CRO-eu.com
Kolovoz 18, 2019, 04:52:45 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: DEGORICIJA - DEGORICZIA  (Posjeta: 5937 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Rujan 19, 2008, 14:28:20 »


DEGORICIJA - DEGORICZIA


Sl. 1 Grb obitelji Degoricija


ŠTIT:40 Štit je podijeljen na zlatna i crvena polja: u 1. i 4. zlatnom polju na zelenoj su podlozi tri zelena bora; u 2. i 3. crvenom polju srebrni grifon (orolav) u desnoj pandži drži sablju krivošiju.

NAKIT: Iz okrunjene kacige raste srebrni grifon (orolav) koji drži sablju u desnoj pandži.

PLAŠT: zlatno - zeleni i crveno - srebrni.


Sl. 2 Kameni grb obitelji Degoricija/ Crkva presvetog Trojstva u Otočcu

Štit podijeljen na četiri dijela: u 1. i 4. polju konjanik u desnoj ruci drži sablju krivo šiju; u 2. i 3. polju dvije potkovice okrenute jedna prema drugoj. Iznad štita je okrunjena kaciga iz koje raste pet paunovih pera. Okolo štita isklesan plašt, a ispod štita ukrašeni natpis na latinskom jeziku i godinom 1789. (slika grba).

Prezime Degoricija u pisanim dokumentima dolazi u različitim oblicima: Dengerica, Dangerica, Dengorica, Dengoricija, Degoricia, Degorizia i Degorizije, a danas se pojavljuje samo u oblicima Degoricija i Degoricia 41

Današnji potomci ove obitelji koji žive u Hrvatskoj upotrebljavaju oblik prezimena Degoricija.

_______________________________________________
40 Grb je objavljen u knjizi Enver Ljubović, Grbovi plemstva Gacke i Like, Adamić, Rijeka 2001., str. 61.:
Grb je dizajniran u boji na temelju šrafiranog crno-bijelog grba obitelji Degoricija, objavljenoga u knjizi Viktora Antona Duišina Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb 1938., str. 162. i grbovnice o dodjeli plemstva i grba pješačkom kapetanu Otočke graničarske pukovnije Matiji Degoriciji i njegovim zakonitim potomcima. Grbovnicuje dodijelila carica Marija Terezija, u Beču, 27. listopada 1759. godine.





 1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Rujan 19, 2008, 14:32:02 »


Prezime, dakako, dolazi od latinskoga prijedloga de i imena talijanskog grada Gorizia ili Goriczia, pa bi se moglo ustvrditi da je podrijetlo porodice iz Gorice ili iz okolice ovoga grada, odakle se potkraj 17. stoljeća, ili oko 1617. godine, obitelj doselila u Primorje (Senj), a zatim se doseljavaju u Otočac, Kompolje i Sinac u Gackoj oko 1690. godine. Služili su kao graničarski časnici na dugoj granici prema Bosni i Hercegovini koja je bila pod Turcima.

Kao časnici istaknuli su se u mnogim bitkama protiv Turaka, pa su mnogi od njih odlikovani različitim carskim vojničkim odličjima.
Austlijsko carsko plemstvo i grb s predikatom "de Freunwaldta" podijelila je 27. listopada 1759. godine austrijska carica Marije Terezije Matiji Degoriciji, kapetanu pješačke Otočke graničarske pukovnije koji je kasnije promaknut u carskog majora.

Članovi obitelji Degoricija naraštajima su služili u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji kao iskusni časnici i zbog iznimnog junaštva zauzimali visoke časničke položaje. 42

Plemstvo s pravom na grb istom se poveljom dodjeljuje i njegovoj supruzi Luciji, Senjkinji nepoznatoga djevojačkog prezimena, kao i svim njegovim zakonitim nasljednicima i potomcima.

Opis grba obitelji Degoricija

Štit podijeljen na zlatna i crvena polja: u 1. i 3. zlatnom polju na zelenoj podlozi ni zelena bora; u 1. i 4. crvenom polju srebrni grifon koji u desnoj pandži.drži sablju krivošiju. Iz okrunjene zlatne turnirske kacige izrasta srebrni grifon sa sabljom krivošijom u desnoj pandži. Plašt je zlatno-zeleni i crveno-srebrni.

Prijevod grbovnice: 43

Podizanje u plemićki stalež i dodjela grba Matiji Degoriciji sadašnjem kapetanu Otočke pješačke pukovnije s pridjevkom pl. Freunwaldt, Beč, 27. listopada 1759. godine.


