CRO-eu.com
Listopad 22, 2017, 23:01:14 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Otočka graničarska pukovnija br. 2  (Posjeta: 21197 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Rujan 21, 2008, 19:04:19 »


Otočka graničarska pukovnija br. 2


Godina osnutka 1746 - godina prestanka 1873

Sjedište:  Otočac

Otočka graničarska pukovnija ustrojena je 1746. godine kao druga od jedanaest graničarskih pukovnija na teritoriju Hrvatske i Slavonije. Do 1764. godine pukovnija je bila podijeljena na 4 bojne, a svaka je bojna imala 4 satnije. Te je godine izmjenjena unutarnja struktura pukovnije (smanjen je broj vojnika). Pukovnija je od tada imala 3 bojne, 2 su imale 6, a treća (pričuvna) 4 satnije.

Ustroj: Unutarnji ustroj pukovnije: Odjel za vojne poslove i Odjel za graničarsku upravu – odsjeci: Personalni /U/, Upravni /V/, Računovodstveni /X/, Građevinski /Y/, Pravosudni /Z/, Odjel graničarskog sudstva i Pukovnijski sud.

Djelatnost:  Zapovjedništvo graničarske pukovnije bilo je najviše vojno, upravno i sudbeno tijelo na području pukovnije. Satnije su bile najniže vojne, teritorijalne i zapovjedno-upravne jedinice pukovnije. Satnijom je zapovijedao i upravljao satnik, savjetodavnu su ulogu imali upravni časnici i činovnici. Otočka je pukovnija bila podijeljena na 12 satnija: Kosinj br. 1, Klanac br. 2, Perušić br. 3, Bunić br. 4, Zavalje br. 5, Korenica br. 6, Vrhovine br. 7, Škare br. 8, Sinac br. 9, Otočac br. 10, Brlog br. 11, Sv. Juraj br. 12. Svaka je satnija imala svoja sela. Administrativan sistem bio je zasnovan na kućnim brojevima po kojima su se popisivali vojnici, radi kontrole vojnih obveznika (muško stanovništvo od 20. – do 60. godine). U sjedištu su satnije osim vojnog zapovjedništva bili područni upravni uredi pukovnije, npr. šumarski i zemljišni ured. Temeljna je jedinica sela bila kućna zadruga.

Pukovnija je bila podređena Karlovačkoj/Ujedinjenoj bansko-varaždinsk-karlovačkoj generalkomandi sa sjedištem u Karlovcu/Zagrebu, te Dvorskom ratnom vijeću u Beču, odnosno od 1848. godine Zagrebačkoj generalkomandi (Generalkomandi za Hrvatsku i Slavoniju)i Ministarstvu rata.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Listopad 22, 2011, 12:10:47 »


Österreichischen kk goldenen Tapferkeits Medaille 1814

In dem bei Tapio Bicske 4 April 1849 von den Truppen des 1 Armeecorps gelieferten Gefechte hatte die Brigade des GM Ristic den Kampf, gegen einen sechsfach überlegenen Feind von 10 Uhr Vormittags bis in die sinkende Nacht, allein mit der glänzendsten Bravour bestanden, wobei mehrere Abteilungen mit gefälltem Bajonnete auf die feindliche Reiterei losgingen und sie warfen.

Von den vielen Zügen glänzenden Muthes wollen wir einige hervorheben. So stürmten die beiden Feldwebels Puhalo und Shegaracz des Ottocaner Grenz Regiments und zwar der ältere trotz einer erhaltenen Schusswunde am Fusse, an der Spitze ihrer Leute eine feindliche Batterie, zu deren Eroberung sie wesentlich beitrugen

Izvor: Österreichische militärische Zeitschrift 1865., Seite 250


Otočka pukovnija u bici kod Tápióbicske
Klikni za uvećani prikaz

Austrijska carska 'zlatna medalja iz 1814‘ za hrabrost
dodjeljena Otočanima Puhalu i Žegarcu,

u bici u kojoj su u Tápióbicske 4. travnja 1849 postrojbe Prvog vojnog korpusa brigade gemerala-majora Risitća protiv šest puta nadmoćnijeg neprijatelja od 10 sata u jutro do pada noć bili sami, sa sjajnim bravurom ispunili, pri čemu je nekoliko odjeljaka s bajunetama* navalilo na neprijateljsko konjaništvo i oborili ih.

Od mnogih značajki briljantne hrabrosti želimo nekoje istaknuti. Tako su na čelu svoje vojske u jurišu obadva narednika Puhalo i Žegarac od Otočke pukovnije, pri čemu je stariji zadobio ozljedu od metka na stopalu, znatno doprinjeli pri osvajanju neprijateljske baterije.

