CRO-eu.com
Lipanj 16, 2019, 12:43:34 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: 1. Krajiške pukovnije  (Posjeta: 8789 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Rujan 23, 2008, 00:04:12 »


1. Krajiške pukovnije

Hrvatske pukovnije u službi Francuskog Carstva, čiju ćemo kratku kronologiju pokušati rekonstruirati, imale su za sobom već dugačku povijest u trenutku kad ih je Napoleon dobio Bečkim mirom.1

Stoga ćemo se ukratko osvrnuti na njihove početke i u nekoliko se riječi prisjetiti događaja koji su prethodili i doveli do pripojenja tih postrojba Velikoj armiji. Njihov se duh i sasvim posebno ustrojstvo nisu činili stvorenim za takvu sudbinu.

Nakon što su Turci 1685. [1683., nap. ur.] bili prisiljeni prekinuti opsadu Beča i bili odbijeni prema Bosni, car Lepold I., ugarski kralj, organizirao je 1687. pojas krajiških pukovnija da posluže kao brana mogućim turskim upadima i širenju kuge. Uspostavljeni kordon prostirao se na dugačkom pojasu zemlje od ugarskog primorja na Jadranu do Transilvanije, ne prelazeći prosječnu širinu od osam milja, odnosno jednog dana hoda.

Čitav je teritorij izuzet od feudalnog gospodstva i stavljen pod apsolutnu vladarevu vlast, te podijeljen na 17 oblasti zvanih pukovnije; pukovnije su se dijelile na satnije, a ove na kućne zadruge.2

Upravne poslove svakog okruga ili pukovnije obavljali su posebni upravni časnici. Organizaciju je kasnije dovršio princ Eugen Savojski tako da se ona može smatrati njegovim djelom.3

Vojnu Hrvatsku činilo je šest pukovnija podčinjenih generalu ili banu sa sjedištem u Karlovcu.4
Bile su to Lička, Otočka, Ogulinska, Slunjska, 1. banskai 2. banska pukovnija.

Početkom 19. stoljeća ova je organizacija5 i dalje bila takva kakvom je stvorena, prilagodivši se potrebama radi kojih je zamišljena, kao i običajima i temperamentu stanovnika kraja koji se uistinu opravdano zvao Vojna krajina.

Izloženi stalnim hajdučkim upadima s turskog područja, Hrvati su živjeli u trajnom stanju pripravnosti ne prestance noseći oružje. Puška, handžar [jatagan, nap. ur.] i nekoliko pištolja za pojasom bili su ne samo dio njihove nošnje već i njih samih. Bijahu vojnici po rođenju i njihovo se okupljanje u pukovnije nametalo po prirodi stvari. Godine 1809. Napoleon će na desnoj obali Save naći vojnički organiziran narod.

____________________________________________________
1 14. listopada 1809. [mir u Schönbrunnu, nap. ur.].

2 Le Chevalier MarchaI, "Notice sur la Croatie militaire et sur les autres provinces illyriennes sous l'Empire de Napoleon", u Bulletin de l'Academie royale de Belgique, t. XV, II dio, 1848.

3 P. Pisani, La Dalmatie de 1797 a  1815.

4 Utvrda u civilnoj Hrvatskoj uz sjevernu granicu Vojne Hrvatske.

5 Vidi Memoires du marechal Marmont, t. III, sv. XI; kao i Souvenirs du general comte Mathieu Dumas, t. III, sv. XI, i Souvenirs militaires du general baron J. -L. Hulot, poglavlje IX.


Napoleonov potpis od 1792. god
Iz privatne zbirke Marice Draženović
_______________ 1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Rujan 23, 2008, 00:21:40 »


Car je odavno bacio oko na istočnu obalu Jadrana, smatrajući je otvorenim vratima prema Balkanskom poluotoku, i odatle prema Istoku. Iako su mirom u Campoformiju6 stari mletački posjedi Istra, Dalmacija i Boka kotorska došli pod austrijsku vlast kao nadoknada za gubitak Milanskog i Mantovskog Vojvodstva u Italiji, pobjeda kod Austerlitza predala je cara Franju II. na milost i nemilost Napoleonu.

