institutu za historiju radni鑛og pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog prolje鎍.

Bruno Bu筰 je pisao u brojnim listovima i 鑑sopisima: Polet, Hrvatski knji緀vni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Sva鑙, Knji緀vni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN.

U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje pi筫 u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokre鎒 vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bu筰 -Ro筧, Hajdu鑛i haramba筧, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160.1

Kobna no

Udba je dugo planirala atentat na Bu筰鎍. Kobne ve鑕ri, 16. listopada 1978., Bu筰 je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uo鑙 ubojstva oti筧o je na neki sastanak. S kime se Bu筰 sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bu筰 je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadi鎍, u pari筴oj 鑕tvrti Bellevilleu 57.

Bu筰 se vra鎍o poslije 23 sata. Ubojica je 鑕kao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mra鑞o dvori箃e, jugoslavenski je atentator pucao u Bu筰鎍 s le餫, iz pi箃olja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoru綼nja jugoslavenske vojske.

Okolni stanari 鑥li su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu 萢鑛o, vidjela je ubojicu - “oni緐 osobu u koznom kaputu kako se povla鑙 na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bu筰鎒v doma鎖n Petar Brnadi dotr鑑o je u dvori箃e, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetiv筰 krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bu筰 je poku筧o ne箃o re鎖, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.

Bu筰鎒v pogreb u Parizu podsje鎍o je na opro箃aje od dr綼vnika. Na ispra鎍j je do筶o tisu鎒 Hrvata iz cijeloga svijeta.

Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost ve鎖 su od materijalnih obilje緅a. Bu筰鎒va je smrt, koliko je god te筴o pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje.2



Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3


Izvor:
__________________________________
1   Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada
     Rudolf Arapovi Washington. D. C. 1979
2   http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm
3   http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #3 : Listopad 15, 2008, 14:31:18 »


OSNOVANO HRVATSKO PLANINARSKO DRU㏕VO

Hrvatsko planinarsko dru箃vo (HPD) jedno je od najstarijih. Povjesni鑑ri tvrde da je najstarije europsko planinarsko dru箃vo osnovano u Londonu 1857. Hrvatsko je osnovano 15. listopada 1874. u Zagrebu kao dvanaesto u Europi.

Planinarenja je u nas naravno bilo i prije, ali tek osnutkom dru箃va po鑕lo je sustavno bavljenje tom aktivnosti.

Za鑕tnik, pokreta svega, bio je doktor 衭ro Pilar, osniva znanstvene mineralogije i geologije Sveu鑙li箃a u Zagrebu, kojeg je odu筫vila zamisao mladog upravnog 鑙novnika Bude Budisavljevi鎍 o osnutku planinarskog dru箃va. Bitna je 鑙njenica da su osniva鑙 i prvi planinarski djelatnici bili mnogi tada筺ji znanstvenici i kulturni radnici. Prvi predsjednik HPD-a bio je doktor Josip ﹍oser-Klekovski - lije鑞ik, botanik i entomolog, zatim su se tu na筶i ilirac enciklopedist Ljudevit Vukotinovi, doktor Spiridon Brusina, zoolog, doktor Mijo Ki筽ati, mineralog i petrograf, doktor Petar Matkovi, geograf, knji緀vnik August 〆noa.



 


Tridesetak dru箃venih povjerenika djelovalo je u mjestima koja su bila polazi箃a na obli緉je planine. Prire餴vani su izleti, obilje綼vani planinarski putevi, gra餰na prva skloni箃a.
Ve 1877. sagra餰na je na Sljemenu drvena piramida - vidikovac.


* klikom na sli鑙ce dobit 鎒te slike ve鎖h dimenzija

Godinu dana poslije zagreba鑛a gradska op鎖na podi緀 i lugarsku ku鎢, prvu u Hrvatskoj.


* klikom na sli鑙ce dobit 鎒te slike ve鎖h dimenzija

Uskoro se diljem Hrvatske osnivaju planinarska dru箃va, postavljaju se temelji speleologiji, gorskoj slu綽i spa筧vanja, vodi鑛oj slu綽i. Planinarenje postaje sastavnicom 緄vota mnogih gra餫na 緀ljnih boravka u prirodi i na 鑙stu zraku. Nedjeljom i blagdanom mno箃vo ljudi hrli u planine kako bi gibanjem i drugim aktivnostima pripremilo svoj organizam za nove napore.