______________
* bajunēt (bajonēt) vojn. jednobridi, dvobridi ili trobridi bodež sa žljebovima, nosi se o lijevom boku ili nataknut na pušku za borbu prsa o prsa [nataknuti bajunet; staviti bajunet]

Mađari u Tápióbicskom slave svake godine 4. travnja obljetnicu bitke. Taj dio naselja, gdje je vojska hrvatskog bana generala Jelačić oklopila neprijateljsku vojsku, zove se Hrvatska.

- Tekst: austrijski vojni časopis, 1865, stranica 250.
- Foto: http://hu.wikipedia.org/wiki/T%C3%A1pi%C3%B3bicske
- Bitka kod Tápióbicske http://de.wikipedia.org/wiki/Ungarische_Revolution_1848/1849

Tekst preveden s njemačkog na hrvatski jezik: Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Srpanj 12, 2012, 00:01:26 »


Uspomena

Neke večeri sjedio sam pred školskom sgradom u kordunskom selu Skočaj, promatrajuć bosanske planine, koje još pozlaćivalo zalazeće sunce, i razmišljajuć o sgodah i nesgodah, koje često naše kordunaše zadesile. U to se javi starina nadporučnik Šimić, koji mi znao mnogu i mnogu iz života kordunaša pripoviedati.

- Zdrav sinovče i pomogao ti Bog! Odzdravim i ponudim starcu stolac.

- Što radiš i o čem misliš? Ajde s menom, pa ćemo u vrtu zasjesti, a stara će nam prirediti večeru. Ta danas je za mene svečan dan! veselo će starina, pa me uze za ruku i povuče za sobom.

- A kako to? upitam u ćudu.

- Zaključaj vrata, da ti tko novac ne odnese, pa idi s menom, šaljivo će on.

Rado sam se odazvao poziva i pošao sa nadporučnikom. Kad sam ga upitao, radi česa je dan 29. rujna za nj svečani dan, nasmijao se i odvratio:

- To ćeš kasnije čuti, dok metnemo što u kljun.

U vrtu je bio stol već, prostrt. Domaćica je donesla u to pečenja i vina.

- Tako, stara moja, tako! govorio nadporučnik i grizkao na prednje zube pečenku.

- Uzmi, sinovče, ne srami se. Danas ja častim. Zdrav i pomogo ti Bog! ... Iztrusi čovjeće božji, ta nije loše. Daj, daj, neprtljaj. Ta nije loše. Daj, sinovče zagrizi. Ta nismo mi ćurlikani košto kaže naš debeli prijašin Stipe Ritz.

Kad se starac nasitio, zapali čibučinu (1), prebaci lievu nogu preko desne pa će:

- Danas je 29. septembar 1878. Danas se navršava trideset godina, da sam srećno iznesao glavu na ramenima iz krvave bitke kakove ne pamtim ni prije ni poslje. Ti si čitao i čuo, da smo g. 1848 pošli u Ugarsku. Ja sam onda bio šerežanin. Bili su ti to ljudi, moj junače, kakovih se malo sada radja.

Na dan 9. junija krenusmo mi šerežani, a bilo nas pedeset, sa lajtmanom Stevom Vlaisavljevićem iz Otočca u Zagreb, pa onda dalje. Vragometan bio to čovjek, taj Vlaisavljević. Visok, plećat, a u licu dopadan. A junačina, moj sinovče, da mu nisi mogao parca naći. Lahko bilo snjim ratovati.

Kud smo se sve potucali neću ti spominjati, jer bih predaleko otišao. I pripoviedat ću ti, kako smo prvi put bili u žestokoj vatri, i učinili diku našem banu.

Na 29. septembera došlo je do okršaja izmedju naše vojske i ustaša kod
mjesta Pakozd i Velence (2).

Tu je bio četvrti otočki bataljun i tri kumpanije od trećega, pa mi šerežani sa svojim zapovjednikom Vlaisavljevićem i ostali ba taljuni raznih regemenata. To ti je bila t. z. "Kroatisch-slavonische Arme." Dakle, moj sinovče, dopriesmo mi do tih mjesta, gdje nas dočekaše Magjari. Nasta puškaranje nekako poslie podne.

Mi smo se bili od ostalih odciepili, pa puškarali sve u šestnaestu. Nismo niti gledali što se dalje od nas dogadja, pa smo se pomicali napred, dok ne dodjosmo do neke šumice, i prestasmo pucati.