Požunskim mirom7 Austrija je Kraljevini Italiji ustupila Furlaniju, Istru, Dalmaciju s otocima i Boku kotorsku. Nešto kasnije, eksplikacijskom odredbom iz Fontainebleaua, izgubila je svoje posljednje posjede zapadno od Soče, zamijenivši dijelove Goričke i Gradiške grofovije smještene na desnoj obali rijeke za grofoviju Monfalcone (Tržič) u Istri.

Nakon zaključenja mirovnog ugovora za zauzimanje Dalmacije zaduženi su general Mathieu Dumas 8, a potom i general Lauriston. Za njima je na čelu manje divizije napredovao general Molitor, kojem će kasnije morati stići pojačanje jer se područje sve do Boke kotorske nije moglo zauzeti bez otpora.9

Napoleon je sa zanimanjem pratio pohod, a njegove planove otkrivaju njegova pisma. Već 9. ožujka 1806. piše princu Eugeneu 10:

"Šaljite mi smjer napredovanja postrojbe generala Molitora iz dana u dan, s detaljnim bilješkama o putu kojim se kreće, stanovništvu i prirodi terena ... Neka inženjeri pođu u izviđanje puteva od Zadra i Dubrovnika prema Carigradu i Beogradu. Pošaljite d'Anthouarda na tromjesečno izviđanje u planine Dalmacije da napiše podnesak o točkama s kojih se može napasti Turska ... Neka sva izviđanja budu učinjena neprimjetno, ne uzbunjujući Turke i ostale sile."11

Nekoliko dana kasnije, Car je sličnu misiju povjerio inženjerskom pukovniku Sorbieru.12 Dalmacija je toliko privlačila njegovu pozornost da se žalio princu Eugeneu na nedovoljnost nekih izvještaja i tražio detaljnije obavijesti13: "Ne primam podneske vaših pobočnika o Dalmaciji. Zar spavaju ili ništa nisu vidjeli? ..."14 U međuvremenu, čim je zemlja bila zaposjednuta, Napoleon je unovačio svoju prvu postrojbu iz nove carske pokrajine.15

Učvrstio se na putu za kojim je žudio i stupio u neposredan dodir s Turcima na istoku i s Vojnom Hrvatskom na sjeveru, čija je najjužnija, Lička pukovnija od Dalmacije bila odvojena tek rječicom Zrmanjom.

______________________________________
6 17. studenoga 1797.

7 26. prosinca 1805.

8 Vidi Sauvenirs du general camte Mathieu Dumas, t. III, sv. II.

9 Povijest zauzimanja Dalmacije, uključujući Dubrovnik i Boku kotorsku, majstorski je prikazana u već citiranoj lijepoj knjizi don Paula Pisanija. Pored iscrpnih pojedinosti iz zemljopisa i etnografije Ilirskih pokrajina koje Pisani donosi, upućujemo čitatelja i na čitavu povijest austrijske vladavine od 1797. do 1806. te francuske vladavine do 1815. godine.

10 Carr. Nap., t. XII, No 19953.

11 "Kad je general Marmont stigao u Dalmaciju s dvjema divizijama i cijelim stožerom svog armijskog korpusa ... kao da smo bili na svečanom postrojavanju, spremni poslati izvidnicu te potom jake snage sve do Carigrada, ili čak do Perzije. Nekoliko mojih drugova unaprijed su poslali na Bospor ili Teheran ... " Souvenirs militaires du general baron J.-L. Hulat, poglavlje IX.

12 Carr. Nap., 1. XII, br. 10003. 1

13 Carr. Nap., 1. XII, br. 10026.

14 Carr. Nap., 1. XII, br. 10367. Vidi i pisma br. 10278, 10421, 10424, 10425.

15 Dalmatinska legija, uspostavljena carskim dekretom od 31. svibnja 1806., bila je pod zapovjedništvom potkralja Italije. Godine 1808. postala je Dalmatinskom kraljevskom pukovnijom.

Preporučujući princu Eugeneu popunjavanje bojne do tisuću ljudi, Car mu je pisao:
"Unovačite ih u Dalmaciji, to su hrabri vojnici koji će mi koristiti u mnogim situacijama." (Carr. Nap., 1. XII, br. 10177) Oni će doista i pratiti Napoleona sve do Moskve. Kronologiju Dalmatinske pukovnije nedavno je u vrlo zanimljivoj knjižici iznio potpukovnik austrougarske vojske S. Addobbati pod naslovom Il reggimento reale dalmata, 1806-1814, Zadar, 1899.


