Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« : Listopad 06, 2008, 12:14:39 » |
|
6. listopada 1918. osnovano Narodno vijeæe SHS
Od Dr¾ave Slovenaca, Hrvata i Srba do Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Tri dana nakon ¹to je njemaèki vojni sto¾er silama Antante ponudio primirje - ¹to je bio i prvi nagovje¹taj skorog zavr¹etka rata - u Zagrebu se 6. listopada 1918. stvara Narodno vijeæe Slovenaca, Hrvata i Srba. Vijeæe su saèinjavali zastupnici u Hrvatskom saboru, ju¾no slavenski zastupnici u Austrijskom parlamentu kao i u saborima austrijskih krunovina. Uz njih je trebalo izabrati po jednog zastupnika na svakih 100.000 stanovnika ju¾noslavenskih pokrajina - de facto, ove su zastupnike odredile stranke. Narodnom vijeæu koje je brojalo oko 150 zastupnika predsjedavao je Antun Koro¹ec iz Slovenske narodne stranke. Za potpredsjednike su izabrani Hrvat Ante Paveliæ (zubar) iz Starèeviæeve Stranke prava i Srbin Svetozar Pribiæeviæ, predstavnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru. Prije osnivanja Vijeæa, Pribiæeviæ se klonio ofenzivnih aktivnosti u zemlji kako bi izbjegao sukobe s tada jo¹ vladajuæim strukturama, ali sada je ubrzano preuzimao vodeæu ulogu u Vijeæu. Mladi car Karlo 1. - prema ugarskom i hrvatskom brojanju kralj Karlo IV. - nasljednik 1916. umrlog Franje Josipa 1., najavljuje u proglasu od 16. listopada 1918. federalno preureðenje austrijske polovine Monarhije. Kako se manifest nije odnosio na Translajtaniju, Narodno vijeæe ga odbacuje: niti je obeæavao preureðenje hrvatsko-ugarskih odnosa, niti je predviðao ujedinjenje Hrvatske-Slavonije s Dalmacijom. Jedan dan nakon progla¹enja èehoslovaèke dr¾ave, 29.listopada 1918. godine, Narodno vijeæe objavljuje raskid dr¾avno-pravnih veza s Dvojnom Monarhijom i stvaranje Dr¾ave Slovenaca, Hrvata i Srba. Ta je dr¾ava de facto priznata od vlade u Beèu, koja joj prepu¹ta flotu usidrenu u Puli. Dr¾ava SHS polagala je pravo na vlast u Hrvatskoj-Slavoniji, Bosni i Hercegovini, u Vojvodini, uz to u svim ju¾noslavenskim pokrajinama austrijske polovice Monarhije, dakle Dalmaciji, Istri, Gorici, Kranju, ju¾noj ©tajerskoj i dijelovima Koru¹ke. Ubrzo po zakljuèenju primirja izmeðu èlanica Antante i Austro-Ugarske (3. studenoga), zapoèinju predstavnici srpske vlade i zagrebaèkog Narodnog vijeæa 6. studenoga u ®enevi pregovore o konkretizaciji planova za stvaranje zajednièke ju¾noslavenske dr¾ave. Tako je veæ 9. studenoga objavljena ®enevska deklaracija u kojoj se najavljuje stvaranje Dr¾ave Srba, Hrvata i Slovenaca uz pretpostavku da æe i Crna Gora pristupiti novoj dr¾avnoj zajednici. Ali jo¹ prije progla¹enja zajednièke dr¾ave, skup¹tina u Podgorici se 26. XI. izjasnila za prikljuèenje Srbiji. ®enevska je deklaracija predviðala daljnje djelovanje kako Narodnog vijeæa u Zagrebu, tako i vlade Kraljevine Srbije. Njihovi zajednièki poslovi trebali su biti vanjska politika, vojska, mirovni pregovori, ratna i trgovaèka flota, a svaka strana imala bi pravo odrediti polovicu od broja ministara za zajednièke poslove. Konaèno ureðenje dr¾ave trebalo je biti prepu¹teno Ustavo-tvornoj skup¹tini. O naèinu odluèivanja u skup¹tini - apsolutnom ili dvotreæinskom veæinom - ®enevska se deklaracija za razliku od Krfske nije odredila. Stroga simetrija privremeno zami¹ljene dr¾avne strukture podsjeæala je na Austro-ugarsku nagodbu, razlika se ogledala u èinjenici da zajednièki vladar nije bio predviðen. ®enevski zakljuèci ipak nikad nisu bili ostvareni, jer ih je daljnji razvitak dogaðaja brzo pretekao. Sada kada je uz pomoæ sila Antante povratila svoj dr¾avni teritorij, srpska vlada je sebe vidjela na pobjednièkoj strani dok je Narodno vijeæe smje¹tala meðu gubitnike. Kako je pod tim uvjetima za srbijansku politièku elitu ravnopravnost mlade dr¾ave Narodnog vijeæa s Kraljevinom Srbijom bila neprihvatljiva, ministar Pa¹iæ povlaèi svoj potpis sa ®enevske deklaracije. Na drugoj strani, zagrebaèko Narodno vijeæe nije bilo u stanju sprijeèiti prodor Talijana sa sjeverozapada i jedva je odr¾avalo red unutar dr¾ave. Veæina vojnika koji su dezertirali pri slomu fronte sklonili su se u ¹ume u tzv. "zeleni kadar". U ovoj situaciji Narodno vijeæe poèetkom studenoga poziva srbijanske trupe na teritorij Dr¾ave SHS. Narodno vijeæe zakljuèuje 24. studenoga da æe ponuditi vlast srpskom prestolonasljedniku Aleksandru Karaðorðeviæu i tako - za razliku od namjera izra¾enih u ®enevskoj deklaraciji - odmah izabrati zajednièkog vladara. Aleksandar je od lipnja 1914. regent u Srbiji nakon ¹to se njegov otac, kralj Petar, pod pritiskom "Crne ruke" povukao iz politièkog ¾ivota. Deputacija Narodnog vijeæa odlazi u Beograd opremljena Naputkom za pregovore prema kojem je prvi cilj uspostava zajednièkog zakonodavnog dr¾avnog vijeæa. Daljnje su toèke u Naputku bili zahtjevi da u zajednièkoj vladi, pokraj resornih ministara, budu predviðeni i predstavnici povijesnih teritorija, a zemaljske vlade imale su i dalje postojati.