Izvor:
Tekst: http://www.hrt.hr
Fotografije:
1-1-Sljeme, nova planinarska kuca-1271,f. - ZAD-DAZ
1-2-Sljeme, drvena piramida-vidikovac-1270-ZAD-DAZ
2-Pilar, prof. dr. Gjuro, 1144, tisak-ZAD-DAZ
3-Bude Budisavljevic-17. (29) .07.1843.- 22.01.1991.upravni cinovnik i knjizevnik-iz privatne zbirke Marice Drazenovic
4-Josip ﹍oser-Klekovski - 1801-1882-lijecnik, botanik i entomolog-www.crohis.com
5-Ljudevit Vukotinovic-1813-1893- ilirac enciklopedist-www.crohis.com
6-Spiridon Brusina-1845-1908-zoolog, postavio temelje razvoju biologije u Hrvatskoj-www.crohis.com
7-Kispatic Mijo, zoolog, dr-www.crohis.com
8-Petar Matkovic-1830-1898-geograf i statisticar. Jedan od osnivaca Statistickog ureda Hrvatske i Slavonije-www.crohis.com
9-August Senoa-1838-1881-knjizevnik. Istaknuti romanopisac-www.crohis.com

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #4 : Listopad 18, 2008, 07:52:12 »


HERMANN BOLL – ARHITEKT I RESTAURATOR


Hermann Boll ispred zagreba鑛e Katedrale

Hermann Boll ro餰n je 18. listopada 1845. godine u K鰈nu gdje je zavr筰o realnu gimnaziju i vi箄 rajnsku obrtnu graditeljsku 筴olu.

S nepunih devetnaest godina, 1864. godine zapo鑙nje stjecati stru鑞u praksu u graditeljskoj tvrtci svoga oca, a tri godine kasnije prelazi u atelier graditelja Heinricha Wiethasea.

Od 1872. do 1879. godine radi kod poznatog be鑛og arhitekta i restauratora Friedricha von Schmidta i to u odjelu za gradnje izvan Be鑑.

U tom razdoblju vi筫 puta boravi na studijskim putovanjima, pa tako na svome putu po Italiji, tijekom 1876. i 1877. godine, upoznaje Izidora Kr筺javoga, koji 鎒 s biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom utjecati na Boll閛vu odluku da svoj profesionalni put nastavi u Hrvatskoj.

U lipnju 1876. godine Hermann Boll prvi put boravi u Hrvatskoj i to na gradili箃u katedrale u 衋kovu.

U rujnu iste godine izra綼va spremnost da se trajno nastani u Hrvatskoj ukoliko su ideje oobnovi zagreba鑛e prvostolnice zaista ozbiljne.

U ljeto 1878. godine donosi kona鑞u odluku opreseljenju u Zagreb koju 鎒 realizirati u jesen sljede鎒 godine.

U graditeljskom opusu Hermanna Boll閍 tipolo筴i su gotovo podjednako zastupljene stambene, javne kao i sakralne gra餰vine.

Pokraj tih projekata bavio se nekim posebnim arhitektonsko-urbanisti鑛im zada鎍ma kao 箃o je sklop groblja na Mirogoju, dok va綼n segment njegova rada predstavljaju i restauratorski zahvati uglavnom vezani uz sakralnu arhitekturu.

Sve do svoje smrti 17. travnja 1926. godine, Boll 鎒 izuzetno aktivno sudjelovati kako na arhitektonskoj tako i na cjelokupnoj kulturnoj sceni Zagreba i Hrvatske.

Promi筶jenim preno筫njem be鑛ih uzora koje upotpunjuje prepoznatim talentom i kreacijom, Hermann Boll sudjeluje u transformaciji Zagreba u moderni srednjoevropski grad kao i u formiranju njegovog metropolitanskog karaktera koji ga i danas odre饀je.

Izvor:
http://www.nijemci-zagreb.com
http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200510/6.pdf
http://daz.hr/zad/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni 鑜an
*
Postova: 240



« Odgovor #5 : Listopad 20, 2008, 07:39:20 »

30 godina od smrti velikog hrvatskog sina Ante Brune Bu筰鎍!

VINJANI DONJI - U Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, 6. listopada 1929. godine ro餰n je Ante Bruno Bu筰, hrvatski domoljub, karizmati鑞i prognanik iz 70-ih godina i politi鑛i vo餫 hrvatske emigracije. Ovog 鑕tvrtka se navr筧va punih 30 godina od njegove smrti u Parizu i ovaj tekst je omage domoljubu kao  sje鎍nje, nezaborav.