Napoleonov potpis od 1806. god
Iz privatne zbirke Marice Draženović
_______________ 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Rujan 23, 2008, 21:55:43 »


Sedmog srpnja 1806. godine general Marmont imenovan je glavnim zapovjednikom Dalmatinske armije, zamijenivši generala Molitora.16


Louis Viesse de Marmont * 20.07.1774 - 22.07.1852.
Klikni na fotografiju da se poveća

Njegovi prvi susjedski odnosi s Hrvatima, koje će izuzetno cijeniti kad im kasnije bude zapovijedao, bili su neugodni. "Hrvati su kradljivci", odgovorio je Car sa spokojnom popustljivošću princu Eugeneu17 koji ga je upozorio na neka nedjela navedena u Marmontovu izvještaju, "ne treba se stoga čuditi ako su tako okrali naše postrojbe. Ozbiljan je jedino njihov napad na začelje naših snaga. Treba pisati de la Rochefoucauldu 18 da se žali Bečkom dvoru .. "

Ostavit ćemo Marmonta da se hrve sa svakojakim poteškoćama koje su ispunjavale prve dvije godine njegova zapovijedanja, kako s generalnim providurom, Mlečaninom Dandolom, kojeg mu je Napoleon stavio uz bok, tako i s Rusima smještenim u Boki kotorskoj, Crnogorcima i bosanskim, hercegovačkim i albanskim pašama.

Car je velikodušno priznao njegove zasluge: u ožujku 1808. proglasio ga je vojvodom od Dubrovnika.

Godine 1809. ovaj ratnik, koji se u tri godine pokazao prvorazrednim upraviteljem, nadoknadit će nametnutu dugu neaktivnost. Spremali su se ozbiljni događaji. Napustivši Valladolid 17. siječnja, Napoleon je 22. siječnja ušao u Tuileries. Razlog tom naglom povratku bilo je naoružavanje Austrije koja je, vidjevši Cara angažiranog u kobnom Španjolskom ratu s velikim dijelom njegove vojske, uključujući i Carsku gardu, povjerovala da je došao trenutak osvete za Austerlitz.

Od kraja siječnja, zapovjednik (general en chef) Dalmatinske armije dobivao je od sebi nadređenog potkralja Italije podrobne upute za važnu misiju u slučaju izbijanja rata s Austrijom.19 Careve su zapovijedi 1. ožujka postale upornije: Marmontu su naložena izviđanja na granicama s Hrvatskom. 20

Osam dana kasnije naređeno mu je da tamo izabere mjesto i utvrdi tabor.21 Dana 14. ožujka Marmont je dobio službene upute lida odmah po objavi rata osvoji svu zemlju i napreduje ususret Austrijancima ukoliko njihove postrojbe ne budu veće od njegovih."22 Glavna je zapovijed bila da lijevim krilom napadne austrijsku vojsku koja bi nastojala obraniti bojišnicu na Soči.

Prvi Marmontovi protivnici tako će biti hrvatske pukovnije kojih je kordon trebao probiti. Susrest će ih uspravne s druge strane bojišnice: general Stojčević zapovijedao je, naime, dvjema ličkim bojnama, jednom otočkom, jednom ogulinskom i dvjema banskim.23

________________________________________________________________________
16 Carr. Nap., 1. XII, br. 10461, 10462, 10516, 10520; 1. XIII, No 10553, 10557, 10563, 10570.

17 Carr. Nap., 1. XIII, br. 10618.

18 Grof Alexandre de la Rochefoucauld, drugi sin vojvode de la Rochfoucauld-Liancourt, rođen 1767., umro u Parizu 1841. Prefekt za vrijeme Konzulata 1800. godine; veleposlanik u Beču 1805., zatim u Holandiji 1808.; per za vrijeme vladavine sto dana i zastupnik 1822., 1828., 1830. i 1831. godine; u Dom perova vratit će se 1831.
 