_______________ 1. |  |
|
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #1 : Listopad 06, 2008, 12:32:07 » |
|
Ustavotvorna skup¹tina trebala je s dvotreæinskom veæinom odluèiti o dr¾avnoj formi. Klikni na fotografiju da se poveæaJedini odluèni protivnik zakljuèka od 24. studenoga bio je voða Hrvatske puèke seljaèke stranke Stjepan Radiæ, prema èijem je mi¹ljenju Narodnom vijeæu nedostajala legitimacija za tako dalekose¾nu odluku. Radiæ se pribojavao jednog novog centralizma, sad pod dinastijom Karaðorðeviæa, te je upozoravao Vijeæe da neoprezno ne odbacuje vlastitu povijesnu tradiciju. Ni on, dodu¹e, nije stavljao u pitanje zajednièki dr¾avni okvir za Slovence, Hrvate i Srbe, nepovjerljiv je bio samo prema brzom djelovanju pod dojmom naivnog odu¹evljenja ujedinjenjem. Jo¹ prije nego se deputacija Narodnog vijeæa uputila prema Beogradu, sastalo se u Novom Sadu Narodno vijeæe Vojvodine, u kojoj su, inaèe, veæ od progla¹enja primirja 3. studenoga stajale srpske trupe. Neovisno o zagrebaèkom Narodnom vijeæu, vojvoðansko Vijeæe progla¹ava 25. studenoga prikljuèenje Vojvodine Kraljevini Srbiji. Deputacija Narodnog vijeæa predaje princu regentu Aleksandru 1. prosinca 1918. godine adresu koja je, u usporedbi s Naputkom Narodnog vijeæa, bila puno opæenitije sastavljena; tako posebice zaèuðuje da naèin glasovanja za buduæi ustav nije ni spomenut. Aleksandar je zamoljen da sprijeèi talijansko napredovanje i pomogne u odbijanju talijanskih zahtijevanja na temelju Londonskog ugovora od 1915. godine. Na to je princ regent proglasio "ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne Dr¾ave SHS u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca", zavr¹avajuæi izjavu uzvikom: "®ivio cijeli srpsko-hrvatsko-slovenski narod!". O unutarnjem ureðenju nove dr¾ave nije u proklamaciji bilo ni rijeèi. Ambivalentnost nastanka ove dr¾ave - kao ujedinjenja ju¾nih Slavena ili kao pro¹irenja Srbije - vjerno se ogleda u prvoj reèenici bro¹ure Jugoslavija iza¹le 1927. na njemaèkom u seriji "Izvje¹æa o istoènoeuropskim zemljama" u gradu Breslau: Kao rezultat Prvoga svjetskog rata nastala je od Srbije po teritoriju i broju stanovnika puno znaèajnija 'Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca' (Jugoslavija). Ova je dr¾ava stvorena na temelju dragovoljnog ujedinjenja triju grana jugoslavenskog naroda koji je jo¹ davno, u VI. stoljeæu, iz podruèja Karpata doselio na Balkanski poluotok. |
Stare dr¾avne institucije djelovale su jo¹ neko vrijeme: hrvatskoga bana sada je postavljao princ regent. Vlada nove zajednièke dr¾ave imenovana je 20. prosinca. Iako su se sve stranke slo¾ile da ministar predsjednik bude Nikola Pa¹iæ, na ovo je mjesto princ regent ipak imenovao Pa¹iæevog stranaèkog kolegu Stojana Protiæa. Pa¹iæa je odbio iz osobnih razloga. Ministrom vanjskih poslova imenovan je Ante Trumbiæ iz Jugoslavenskog odbora, a resor unutra¹njih poslova povjeren je Svetozaru Pribiæeviæu iz zagrebaèke Hrvatsko-srpske koalicije. Privremeno narodno predstavni¹tvo, sastavljeno od izaslanika iz svih povijesnih pokrajina, poèet æe 1. o¾ujka 1918. godine djelovati kao zajednièko zakonodavno tijelo. Seosko ¾iteljstvo Hrvatske i Slavonije bilo je tijekom cijele 1919. godine zahvaæeno nemirima zbog poreznih nepravilnosti i novaèenja, te se sve vi¹e priklanjalo Radiæevom zahtjevu za jednom, hrvatskom, seljaèkom republikom. Sam Radiæ proveo je neko vrijeme u zatvoru. Kad je u jesen 1920. dr¾ava provela u Hrvatskoj dotad nepoznato slu¾beno ¾igosanje stoke - kakvo je inaèe u Srbiji bilo otprije uobièajeno - pobojali su se hrvatski seljaci da je to mo¾da priprema za naknadno oduzimanje stoke. U trokutu Zagreb - Sisak - Bjelovar dolazi do otvorene pobune koju su tek vojska i policija uspjele slomiti. I zamjena novca je u nekada¹njim austro-ugarskim krajevima prouzroèila veliko nezadovoljstvo. Pri oznaèavanju starih novèanica oznakom nove dr¾ave, isplaæivano je samo 80% vrijednosti - slu¾beno se to tumaèilo kao naèin borbe protiv inflacije, dok je u stvarnosti vlada koristila tako ubrana sredstva za otplaæivanje dr¾avnih dugova. Iako je kurs dinara prema kruni 1918. iznosio 1 : 2, promjena valute, u prvoj polovici 1920., odvijala se prema kursu 1 dinar za 4 krune. Jo¹ jedan od razloga nezadovoljstva bilo je automatsko preuzimanje èasnika i podèasnika srpske vojske u novu vojsku, dok su pripadnici nekada¹nje austro-ugarske vojske preuzimani samo u pojedinim sluèajevima i to na temelju zahtjeva; u napredovanju i primanjima ova je grupa takoðer bila diskriminirana.
