CRO-eu.com
Rujan 25, 2017, 13:24:38 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: COLIC - CSOLLICH - CHIOLICH  (Posjeta: 16002 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Rujan 18, 2008, 00:13:28 »


ČOLIĆ - CSOLLICH - CHIOLICH

E. Ljubović: Senjski uskoci i plemići Čolići… Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)
929.52 Čolić
Vladimira Čopića 1
HR 53270 Senj
929. 642 Čolić
Prethodno priopćenje
Ur.: 2006-12-28

Autor u prilogu opisuje višestoljetnu povijest i donosi nekoliko grbova s opisom uskočko-plemićke obitelji Čolić, koja se u povijesnim dokumentima javlja u različitim oblicima prezimena: Chiolich, Csollich i Čolić.

Obitelj vodi podrijetlo iz Hercegovine, a nakon pada Hercegovine pod Osmanlije doselili su se u Dubrovnik tijekom 15. st. te su pripadali mletačkom plemstvu.

U 16. st. doselili su se u Senj, a već 1585. godine dobivaju senjsko plemstvo i postaju utjecajni građani Senja. U Senju su imali veliku obiteljsku kuću u kojoj je dugo godina bila slavna senjska gimnazija.

Kralj Josip I. u Beču 31. prosinca 1706. dodijeljuje ugarsko plemstvo i grb građaninu senjskom i gradskom sucu Andriji Čoliću. Godine 1721. Andrija je dobio i kranjsko plemstvo.

U stalež ugarskog plemstva bio je 1753. primljen i senjski biskup Juraj Vuk Čolić s pridjevkom "de Löwenberg", a iste godine je stekao i ugarski barunat, koji je potvrđen na Hrvatskom saboru.

Postoje dvije grane ove obitelji: senjska, koja je starija i slavonska koja je mlađa, a pretpostavlja se da se jedan ogranak ove obitelji odselio iz Senja u Slavoniju.

Iz senjske grane obitelji najpoznatiji su bili, senjsko-modruški biskup Juraj Vuk Čolić "de Löwenberg" (1699. – 1764.), Maksimilijan Čolić (1749. – 1818.), doktor teologije i filozofije i zastupnik grada Senja na saboru u Požunu (Bratislava) te senjski arhiđakon Ivan Franjo Čolić. Poznat je i časnik Karlo Nikola Čolić, vitez, časnik i vojni graditelj (rođen u Brinju 1784., a umro je u Senju 1850. godine).

Od slavonskih Čolića koji su se istaknuli kao časnici najpoznatiji je bio barun i feldmaršal austrijske vojske Marko Csollich (1766. – 1844.), sudionik mnogih bitaka na europskim bojištima te Pavao Csollich (1768. – 1838.), general, podmaršal i zapovjednik u Velikom Varadinu.

Ključne riječi: Plemićka obitelj Čolić, heraldika

E. Ljubović: Senjski uskoci i plemići Čolići… Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)

1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Rujan 18, 2008, 00:20:50 »


OBITELJSKI GRBOVI ČOLIĆA


Sl. 1. Plemićki grb Čolića (Chiolicha) iz 1706.

OPIS GRBA

ŠTIT: U dnu plavoga štita na zelenom polju stoje dva uspravna zlatna lava okrenuta jedan prema drugome, a zajedno prednjim šapama drže buzdovan.

NAKIT: Iznad štita, kao ukras, izlaze dvije okrunjene kacige s lavovima koji su okrenuti jedan prema drugom, a u lijevoj šapi drže sablju krivošiju.

PLAŠT: Zlatno – plav i crveno – srebrn.

Senjski gradski sudac Andrija Čolić i njegov brat, kanonik Antun, stječu patricijat grada Senja 5. svibnja 1585. godine za vrijeme vladavine austrijskog cara Rudolfa II.

Kralj Josip I. u Beču je 31. prosinca 1706. podijelio Andriji Čoliću, građaninu grada Senja, povelju o dodjeli ugarskog plemstva i grba, a 11. veljače 1721. godine Andrija stječe i kranjsko plemstvo.

U stalež ugarskog plemstva primljen je 17. rujna 1753 senjski biskup Juraj Vuk Čolić s pridjevkom "de Lỡwensperg" ili "Lỡwenberg". Iste je godine stekao i ugarski barunat koji je potvrđen u Hrvatskom saboru 1753.


