CRO-eu.com
Lipanj 26, 2019, 07:56:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hidrocentrala u Svici  (Posjeta: 8918 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Listopad 04, 2008, 00:31:41 »


HIDROCENTRALA U ŠVICI

Tužni ostatci hidrocentrale na Skeli u Švici pobuđuju pažnju svakog prolaznika kojeg put namjeri u ili kroz Švicu.


A sve više je i mladih Švičana koji imaju pokoju informaciju od starijih sumještana kada je ova hidrocentrala sagrađenja, do kada je radila i tko se sve njome koristio.

O hidrocentrali u Švici ima pokoji sporadični napis, no ništa sistematizirano.
Tome treba poslužiti ovaj članak i rasvijetliti davne pokušaje korištenja hidropotencijala rijeke Gacke u proizvodnji struje.

PRVI NEUSPJELI POKUŠAJI ISKORIŠTAVANJA RIJEKE GACKE

Već početkom 20. stoljeća pojavile su se ideje kako iskoristiti potencijal rijeke Gacke za proizvodnju električne energije.

Mnogi koji su kao turisti krajem 19. stoljeća dolazili u Švicu, bili su osupnuti ljepotom njezinoga slapa, prekrasnim mlinicama, pilanama i koševima ali i obiljem vode.

Temeljem toga u nečijim glavama pojavila se ideja kako slapove u Švici iskoristiti u proizvodnji struje. Prvi pokušaj je bio samim početkom 20. stoljeća kad se smijeralo otkupiti mlinicu Petra Grčevića na lijevoj obali Gacke i napraviti hidrocentralu. Očito da zbog nemogućnosti dogovora i manjka poduzetništva domaćeg čovjeka ova ideja nije nikada ostvarena.1

Drugi ozbiljnije pokušaj bio je 1908. godine.

Za iskorištavanje vode rijeke Gacke u Švici utemeljeno je iste godine trgovačko društvo u Rijeci. Antun barun Sesseler - Herringer iz Čabra, Adolf barun Pittel iz Beča, Luigi Faccononi iz Beča, Emelio Cimadori - ravnatelj Audisina Werke iz Trsta, geodet Andrea Gira - građevinski poduzetnik iz Trsta i Vincenze pl. Terzi inženjer iz Rijeke - osnovali su Societa del Literale per impianti idroellektrici.2

Društvu su se namjeravali priključiti i neki hrvatski kapitalisti iz Rijeke ali i drugih hrvatskih krajeva.3

Ovo društvo je među prvima uvidjelo potencijal rijeke Gacke,


___________________________________________
1 I. Šarinić: Spomenica Obće pučke škole u Švici, str. 206.
2 I. Šarinić: Narodne novine, Zagreb, br. 138, Prvotne predradnje za električnu centralu u Švici
3 I. Šarinić: Spomenica Obće pučke škole u Švici, st. 82.








_______________ 1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Listopad 04, 2008, 00:35:15 »


ali ne samo skromni potencijal slapa, već mnogo sveobuhvatnije, što će pokazati njihov pristup, istraživanje i planovi.

Društvo je namjeravalo vodu iz Švice odvesti tunelom (dugim 20 km) između Švičkog i Konjskog jezera (ispod Švičkog vrha) sve do Brloga, spojiti ga sa sjevernim krakom rijeke Gacke i s visine od 400 m nad morem spustiti u Spasovac.4


Planiralo se da bi na taj način dobili vodenu snagu od 80.000 KS (konjskih snaga). U toj namjeri počelo je pregovarati s općinskim zastupstvom u Otočcu. Paralelno s tim, društvo se bacilo na određena istraživanja. Tijekom ljeta i jeseni 1908. g. mjerenja je provodio ing. Carl Borione s pomoćnikom Petrom Schwartzom. Mjerio se vodostaj Gacke i Dolnjeg Švičkog jezera.