Sl. 3 Plemićka povelja Matije Degoricije na njemačkom jeziku /prilog/

_____________________________________
41 Milan Kranjčević, 1998., 210.

42 Matice kršfenih, vjenčanih i umrlih Senja i Popis u Arhivu HAZU broj 94 i njemački broj 75.

43 Original grbovne povelje o dodjeli nasljednoga carskoga austrijskog plemstva i grba kapetanu Matiji Degoriciji i njegovim nasljednim potomcima napisane na njemačkom jeziku danas se nalazi kod izravnog potomka Matije Degoricije, gospođe Mirjane Vrbanić Lewis koja živi u Parizu.
Posebice ovom prigodom najiskrenije zahvaljujem gospođi dr. Tatjani Former iz New Yorka koja mi je nesebično poslala i ustupila presliku grbovnice i odobrila njezinu objavu.




 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Rujan 19, 2008, 14:35:48 »


PLEMIĆKA POVELJA: (prijevod s njemačkogjezika) Kapetan Matija pl. Degoricija Freunwaldtski, Beč 27. X 1759.

MI MARIJA TEREZIJA, po Božjoj milosti Rimska carica u Njemačkoj, kraljica Mađarske, Česke, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, nadvojvotkinja Austrije, vojvotkinja Burgundije, Gornje i Donje Šlezije, Brabanta, Milana, Štajerske, Koruške, Kranjske, Mantove, Parme, Piacenze, Limburga, Luxemburga, Felderna, Würtemberga, markgrofica Svetoga Rimskog Carstva Moravske, Burgaua, Gornjeg i Donjeg Caussnitza, kneginja Švapske i Sedmogradske, grofica Habsburška, Flandernska, Tirolska, Pfyrtska, Kiburska, Gorice, Grdiske i Artoisa, grofica zemaljska Elsasa, grofica Namurska, gospodarica na Windisch Marku, k Partenau, Salinsu, Mecklenu, vojvotkina Lotaringije i Barza, velika vojvotkinja Toskane.

S kraljevskom i nadvojvodskom čašću i veličanstvom, koje nam je dao Svemogući Bogu svoj očinskoj providnosti, a koji Nas je sada ukrasio plemenitim i plemićkim redovima i podanicima, Mi s ovim pismom javno potvrđujemo, i svima objavljujemo da smo Mi najmilostivije spremni podići u višu čast i diku one čiji pretci su, i one koji su na Našem i Naš kraljevski i nadvojvodski dvor vjerno i poslušno služili, ispred drugih se odlikovali nepokolebljivom privrženosti, lijepo se ponijeli, tako da bi i drugi istovremeno bili potaknuti i ohrabreni njihovim milostivim nagradama, da slijede njihovo dobro vladanje i izvršavanje plemićkih djela.


S. 4 Plemićka povelja Matije Degoricije na njemačkom jeziku

Onda Mi milostivo promatramo, uočimo i uzmemo u obzir plemenite dobre navike, razumnost i spretnost, a i vjernost i junaštvo, kojima je nadaren Naš dragi i vjerni MATIJA DEGORICIJA, kapetan Karlovačke Otočke pješačke pukovnije, a to je poznato i mnogima saopćeno. On je stupio u vojne dužnosti već prije mnogo godina, a kao redoviti vojnik kod ove spomenute pukovnije sa svojom nepokolebljivom odanosti, pokazan im junaštvom, postignutim izvrsnim znanjem vojne znanosti, zaslužio je unapređenje u rang pravog kapetana .

To je isto zavrijedio i u svojoj sadašnjoj službi, a i osobito za vrijeme krvavih ratova s Otomanskom Portom, a zatim u borbama s krunama Francuske i Španjolske, potom u borbama, opsadama . i bitkama na otvorenim bojnim poljima u kojima je sudjelovao i gdje je od neprijatelja mnoge rane zadobio.

On je za Nas i i Naš kraljevski i nadvojvodski dvor kroz više od trideset godina ispunio mnoge i vrijedne zadaće uz zadovoljstvo Generaliteta i njegovih pretpostavljenih časnika u postrojbama. S obzirom na sve gore navedeno, a posebice zbog njegovih vojnih zasluga, taj spomenuti molitelj je kod Nas postigao najvišu milost, pa s do sada pokazanom najvjernijom doživotnom odanošću i sa željom da to isto nastavi dalje, zbog njegovih dobrih osobina ovo se dobro mora i valja učiniti.