Sl. 2. Barunski grb Čolića (Csiollicha)


OPIS GRBA - Barunski grb:

ŠTIT: je vodoravno razdijeljen u crveno i zlatno polje; gore okomito je razdijeljen na dva dijela, u srednjem srebrnom polju modra greda sa srebrnim polumjesecom okrenutim prema vrhu štita, na polumjesec je upravljena zlatna strjelica koju sa svake strane prati jedna šesterokraka zlatna zvijezda; dolje po zelenom tlu korača crveni lav.

NAKIT: Kaciga s krunom na kojoj je između dva nojeva pera crveno nojevo pero.

PLAŠT: Crveno – zlatan.

Barunat koji je dobio biskup senjsko-modruški nije prenesen na ostale članove obitelji, iako je među njima bilo više istaknutih časnika, crkvenih velikodostojnika i poznatih političara.

Proširenje grba i podjela titule "plemeniti "Löwenberg" ili "Löwenspergh" 9. listopada 1731. dobili su građani grada Senja: Juraj - Vuk (Wolfgang), Matija i Ivan.

Plemstvo je podijelio i austrijski car Franjo I. u Beču 15. rujna 1810. Marku Csollichu (1766. – 1844.), pukovniku austrijske vojske koji je već nosio viteško odličje Reda Marije Terezije. Dobio je 21. srpnja 1820. i ugarski indigenat, a 1810 barunski naslov i potvrdu starog plemstva.


Sl. 3. Obiteljski grb Čolića iz 1731.

OPIS GRBA

ŠTIT podijeljen na četiri polja u plavo i crveno: u 1. i 4. polju po jedan unutra okrenut zlatni dvorepi lav, koji u lijevoj ruci drži mač i šipku za obranu, a na nju je nabodena Turčinova glava; drugi lav u desnoj ruci drži buzdovan; u 3. polju konjanik s kacigom i mačem; u 4. polju tri srebrna novčića.
Iznad štita kao ukras i nakit dvije kacige iz kojih izrastaju lavovi isti kao u 1. i 4. polju štita.

2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Rujan 18, 2008, 00:28:03 »


Podrijetlo, povijest i najistaknutiji članovi obitelji

Prezime Čolić izvodimo iz turske riječi colak "koji je kljast, sakat u ruku" ili " jednoruk". Ova riječ je u srodstvu s turcizmom kolak (od turske riječi kol "ruka", tj. "čovjek kojemu je odstranjen neki organ").

Prezime ovakvog tipa u nas je uglavnom rasprostranjeno u onim krajevima koji su bili dugo pod vlašću Osmanlija. Zato je ovo prezime dosta rašireno u Slavonije, ponajviše u Rajinovom polju i u Dalmaciji (u pograničnom dijelu prema Bosni i Hercegovini).

U povijesnim dokumentima obitelj se bilježi u različitim oblicima prezimena: Chiolich, Csollich, Csolnich i Čolić.

Potvrđeno je da se Čolići nalaze u Senju od 16. stoljeća, a navodno su podrijetlom iz Hercegovine, gdje se neki Čolići spominju u vrijeme prvih osmanlijskih napada na Hercegovinu koja je 1482. došla pod vlast Osmanlija.
.
Gradski sudac Andrija i njegov brat, kanonik Antun Čolić, dobivaju senjsko plemstvo i uvode se u gradski patricijat kao odličnici grada Senja. Sudjeluju u gradskoj upravi i u donošenju važnih odluka za grad Senj, a neki se uključuju i u senjsku vojnu posadu.

Jedan ogranak Čolića doselio se oko 1483. iz Hercegovine u Dubrovnik, a u Veneciji su kasnije kao "nobili" uvedeni u mletačku knjigu plemstva, poznatu pod imenom Libro d'oro.

Prezime se u Senju bilježilo i kao Chiolich, a od 18. stoljeća oni svome prezimenu dodaju pridjevak "von Löwenberg", u doslovnom prijevodu "od Lavljeg brijega", jer se u njihovu grba nalazi heraldički lik lava koji je dosta često zastupljen u grbovima.