I prema vanjskoj slici i zapovjednoj strukturi nova je vojska stajala potpuno u tradiciji Kraljevine Srbije. Meðu èasnicima dominiraju Srbi; postotak Hrvata iznosio je 1938. godine -deset posto.
Izvor: Ludwig Steindorf, 2006., str. 155. -159. |  |
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #2 : Listopad 06, 2008, 18:20:58 » |
|
Bruno Ante Bu¹iæ, sin Josipa i Ane roðene Petriæ, roðen je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog. Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je pohaðao u Imotskom i zavr¹io 1960. u Splitu. Veæ 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagrebaèkom Sveuèili¹tu, a slijedeæe godine radi u Institutu za historiju radnièkog pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog proljeæa. Bruno Bu¹iæ je pisao u brojnim listovima i èasopisima: Polet, Hrvatski knji¾evni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Svaèiæ, Knji¾evni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN. U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje pi¹e u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokreæe vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bu¹iæ -Ro¹a, Hajduèki haramba¹a, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160. 1Kobna noæUdba je dugo planirala atentat na Bu¹iæa. Kobne veèeri, 16. listopada 1978., Bu¹iæ je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uoèi ubojstva oti¹ao je na neki sastanak. S kime se Bu¹iæ sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bu¹iæ je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadiæa, u pari¹koj èetvrti Bellevilleu 57. Bu¹iæ se vraæao poslije 23 sata. Ubojica je èekao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mraèno dvori¹te, jugoslavenski je atentator pucao u Bu¹iæa s leða, iz pi¹tolja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoru¾anja jugoslavenske vojske. Okolni stanari èuli su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu Èaèko, vidjela je ubojicu - “oni¾u osobu u koznom kaputu kako se povlaèi na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bu¹iæev domaæin Petar Brnadiæ dotrèao je u dvori¹te, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetiv¹i krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bu¹iæ je poku¹ao ne¹to reæi, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.Bu¹iæev pogreb u Parizu podsjeæao je na opro¹taje od dr¾avnika. Na ispraæaj je do¹lo tisuæe Hrvata iz cijeloga svijeta. Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost veæi su od materijalnih obilje¾ja. Bu¹iæeva je smrt, koliko je god te¹ko pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje. 2 Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3Izvor: __________________________________ 1 Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada Rudolf Arapoviæ Washington. D. C. 1979 2 http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm3 http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #3 : Listopad 15, 2008, 14:31:18 » |
|
OSNOVANO HRVATSKO PLANINARSKO DRU©TVO Hrvatsko planinarsko dru¹tvo (HPD) jedno je od najstarijih. Povjesnièari tvrde da je najstarije europsko planinarsko dru¹tvo osnovano u Londonu 1857. Hrvatsko je osnovano 15. listopada 1874. u Zagrebu kao dvanaesto u Europi. Planinarenja je u nas naravno bilo i prije, ali tek osnutkom dru¹tva poèelo je sustavno bavljenje tom aktivnosti. Zaèetnik, pokretaè svega, bio je doktor Ðuro Pilar, osnivaè znanstvene mineralogije i geologije Sveuèili¹ta u Zagrebu, kojeg je odu¹evila zamisao mladog upravnog èinovnika Bude Budisavljeviæa o osnutku planinarskog dru¹tva. Bitna je èinjenica da su osnivaèi i prvi planinarski djelatnici bili mnogi tada¹nji znanstvenici i kulturni radnici. Prvi predsjednik HPD-a bio je doktor Josip ©loser-Klekovski - lijeènik, botanik i entomolog, zatim su se tu na¹li ilirac enciklopedist Ljudevit Vukotinoviæ, doktor Spiridon Brusina, zoolog, doktor Mijo Ki¹patiæ, mineralog i petrograf, doktor Petar Matkoviæ, geograf, knji¾evnik August ©enoa. Tridesetak dru¹tvenih povjerenika djelovalo je u mjestima koja su bila polazi¹ta na obli¾nje planine. Prireðivani su izleti, obilje¾avani planinarski putevi, graðena prva skloni¹ta. Veæ 1877. sagraðena je na Sljemenu drvena piramida - vidikovac.  * klikom na slièice dobit æete slike veæih dimenzija Godinu dana poslije zagrebaèka gradska opæina podi¾e i lugarsku kuæu, prvu u Hrvatskoj.  * klikom na slièice dobit æete slike veæih dimenzija Uskoro se diljem Hrvatske osnivaju planinarska dru¹tva, postavljaju se temelji speleologiji, gorskoj slu¾bi spa¹avanja, vodièkoj slu¾bi. Planinarenje postaje sastavnicom ¾ivota mnogih graðana ¾eljnih boravka u prirodi i na èistu zraku. Nedjeljom i blagdanom mno¹tvo ljudi hrli u planine kako bi gibanjem i drugim aktivnostima pripremilo svoj organizam za nove napore. Izvor: Tekst: http://www.hrt.hrFotografije: 1-1-Sljeme, nova planinarska kuca-1271,f. - ZAD-DAZ 1-2-Sljeme, drvena piramida-vidikovac-1270-ZAD-DAZ 2-Pilar, prof. dr. Gjuro, 1144, tisak-ZAD-DAZ 3-Bude Budisavljevic-17. (29) .07.1843.- 22.01.1991.upravni cinovnik i knjizevnik-iz privatne zbirke Marice Drazenovic 4-Josip ©loser-Klekovski - 1801-1882-lijecnik, botanik i entomolog-www.crohis.com 5-Ljudevit Vukotinovic-1813-1893- ilirac enciklopedist-www.crohis.com 6-Spiridon Brusina-1845-1908-zoolog, postavio temelje razvoju biologije u Hrvatskoj-www.crohis.com 7-Kispatic Mijo, zoolog, dr-www.crohis.com 8-Petar Matkovic-1830-1898-geograf i statisticar. Jedan od osnivaca Statistickog ureda Hrvatske i Slavonije-www.crohis.com 9-August Senoa-1838-1881-knjizevnik. Istaknuti romanopisac-www.crohis.com
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #4 : Listopad 18, 2008, 07:52:12 » |
|
HERMANN BOLLÉ – ARHITEKT I RESTAURATOR Hermann Bollé ispred zagrebaèke Katedrale Hermann Bollé roðen je 18. listopada 1845. godine u Kölnu gdje je zavr¹io realnu gimnaziju i vi¹u rajnsku obrtnu graditeljsku ¹kolu. S nepunih devetnaest godina, 1864. godine zapoèinje stjecati struènu praksu u graditeljskoj tvrtci svoga oca, a tri godine kasnije prelazi u atelier graditelja Heinricha Wiethasea. Od 1872. do 1879. godine radi kod poznatog beèkog arhitekta i restauratora Friedricha von Schmidta i to u odjelu za gradnje izvan Beèa. U tom razdoblju vi¹e puta boravi na studijskim putovanjima, pa tako na svome putu po Italiji, tijekom 1876. i 1877. godine, upoznaje Izidora Kr¹njavoga, koji æe s biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom utjecati na Bolléovu odluku da svoj profesionalni put nastavi u Hrvatskoj.U lipnju 1876. godine Hermann Bollé prvi put boravi u Hrvatskoj i to na gradili¹tu katedrale u Ðakovu. U rujnu iste godine izra¾ava spremnost da se trajno nastani u Hrvatskoj ukoliko su ideje oobnovi zagrebaèke prvostolnice zaista ozbiljne. U ljeto 1878. godine donosi konaènu odluku opreseljenju u Zagreb koju æe realizirati u jesen sljedeæe godine.U graditeljskom opusu Hermanna Bolléa tipolo¹ki su gotovo podjednako zastupljene stambene, javne kao i sakralne graðevine. Pokraj tih projekata bavio se nekim posebnim arhitektonsko-urbanistièkim zadaæama kao ¹to je sklop groblja na Mirogoju, dok va¾an segment njegova rada predstavljaju i restauratorski zahvati uglavnom vezani uz sakralnu arhitekturu. Sve do svoje smrti 17. travnja 1926. godine, Bollé æe izuzetno aktivno sudjelovati kako na arhitektonskoj tako i na cjelokupnoj kulturnoj sceni Zagreba i Hrvatske. Promi¹ljenim preno¹enjem beèkih uzora koje upotpunjuje prepoznatim talentom i kreacijom, Hermann Bollé sudjeluje u transformaciji Zagreba u moderni srednjoevropski grad kao i u formiranju njegovog metropolitanskog karaktera koji ga i danas odreðuje. Izvor: http://www.nijemci-zagreb.comhttp://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200510/6.pdfhttp://daz.hr/zad/
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Ante_Bruno_Busic
Posebni èlan

Postova: 240
|
 |
« Odgovor #5 : Listopad 20, 2008, 07:39:20 » |
|
