JURISIC

[Marica]

JURIŠIĆ


Klikni na grb da se poveća

ŠTIT: Srebrnim je križem štit razdijeljen u četiri dijela. Na 1. i 4. plavom polju bijeli nazubljeni bedem (utvrda) s otvorenim ulazom, sa svake strane sa po jednom puškarnicom i jednom crvenom kulom na sredini; u 2. i 4. žutom polju crni gavran gleda unatrag; ispod na crnom polju vodoravno položeni žuti škorpion koji oko vrata ima zlatnu ogrlicu.

NAKIT: Iznad štita dvije kacige, na desnoj crvena kula iz štita, a na lijevoj škorpion iz štita, pokriven dvostrukom nojevom perjanicom.

PLAŠT: Plavo - srebrni i zlatno - crni.

Grb se danas nalazi na općinskoj zgradi u gradu Kisegu u Mađarskoj.

Ovaj je grb bio u uporabi neko vrijeme i nakon dodjele barunske časti, a u diplomi o dodjeli barunata nema spomena o ovome grbu.⁶⁵

To je osnovni grb obitelji Jurišić a, kombiniran s grbom grada Kisega, i privremeni osobni grb senjskoga kapetana Nikole Jurišića iz 1529. godine.

Gradskom grbu grada Kisega, koji danas ima hrvatsku samoupravu, dana je prednost pred obiteljskim grbom.

Osim ovoga grba, postoji i stari obiteljski grb Jurišića, gdje je štit vodoravno razdijeljen na žuto (zlatno) i crno polje; na vrhu, u žutom polju crni gavran gleda unatrag, a na dnu, u crnom polju, vodoravno je položen žuti škorpion. Iznad je kaciga na kojoj je žuti škorpion pokriven nojevim perjem. Plašt je crno - žuti.

Ovaj stari grb obitelji Jurišić proširen je i obogaćen grbom grada Kisega, pa je ovom grbu dodana još jedna kaciga s crvenom kulom na vrhu.

Postoji i treća verzija grba obitelji Jurišić - barunski grb razdijeljen u četiri polja: u 1. i 4. polju je temeljni grb (gore opisan); u 2. i 3. plavom polju na zelenom tlu bijeli bedem (utvrda) s dvije puškarnice i otvorenim vratima, na sredini toranj s crvenim krovom, a iznad svodova vrata, po jedna zlatna kruna od lišća.

Iznad štita, dvije kacige: 1. gavran između raskriljenih zlatnih krila; 2. kula iz štita. Plašt crno - zlatni i srebrno - plavi.

Polja 2. i 3. uzeta su s oslikanoga gradskog grba Kisega iz 1446. godine (danas u Gradskoj vijećnici u Kisegu).

_______________ 1.

[Marica]

Ovaj je grb prihvaćen tek nakon dodjele titule baruna Nikoli Jurišiću, 20. veljače 1533. godine. Vjerojatnije je da se je ovaj grb počeo više upotrebljavati nakon prelaska grada Kisega u njegovo vlasništvo, oko 1537. godine.

Naslijeđeni stari obiteljski grb ponovno je preuzeo svoja stara prava i časti. Austrijsko carsko plemstvo i austrijski barunat. Plemstvo Vojvodine Kranjske.

Original bez ikakvih podataka o grbu nalazi se u Carskom arhivu u Beču.

Jurišići su staro hrvatsko plemstvo podrijetlom iz Senja, ali se ne zna jesu li Jurišići starinom Senjani ili su se ovamo doselili iz Like ili Bosne i Hercegovine, bježeći pred Turcima nakon pada Bosne 1464. godine.

Najpoznatiji član ove obitelji bio je Nikola Jurišić - Mikula ili Mikulica, koji je rođen u Senju oko 1490. godine.

U popisu senjske vojne posade iz 1551. godine nalazi se ime Pavla Jurišića kojije primao 6 forinti mjesečne plaće.

Car Ferdinand I. dodijelio jeu Linzu, 20. veljače 1533. godine, plemstvo i grb s pridjevkom "od Gunsa" ("od Kisega") Nikoli Jurišiću i svim njegovim nasljednicima.

Istom je diplomom dobio i carski barunat, a kralj Ferdinand I. darovao mu je i grad Kiseg za revno snu službu i zasluge za državu, posebice za herojsko držanje u borbi protiv Turaka.

Bio je carski savjetnik, časnik, kapetan i general, vlasnik grada Kisega.

Oženio se djevojkom iz roda Držića, a imao je sina Nikolu. Bio je vrhovni kapetan u Krajini i u službi Ferdinanda I. još od 1522. godine, te njegov poslanik na Cetinskom saboru, kad su hrvatski plemići izabrali Ferdinanda I. za hrvatskog kralja.

Godine 1527. Nikola Jurišić, u ime kralja, preuzima grad Ripač kod Bihaća.  Oko 1529. godine bio je kapetan Rijeke, a dobio je na uživanje Postojnu i Novigrad Istarski. Kao zapovjednik Kisega, junački je branio grad od Turaka.

Nikola Jurišić je s grofom Lambergom putovao u Carigrad na razgovore s Turcima. Umro je i pokopan u Kisegu (Madžarska). Neutvrđena je godina njegove smrti, pa se tako u Općoj enciklopediji, spominje je da je Nikola (Mikulica) Jurišić umro oko 1545. godine, vjerojatno u Kisegu.

Vjerojatnije je da je umro u Beču, jer je tamo bio tajni savjetnik, a u Kisegu je možda samo pokopan.

Car Maksimilijan II. u Beču, 7. veljače 1568. godine, dodjeljuje barunat s istim počasnim pridjevkom "od Kisega" Nikoli - Mlađem, bratiću Nikole Jurišića.

Smrću Nikole Jurišića - Mlađega, 7. ožujka 1572. godine, ugasila se muška loza ove slavne plemićke obitelji.

Plemstvo i grb podijeljeno je u Beču 29. rujna 1826. godine i Andriji Jurišiću, pukovniku požeške županije.

Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, u Perušiću je živjelo 30 obitelji Jurišić, koji pripadaju starom rodu Perušićana ali nema spoznaja o njihovu zajedničkom podrijetlu sa senjskim Jurišićima.

_____________________________________
65 Pečat Nikole Jurišića s jedne isprave iz 1528. godine danas se čuva u Beču. U gornjem dijelu grba kaciga; dolje gavran i skorpija. Oko grba natpis na njemačkom: Niclas Jvreschitsch Ritter, 1527.

LITERATURA: Bojničić, 1899., 79., T 56. i 57. Ante Sekulić, Senjanin Nikola Jurišić i obrana Kisega 1532, Senjski zbornik, 17., 1990., 15.-24. Pavičić Stjepan, 1962., 289. Ljubović Enver, 1998.,87.-88. Ljubović Enver, 2001., 93.-94. Ljubović Enver, 2003., 135.-137.

[Marica]

^{Barunski grb Nikole Jurišića
Klikni za uvećani prikaz}