Senjski Čolići bili su uskočka plemićka obitelj iz koje su potekli istaknuti časnici, suci i svećenici, a zajedno s ostalim najuglednijim i najutjecajnim obiteljima grada Senja pobunili su se protiv plemića Vukasovića i Homolića koji su kršili stare povlastice senjskih građana.

Jandre Čolić bio je potpisnik poznatog pisma iz 1698. godine, upućenoga senjskom kapetanu grofu Rudolfu Edlingu u kojemu se građani žale na plemiće Vukasoviće.

Čolići su bili usko povezani s drugim plemićkim obiteljima Senja, uglavnom rodbinskim i ženidbenim vezama. Tako je Ursula Čolić bila udana za Ivana III. Daničića iz poznate plemićke obitelji senjskih Daničića.

Postoji nekoliko poznatih i slavnih senjskih Čolića koji su bili svećenici ili časnici.
Barun Juraj Vuk Čolić Löwenberg (Senj, 1699. – Rim, 1764.) bio je senjski biskup od 1746. do 1764. Prije imenovanja za biskupa dodijeljen mu je 1753. i ugarski barunat, te biskupski simboli, mitra i plašt.

Biskup Juraj Vuk Ćolić, sin Andrije, povijesni pisac i senjsko-modruški biskup (Senj, 28. svibnja 1699. – Rim, 3. siječnja 1764.), pokopan je u rimskoj crkvi Il Gesu. Za svećenika je zaređen 1723., a u doktora teoloških znanosti promoviran 1727. u Grazu. Služio je kao župnik u Brinju. Bio je kapitularni i generalni vikar Senjske i Modruške biskupije.
Preporukom senjskoga i modruškog Kaptola te gradskog magistrata u Senju, carica Marija Terezija imenovala ga je 1746. senjskim i modruškim biskupom, što je papa Benedikt XIV. iste godine i potvrdio.
Bio je kraljevski tajni savjetnik te sudionik u radu hrvatskih i ugarskih sabora. Napisao je nekoliko djela o prošlosti Senjske i Modruške biskupije.

Osobito je zaslužan za uređenje senjske katedrale; napravio je tri mramorna oltara, novu mramornu krstionicu i dao oslikati strop crkve te darežljivošću Klare Vukdragović, sestre pjesnika Senjanina Mateše Antuna Kuhačevića, nabavio mramornu propovjedaonicu.
Ime mu se spominje u svezi s prijavom Mateše Kuhačevića kao začetnika brinjsko - ličke pobune.

3
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Rujan 18, 2008, 00:41:51 »


Zbog sukoba sa senjskom uskočkom plemićkom obitelji Domazetović, protivnici su ga optužili u Beču, pa je morao ići u Rim da se opravda pred papom, ali se iz Rima nije nikada vratio. Predao je 1761. upravu biskupija generalnom vikaru Senjsko-modruške biskupije plemiću Karlu Vukasoviću.

Kameni grb biskupa Jurja Vuka Čolića nalazi se iznad vrata kuće zvane "Biskupija" u Bakru, i to je jedini sačuvani kameni biskupski grb u Bakru.

To je obiteljski grb kojemu je pridodana barunska kruna i biskupski simboli: mitra, biskupski štap i biskupski šešir.

Od 17. stoljeća senjsko-modruški biskupi često su boravili u Bakru zbog sigurnosti, jer su Osmanlije nerijetko napadali zaleđe Senja.

U senjskom stolnom kaptolu bio je do 1740. arhiđakon Ivan Franjo Čolić s pridjevkom "de Löwenberg". Nakon njegove smrti naslijedio ga je već spomenuti Juraj Vuk Čolić koji će kasnije postati senjsko-modruškim biskupom. Prije njega arhiđakoni su bili poznati senjski plemići Vlatkovići, Dominik Miletić, Matija Celović i Mihael de Sanctis (Desantić ili Desanti).


Sl. 4. Kameni grb biskupa Jurja Vuka Čolića "de Lövenberg"

Karlo Nikola Čolić,vitez, visoki časnik, vojni graditelj i inženjer s početka 19. stoljeća (rođen u Brinju 1784.), odvjetak je stare senjske plemićke obitelji Čolić. Pukovnik Čolić bio je i pukovnik Otočke graničarske pješačke pukovnije, koga je naslijedio pukovnik Casanova.