30 godina od smrti velikog hrvatskog sina Ante Brune Bu¹iæa! VINJANI DONJI - U Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, 6. listopada 1929. godine roðen je Ante Bruno Bu¹iæ, hrvatski domoljub, karizmatièni prognanik iz 70-ih godina i politièki voða hrvatske emigracije. Ovog èetvrtka se navr¹ava punih 30 godina od njegove smrti u Parizu i ovaj tekst je omage domoljubu kao sjeæanje, nezaborav. Nije bio navr¹io ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pari¹koj ve¾i, iz zasjede sustigao metak plaæenog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom. Meðutim, Bruno je bio na ni¹anu jo¹ nekih obavje¹tajnih slu¾bi èijim dr¾avama nezavisna Hrvatska nije bila po volji. Vrlo je rano, veæ u sedmom razredu, prvi put do¹ao u sukob s re¾imom pa mu je zabranjeno ¹kolovanje u svim jugoslavenskim ¹kolama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao veæ 1965. godine. Zaposlio se u tvrtki Geoistra¾ivanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radnièkog pokreta. Iduæe godine osuðen je na kaznu zatvora zbog stajali¹ta suprotnih slu¾benoj ideologiji. Tada bje¾i u Austriju, ali se vraæa i ponovno radi u Institutu kod doktora Tuðmana. Odlaskom Tuðmana s mjesta direktora i Bu¹iæ mora napustiti Institut. To je vrijeme poèetka Hrvatskog proljeæa i Bruno se 1969. godine zapo¹ljava u novopokrenutom Hrvatskome knji¾evnom listu. Nakon ¹to je list prestao izlaziti, Bu¹iæ odlazi u Pariz. Vraæa se poèetkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika. Hrvatsko proljeæe do¾ivjelo je slom. Bu¹iæ je 12. prosinca 1971. uhiæen i osuðen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osuðen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju æe uskoro, i na vlastitim leðima, iskusiti na dubrovaèkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazoènosti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje pi¹e za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajuæi boravi¹ta. Promièe ono ¹to æe se poslije ostvariti: pomirenje sinova usta¹a i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske dr¾ave. Bavi se promid¾bom u Hrvatskome narodnom vijeæu, no èitavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji æe postati idolom borbe za hrvatsku slobodu. S pari¹koga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, meðu braæu koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli. BRUNO hvala ti jo¹ jednom za sve ¹to si uèinio za svoju i za na¹u Hrvatsku..!!Nije bio navr¹io ni 40-tu godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pari¹koj ve¾i, iz zasjede sustigao metak plaæenog ubojice, vjerojatno UDBE, zloglasne jugoslavenske policije koja je, premda je mijenjala nazive, zauvijek ostala poznata pod tim imenom. Meðutim, Bruno je bio na ni¹anu jo¹ nekih obavje¹tajnih slu¾bi èijim dr¾avama nezavisna Hrvatska nije bila po volji. Vrlo je rano, veæ u sedmom razredu, prvi put do¹ao u sukob s re¾imom pa mu je zabranjeno ¹kolovanje u svim jugoslavenskim ¹kolama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao veæ 1965. godine. Zaposlio se u tvrtki Geoistra¾ivanje, a sredinom 1965. godine dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radnièkog pokreta. Iduæe godine osuðen je na kaznu zatvora zbog stajali¹ta suprotnih slu¾benoj ideologiji. Tada bje¾i u Austriju, ali se vraæa i ponovno radi u Institutu kod doktora Tuðmana. Odlaskom Tuðmana s mjesta direktora i Bu¹iæ mora napustiti Institut. To je vrijeme poèetka Hrvatskog proljeæa i Bruno se 1969. godine zapo¹ljava u novopokrenutom Hrvatskome knji¾evnom listu. Nakon ¹to je list prestao izlaziti, Bu¹iæ odlazi u Pariz. Vraæa se poèetkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika. Hrvatsko proljeæe do¾ivjelo je slom. Bu¹iæ je 12. prosinca 1971. uhiæen i osuðen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. godine. Osuðen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju æe uskoro, i na vlastitim leðima, iskusiti na dubrovaèkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazoènosti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje pi¹e za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajuæi boravi¹ta. Promièe ono ¹to æe se poslije ostvariti: pomirenje sinova usta¹a i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske dr¾ave. Bavi se promid¾bom u Hrvatskome narodnom vijeæu, no èitavo ga vrijeme prate agenti i 16. listopada 1978. pucaju u onoga koji æe postati idolom borbe za hrvatsku slobodu. S pari¹koga groblja Le Pere Lachaise njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Mirogoj, meðu braæu koji su u Domovinskome ratu dostigli plemenite Brunine zamisli. http://www.poskok.info/Drustvo/In-Memoriam-30-godina-od-smrti-velikog-hrvatskog-sina-Ante-Brune-Busiaa.html