19 Upravo je iz Valladolida Napoleon 14. siječnja princu Eugeneu u Milano uputio dugačko pismo tražeći da Marmontu "šifrira i pošalje po nekom inteligentnom i sigurnom časniku" sljedeće zapovijedi: " ... Ako Austrijanci budu doveli znatnije snage na Soču i u Dalmaciju, general Marmont će sa 17 tisuća ljudi zauzeti položaje na granici kako bi Austrijance naveo da mu suprotstave podjednake postrojbe, a zatim manevrirati tako da izvrši spajanje koliko je moguće ... " (Carr. Nap., t. XVIII, br. 14706)

20 Carr. Nap., t. XVIII, br. 14829.

21 Carr. Nap., t. XVIII, br. 14874.

22 Carr. Nap., t. XVIII, br. 14900.

23 Pisani, La Dalmatie de 1797 il 1815. Vidi i Memoires du marechal Marmont, t. III, sv. XI.



Napoleonov potpis od 1815. god
Iz privatne zbirke Marice Draženović
_______________ 3.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Rujan 23, 2008, 22:13:35 »


Marmontovo napredovanje od Zadra do Wagrama izlazi iz okvira naše studije. Ipak, smatramo potrebnim navesti sljedeće pismo24 koje mu je kasnije uputio general Šljivarić, godine 1809. zapovjednik jedne bojne ogulinske pukovnije.

Nekoliko mjeseci prije prelaska u francusku službu, hrvatske su pukovnije bile naši ljuti protivnici. Ne čekajući da njihov povratak pod Austriju bude potvrđen mirovnim ugovorima okrenut će oružje protiv nas, kao što će to pokazati kraj ove studije.


Klikni na fotografiju da se poveća

Hrvatski je potpukovnik (major) pisao: "Gospodine, posebni razlozi nalažu mi da Vas podsjetim na neke vojne događaje koji su se odigrali pred Vašim očima 1809. godine. Vaša Ekscelencija će mi oprostiti na pojedinostima koje moram istaknuti.
Tijekom travnja 1809. zapovijedao sam u svojstvu potpukovnika (major) jednim odjelom austrijskih postrojba na čelu kojeg sam zauzeo mjesto Obrovac, smješteno uz rijeku Zrmanju, u Dalmaciji. Zaplijenili smo i stado od 120 goveda. Nekoliko dana kasnije, francuska 18. pukovnija lakog pješaštva osvojila je grad usprkos najupornijoj obrani. Francuze je taj pothvat stajao velikog broja poginulih i ranjenih, a među njima je bio i pukovnik Cazeaux25 koji je nakon ranjavanja izgubio nogu. I sam sam bio ranjen u prsa. Ipak, nešto kasnije ponovno sam prešao rijeku i prisilio posadu da preda mjesto. Zarobljeni su potpukovnik (major) Jardet 26, časnici i 148 vojnika, kao i svi ranjenici, s kojima se postupalo sa svom dužnom pažnjom.27

Kako je zauzimanje ovog položaja postalo važnim radi prijevoza namirnica morskim putem od Senja i Karlobaga do Ostrvice blizu Gospića, trideset šest sam se sati borio za ovaj teški prijevoj. Tu sam ranjen u ruku, a moj je pobočnik izgubio život. Prebačen na začelje, obranio sam prolaz kroz Otočac, uz veliku cestu.

Pismeno sam pozvan da prolaz predam, pod prijetnjom da u suprotnom nećete poštedjeti živote mojih vojnika, a da ćete mjesto izložiti svim ratnim razaranjima. Te su prijetnje bile uzaludne i postrojbe pod Vašim zapovjedništvom bile su prisiljene napredovati kroz Drenov Klanac kako bi istjerale naše postrojbe koje su se povlačile prema Brlogu.

U međuvremenu je zaključen mir i Vaša je Ekscelencija zavladala Ilirskim pokrajinama. Kako ste zapazili moju obranu, velikodušno ste nagradili moju revnost imenujući me privremenim pukovnikom ličke pukovnije. To časno promaknuće ujedno je pokazalo Hrvatima kako cijenite srčanost i kod svojih neprijatelja ... "28

Koliko god bio snažan i tvrdoglav otpor krajiških pukovnija, na koji je šest godina kasnije u navedenom pismu jasno podsjetio jedan od njihovih negdašnjih potpukovnika, kasnije francuski general, on nije uspio spriječiti Marmontovo spajanje s Njemačkom armijom preko prijevoja Semmering. Car je junačku Dalmatinsku armiju nagradio dodijelivši njezinu zapovjedniku maršalsku palicu.