Nije bio navr筰o ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pari筴oj ve緄, iz zasjede sustigao metak pla鎒nog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom.

Me饀tim, Bruno je bio na ni筧nu jo nekih obavje箃ajnih slu綽i 鑙jim dr綼vama nezavisna Hrvatska nije bila po volji.

Vrlo je rano, ve u sedmom razredu, prvi put do筧o u sukob s re緄mom pa mu je zabranjeno 筴olovanje u svim jugoslavenskim 筴olama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao ve 1965. godine.

Zaposlio se u tvrtki Geoistra緄vanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radni鑛og pokreta. Idu鎒 godine osu餰n je na kaznu zatvora zbog stajali箃a suprotnih slu綽enoj ideologiji.

Tada bje緄 u Austriju, ali se vra鎍 i ponovno radi u Institutu kod doktora Tu餸ana. Odlaskom Tu餸ana s mjesta direktora i Bu筰 mora napustiti Institut. To je vrijeme po鑕tka Hrvatskog prolje鎍 i Bruno se 1969. godine zapo筶java u novopokrenutom Hrvatskome knji緀vnom listu.

Nakon 箃o je list prestao izlaziti, Bu筰 odlazi u Pariz. Vra鎍 se po鑕tkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika.

Hrvatsko prolje鎒 do緄vjelo je slom. Bu筰 je 12. prosinca 1971. uhi鎒n i osu餰n na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osu餰n je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju 鎒 uskoro, i na vlastitim le餴ma, iskusiti na dubrova鑛ome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazo鑞osti policije.

Tada ilegalno odlazi u London gdje pi筫 za Novu Hrvatsku, stalno mijenjaju鎖 boravi箃a. Promi鑕 ono 箃o 鎒 se poslije ostvariti: pomirenje sinova usta筧 i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske dr綼ve.

Bavi se promid綽om u Hrvatskome narodnom vije鎢, no 鑙tavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji 鎒 postati idolom borbe za hrvatsku slobodu.

S pari筴oga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, me饀 bra鎢 koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli.

BRUNO hvala ti jo jednom za sve 箃o si u鑙nio za svoju i za na箄 Hrvatsku..!!
Nije bio navr筰o ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pari筴oj ve緄, iz zasjede sustigao metak pla鎒nog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom. Me饀tim, Bruno je bio na ni筧nu jo nekih obavje箃ajnih slu綽i 鑙jim dr綼vama nezavisna Hrvatska nije bila po volji. Vrlo je rano, ve u sedmom razredu, prvi put do筧o u sukob s re緄mom pa mu je zabranjeno 筴olovanje u svim jugoslavenskim 筴olama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao ve 1965. godine. Zaposlio se u tvrtki Geoistra緄vanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radni鑛og pokreta. Idu鎒 godine osu餰n je na kaznu zatvora zbog stajali箃a suprotnih slu綽enoj ideologiji. Tada bje緄 u Austriju, ali se vra鎍 i ponovno radi u Institutu kod doktora Tu餸ana. Odlaskom Tu餸ana s mjesta direktora i Bu筰 mora napustiti Institut. To je vrijeme po鑕tka Hrvatskog prolje鎍 i Bruno se 1969. godine zapo筶java u novopokrenutom Hrvatskome knji緀vnom listu. Nakon 箃o je list prestao izlaziti, Bu筰 odlazi u Pariz. Vra鎍 se po鑕tkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika. Hrvatsko prolje鎒 do緄vjelo je slom. Bu筰 je 12. prosinca 1971. uhi鎒n i osu餰n na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osu餰n je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju 鎒 uskoro, i na vlastitim le餴ma, iskusiti na dubrova鑛ome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazo鑞osti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje pi筫 za Novu Hrvatsku, stalno mijenjaju鎖 boravi箃a. Promi鑕 ono 箃o 鎒 se poslije ostvariti: pomirenje sinova usta筧 i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske dr綼ve. Bavi se promid綽om u Hrvatskome narodnom vije鎢, no 鑙tavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji 鎒 postati idolom borbe za hrvatsku slobodu. S pari筴oga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, me饀 bra鎢 koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli.

http://www.poskok.info/Drustvo/In-Memoriam-30-godina-od-smrti-velikog-hrvatskog-sina-Ante-Brune-Busiaa.html
Evidentirano
Ante_Bruno_Busic
Posebni 鑜an
*
Postova: 240