|
|
|
Evidentirano
|
|
|
|
Ante_Bruno_Busic
Posebni èlan

Postova: 240
|
 |
« Odgovor #6 : Listopad 25, 2008, 00:41:40 » |
|
Ivo Pukaniæ roðen je 21. sijeènja 1961. godine u Zagrebu. Novinarstvom se bavi od svoje osamnaeste godine. Nakon diplomiranja na Fakultetu politièkih nauka, radi u Vjesnikovim izdanjima a 1991. godine poèeo je raditi u tjedniku Globus kao urednik. Krajem 1995. godine s grupom novinara napu¹ta EPH i osniva Nacional, u kojem je glavni urednik do 2000. godine. Danas je predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njenih vlasnika. Progla¹en je novinarom godine 1999. godine. Nakon toga dobio je jo¹ nagradu Hrvatskog novinarskog dru¹tva i za istra¾ivaèko novinarstvo 2000. godine i nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. godine. O¾enjen je i otac je jednog djeteta. http://www.nacional.hr/en/articles/author/35/
|
|
|
Evidentirano
|
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #7 : Listopad 07, 2009, 23:35:08 » |
|
Dan neovisnosti Dan neovisnosti, 8. listopada, dan kada su, prije 18 godina, zastupnici na sjednici donijeli povijesnu odluku o prekidu dr¾avno-pravnih veza s biv¹om Jugoslavijom. Time je, ostvarena stoljetna te¾nja hrvatskog naroda da ¾ivi u samostalnoj i neovisnoj dr¾avi. U ratu koji nam je bio nametnut ljudi su dali svoju mladost, zdravlje i ¾ivote a njihova ostav¹tina na¹a je sloboda. Foto: http://www.morh.hr
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #8 : Listopad 08, 2010, 09:20:24 » |
|
8. listopad – Dan neovisnosti Kud god je u pro¹losti Hrvatska pogledala, vidjela je jaèe ili ekonomski moænije susjede: Njemaèko Carstvo i Austriju, Otomansko Carstvo i Mletaèku Republiku, u pro¹lom stoljeæu, ekspanzije ¾eljnu Italiju, èak i prije nekoliko godina prejaku Ex-Jugoslaviju. Od te slabosti su Hrvati ojaèali, prijetnja stvara koheziju*! Branitelji na Plitvicama Hrvati danas slave 8. listopad – dan neovisnosti, osloboðenje od nepravde i strane dominacije. 8. listopad je odluèujuæi datum povijesnog znaèaja za Hrvatsku. Mi Hrvati slavimo ovaj dan sa Hrvatima ¹irom svijeta i to je potrebno. Mi, samo i mi moramo biti krojaèi na¹e buduænosti, na¹ega morala i na¹ega osjeæaja za pravdu. 8. listopad je za sve nas, dan sjeæanja na ono ¹to su ljudi morali trpjeti. On je takoðer dan koji nas podsjeæa na tijek na¹e povijesti. Nesmijemo zaboraviti koliko je Hrvatska ¾rtvovala za svoju neovisnost; bombardiranje, pljaèke, zapaljena sela, beskuænici i izbjeglice ¹irom svijeta. Svaki Hrvat je, na neki naèin, postao od 1991., ponovo ¾rtva. Veæina Hrvata bila je spremna dati svoj ¾ivot za svoju neovisnost. Danas znamo da sve to nije bilo uzaludno i besmisleno, iako su mnogi izgubili svoje najmilije i stajali pred ru¹evinama svojih domova. Pogled unatrag je bolan; 12 000 Hrvata je izgubilo ¾ivot u borbi protiv neljudskog rata neprijatelja. Nitko neæe zaboraviti te¹ke patnje Hrvata koje su 8. listopadu slijedile. Mi doista imamo razloga da slavimo 8. listopad jer to je bio pravi put u neovisnost i koji je sjeme nade za bolju buduænost. 8. listopad je dan sjeæanja. Sjetiti se znaèi; nezaboraviti domoljube kao Starèeviæa, Radiæa i druge, nezaboraviti sve na¹e ¾rtve koje su dale ¾ivot za stoljetni san – neovisnost. Sjetimo se danas u ¾alosti svih mrtvih od rata i tiranije. Sjetimo se posebno dijece koja su ostala bez roditelja, protjeranih i muèenih. Sjetimo se Plitvica, Vukovara, Dabra ... silovanja i pljaèke, muèenja, gladi i bijede, patnje kroz strah od uhiæenja i smrti, patnje i gubitak svega. Sjetimo se razaranja Hrvatske. Sjetimo se hrvatskih ¾ena koje su oplakale svoje oèeve, sinove, mu¾eve, braæu i prijatelje, koje su silovane, zaklane i kojima se za grob ne zna. Milo¹eviæevu nedose¾nu mr¾nju i neprestano kr¹enje ljudskog dostojanstva, Hrvati su platili krvlju. Sjeæanje je iskustvo, to iskustvo stvara nadu. Sjetimo se Hans-Dietrich Genschera – Njemaèke, Amerike i mnogih drugih koji su nam u to vrijeme pomagali. Sjetimo se Hrvata u dijaspori koji su nas svojim privatnim sredstvima podr¾avali. 