GRUBISIC (BERGNAKOVICH) GRUBISSICH

(1/1)

Marica:

GRUBIŠIĆ (BERGNAKOVICH) GRUBISSICH



Grb Grubišića-Grubiševića iz Korjenić-Neorićevog- grbovnika



BERGNAKOVICH - Grb Brnjakovića


ŠTIT: Na zelenom trobrijegu zlatni krilatijednorog u skoku.

NAKIT: Iz kacige raste zlatni krilati jednorog u skoku.

PLAŠT: Zlatno-crn



Grb je objavljen u Korjenić-Neorićevom grbovniku iz 1595. godine.


Austrijsko plemstvo s predikatom "od Kerezturma" podijeljeno je 1860. godine Pavlu Grubišiću, austrijskome visokom časniku u mirovini.

Grubišići pripadaju starome otočkom rodu. Prvi se put spominju u popisu stanovnika tvrđavnog naselja Otočac 1551. godine kao članovi stalne vojne posade.

U tome je popisu navedeno dvadesetak novih haramijskih obitelji u Otočcu, a među njima i Grubišići. U tvrđavno naselje Otočac doselili su se iz Senja zajedno s Tadiolovićima.

Grubišići se nisu održali do kraja 17. stoljeća na području Otočca.
U nekim povijesnim dokumentima ovo se prezime javlja u obliku Grubišević
(Grubiexevich).

Godine 1555. ova se obitelj razdijelila u tri grane:

I. grana-potomci Eskera, koji su ostali živjeti u Bosni za vrijeme vladavine Turaka.

II. grana-konti (conti) i plemići Grubišići

III. grana Grubišići-Brnjakovići.

Poznat je Ivan barun Bergnakovich (Brnjaković) ili Grubissich (Grubišić) s pridjevkom "de Plumbo" ili "od olova", franjevac koji je službovao u franjevačkom samostanu i crkvama u Iloku i Srijemskoj Mitrovici oko 1730. godine.

Godine 1763. Grubišići u Omišu dobivaju titulu "conte veneto".

U katedrali Sv. Marka u Makarskoj do 1770. godine stajao je grb makarske plemićke obitelji Grubišić (Famiglia de Grubisich).

Kameni grb ove obitelji nalazi se na zapadnom pročelju crkve Svetog Mihovila (l8. stoljeće), u zaseoku Grubišići u Podpćima (Gornji Tučepi).

Danas žive u mnogim mjestima Dalmacije, najviše u Šibeniku i Omišu.
Plemstvo, grb i ugarsko barunstvo dobio je Bernhard Grubissich ili Bergnakovich "od olova" 1661. godine.
 
Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, u Podgorju je živjelo devet obitelji ovoga prezimena.





LITERATURA:

Bojničić, 1899., 16., T. 11.
Lib. Reg. LX, 109.
Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. godine
Kaer Petar, Makarsko primorje, 21.-22.
Duišin Viktor, 1938., 300.
Ljubović Enver, 2001. 77.-79
Ljubović Enver, 2003. 118..-119

Navigacija

[0] Lista Poruka