« Odgovor #6 : Listopad 25, 2008, 00:41:40 »


Ivo Pukani ro餰n je 21. sije鑞ja 1961. godine u Zagrebu. Novinarstvom se bavi od svoje osamnaeste godine. Nakon diplomiranja na Fakultetu politi鑛ih nauka, radi u Vjesnikovim izdanjima a 1991. godine po鑕o je raditi u tjedniku Globus kao urednik. Krajem 1995. godine s grupom novinara napu箃a EPH i osniva Nacional, u kojem je glavni urednik do 2000. godine. Danas je predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njenih vlasnika. Progla筫n je novinarom godine 1999. godine. Nakon toga dobio je jo nagradu Hrvatskog novinarskog dru箃va i za istra緄va鑛o novinarstvo 2000. godine i nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. godine. O緀njen je i otac je jednog djeteta.

http://www.nacional.hr/en/articles/author/35/
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #7 : Listopad 07, 2009, 23:35:08 »


Dan neovisnosti


Dan neovisnosti, 8. listopada, dan kada su, prije 18 godina, zastupnici na sjednici donijeli povijesnu odluku o prekidu dr綼vno-pravnih veza s biv筼m Jugoslavijom.

Time je, ostvarena stoljetna te緉ja hrvatskog naroda da 緄vi u samostalnoj i neovisnoj dr綼vi.

U ratu koji nam je bio nametnut ljudi su dali svoju mladost, zdravlje i 緄vote a njihova ostav箃ina na筧 je sloboda.

Foto: http://www.morh.hr
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #8 : Listopad 08, 2010, 09:20:24 »


8. listopadDan neovisnosti

Kud god je u pro筶osti Hrvatska pogledala, vidjela je ja鑕 ili ekonomski mo鎛ije susjede: Njema鑛o Carstvo i Austriju, Otomansko Carstvo i Mleta鑛u Republiku, u pro筶om stolje鎢, ekspanzije 緀ljnu Italiju, 鑑k i prije nekoliko godina prejaku Ex-Jugoslaviju.

Od te slabosti su Hrvati oja鑑li,  prijetnja stvara koheziju*!


Branitelji na Plitvicama

Hrvati danas slave 8. listopad – dan neovisnosti, oslobo餰nje od nepravde i strane dominacije. 8. listopad je odlu鑥ju鎖 datum povijesnog zna鑑ja za Hrvatsku.

Mi Hrvati slavimo ovaj dan sa Hrvatima 筰rom svijeta i to je potrebno. Mi, samo i mi moramo biti kroja鑙 na筫 budu鎛osti, na筫ga morala i na筫ga osje鎍ja za pravdu.

8. listopad je za sve nas, dan sje鎍nja na ono 箃o su ljudi morali trpjeti. On je tako餰r dan koji nas podsje鎍 na tijek na筫 povijesti.

Nesmijemo zaboraviti koliko je Hrvatska 緍tvovala za svoju neovisnost; bombardiranje, plja鑛e, zapaljena sela, besku鎛ici  i izbjeglice 筰rom svijeta.
Svaki Hrvat je, na neki na鑙n, postao od 1991., ponovo 緍tva.

Ve鎖na Hrvata bila je spremna dati svoj 緄vot za svoju neovisnost. Danas znamo da sve to nije bilo uzaludno i besmisleno, iako su mnogi izgubili svoje najmilije i stajali pred ru筫vinama svojih domova.

Pogled unatrag je bolan; 12 000 Hrvata je izgubilo 緄vot u borbi protiv neljudskog rata neprijatelja.

Nitko ne鎒 zaboraviti te筴e patnje Hrvata koje su 8. listopadu slijedile.

Mi doista imamo razloga da slavimo 8. listopad jer to je bio pravi put u neovisnost i koji je sjeme nade za bolju budu鎛ost.

8.  listopad je dan sje鎍nja. Sjetiti se zna鑙; nezaboraviti domoljube kao Star鑕vi鎍, Radi鎍 i druge, nezaboraviti sve na筫 緍tve koje su dale 緄vot za stoljetni san – neovisnost.

Sjetimo se danas u 綼losti svih mrtvih od rata i tiranije. Sjetimo se posebno dijece koja su ostala bez roditelja, protjeranih i mu鑕nih. Sjetimo se Plitvica, Vukovara, Dabra ... silovanja i plja鑛e, mu鑕nja, gladi i bijede, patnje kroz strah od uhi鎒nja i smrti, patnje i gubitak svega.
Sjetimo se razaranja Hrvatske.