8. listopad 1991. je poèetak Hrvatske slobode i ljudskog dostojanstva. Svatko voli svoju domovinu, tu se Hrvati ne razlikuju od drugih naroda. 8. listopad je dan s kojim smo dobili i hrvatske putovnice, s kojima su nam vrata u svijet otvorena i za koje nam na¹ neprijatelj zavidi. Kada razmi¹ljam o tome ¹to je na¹ neprijatelj sa razaranjem Hrvatske postigao onda nemam odgovora. _________________________ * Kohezija (politièka) u politici i gospodarstvu povezanost dr¾ave i naroda protiv vanjskih neprijatelja i smetnji. Marica Hrvatska putovnica
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Ante_Bruno_Busic
Posebni èlan

Postova: 240
|
 |
« Odgovor #9 : Listopad 08, 2011, 03:22:21 » |
|
Svim Hrvaticama i Hrvatima èestitamo Dan neovisnosti. Sjetimo se svih onih koji su kroz povijest, ¾rtvovali svoj ¾ivot da bi danas imali slobodnu i nezavisnu dr¾avu Hrvatsku. 8.10.1991 g. Hrvatski Sabor je utvrdio da Republika Hrvatska vi¹e ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotada¹nje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime biv¹e federacije, koja vi¹e, kao takva, ne postoji. Bio je to dan kada je Hrvatska iza¹la iz tamnice naroda SFRJ i postala nezavisna i samostalna. Ujedno, danas je prilika da svi zajedno razmislimo da li æemo svojevoljno ukinuti ovaj dan, da li æemo poni¹titi odluku Hrvatskog Sabora iz 1991. g., da li æemo obezvrijediti sve ¾rtve koje smo dali u borbi za neovisnost i bezglavo odreæi se svoje neovisnosti i pristupiti EU? I zato, na referendumu, recite NE - EU ! NE ukidanju vlastite neovisnosti ! NE ucjenama i hap¹enju na¹ih heroja! EU - NE ! http://www.hsp-zagreb.com/predsjednik/436-cestitka-povodom-dana-neovisnosti
|
|
|
Evidentirano
|
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #10 : Listopad 08, 2011, 13:26:32 » |
|
Dan neovisnosti Nezavisnost ili neovisnost stanje je nacije ili dr¾ave, u kojoj njezini stanovnici samostalno donose odluke na podruèju svog teritorija. http://hr.wikipedia.org/wiki/NezavisnostNa dana¹nji dan Hrvati su ¾rtvovali svoj ¾ivot za svoju neovisnost i djelomièno ju realizirali. Taj dan odlikuje Hrvate zbog hrabrosti "ustati se" protiv tuðih interesa. Ali taj dan treba da nas podsjeti, da neovisnost nije samo "dr¾avna neovisnost u meðunarodnom pravu" nego borba koja ne smije stati na granicama na¹eg teritorija. Neovisnost stoji i za: 1. ekonomsku sigurnosti 2. individualnu odgovornost 3. obranu meðusobnih utjecaja 4. slobodu misli i govora 5. slobodu protesta i kretanja (1) Dali broj nezaposlenih i onih koji kreditima financiraju svoj standar negovori suprotno? (2) Dali korupcija u na¹oj zemlji govori o individualnoj odgovornosti? (3) Dali predizborna la¾na obeæanja pojednih politièara govore o individualnoj odgovornosti? (4) Kako se branimo protiv utjecaja politike na na¹u individualnu slobodu? (5) Kako se branimo protiv utjecaja Crkve na na¹ moral? (6) Dali smo stvarno slobodni misliti – glasno misliti – a da ne izgubimo radno mjesto i slobodu kretanja? Neovisni smo tek onda kada smo emancipirani, odgovorni i svoj vlastiti gospodar. Neovisnost je luksuz koji si samo genije mogu dozvoliti ®elim svima graðanima Hrvatske neovisnost od druge-treæe ... osobe kao i financijsku i vjersku neovisnost - slobodu. Va¹a Marica
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #11 : Listopad 18, 2011, 22:44:45 » |
|
19. listopad 1941., Zagreb
Pismo Centralnog komiteta Komunistièke partije Hrvatske Okru¾nom komitetu KPH za Karlovac kojim se potvrðuje formiranje Kotarskih komiteta KPH za Gradac i za Kladu¹u, obavje¹tava o formiranju Glavnog ¹taba NOP odreda Hrvatske i imenovanju njegovih èlanova, o izmjenama komandnog kadra u ©tabu NOP odreda Korduna i Banije i izmjenama u sastavu Operativnog partijskog rukovdstva pri Okru¾nom komitetu KPH za Karlovac. Obja¹njava ustrojstvo ¹tabova u NOP jedinicama i naèin ukljuèenja omladine i NOP odrede, tra¾i se izvoðenje obuke sa novomobiliziranim borcima.