Mjerni instrument je bio postavljen uz kameni most. No, nije se mjerilo samo u Švici, predmetom obrade je bila cijela rijeka Gacka, ali i dio Senjskog bila i Velebita. Nakon mjerenja sačinjen je elaborat i 30. porosinca 1908. u Otočcu je provedena danas bismo rekli 'javna rasprava'.

Na temelju te rasprave i zapisnika, županijska oblast u Gospiću je 20. siječnja 1909. izdala dozvolu društvu da iskorištava vode rijeke Gacke i Doljnjeg Švičkog jezera uz ispunjenje određenih obveza.5

A te obveze su se sastojale od tri glavna zahtjeva


_____________________________________________
4 I. Šarinić: Narodne novine, Zagreb, br. 138, Prvotne predradnje za električnu centralu u Švici
5 Ibid.








_______________ 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Listopad 04, 2008, 00:42:11 »


zastupstva otočke općine: da društvo sagradi dvije tvornice u Otočcu i jednu u Švici - u kojoj bi se zaposlilo oko 600 radnika. Bilo je još nekih manjih zahtjeva.6

Nakon dobive dozvole, društvo je počelo otkupljivati zemljište u Doljnjem Švičkom jezeru i to po dvojakoj cijeni, privatnim posjednicima je plaćalo tri krune po čhv, a općini za njeno zemljište (dno jezera koji nije bilo u privatnom posjedu) jednu krunu po čhv.7

Namjera im je bila otkupiti sve zemljište kako ne bi bilo nikakvih imovinskih smetnji za iskorištavanje Gacke i jezera. Nekoliko vlasnika zemljišta je dobilo isplatu, čak i jedan vlasnik mlinice.8


Istraživanja su marljivo provođena i 1909. godine. U društvu je došlo do određenih promjena u projektu. Zatražilo je preinaku dozvole za iskorištavanje Gacke. Ponovno je otvorena 'javna rasprava' 21. prosinca 1909. godine u školi u Švici. Raspravi su prisustvovali članovi društva, koje je promjenilo naziv Adriatique Electricite, predstavnici županije, oblasti i općine te nešto građana.9

Sljedeće godine nije bilo nikakvih aktivnosti. Tek 20. lipnja 1911. izdana je društvu na izmijenjeni projekt koncesija. Nakon dobivene koncesije društvo je nastavilo određena mjerenja u Švici i okolici od 15. rujna do 6. prosinca.

Mjerenja su vršili dr. Bela pl. Gnoth, Imre Kreisler i Bela Grlünwald, a rad je koordinirao Karlo pl. Grosschmid. Grosschmid je s ing. Goszom obavljao mjerenja na Senjskom bilu, upravo ondje gdje bi se tunel trebao spuštati prema moru.lO Grosschmid i Grösza postavili su mjemi instrument u Dolnjem Švičkomjezeru iza Bezdanke (Perinke) radi praćenja vodostaja.

Mjerenje vodostaja u Jezeru i na švičkom mostu obavljao je Ilija Šarinić za naknadu od 40 kruna mjesečno.11

Adratique Electricite je nastavilo s intenzivnim istraživanjima 1912. godine.
Mjerenja su obavljena od 19. rujna do kraja listopada. Na terenu su bili inženjeri dr. Bela Gnoth i Antun pl. Draganić. Ova obimna istraživanja imala su svojih razloga. Naime društvo je počesto mijenjalo i prilagođavalo projekt. Te godine bio je u opticaju posljednji i konačni projekt.

Gacku su namjeravali odvesti od sredine vodopada otvorenim kanalom rubom Dolnjeg Švičkog jezera, a dalje tunelom u Vlašku dragu kod Svetog Jurja.I2

Sve predradnje do konačnog elaborata društvo su stajale oko 500.000 kruna.