Sjetimo se hrvatskih 緀na koje su oplakale svoje o鑕ve, sinove, mu緀ve, bra鎢 i prijatelje, koje su silovane, zaklane i kojima se za grob ne zna.

Milo筫vi鎒vu nedose緉u mr緉ju i neprestano kr筫nje ljudskog dostojanstva, Hrvati su platili krvlju.

Sje鎍nje je iskustvo, to iskustvo stvara nadu.

Sjetimo se Hans-Dietrich Genschera – Njema鑛e, Amerike i mnogih drugih koji su nam u to vrijeme pomagali. Sjetimo se Hrvata u dijaspori koji su nas svojim privatnim sredstvima podr綼vali.

8. listopad 1991. je po鑕tak Hrvatske slobode i ljudskog dostojanstva.

Svatko voli svoju domovinu, tu se Hrvati ne razlikuju od drugih naroda.

8. listopad je dan s kojim smo dobili i hrvatske putovnice, s kojima su nam vrata u svijet otvorena i za koje nam na neprijatelj zavidi.

Kada razmi筶jam o tome 箃o je na neprijatelj sa razaranjem Hrvatske postigao onda nemam odgovora.

_________________________
* Kohezija (politi鑛a) u politici i gospodarstvu povezanost dr綼ve i naroda protiv vanjskih neprijatelja i smetnji.

Marica


Hrvatska putovnica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni 鑜an
*
Postova: 240



« Odgovor #9 : Listopad 08, 2011, 03:22:21 »


Svim Hrvaticama i Hrvatima 鑕stitamo Dan neovisnosti.
Sjetimo se svih onih koji su kroz povijest, 緍tvovali svoj 緄vot da bi danas imali slobodnu i nezavisnu dr綼vu Hrvatsku.

8.10.1991 g. Hrvatski Sabor je utvrdio da Republika Hrvatska vi筫 ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotada筺je SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime biv筫 federacije, koja vi筫, kao takva, ne postoji. Bio je to dan kada je Hrvatska iza筶a iz tamnice naroda SFRJ i postala nezavisna i samostalna.

Ujedno, danas je prilika da svi zajedno razmislimo da li 鎒mo svojevoljno ukinuti ovaj dan, da li 鎒mo poni箃iti odluku Hrvatskog Sabora iz 1991. g., da li 鎒mo obezvrijediti sve 緍tve koje smo dali u borbi za neovisnost i bezglavo odre鎖 se svoje neovisnosti i pristupiti EU?

I zato, na referendumu, recite NE - EU !

NE ukidanju vlastite neovisnosti !

NE ucjenama i hap筫nju na筰h heroja!

EU - NE !

http://www.hsp-zagreb.com/predsjednik/436-cestitka-povodom-dana-neovisnosti
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #10 : Listopad 08, 2011, 13:26:32 »


Dan neovisnosti

Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili dr綼ve, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na podru鑚u svog teritorija. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nezavisnost

Na dana筺ji dan Hrvati su 緍tvovali svoj 緄vot za svoju neovisnost i djelomi鑞o ju realizirali. Taj dan odlikuje Hrvate zbog hrabrosti "ustati se" protiv tu餴h interesa.

Ali taj dan treba da nas podsjeti, da neovisnost nije samo "dr綼vna neovisnost u me饀narodnom pravu" nego borba koja ne smije stati na granicama na筫g teritorija.

Neovisnost stoji i za:

1.   ekonomsku sigurnosti
2.   individualnu odgovornost
3.   obranu me饀sobnih utjecaja
4.   slobodu misli i govora
5.   slobodu protesta i kretanja

(1)   Dali broj nezaposlenih i onih koji kreditima financiraju svoj standar negovori suprotno?
(2)   Dali korupcija u na筼j zemlji govori o individualnoj odgovornosti?
(3)   Dali predizborna la緉a obe鎍nja pojednih politi鑑ra govore o individualnoj odgovornosti?
(4)   Kako se branimo protiv utjecaja politike na na箄 individualnu slobodu?
(5)   Kako se branimo protiv utjecaja Crkve na na moral?
(6)   Dali smo stvarno slobodni misliti – glasno misliti – a da ne izgubimo radno mjesto i slobodu kretanja?

Neovisni smo tek onda kada smo emancipirani, odgovorni i svoj vlastiti gospodar.


