GUSIC ili GUSSICH

[Marica]

GUSIĆ – GUSSICH – GUŠIĆ


Klikni na grb da se poveća

U diplomatičkom Zborniku Kraljevine Hrvatske, knjiga 3., Tadija Smičiklas navodi da su Gušići već 1287. godine imali u svome grbu lik guske.

To je ujedno i najstariji hrvatski grb s oznakom jednoga hrvatskoga plemićkog roda.

ŠTIT: U plavome štitu na plavoj površini vode pliva srebrna guska kojoj je strijelom proboden vrat. Iznad, desno, zlatni polumjesec, a lijevo dvije zlatne šesterokrake zvijezde.

NAKIT: Iznad štita zlatna okrunjena kaciga na kojoj se nalazi crno orlovo krilo.

PLAŠT: Srebrni.

Klikni na grb da se poveća

ŠTIT: U plavome štitu na plavoj površini zlatna kruna na kojoj se nalazi srebrna guska sa zlatnom krunom na glavi; sa svake strane iz vode iskače po jedan zeleni daždevnjak. Gusku okružuju dvije zelene gušterice vezane srebrnim lancem.

NAKIT: Iznad štita su dvije zlatne kacige sa zlatnom krunom; iz prve izlazi srebrna guska sa zlatnom krunom oko vrata i na glavi; iz druge zlatne okrunjene kacige raste četveroroga srebrna kula sa zatvorenim vratima i dva prozora.

PLAŠT: Zlatno - plavi.

Rod Gusića ili Gušića dobio je ime po guski koja se nalazi kao heraldički lik u njihovu obiteljskome plemićkom grbu.

Potječu iz Krbave, iz roda Mogorovića, grane Disislavić, gdje su imali svoje posjede. Ovaj rod pripada jednom od 12 slavnih i najstarijih hrvatskih plemena ili plemićkih rodova. Rano su stekli plemićki naslov i postali austrijski baruni i grofovi.

Grof Pavle Gusić bio je jedan od 12 župana iz 12 hrvatskih plemena koji su u ime svojih rodova pozvali ugarskog kralja Kolomana 1102. godine i izabrali ga za hrvatsko - ugarskog kralja (Pacta Conventa).

Rodu Gušića pripada i ugašena loza grofova s pridjevkom "de Corbavia" i "Issachich-Izačić", a možda i današnji rod Gušića s pridjevkom "de Turan".

Gušići s pridjevkom "de Turan" javljaju se u povijesnim izvorima pod imenom staroga hrvatskoga plemićkog roda Vladišića.

Udbinski ili krbavski Gušići čast plemića stekli su u 14. stoljeću, ajoš u 13. stoljeću držali su župansku vlast uKrbavi.

Od roda Gušića potječu Kurjakovići, a i kasniji grofovi Karlovići.

Nakon turske navale na Krbavu, naseljavaju se zbog sigurnosti u Gacku, Liku i gornju Hrvatsku. U Gacku dolazi nekoliko obitelji, gdje su podigli utvrdu Gusić - grad na brdu Vijenac iznad današnjega Gusić - polja, tako da i danas ovaj toponim Gusić - polje svjedoči o nazočnosti ovoga plemićkog roda u Gackoj.

_______________ 1.

[Marica]

Godine 1575. Gusić - grad su opsjedali Turci i, unatoč snažnom otporu, grad je pao u njihove ruke. Turci su nakon povlačenja s prostora Gacke do temelja spalili i razrušili ovaj grad, koji, za razliku od drugih porušenih gradova, ni do danas nije obnovljen.

Godine 1649. zapovjednik grada Otočca bio je Andrija Gusić. Turci su i te godine u žestokim borbama ubili oko 250 Otočana, pa se i sam Gusić, koji se istaknuo u borbi, morao spasiti bjegom.

Njegov zamjenik, podkapetan Stipe Bogdanić porazio je Turke i odbacio ih daleko iz okolice Otočca. Andrija Gusić umro je 1657. godine, a naslijedio ga je na mjestu otočkog kapetana Jobst Josip Portner, kojega su kao svoga kapetana Otočani ubili oko 1661. godine.

Nakon razaranja Gusić - grada i grada utvrde Brlog, Gusići su se sklonili na sigurno u Senj, gdje su obavljali različite vojničke dužnosti.
Gacki Gusići potječu od turanskih Gusića iz sjevernog dijela Krbave.

Poznat je zapovjednik tvrđavnog naselja i fortice Otočac Franjo Gusić, koji je bio zapovjednik tvrđavnog naselja Otočac sve do smrti, 1687. godine.

Gusići iz Gacke nosili su pridjevke "od Gusićgrada" i "od Brloga", a po gradu Turan nosili su i pridjevak "od Tuma". Franjo je bio i poznati kapetan Ogulina.

Andrija Gusić "de Turan" dobio je 27. travnja godine u Beču carsko plemstvo i grb, kao i barunski naslov, odnosno austrijsko barunstvo.
Bio je otočki kapetan od 1648. do 1657. godine, tj. do svoje smrti.

Andrija Gusić ili Vladišić "de Turan" poginuo je 1566. godine zajedno s Nikolom Zrinskim kod Sigeta.

Njegov sin Gašpar Gusić bio je hrvatski viceban, a sin mu Juraj, oko 1540. godine, bio je kaštelan grada Ozlja.

Pukovnik - barun Maks pl. Gusić bio je od 1750. do 1753. godine zapovjednik Ogulinske pješačke pukovnije.

Kapetani Senjske kapetanije bili su Petar Gusić, koji je poginuo u Lici 1595. godine, i Sigismund Gusić od 1606. do 1612. godine.

Potomci ovoga roda i danas žive u Hrvatskoj.

Izravni potomci Gusića - Gušića i danas žive u Gradecu nedaleko od Novog Mesta u Sloveniji.

LITERATURA: Emanuel Sladović, Poviest biskupijah senjske i modruške, Trst 1856. god. Hirc Dragutin, "Lika i Plitvička jezera ", Zagreb 1901. str. 112.-113. Bojničić, 1899., 57., T. 42. Duišin Viktor, 1938., 303.-305. Ljubović Enver, 2001., 80.-81. Ljubović Enver, 2003., 120.-121.