_______________________________________-
6 I. Šarinić: Spomenica obće pučke škole u Švici, str. 82.
7 Ibid.: str. 82.
8 I. Šarinić: Narodne novine, Zagreb, br.138, Prvotne predradnje za električnu centralu u Švici
9 Ibid.
10 Ibid.
11 I. Šarinić: Spomenica Obće pučke škole u Švici, str. 98.
12 I. Šarinić: Narodne novine, Zagreb, br. 138, Prvotne predradnje za električnu centralu u Švici









_______________ 3.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Listopad 04, 2008, 00:50:39 »


Kad je društvo zgotovilo elaborat, održana je i treća 'javna rasprava' u Otočcu 24. travnja 1913. godine. Županijska oblast u Gospiću je 6. kolovoza iste godine društvu dala koncesiju na iskorištavanje rijeke Gacke.13

No, čini se da iskorištavanje Gacke od strane Adriatique Electricite nije prošlo samo tek tako. Shvativši da je ovo društvo veoma duboko zagazilo u projekt, pojavile su se određene domaće snage koje je također interesirala koncesija, a postavljali su se i upiti treba li iskorištavanje Gacke prepustiti jednom stranom društvu.

U tome je prednjačio Zagreb, a preko svog poglavarstva zatražio je od Vlade da se njemu dodijeli koncesija ne samo na Gacku već i na Liku, jer bi se spajanjem te dvije rijeke dobila ogromna vodena snaga od 125.000 KS. Za slučaj da se to ispunilo, to bi bila tada najveća hidrocentrala u srednjoj Europi.14

Potporu tome dala je i trgovačko - obrtnička komora u Senju i gradsko zastupstvo Senja naglašavajući da koncesiju trebaju dobiti konzorcij primorskih i gacko-ličkih općina pod vodstvom grada Zagreba.

Također ističu da će protiv koncesije Adriatique Electricite podnijeti žalbu.15 No, ni društvo Adriatique Electricite nije mirovalo. I ono je uložilo prosvjed protiv dodjeljivanja koncesije gradu Zagrebu, ističući daje dobilo valjanju koncesiju 1911. godine na Gacku.

Jer grad Zagreb je također dobio koncesiju 1. kolovoza 1911. za predradnje na iskorištavanju voda rijeke Like za proizvodnju električne energije. Čini se da je grad Zagreb mogao i uspjeti u dobivanju koncesije na rijeku Gacku, ali da je grješkom izostavljena Gacka u njihovom zahtjevu pošto je istaknuta samo rijeka Lika.16

Gradnja hidrocentrale i svi drugi radovi na dovođenju vode trebali su početi 1914. No Prvi svjetski rat je sve prekinuo. Je li Adriatique Electricite poduzimala neke pravne radnje u vrijeme rata nije poznato.

Hrvatska vlada je konačko ukinula koncesiju pošto Adriatique Electricite nije u roku otpočela s izgradnjom hidroelektrane iskorištavajući vode Gacke. Hrvatski sabor je čak donio zakon po kojem su počele predradnje za iskorištavanje ne samo rijeke Gacke već i Like. Te predradnje su bile do kraja Prvog svjetskog rata dogotovljene i osigurano je više milijuna zlatnih kruna za početak rada. 17

1918. su tijekom ljeta vršena određena ispitivanja. Nadzor su vršili ing. Rajmunt Fantonio i prof. Šumarskog fakulteta Pavao Horvat. Također 1919. su početkom lipnja ispitivanja vršili: Viktor pl. Jonelli, Antun Štimac i Milivoj Frković. 4. kolovoza iste godine na ispitivanje su došli: Pavao Horvat, Dušan Gjurkić i Josip Rugola - apsolvent iz šumarstva, Stipe Šurić i Zvonimir Pere - student šumarstva, neki Adanović - student tehnike te Muharem Mujagić i Ibrahim Šuljić - studenti geodezije. Mujagić i Šuljić su stanovali u Ponorima.

______________________________________
13 Ibid.
14 I. Šarinić: Spomenica Obće pučke škole u Švici, str. 106, 107.
15 I. Šarinić: Narodne novine, Zagreb, br. 138, Prvotne predranje za električnu centralu u Švici
16 Ibid.
17 Raimond Fantoni: Kratak opis osnove za iskorišćenje vodene snage Gacke i Like, Lički kalendar, Zagreb 1934, str. 57.