Neovisnost je luksuz koji si samo genije mogu dozvoliti

甧lim svima gra餫nima Hrvatske neovisnost od druge-tre鎒 ... osobe kao i financijsku i vjersku neovisnost - slobodu.

Va筧 Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #11 : Listopad 18, 2011, 22:44:45 »


19. listopad 1941., Zagreb

Pismo Centralnog komiteta Komunisti鑛e partije Hrvatske Okru緉om komitetu KPH za Karlovac kojim se potvr饀je formiranje Kotarskih komiteta KPH za Gradac i za Kladu箄, obavje箃ava o formiranju Glavnog 箃aba NOP odreda Hrvatske i imenovanju njegovih 鑜anova, o izmjenama komandnog kadra u ﹖abu NOP odreda Korduna i Banije i izmjenama u sastavu Operativnog partijskog rukovdstva pri Okru緉om komitetu KPH za Karlovac. Obja筺java ustrojstvo 箃abova u NOP jedinicama i na鑙n uklju鑕nja omladine i NOP odrede, tra緄 se izvo餰nje obuke sa novomobiliziranim borcima.

Original, pisan rukom, latinicom, 21 X 15 cm, 1 list
IHRPH, Zgb, KP-186/15
Objavljen u Zbornik VII, tom V, knj. 1, dok. br. 71, str. 208—210

_____________________________
1 Mjesto nastanka dokumenta utvr餰no je na osnovu tada筺jeg sjedi箃a Centralnog komiteta KPH
2 Pismo je napisao Andrija Hebrang
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #12 : Listopad 18, 2011, 22:45:44 »


19. listopada 1943., Mljet

Likvidacije petorice Mlje鑑na, koje su lokalni partizani bez ikakva sudskog postupka ubili, baciv筰 ih u samostanske hambare 19. listopada 1943. Tada su ubijeni mjesni sve鎒nik, troje civila i jedna trudna 緀na.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni 鑜an
*
Postova: 240



« Odgovor #13 : Listopad 19, 2011, 01:47:44 »


Bruno Ante Bu筰, sin Josipa i Ane ro餰ne Petri, ro餰n je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog.


Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je poha餫o u Imotskom i zavr筰o 1960. u Splitu.

Ve 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagreba鑛om Sveu鑙li箃u, a slijede鎒 godine radi u Institutu za historiju radni鑛og pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog prolje鎍.

Bruno Bu筰 je pisao u brojnim listovima i 鑑sopisima: Polet, Hrvatski knji緀vni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Sva鑙, Knji緀vni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN.

U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje pi筫 u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokre鎒 vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bu筰 -Ro筧, Hajdu鑛i haramba筧, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160.1

Kobna no

Udba je dugo planirala atentat na Bu筰鎍. Kobne ve鑕ri, 16. listopada 1978., Bu筰 je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uo鑙 ubojstva oti筧o je na neki sastanak. S kime se Bu筰 sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bu筰 je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadi鎍, u pari筴oj 鑕tvrti Bellevilleu 57.

Bu筰 se vra鎍o poslije 23 sata. Ubojica je 鑕kao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mra鑞o dvori箃e, jugoslavenski je atentator pucao u Bu筰鎍 s le餫, iz pi箃olja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoru綼nja jugoslavenske vojske.

Okolni stanari 鑥li su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu 萢鑛o, vidjela je ubojicu - “oni緐 osobu u koznom kaputu kako se povla鑙 na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bu筰鎒v doma鎖n Petar Brnadi dotr鑑o je u dvori箃e, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetiv筰 krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bu筰 je poku筧o ne箃o re鎖, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.

Bu筰鎒v pogreb u Parizu podsje鎍o je na opro箃aje od dr綼vnika. Na ispra鎍j je do筶o tisu鎒 Hrvata iz cijeloga svijeta.

Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost ve鎖 su od materijalnih obilje緅a. Bu筰鎒va je smrt, koliko je god te筴o pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje.2



Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3


Izvor:
__________________________________
1   Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada
     Rudolf Arapovi Washington. D. C. 1979
2   http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm
3   http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry



kako sam ovo propustio heheeh
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #14 : Listopad 31, 2013, 08:52:36 »


31. listopada

Zagreb zavijen u crno: 19 osoba tramvaj linije 13 odvezao u smrt

 <a href="http://www.youtube.com/v/b3KgjnziVSY?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/b3KgjnziVSY?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

tv_kalendar@hrt.hr

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!