Pa s dobro promišljenom odlukom i uz dobar savjet, pravo znanje i s potpunom kraljevskom i nadvojvodskom moći, iskazali smo osobitu milost njemu MATIJI DEGORICIJI, podigli ga i udostojili u plemićh stalež, i njega i njegove zakonite krvne srodnike, kao i njihovih potomaka potomke, muškoga i ženskoga roda, a istodobno smo ga proglasili za pravu plemenitu osobu i pridružili u grupu i društvo plemenitih Svetoga Rimskoga Carstva, u svim Našim nasljednim kraljevinama, kneževinama i zemljama, a također mu najmilostivije dali pridjevak" OD FREUNWALDTA ".

Ovo činimo da ih podižemo i primamo u položaj i stalež plemstva, tj. da se druže s pravim plemenitim osobama rođenima u Svetom Rimskom Carstvu i u svim Našim nasljednim kraljevinama, kneževinama i zemljama da budu njima ravni i povezani, kao što je prije navedeno s njihovim društvima i zajednicama.

Dozvoljavamo i omogućujemo im da od sada i sva buduća vremena upotrebljavaju pridjevak "OD FREUNWALDTA" i da ga mogu pisati i njime se zvati.




 3.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Rujan 19, 2008, 14:38:33 »


Odlučujemo, uspostavljamo, određujemo i zahtijevamo da sada, on MATIJA DEGORlCIJA pl. FREUNWALDTSKI, njegovi zakoniti krvni potomci i njihovih potomaka potomci, muškoga i ženskoga roda, od svih i u svim časnim i plemićkim događajima, djelima, poslovima, duhovnim i svjetovnim budu promatrani, štovani i uzdignuti kao plemići; nadalje da imaju sve i svake plemićke časti, dostojanstva, koristi, slobode, prava i zakone; da budu primljeni u duhove službe, na njihove više i visoke škole, urede, duhovna i svjetovna lena, prema običajima i pravilima tih učilišta; jednako kao i drugi rođeni plemići Naši i Svetoga Rimskog Carstva, koji imaju pravo na uživanje lena i plemićke viteške igre u kojima i oni imaju pravo biti sudionici kao i sve druge sudove držati, osude donositi i suditi, a svega toga moraju biti dostojni i k tomu pravedni i pristupačni.

GRB
Za dalji dokaz ove naše milosti i podizanja u plemićki stalež, Mi smo njemu, MATIJI DEGORlCIJI pl. FREUNWALDSKOM, najmilostivije sljedeći plemićki grb s ukrasom dodijelili i opunomoćili ga da sve to koristi i nosi:

Na duguljastom i dolje šiljasto-okruglom na četiri polja razdijeljenom štitu, nalaze se na prednjem gornjem i stražnjem donjem crvenom polju tri zelene jele koje su poredane jedna iza druge na zelenom tlu, a na stražnjem gornjem i prednjem donjem crnom polju, unutra okrenut zlatno-žuti orolav (grifon) s otvorenim kljunom, crvenim isplaženimjezikom, raširenim krilima, i pod sobom podvinutim repom, a u obje pandže drži golu sablju.

Na štitu se nalazi na desno okrenuta otvorena turnirska kaciga s odgovarajućim zlatnim ukrasima, a sve je okruženo crno-zlatnim plaštem, koji visi i koji je na desnoj strani zlatne boje, a na lijevoj srebrne s crvenim točkama.

Iznad kacige, između dva unutra okrenuta orlovska krila izlazi na desno gore opisani zlatni orolav (grifon).

Taj se plemićki grb i ukras vidi naslikan i u bojama pravilno nacrtan na sredini nadvojvodske diplome o dodjeli plemstva i grba.


S. 5 Plemićka povelja Matije Degoricije na njemačkom jeziku

Pristupimo također i dozvoljavamo njemu, MATIJI DEGORlCIJI pl. FREUNW ALDTSKOM, njegovim zakonitim krvnim potomcima i njihovih potomaka potomcima, muškoga i ženskoga roda, da od sada i sva buduća vremena, mogu, znadu i smiju koristiti i uživati naprijed opisani plemićki grb kao i ukras i pečat od voska u svim i svakim plemićkim događajima, djelima, poslovima, kao i u ozbiljnim bojevima, jurišima, bitkama, borbama, turnirima, mačevanjima, viteškim igrama i ratovima; na zastavama, taborima, pečatima, žigovima, ukrasima, kod sprovoda, na slikama, i dakako, svugdje i svagdje, po svojim častima i potrebama; prema drugima, koji takav isti prije opisani grb i pridjevak nose i da stoje na svome pravu bez štete.