_______________ 4.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Listopad 04, 2008, 01:00:44 »


No zbog opasnosti da ne bi doživjeli neugodnosti zbog svoje vjeroispovijesti među pravoslavnim življem, nazivali su se Milan i Stojan. Tako Ponorčani nisu nikada saznali da su pružili stan i hranu dvojici muslimana.18



Skica iskorištavanja hidropotencijala rijeke Gacke i Like po planovima iza Prvog svjetskog rata. (Klikni na fotografiju da se poveća)

Po novom projektu, iskorištavanje rijeke Gacke bilo je zamišljeno nešto drugačije od prijašnjih planova. Naime, smijeralo se ukinuti sjeverni krak Gacke i svu vodu usmjeriti prema Švici. Prije ulaska Gacke u Gornje Švičko jezero vodotok bi se pregradio branom na 447 m nad morem.

Odatle bi se voda otvorenim kanalom i oko 2 km dugim tunelom vodila do Dolnjeg Švičkog jezera. Tunelom se smijeralo rijeku Liku dovesti do sameŠvice. Tunel bi izlazio negdje na polovici Dolnjeg Švičkogjezera (na kraju Kranjskog sela).

Na tom izlazu planiralo se sagraditi hidrocentralu.

Izlaskom vode iz hidrocentrale, Lika bi se spajala s Gackom te odvodila dalje što otvorenim kanalima što tunelima do Primorja (ukupna dužina 23 km do vodospreme na Velebitu).

Dolnje Švičko jezero bi ostalo, služilo bi kao rezervoar vode za izravnavanje godišnjih kolićina. Planiralo se zatvoriti ponore na dnu jezera i po potrebi pumpama ubacivati vodu u kanal kad bi Gacka imala manji vodostaj.19

Gradnja švičke hidrocentrale planirala se na rijeci Liki prije spajanja s Gackom. Ostvario bi se pad od 22 m, s količinom vode od 14 m3 u sekundi dobila bi se snaga elektrane od 3300 KS.20

Prema tome, i ovim projektom Gacka bi se bitno osakatila. Nestao bi sjeverni krak Gacke, nestalo bi Gornjeg Švičkog jezera i starog vodotoka od Gornjeg jezera do slapa, nestao bi slap, nestale bi mlinice, pilane, koševi i stupe.

GRADNJA HIDROCENTRALE NA SLAPU

Niti projekt stvoren u novonastaloj državi nije ostvaren. Svi projekti gradnje velike hidrocentrale propali su. Kako nije bilo moguće ostvariti ove projekte, općina Otočac je svojim skromnim sredstvima pristupila gradnji male hidrocentrale na Skeli u Švici, sve to na inicijativu načelnika Dane Miletića početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Za ovu namjenu je općina Otočac dobila pripomoć Kraljevske banske uprave u Zagrebu.21

Hidrocentrala se gradila na zemljištu zadruge Vuksan kbr. 164 iz Ponora na mjestu gdje je stajala njihova stara pilana i mlin i gdje su Vuksani imali pravo na iskorištavanje vodnog dobra. 25. lipnja 1934. g. sklopljen je ugovor između zadruge Vuksan, zastupane po Petru Vuksanu i općinske uprave u Otočcu, zastupane po rečenom Dani Miletiću.

____________________________________________
18 I. Šarinić: Spomenica obće pučke škole u Švici, str. 164.
19 Ibid., str. 57.
20 Ibid., str. 60.
21 N. Grozdanić: Spomenica obće pučke škole u Švici, str. 321.








_______________ 5.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Listopad 04, 2008, 01:11:56 »





Klikni na fotografiju da se poveća

Fotokopija ugovora između Općine Otočac i zadruge Vuksan iz 1934. g.