Nakon francuskog zauzimanja dijelova Hrvatske bio je i časnik francuske vojske. Sudjelovao je 1812. u Napoleonovu vojnom pohodu na Rusiju, koji ga je i odlikovao Križom legije časti za hrabro vojničko držanje u nekoliko važnih bitaka. Godine 1810. imenovan je profesorom zemljopisa i povijesti na kadetskoj akademiji u Olomoucu. Godine 1813. postao je ponovno časnik Austrijske Carevine, pa je prvo dobio čin bojnika, a potom je promaknut u čin potpukovnika. Umirovljen je 1834., vratio se u Senj, gdje su ga Senjani izabrali za gradskog suca. Tu je dužnost obnašao od 1841. do 1849. godine. Bavio se matematikom i građevnom znanošću pa je izradio nacrte za most u Budimpešti. Na njemačkom je jeziku napisao djelo o sustavu obrambenih utvrda.

Od 1836. do 1838. godine bio je pukovnik otočke pukovnije. Dao je od 1837. do 1843. sagraditi novu bolnicu i pokriti toranj crkve sv. Trojstva u Poljicima kod Otočca u Lici. Umro je u Senju 185o. godine.

Pogledaj > Lika > Lički gradovi i sela > O > Otočac > Prva otočka bolnica

Nekoliko članova obitelji Čolić živjelo je u Brinju, u Gackoj, gdje su služili kao svećenici.
Poznat je i nećak biskupa Jurja Vuka Čolića, Maksimilijan, koji je rođen u Senju 1749., a umro 1818. godine. Stric ga je poslao u školu u Rijeku i Graz.

Teologiju u Rimu završio je doktoratom iz teologije i filozofije, a bio je dekan i rektor Teološkog fakulteta u Pešti, te vrstan govornik i pisac. Godine 1790. imenovan je zagrebačkim kanonikom, a 1798. vaškanskim arhiđakonom. Neko je vrijeme bio i župnik u Svetom Martinu kod Božjakovine, a zatim zastupnik Senja i vatreni govornik na Saboru u Požunu (Bratislava). Umro je u Zagrebu 15. rujna 1808. godine.

4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Rujan 18, 2008, 01:01:47 »


Svećenik Anton Čolić, sin Matije i Marije, rođen je 16. ožujka 1736. godine u Senju. Gimnaziju je pohađao u Gorici i Rijeci. Studirao je teologiju na Zavodu "Germanicum" u Rimu. Bio je "decanus nationis", kao ponajbolji student, tj. predstavnik svih pitomaca iz Hrvatskog kraljevstva koji su tamo studirali.

Svećenik Juraj Čolić "Lowenberg" bio je od 1786. do 1788. svećenik u Kompolju, a 1790. do 1796. svećenik u Gornjem Kosinju.

Čolići su u Senju imali veliku i lijepu obiteljsku kuću u kojoj je dugo godina bila smještena slavna senjska gimnazija, pa se i danas ta zgrada zove "Gimnazija ". Danas Čolića nema u Senju.


Sl. 5. Kuća obitelji Čolić u Senju

Poznata je i slavonska grana Csollicha (Čolića) koja vodi podrijetlo iz Senja. Pretpostavlja se da se tijekom 18. st. jedna grana obitelji preselila iz Senja u Slavoniju, pa se ta grana Čolića bilježila u obliku prezimena Csollich.

Slavonski Čolići uglavnom su bili časnici u austrijskoj vojsci, služeći u raznim gradovima Slavonije, Baranje i Podunavlja, a mnogi među njima nosili su visoke vojničke činove i bili odlikovani zbog revnosti u obnašanju vojničkih dužnosti.

U povijesnim dokumentima spominje se Tomo Csollich, časnik Slavonsko-husarske pješaćke pukovnije.

Njegov sin Kuzma Csollich (1742. – 1788.) bio je satnik 68. Petrovaradinske pukovnije.

Njegov najstariji sin bio je Marko Csollich (Privlaka u Slavoniji, 1766.- Petrovaradin, 1844.), feldcajgmajster od 1841. Zbog vojničkih zasluga, kao pukovnik austrijske vojske odlikovan je 1809. godine Viteškim Redom Marije Terezije, a 1810. zbog vojničkih zasluga dobiva i barunski naslov. Bio je vrhovni vojni zapovjednik Slavonije. Kao iskusni časnik austrijske vojske sudjelovao je u više europskih ratova, posebice u borbama europske koalicije protiv Francuza u poznatoj revoluciji, a odlikovan je zbog iznimnih zasluga i hrabrosti na bojnom polju Komanderskim križem Leopoldova reda i pruskim redom Crvenog orla.