Sl. 6 Plemićka povelja Matije Degoricije na njemačkom jeziku

Ovdje objavljujemo svim i svakim knezovima izbornicima, knezovima, duhovnim i svjetovnim prelatima, grofovima, barunima, gospodarima, vitezovima i vojnicima, da smo po našoj odluci i zapovijedi, kao i snagom ovoga pisma najmilostivije zahtijevali od Naših podloženih poglavarstava, stanovnika i podanika, da spomenutoga MATIJU DEGORlCIJU pl. FRE UNWALD TSKOGA, njegove zakonite krvne potomke i njihovih potomaka potomke, muškoga i ženskoga roda, tako i tako, da ih za sva vremena kao i druge prave plemiće Svetoga Rimskog Carstva i Naših nasljednih kraljevina, kneževina i zemalja, koji uživaju leno i turnire, prime, drže, pripuste, priznaju i časte u svim duhovnim i svjetovnim položajima, učilištima i onim poslovima koji su naprijed opisani, kao i da njih na označen im Našim milostima i slobodama ne prevare, nego ih brane, štite, rukovode i puste da u potpunosti kod toga ostanu, kao i da sve to mogu u miru koristiti i uživati; ne manje kod svih Naših i Naših potomaka, austrijskih kraljeva i nadvojvoda; da oni sami ništa protiv toga ne poduzmu ili nekom drugom puste da to isto čini, a  po sveopćoj želji svakome takvom neka bude Naša teška kazna i nemilost, a još k tomu i globakazna; da se takav odijeli od pedeset kovanih obilježenih zlatnika koje mora platiti pola nama u Našu blagajnu, a pola zlatnika povrijeđenim, bez kolebanja svaki put kada naopako radi.




 4.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Rujan 19, 2008, 14:44:59 »


Ovo mislimo ozbiljno za izjavu ovoga pisma koje je opečaćeno-ovjereno Našim carskim -kraljevskim-nadvojvodskim obješenim velikim pečatom.

Izvršeno u Beču, Našem glavnom gradu i prijestolnici, dvadesetsedmoga dana mjeseca listopada godine sedamnaest stotina pedeset i devete iza poroda Isusa Krista, Našega dragog Gospodina i Dušobrižnika punog milosti i u dvadesetoj godini Našega Carstva.

Maria Theresia


Sl. 7 Plemićka povelja Matije Degoricije na njemačkom jeziku

Illeg. Illeg.
Johann Graf m.
Ad Mandatum Sac. Cas.
Regiae Majestatis proprium Sign. m.
Theodor von Thornn Sign. m.
Illeg. (pečat, potpis i ovjera)

Matija Degoricija rođenje u Senju 2. prosinca 1688. godine, a umro 1761. godine u Sincu.
Vjerojatno je u vojnu službu ušao oko 1629. godine i služio je u pješaštvu Otočke graničarske pukovnije Vojne krajine. Bio je oženjen Lucijom 44, rođenom 1692. godine u Senju, koja je umrla 1761. godine u Senju.45

Pješački kapetan Otočke graničarske pukovnije Matija Degoricija kasnije je bio promaknut u carskog majora Vojne krajine i u tom činu je i umirovljen. 46

 
Sl. 8 – 9 Uljani portreti Matije i Lucije Degoricija/ HPM Zagreb/

Obitelj Degoricija živjela je u Sincu, a jedan ogranak ove obitelji živi u Zagrebu. U ovu su se obitelj priženile i obitelji drugoga imena, tako da danas nose prezime ove plemićke obitelji i pripadaju građanskom dijelu obitelji.

U Senju je nekoliko članova obitelji Degoricija živjelo tijekom 17. i 18. stoljeća. Kako je nekoliko članova obitelji bilo je oženjeno Senjkinjama, nakon umirovljenja su se stalno nastanili u Senju gdje su živjeli do smrti i pokopani u gradskom groblju.

U Senj su se doselili oko 1617. godine. Ubrajamo ih u Primorce među Otočanima, a doselili su se zajedno s Bakarićima i Žubrinićima na otočko područje, tj. na područje Gacke (Sinac), da bi se kasnije naselili i u Kompolje, gdje i danas živi nekoliko obitelji.