Ugovor je regulirao da općinska uprava smije na Vuksanovom vodnom dobru sagraditi elektranu koja će koristiti vodenu snagu koju je do tada koristila pilana i mlin zadruge Vuksan.

Općinska uprava se obvezala davati trajno i besplatno struju zadruzi za mlin od pet kamenova i pilu od tri 'pleha'. Isto tako je dužna davati zadruzi besplatnu rasvjetu za njihove objekte na Skeli od 15 rasvjetnih mjesta (lO kom. po 25W i 5 kom po 40W). Ugovor sadrži još nekoliko manjih ugovornih obveza prema zadruzi Vuksan.22

Prvi radovi na gradnji su otpočeli 15. lipnja 1935. g. Radovima je rukovodio elektrotehnički inženjer Kompanec.23

Gradnja je tekla dosta brzo. Sagrađena je oveća kuća na kat u koju su smještene turbine tipa Francis. Nikakav posebni dovodni i odvodni kanal nije bio građen. Centrala je koristila vodu na jednak način kao prethodna Vuksanova pilana i mlinica. Količina vode koja je pokretala turbinu centrale bila je više nego skromna - 1,19 m3/sek. Snaga joj je bila 105 KS uz 340 okretaja u minuti.24

Turbina je bila Voith - St. Pölten, a trofazni generator BBC od 100 kVA, 400 V i 50 Hz.25

U probni rad centrala je puštena 14. prosinca 1935. g.26


Kapacitet elektrane je za tadašnje potrebe bio prevelik zbog male potrošnje struje. Osim nekoliko rasvjetnih tijela na Vuksanovim objektima, drugih potrošača nije niti bilo.

Obveza snabdjevanja strujom Vuksanove pilane i mlinice otpočela je tek 1936. g. kad je zadruga napravila novu pilanu. Stoga se poradilo na tome da se iskoristi kapacitet centrale pa je uvedena javna rasvjeta na Skeli u Švici.

Domaćinstva u Švici su slabo uvodila rasvjetu, za siromašne ljude je to bio skup poduhvat.

U to vrijeme je postavljen prvi dalekovod u Gackoj, Lici i Krbavi u dužini od 5,5 km, i to od Švice do Otočca. Dalekovod je bio 10 kV, na drvenim stupovima i sa željeznom žicom.27 T
ako je Otočac dobio jeftiniju i kvalitetniju struju za domaćinstva i javnu rasvjetu.28

U vrijeme Drugog svjetskog rata centrala u Švici je mahom radila. Bilo je manjih zastoja. Odlaskom partizana krajem siječnja 1944. u Gacku su došli Nijemci. Preuzeli su kontrolu i nad cenrtralom u Švici.

______________________________________________

22 Zahvaljujem se gđi Ruži Biondić (r. Vuksan) na davanju na uvid prijepisa ugovora, nekih fotografija i obavijesti u vezi gradnje i rada centrale.

23 N. Grozdanić: Spomenica obće pučke škole u Švici, str. 321. 24 Ibid., str. 321.

25 Marković, Prpić, Plic i Busatto: Razvoj elektrifikacije Hrvatske, 1. dio, Zagreb 1984., str. 102. 26 N. Grozdanić: Spomenica obće pučke škole u Švici, str. 321.

27 Eletrifikacija Like - Monografija, Gospić 1962., str. 10,; kazivanje Ivana Žubrinića iz Otočca.

28 Grad Otočac je imao struju od 1930. g. Franjo Šnidarčić je imao elektranu s dizel agregatom od 25 kVA za niskonaponsku mrežu grada. Priključna vrijednost trošila bila je za rasvjetu 42 kW. Struju je od Šnidarčića kupovala općina po cijeni od 4,5 dinara, a prodavala potrošačima po 8 dinara za kWh (podatak za 1931. g.).








_______________ 6.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Listopad 04, 2008, 01:16:20 »




Joso Šimunić i Rudolf Žubrinić na montaži
postrojenja u švičkoj centrali 1952. g.