Malo kasnije iznikoše od nekuda Magjari, a bilo ih mnogo više nego nas.

Ovi su se primicali sve bliže, mašuć kapama i rukama. I mi smo isto učinili, jer smo bili uvjereni, da se oni kane predati, jer da su naši pobiedili kad puškarenja zamuklo bilo.

Tako se sastadosmo. Oni su imali dva častnika, dva mlada lajtmanka, koji pozdraviše našega Stevu, a ovaj im pozdrav odvrati.

Magjarski vojnici (bili to pješaci) počeše nama svoje matare nudjati, da se okriepimo i već nekoji od naših posegoše za njima, kad jedan od njihovih časnika zagrmi da položimo oružje.

Vlaisavljević naloži da pobacamo puške, što i učinismo a tada će zagrmiti:
- Navali handžari!

Mi smo udarili na protivnika ko biesni i to tako naglo, da ovaj nije imao kad izprazniti puške. Oni su mislili, kad smo pobacali naše šibe (duge puške) i mašili se za svilaje, daćemo kubure(3) i handžare(4) pobacati, ali se, žalostna im majka, prevariše. Prije četvrt sata bilo je kreševo dovršeno. Na bojištu osta trideset i pet mrtvih, više njih bijaše ranjeno, a poručnik i dvanaest ljudi zarobljeno. Ostali umakoše u šumicu i tako se spasiše. Od nas ne izgubi nitko glave; jedino su bili nekoji lako ranjeni.

Tako se dovrši naš prvi okršaj.

Vlaisavljević je kasnije zarobio ustaškoga majora Ivanku. Već g. 1852 bio je kapetanom, te je živio u Željavi. Umro je u Buniću, kamo bio na neku svajbu došao.

Sada znaš, znaš, zašto sam te danas k sebi zvao. Onaj dan ne mogu nikako zaboraviti, a kada ga se sjetim, u duši mi je žao kako u času tolike smazasmo. A sami su krivi, kad su onako postupali.

Zdrav i pomago ti Bog, a njima dao rajsko stanje.

Ivan Devčić, 15. listopada 1897

_________________
1 čibuk ✧ tur. çubuk > probušeni šuplji drveni tanji štap na koji se natakne lula kad se puši sjedeći (prosječne dužine oko metar)
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Lake_Velence http://www.visitvelenceito.hu/media/gallery/1/files/velence_494x210_10o_nemet3.pdf
3 kubura > starinsko vatreno oružje, puni se prahom i ispaljuje jednom iz ruke kao pištoljem, kratka puška, usp. ledenica
4 handžar > ✧ tur. hancer, hançer > dug zakrivljen dvosjekli nož

Željava > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2055.0
Željava > http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDeljava
Aeordrom Željava > http://hr.wikipedia.org/wiki/Aerodrom_%C5%BDeljava

Sela Otočke regimente: Petrovo selo i Baljevac sa 104 doma, Međudražje, Meljinovac, Kruzi i Nebljusi zajedno s 52 doma, Kamenica i Skočaj s naseljenim "mađarima" katolicima.

* * * * *

Dali je stari nadporučnik Šimić iz Skočaja o bici s Mađarima i herojstvom Otočke pukovnije pretjerao? Povijesne činjenice govore o bijegu Ličana-Hrvata pred Mađarima i to ne u Zagreb nego u Beč gdje su Mađari čak prešli granicu Austrije. (Marica)
Na strani 25 > http://www.hunfocus.org/D3.pdf

29.09.1848.: bitka kod Pakozda (točnije rečeno između Pakozda /Pákozd/ i Šukoroa /Sukoró/)
Spočetka lijevo krilo Jelačića (oko 8,000) napadne Mađara, ali artiljerija ga suzbije. U podne glavno krilo Jelačića (oko 20,000) krene u napad, ali mađarska artiljerija ga suzbije za manje od dva sata. Tada Jelačić povuče se iza Pakozda i predloži pregovore. Dok se Mađari spremaju za pregovore, Jelačić povuče prema Beču 01.10.1848.
Bilans bitke: oko 100 hrvatskih i 7 mađarskih pokojnika.
- pomoćna vojska Jelačića (8,000 vojnika, zapovjednik je bio Roth) je razbijena kod Ozore /Ozora/
- nakon 1 dana mađarska vojska krene da ga ganja do Beča
http://www.forum.hr/showthread.php?t=89154&page=3

Facit: Povijest ponekad ima dvije, a ponekada i tri istine. Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!