Služili su kao iskusni časnici u vojnoj posadi tvrđavnog naselja Otočac, Senj, Prozor i Brinje.

Potkraj 17. stoljeća Mate ili Matija Degoricija spominje se kao stražmeštar tvrđave Otočac, zajedno s vojvodom Matom Oreškovićem i zastavnikom Juricom Oreškovićem. 47

______________________________________
44 Marija Schneider, 1982., 70. i 71.

45 Portreti u ulju na platnu kapetana Otočke graničarske pukovnije Matije i njegove supruge Lucije Degoricija koje je naslikao nepoznati slikar 1861. godine danas se nalaze u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu, inv. broj. 2430 i 2429. Portreti su dugo bili u Senju, a darovao ih je Ivan Kukuljević Sakcinski Narodnom muzeju u Zagrebu. Slike su restaurirane 1919. godine, broj. 27. i 28. Kukuljević je tvrdio da je portrete naslikao senjski pavlin Markgraf ali taj podatak nije točan jer je pavlin Markgraf umro 1704. godine, a portreti su naslikani 1761. godine. Dimenzije slika su 84.186. cm, bs.
Na desnom gornjem kutu slike Matije Degoricije naslikanje u boji i obiteljski grb s podacima o godinom smrti.

46 Viktor Duišin, 1938., 162.

47 Stjepan Pavičić, 1962. god., str. 54.




 5.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Rujan 19, 2008, 14:51:05 »


Osim Matije Degoricije, koji je zbog vojničkih zasluga dobio plemstvo te grb i bio promaknut u rod plemića, i većina članova ove obitelji bili su časnici austrijske vojske, a najčešće su služili u Otočkoj graničarskoj pukovniji.

Nikola Degoricija rođen je 1720. godine u Sincu, imao je čin poručnika i služio je kao časnik u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji.

Petar Degoricija rođen oko 1745. godine u Otočcu, služio je kao časnik u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji u Ličkom Novom.

Franjo Degoricija rođen je 10. svibnja 1752. godine u Sincu, a služio je u Otočkoj pješačkoj pukovniji. Umirovljen je 1808. godine u činu carskoga majora. Poznat je njegov podvig od 15. studenoga u bici kod Aricole, kad je prisilio Napoleona Bonapartea da se povuče i time zaustavio njegov prodor za tri dana, tako da se austrijska vojska mogla konsolidirati za dalju obranu i protunapad. 48

Mihael Degoricija rođenje 1754. godine u Sincu, a umro je 3. ožujka 1803. godine. Imao je čin austrijskog kapetana pješaštva i bio zapovjednik korpusa u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji

Vid Degoricija rođen je 1765. godine, a od 1785. godine bio je časnik u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji.

Kazimir Degoricija rođen 1784. godine u Sincu. Kao kadet započeo je vojničku službu u Otočkoj graničarskoj pj ešačkoj pukovnij i, a 1854. j e godine otpušten iz voj ke zbog zdravstvenih razloga. Umro je 1870. godine u Senju, gdje je živio kao vojni umirovljenik austrijske vojske.

Nikola Degoricija rođen 1794. godine u Sincu, a umro u Bjelovaru 1854. godine. Godine 1805. završio je Vojnu akademiju u Wiener Neustadtu (Theresianum), te je 1842. godine unaprijeđen u austrijskoga carskog kapetana sa službom u Bjelovaru. Od 21. travnja 1813. godine do rujna 1814. godine služio je kao časnik u francuskoj vojsci Napoleona Bonapartea u Ilirskim provincijama, tj. u geme Regiment de Chevau-legers (cote 2Yb 846). 49

Nakon pada Napoleona 1814. godine ponovno se vratio kao časnik u austrijsku vojsku. Bio je dosta obrazovan i imao je bogatu knjižnicu u svome stanu s nekoliko tisuća knjiga.

Karlo Degoricija rođen 13. veljače 1805. godine u Sincu, a umro 26. srpnja 1870. godine u Vinkovcima. Bio je narednik austrijske vojske, oženjen Adolfinom Huber iz Nove Gradiške.

Ivan Degoricija je službovao kao narednik austrijske vojske u Bjelovaru, gdje je 1854. godine umirovljen a umro je 1858. godine u Bjelovaru.