Za rukovoditelja centrale, odnosno direktora Električne centrale Otočac, kako se zvalo poduzeće, postavlili su Marka Žubrinića, tehničara iz Šumećice. Isti je osposobio transformator centrale i struja je ponovo potekla za Otočac. Iste godina električna mreža je dovedena u Kranjsko selo i Gornju Švicu.

Do samog kraja rata centralu su nadzirala tri njemačka vojnika. Služila im je za punjenje akumulatora za njihova vozila. Na odlasku, Nijemci su htjeli minirati centralu. Već je bio priređen eksploziv. No zalaganjem Luke Vuksana, u čijoj su kući spomenuta trojica Nijemaca stanovala, centrala je pošteđena. Onesposobljena je za rad manjim kvarovima.

Dolaskom u Švicu partizani su također pridonijeli onesposobljavanju centrale, poskidali su kožno remenje odnijevši ga sa sobom za potšivati 'coklje'.

Stabiliziranjem ratnih prilika trebalo je osposobiti centralu za rad. Dio skivenog remenja imao je Luka Vuksan, a dio je nabavljen u Otočcu. Za rukovoditelja poduzeća, promijenjen mu je naziv u Električno poduzeće Otočac, postavljen je Marko Žubrinić koji je otklonio ostale kvarove pa je centrala nastavila s radom.29

Partizanska država nije bila spremna poštovati prijeratni sklopljeni ugovor sa zadrugom Vuksan. Poništeno je pravo zadruge da 'trajno' dobiva besplatnu struju kao naknadu za izgubljenio vodno dobro. Spor je trajao preko tri godine na štetu zadruge Vuksan.

Centrala u Švici je u nekoliko poratnih godina proizvodila dovoljnu količinu struje. No, industrija u Otočcu je jačala i potrebe su bile sve veće. 1946. g. kilometarskim dalekovodom je dovedena struja do otočke ciglane, 1952. struja je dovedena do DIP-a Otočac, a 1953. priključena je i kožara Otočac.30


____________________________________________
29 Marko Žubrinić je bio direktor do 1952. g. kad je bez ikakvog obrazloženja umirovljen.
30 Elektrifikacija Like - Monografija, str. 10.








_______________ 7.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Listopad 04, 2008, 01:29:38 »


Kako je kapacitet centrale u Švici s vremenom postao ograničavajući faktor u gospodarskom razvoju, rodila se ideja da joj se kapacitet poveća. Pripreme za rekonstrukciju su počele još 1949. g.

Naime, nakon rata bilo je dosta elektrana koje su ostale van funkcije. Jedna od njih je bila termoelektrana u Puli, bila je to rezervna elektrana ratne mornarice. Iz pulske termoelektrane su 1950. g. skinuta dva generatora od po 250 kVA svaki, a 1951. dovezeni u Švicu.31

1952. g. pristupilo se radovima na centrali. Za potrebe centrale uređenje dovodni betonski kanal koji je od 1,19 povećao dotok vode na 5 m3/sek. Isto tako je uređen odvodni kanal.


Tlocrtno je zgrada centrale ostala ista, s tim što joj je skinut krov i betonirana deka. Rekonstrukcija unutrašnjosti je bila potpuna. Generatori su smješteni u prizemlju zgrade, a niskonaponske razvodne ploče, transformatori i rastavljači na katu.


Obnovljena centrala je puštena u rad u kasnu jesen 1954. g. Kapacitet joj je povećan za 4,5 puta u odnosu na staru centralu. Na montaži centrale radili su: Joso Šimunić, Rudolf Žubrinić, Ivan Žubrinić i Filip Crnić. Nakon puštanja u rad ostali su raditi kao vođe smjene.