( Vidi: General Šljivarić  http://www.studiacroatica.org/revistas/135/1350200.htm )
__________________________________________________________________
24 A. a. g.

25 Barun Hippolyte Cazeaux rođen je 30. siječnja 1770. u Ustonu (Ariege). Dobrovoljno pristupio pješačkoj pukovniji Armagnac 29.5. 1788. - Satnik u izviđačkoj bojni Meuse 14. 9.1793. - Bojnik 23. 3.1803. - Pukovnik 18. pukovnije lakog pješaštva 16. 3.1806. - Upravitelj (Major) pri Hotel des Invalides 25.6.1811. - Umirovljen 5.3.1837.Umro 21. 2. 1846.
Pohodi: 1792.-1801. i 1805.-1809. u Ardenskoj armiji, Armiji Sambre-Meuse, Rajnskoj, Unutrašnjoj, Zapadnoj, Talijanskoj i Dalmatinskoj armiji.
Ranjavanja: ustrijeljen u Ehrenbreisteinu 18. 9. 1795.; posječen sabljom u Messenheimu 8. 12. 1795.; istaknuo se na mostu kod Piacenze, gdje je zarobio 80 Austrijanaca 5. 6. 1800.; amputirana mu lijeva noga nakon ranjavanja metkom 29. 4. 1809. na granici s Hrvatskom.

26 Jacques - Nicolas Jardet rođen je 18. kolovoza 1777. u mjestu Beaune (Cote-d'Or). Grenadir u 8. dobrovoljačkoj bojni La Cote-d'Or 1. 7. 1793. - Satnik u 4. lakoj polubrigadi 21. 4.1800. - Prešao u stožer Dalmatinske armije 11. 7. 1806. - Bojnik u 18. pukovniji lakog pješaštva 3.9.1808. - Pukovnik, pobočnik maršala Marmonta 21. 10. 1811. Adjudant-commandantu stožeru 2. rajnskog opservacijskog korpusa 13.3. 1813. - Umro u Erfurtu 11. 5. 1813. od posljedica ranjavanja kod Lützena.
Pohodi: 1793.-1795. Alpska i Rajnska armija; 1800.-1801. Pričuvna i Talijanska armija; 1806.-1809. Dalmatinska i Njemačka armija; 1810.-1812. Ilirija i Portugal; 1813. Saska.
 
27 Vidi Memoires du duc de Raguse, t. III, sv. XI.

28 Na dnu ovog pisma, datiranog listopada 1814., maršal Marmont rukom je napisao i potpisao: "Potvrđujem potpunu istinitost navedenog izvještaja." Potvrdu je od Marmonta zatražio Šljivarić kako bi je priložio pismu koje je u ožujku 1815. uputio austrijskom caru u svrhu povratka u zemlju i u službu. Pismo generala Šljivarića zanimljivo je možda i zbog "posebnih razloga" na koje aludira na početku pisma. 

Napoleonov pečat
Iz privatne zbirke Marice Draženović
Klikni na pečat da se poveća
_______________ 4.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Rujan 23, 2008, 22:29:40 »


II. Maršal Marmont - Organizacija

Bečkim je mirom Franjo II. morao Napoleonu prepustiti sve dijelove Goričke grofovije koje je zadržao mirovnim ugovorima iz 1806. [1805., nap. ur], grofoviju Monfalcone, Trst, Rijeku, Primorje, čitavu Kranjsku, gornji dio Koruške (okolicu Villacha), sav teritorij na desnoj obali Save, od njezina izlaska iz Kranjske do turske granice, dakle najveći dio Hrvatske i austrijsku Istru.

Tako je cijeli Jadran od Kotora do Taranta "ušao u isti sustav" 30 i postao francuskim jezerom.