Mijo Degoricija rođen 22. kolovoza 1839. godine u Otočcu, a umro 1896. godine u Zagrebu. Službovao je kao šumar u raznim dijelovima Like i Gorskog kotara.

Karlo Degoricija rođen je 3. prosinca 1839., a umro 1919. godine u Zagrebu, kao umirovljeni major austrijske vojske. Bio je oženjen Emilijom Schieder iz Karlovca koja je rođena u gradu Churu u Švicarskoj.
Nekoliko članova ove ugledne časničke obitelji bili su svećenici, koji su služili kao župnici i kapelani u raznim mjestima Like i Gacke, a i šire.

___________________________
48 Franz Bach, 1855.,. 58.

49 Podaci uzeti iz dopisa od 18. svibnja 1989. godine, tj. odgovora Ministarstva obrane Republike Francuske, odnosno Directeur Service Historique de I Arme de Terre, Vieux Fort, Chateau de Vincennes, 943000 Vincennes, France. Iz dopisa je vidljivo da je Nikola Degoricija bio časnik francuske vojske Napoleona Bonopartea od 1810. do 1814. godine i da je služio u navedenoj vojnoj postrojbi, anakon poraza i kapitulacije Napoleona 1814. godine ponovno je primljen kao časnik u austrijsku vojsku s jednim činom manje.




 6.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Rujan 19, 2008, 15:01:59 »


Tako se spommju:

Šime Degoricija, kapelan od 1740. do 1742. godine,
Josip Juraj Degoricija od 1764. do 1775. godine i
Franjo Martin Degoricija, otočki kapelan iz 1789. godine. 50

Župnik u Sincu do 1799. godine bio je Josip pl. Degoricija.

Zadnji muški potomak ove plemićke obitelji bio je Dragutin Degoricija, carski kapetan u mirovini sa završenom Vojnom akademijom Theresianum. Rođenje 24. listopada 1848. godine, a umro 2. travnja 1888. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.51


Sl. 10 Nadgrobni spomenik posljednjeg muškog člana plemićke obitelji Degoricija

Danas je poznat i političar Slavko Degoricija, rođen 1931. godine u Kompolju kod Otočca. Osnovnu školu završio u Otočcu, a učiteljsku školu u Rijeci. Radio je u prosvjeti u Kutini pune 23 godine.
Uz redovni je posao uprosvjeti diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Kutini je bio osnivač Matice hrvatske. Zbog sudioništva u Hrvatskom proljeću bio je proganjan i godinu dana nezaposlen.

U Zagrebu je radio kao profesor u Saobraćajnom školskom centru. Od početka 1989. ulazi u stranku HDZ i postaje predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a. Bio je zamjenik ministra unutarnjih poslova u Vladi demokratskog jedinstva, a jedno je vrijeme obnašao i dužnost ministra obnove i graditeljstva.

Nakon umirovljena posvetio se radu u Udruzi Ličana "Vila Velebita", gdje je predsjednik Udruge od 2000. godine.


Sl. 11 Slavko Degoricija

Izvor fotografije: http://www.jutarnji.hr/
(Valja pročitati: http://www.jutarnji.hr/nedjeljni_jutarnji/clanak/art-2008,2,24,,109798.jl )

U Kompolju danas žive tri obitelji Degoricija, a u novije vrijeme iselili su u Otočac, Zagreb i Kutinu. 52

Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, u Kompolju je živjelo pet obitelji Degoricija, u Grubišnom Polju četiri, u Bjelovaru dvije i u Slatini jedna obitelj.

________________________________
50 Mile Rajković, 1997., 73.-77.

51 Nadgrobni spomenik krajiškom kapetanu Dragutinu Degoriciji na Mirogoju u Zagrebu podižu majka i sestra. Grob s nadgrobnim spomenikom nalazi se u grobnom polju 10, razredu 1 i grobu 67.

Tekst nadgrobnog natpisa glasi:
Vječni sanak ovde sniva
DRAGUTIN DEGORICZIA-FRAENWALDTSKl c. kr. kapetan u miru
rodjen 24. listopada 1848, umro 2. travnja 1888. najmilijem sinu i bratu
Razcviljene majka i sestre


______________________________
52 Milan Kranjčević, nav. dj., str. 190.



Autor: Enver Ljubović
Izvor:
Enver Ljubović, 2001., str. 61.-62.
Enver Ljubović, 2003., str. 85.-93.


 7.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!