Centala u Švici imala je izuzetnu nisku cijenu struje u odnosu na druge proizvođače. Struja se prodavala po 8 din za kWh za domaćinstvo (tim se stimulirala veća potrošnja u domaćinstvima) dok je ostalim potrošačima prodavana po 22 - 30 din za kWh. I pored ovog, kapacitet hidrocentrale ostao je neiskorišten pa je iste godine sagrađen 10 kV dalekovod Otočac - Tonković vrilo (dužina 14 km) zbog napajanja željezničke pumpne stanice (tzv. mašinhauza) na samom izvoru. Tom prilikom je jedan dobar dio Vrila dobio struju u domaćinstva.

Potrošnja struje je svake godine rasla. Od 1961. g. u ljetnim mjesecima se osjećalo pomanjkanje i centrala u Švici nije mogla podnijeti vršno opterećenje. Tada bi radila sa sniženim naponom.


Da bi se dobila kvalitetna struja, Otočac je već 1959. g. povezan 35 kV dalekovodom preko Senja s Vinodolom. Tim je polako švička centrala počela gubiti svoj značaj. Konačno 31. prosinca 1961. g. centala u Švici je zatvorena, a Električna poduzeće Otočac likvidirano.32


No nije Švicu likvidacijom centrale stigla nesreća. Mnogo veća je uslijedila realizacijom plana gradnje HE Senj. Tunelom spojena Lika s Gackom je odvedena u Gusić polje, odatle na turbine u Sv. Juraj. Uništen je sjeverni krak Gacke, bez vode je ostala Švica, nestao je slap, nestale su mlinice, pilane, stupe i koševi. Vlasnici mlinica i pilana tražili su od države naknadu. No, sudovi su presuđivali u korist države.33

Učinjen je bezobzirni ekocid i kulturocid. Švica je platila danak novom komunističkom režimu zbog elektrifikacije. Mnogo je dala, ništa dobila.

_______________________________________________
31 Ove podatke dao nam je Ivan Žubrinić iz Otočca.
32 Ibid.
33 Svega četiri švička domaćinstva su dobila potiho isplatu, ostali ništa.








_______________ 8.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Listopad 04, 2008, 01:42:46 »


Pretvorena je u besperspektivno otužno selo. Sve je propalo, ljudi su se počeli iseljavati, odlaziti na posao u druge krajeve, a Skela je ostala kao tužni spomenik ljudskoj gluposti i nepromišljenosti.

Da besmisao bude veći, Švica je jedno od rijetkih sela u Gackoj koje ni dan danas (2001.) nema javnu rasvjetu, a bilo je prvo koje ju je imalo. Ako je to i kazna - previsoka je.

Sažetak

Prvi planovi o gradnji hidrocentrale u Švici začeti su početkom 20. stoljeća. Na mjestu mlinice Petra Grčevića trebalo je izgraditi centralu. No, vlasnik na to nije pristao i šansa je propala.

Drugi pokušaj dogodio se 1908. g. kad je osnovano društvo Societa del Literale per inpianti idroellektrici iz Rijeke. Ovo društvo je vršilo godinama ospsežna istraživanja i planiralo sagraditi hidrocentralu u Vlaškoj dragi kod Sv. Jurja. Društvo je 1909. promijenilo ime u Adriatique Electricite, ukupno je tri puta mijenjalo projekt iskorištavanja vode rijeke Gacke i konačno 1913. dobilo koncesiju na rijeku Gacku. Sustavom kanala i tunela Gacku je trebalo odvesti od polovice slapa do mora.


Klikni na fotografiju da se poveća

Pošto ovo društvo nije započelo s radovima, zemaljska Vlada je društvu poništila koncesiju pri kraju Prvog svjetskog rata i povjerilo istraživanja domaćim snagama. Kao zainteresiran pojavio se grad Zagreb. Stvoren je novi projekt da se Lika spoji tunelom do Dolnjeg Švičkog jezera, na izlazu da se napravi centrala, da se sjeverni krak Gacke presječe i sva voda Gacke usmjeri prema Švici, odnosno da se kanal om i tunelom spoji s Likom, a odatle kanalom i tunelom do mora.