Original, pisan rukom, latinicom, 21 X 15 cm, 1 list IHRPH, Zgb, KP-186/15 Objavljen u Zbornik VII, tom V, knj. 1, dok. br. 71, str. 208—210
_____________________________ 1 Mjesto nastanka dokumenta utvrðeno je na osnovu tada¹njeg sjedi¹ta Centralnog komiteta KPH 2 Pismo je napisao Andrija Hebrang
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #12 : Listopad 18, 2011, 22:45:44 » |
|
19. listopada 1943., Mljet
Likvidacije petorice Mljeèana, koje su lokalni partizani bez ikakva sudskog postupka ubili, baciv¹i ih u samostanske hambare 19. listopada 1943. Tada su ubijeni mjesni sveæenik, troje civila i jedna trudna ¾ena.
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
Ante_Bruno_Busic
Posebni èlan

Postova: 240
|
 |
« Odgovor #13 : Listopad 19, 2011, 01:47:44 » |
|
Bruno Ante Bu¹iæ, sin Josipa i Ane roðene Petriæ, roðen je 6, listopada 1939. godine u Vinjanima kod Imotskog. Majku je izgubio rano, a otac koji je bio odvjetnik umire 1964. godine. Gimnaziju je pohaðao u Imotskom i zavr¹io 1960. u Splitu. Veæ 1964. godine diplomirao je gospodarske znanosti na Zagrebaèkom Sveuèili¹tu, a slijedeæe godine radi u Institutu za historiju radnièkog pokreta Hrvatske II Zagrebu. Jedan je od najistaknutijih djelatnika Hrvatskog proljeæa. Bruno Bu¹iæ je pisao u brojnim listovima i èasopisima: Polet, Hrvatski knji¾evni list, Vidik, Studentski list. Kritika, Dubrovnik, Hrvatski tjednik. Svaèiæ, Knji¾evni zbornik Zajednice samostalnih pisaca TIN. U emigraciji je od rujna 1975. godine, gdje pi¹e u raznim listovima a 1978. godine sa svojim suradnicima pokreæe vlastiti, Hrvatski list. Priredio je i napisao predgovor knjizi: Ivan Bu¹iæ -Ro¹a, Hajduèki haramba¹a, Liber Verlag, Mainz 1977., stranica 160. 1Kobna noæUdba je dugo planirala atentat na Bu¹iæa. Kobne veèeri, 16. listopada 1978., Bu¹iæ je bio u Parizu. Tri dana prije nekamo je putovao izvan Francuske, a uoèi ubojstva oti¹ao je na neki sastanak. S kime se Bu¹iæ sastajao tih dana, nije ustanovljeno. Pretpostavka je da su i ti sastanci bili dio plana o ubojstvu. Bu¹iæ je u Parizu odsjeo kod starog i pouzdanog Hrvata Petra Brnadiæa, u pari¹koj èetvrti Bellevilleu 57. Bu¹iæ se vraæao poslije 23 sata. Ubojica je èekao u blizini i kada je Bruno zakoracio u mraèno dvori¹te, jugoslavenski je atentator pucao u Bu¹iæa s leða, iz pi¹tolja, kako je u istrazi ustanovljeno, kalibra 7,65, standardna naoru¾anja jugoslavenske vojske. Okolni stanari èuli su pucnjeve i tiho zapomaganje. Jedna stanarka, Hrvatica po imenu Èaèko, vidjela je ubojicu - “oni¾u osobu u koznom kaputu kako se povlaèi na ulicu i nestaje iza neosvijetljena ugla”. Bu¹iæev domaæin Petar Brnadiæ dotrèao je u dvori¹te, kleknuo do njega, podigao mu glavu i, osjetiv¹i krv na rukama, upitao: “Bruno, tko te ubi?” Bu¹iæ je poku¹ao ne¹to reæi, ali ga je snaga napustala. Umro je desetak minuta poslije.Bu¹iæev pogreb u Parizu podsjeæao je na opro¹taje od dr¾avnika. Na ispraæaj je do¹lo tisuæe Hrvata iz cijeloga svijeta. Njegov je grob bio prekriven stotinama vijenaca u nacionalnim bojama. No, njegova uspomena u svijesti Hrvata i njegovo mjesto u hrvatskoj borbi za neovisnost veæi su od materijalnih obilje¾ja. Bu¹iæeva je smrt, koliko je god te¹ko pala svakome hrvatskom domoljubu, toliko bila poticaj da se za pravedan cilj nikada ne posustaje i ne predaje. 2 Original Brunino pismo od 17.VI.1978 poslano iz Londona 3Izvor: __________________________________ 1 Nakladnik: Hrvati iz Vancouvcra. B. C . Kanada Rudolf Arapoviæ Washington. D. C. 1979 2 http://www.hic.hr/dom/266/dom02.htm3 http://kresounitedstates.spaces.live.com/blog/cns!3A407CFFE2531632!1535.entry kako sam ovo propustio heheeh
|
|
|
Evidentirano
|
|
|
|
Marica
Administrator

Postova: 7768
|
 |
« Odgovor #14 : Listopad 31, 2013, 08:52:36 » |
|
|
|
|
Evidentirano
|
Jedna ruka drugu pere
|
|
|
|