Još istoga dana kad je potpisan mirovni ugovor 31, Napoleon je iz Schönbrunna pismom princu Eugeneu, potkralju Italije, povjerio organizaciju novih zemalja nazvanih Ilirskim pokrajinama.32 Njihovim generalnim guvernerom imenovan je maršal Marmont, vojvoda od Dubrovnika, koji ih je trebao zaposjednuti s 11. korpusom te pokoriti Dalmaciju.

Već 25. prosinca 1809. u palači Trianon potpisan je dekret o organizaciji Ilirskih pokrajina. Naslovivši ga na generala Clarkea, ministra rata, Car mu je naložio da ga pošalje Marmontu "preko nekog inteligentnog časnika koji će ostati u zemlji dovoljno dugo da obiđe Hrvatsku i donese obavijesti o djelovanju vlasti i raspoloženju naroda. "33

Vojna Hrvatska, koja je upravo bila prepuštena Francuskoj, graničila je na sjeveru s civilnom Hrvatskom koja ju je razdvajala od Kranjske, na zapadu s Jadranskim morem, na istoku sa Slavonijom i turskom Hrvatskom, a na jugu s Dalmacijom, čineći svojevrstan polumjesec s lukom usmjerenim prema sjeverozapadu.

Pukovnije koje su ju sačinjavale slijedile su krivulju tog polumjeseca. Prva pukovnija, Lička, na jugozapadnom vrhu, za stožerno mjesto je imala Gospić, a ime je dobila po rijeci Lici koja protječe kroz njezin teritorij.
Prema sjeveru su se nizale 2., 3. i 4. pukovnija i nosile imena svojih stožernih mjesta, Otočca, Ogulina i Slunja. Nastavljajući po krivulji do Save, istočne granice Vojne Hrvatske, jasno slijedeći pravac paralelan s njezinom desnom pritokom Kupom, prostirao se teritorij 5. i 6. pukovnije, takozvane 1. i 2. banske koje su prvobitno nosile nazive svojih stožernih mjesta, Gline i Petrinje.

Ovo, u biti vojno područje, čiji su se dijelovi umjesto upravnih jedinica poput, primjerice, departmana, kantona i općina, zvali, i uistinu bili, pukovnije, satnije i kućne zadruge, moralo je privući i zadržati Napoleonovu pažnju možda upravo zbog te svoje posebnosti.

Doista, iz mnogobrojnih izvještaja koje je tražio i koje ćemo kasnije analizirati, slijedi da je sa zanimanjem ispitivao kakvu korist može izvući iz postojećeg uređenja. Ali prije no što je mogao biti obaviješten o njegovim prednostima i manama, našavši pukovnije već formiranim, Car ih je požurio predati svojim generalima takve kakve jesu.
 
Članom 5 dekreta od 25. prosinca 1809.34, koji je regulirao organizaciju Ilirskih pokrajina, generalni guverner dobio je zapovjedništvo nad kopnenim i pomorskim snagama, narodnom gardom, oružništvom i svim redovnim ili neredovnim postrojbama.35

Član 9 daje mu pravo privremenog postavljanja časnika na dužnosti u krajiškim pukovnijama. Ta su imenovanja trebala biti dostavljena ministru rata kako bi ih dao Caru na potvrdu.


Klikni na fotografiju da se poveća
____________________________________________________________
30 Corr. Nap., t. XIX, No. 15953. 31 14. listopada 1809.

32 Corr. Nap., t. XIX, No. 15945. 33 Corr. Nap., t. XX, No. 16086.

34 A. a. g.Actes du Gouvernement, 1809., 1.

35 "Jedine ne redovne postrojbe u Hrvatskoj su serežani, satnije koje služe bez plaće, ali imaju povlastice i izuzete su od svih davanja. U Dalmaciji se neredovne postrojbe sastoje od tisuću pandura i dvije stotine časnika. Dok je u službi, svaki pandur dobiva deset sua dnevno. Njihovi su časnici stalno aktivni. Ova je milicija lošeg sastava i uznemiruje zemlju te bi se mogla raspustiti ako se osnuju dvije krajiške pukovnije. U svakom slučaju treba je reducirati." (Izvadak iz izvještaja maršala Marmonta od 20. 1. 1809. A. n, AF, IV, br. 1713.)

Napoleonov pečat
Iz privatne zbirke Marice Draženović
Klikni na pečat da se poveća
_______________ 5.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!