Klikni na fotografiju da se poveća

Konačno 1935. g. općinska uprava iz Otočca sagradila je malenu hidrocentrala u Švici od 104 KS, čiji je kapacitert bio dovoljan za Otočac i neposrednu okolicu. 1954. g. izvršena je rekonstrukcija, povećan joj je kapacitet (za 4,5 puta) koji je bio dovoljan za stanovništvo i otočku industriju. 1961. g. centala u Švici je konačno zatvorena, a 1965. Švica je ostala bez kapi vode jer je voda odvedena tunelom do Gusić polja za potrebe HE Senj.

Izvori i literatura:
 
- Spomenica ob će pučke škole u Švici
- Narodne novine, Zagreb 1918, br. 138
- Fantoni, Raimnod: Kratki opis osnove za iskorišćenje vodene snage Gacke i Like, Lički kalendar, Zagreb 1934.
- Marković, Prpić, Plic i Bussato: Razvoj elektrifikacije Hrvatske, 1. dio, Zagreb 1984.
- Elektrifikacija Like - Monografija, Gospić 1962.

KAZIVAČI

- Ruža Biondić iz Švice 164
- Ivan Žubrinić iz Otočca, Ćirila i Metoda 10






Autor:
Milan Kranjčević,
2001., str. 265. -279.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Listopad 04, 2008, 01:51:00 »


Iz dnevnika učitelja Grozdanića

. . . Za istoriju mesta od velikog je znaca)a podizanje hidroelektrične centrale iskorišćavanjem energije reke Gacke. Prvi radovi su otpočeli 15.jula 1935. god. Dugaje istorija toga poduhvata. Još prije rata strano društvo 'Adriatique eledricite' imalo je koncesiju (podeljenu od kr. županijske oblasti u Gospiću) za izrabIjivanje vodene snage ličkih ponornica za izgradnju električne centrale u Vlaškoj Dragi kod Sv. Jurja.


U projektu je bilo kanalisanje svih rukava reke Gacke, apo potrebi i reke Like, u jedan glavni podzemni kanal koji bi vodio ispod Velebita strminom od 0,075% na Spasovac kod Svetog Jurja, gde bi se sa vodenim pritiskom odnosno vodotlakom sa visine od 400 metara i množinom od 7.000 sec. litara vode proizvodila električna energija od 125.000 H. P. za industrijske svrhe irasvetu.


Međutim, iz 'patriotskih nastojanja' ličke i primorske opštine na čelu opštine grada Zagreba digoše prosvjed protiv dodeljene koncesije 'tuđinskome' društvu i tako sa svjetskim ratom koji je ubrzo otpočeo osujetiše realizovanje velike zamisli. Unekoliko ovu zamisao ostvari opština Otočac iz vlastitih sredstava, uz pripomoć Kr. banske uprave u Zagrebu, izgradnjom električne centrale na srednjem rukavu reke Gacke na mostu Vuksanove stare pilane, a na osnovu ugovora između opštinske uprave i zadruge Vuksan.


Prema projektu konstruktivni podaci su: najveći kvantum vode 1,19 m3/sek., iskorišćeni pad 8,30 m, broj okretaja u minuti 340 min, i snaga 105 Ks. Na čelu opštinske uprave bio je tada pretsednik Dane Miletić čijom inicijativom je i otpočeto sa izgradnjom, a čitavim poduzećem rukovodio je elektrotehnički ing Kompanec.

Od velike će važnosti ovo moderno električno postrojenje biti za napredak naše privrede i turizam i kako će uticati na razvitak naše domaće primitivne mjesne mlinarske industrije pokazaće budućnost.





 
Upravitelj škole
Grozdanić R. Nikola - učitelj
Koncem augusta 1935.
________________________ 10.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Listopad 04, 2008, 01:53:51 »


HIDROCENTRALA U ŠVICI

Klikni na fotografiju da se poveća

 

 

 

 

 

Autor: Dikky v. W.
Švica, 01. listopad 2008.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!