Poznat je iz obitelji Csollicha i Pavao Csollich ( 1768. – 1838.) koji imao je nadimak "Napoleon". Završio je vojnu akademiju u Bečkom Novom Mestu i bio utemeljitelj prve matematičke škole u Vojnoj krajini. Služio je kao general u Pančevu, a kao podmaršal austrijske vojske bio je zapovjednik u Velikom Varadinu. Njegova braća Albert, Nikola i Ferdinand također su bili austrijski časnici.

Članovi ove časničke obitelji živjeli su u selu Privlaka kod Vinkovaca, a zabilježeni su i izvan Hrvatske, u Veneciji, Rimu te u Austriji.

5
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Rujan 18, 2008, 01:06:17 »


Iz svih ogranaka obitelji Čolić poteklo je više visokih časnika, sudaca i crkvenih velikodostojnika.

Istaknuta senjska plemićka obitelj Čolić ostavila je dubok trag u povijesti i kulturi grada Senja, sudjelujući aktivno u političkim, crkvenom i kulturnom životu ovoga grada. Senjska grana Čolića dala je jednog od najpoznatijih senjsko-modruških biskupa Jurja Vuka Čolića te nekoliko istaknutih svećenika i časnika. Danas je u Senju živo sjećanje na ovu senjsku plemićku obitelj u čijoj kući je djelovala slavna senjska gimnazija. Aktivno su sudjelovali u kreiranju svih događanja u Senju i šire tijekom 18. i 19. st. Slavonski Csolichi( Čolići) istaknuli su se na vojničkom planu te je ova grana obitelji dala feldmaršala austrijske vojske Marka Ccolicha (Čolića), sudionika mnogih bitaka na gotovo svim europskim bojištima toga doba.



Kuća Biskupija – Bakar

Današnja kuća br. 252 sazidana je na gradskim obrambenim zidinama. Tu su stanovali modruški i senjsko-modruški biskupi pošto su pobjegli iz Senja, a bila je i sjedište Kaptola dok je prijetila turska opasnost i dok su Senj i Novi bili nesigurni zbog turskih provala. Koliko se zna u njoj su stanovali ovi biskupi:
Andrija Francisci, Bakranin (1647-1650),
Ivan Smoljanović, Bakr anin (1667-1677),
Hijacint Dimitri, Kotoranin (1681-1689),
Juraj Vuk barun Ćolić (1746-1764),
Pio Manzador (1765-1772) i
Aldrago Antonio de Piccardi (1783-1789).

Ali i prije njih morali su stanovati u njoj modruški biskupi u Bakru, jer su Modruš Turci uništili već 1493, a krbavski biskupi, koji su se bili sklonili u Modruš, pobjegli su zatim k moru u sigurnija mjesta. G. 1849. prešla je zgrada u ruke kaptola, a 1850. izveden je na
njoj veliki popravak. Nosi grb biskupa Ćolića


Izvori:

Biskupski arhiv Senj (BAS)
Heraldica Croatico-Slavonica, Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Zaključci Hrvatskoga sabora, IV., (1735.-1793.), Zagreb 1964., HDA, Zagreb
Matija Mažić, Stari grbovi u gradu Bakru, MD 3 i MD 4, Gradski muzej Bakar
Gradski muzej Senj
Arhiv HAZU, Zagreb

Literatura:

Mile BOGOVIĆ, Biskup Juraj Vuk Čolić, Zvona, 10, Bakar, 1982.
Mile BOGOVIĆ, Povijest visokoškolske izobrazbe u biskupijama senjskoj i modruškoj ili krbavskoj do 1940., Sakralna baština Senj, Senj, 1999.
Goroslav OŠTRIĆ, Grbovi u gradu Bakru, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka, 1996.
Viktor DUIŠIN, Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, BiH, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb, 1938. (prvi dio).
Ivan BOJNIČIĆ, Der Adel Kroatien und Slavonien, Nurnberg, 1899.
Vlasta BRAJKOVIĆ, Grbovi, grbovnice i rodoslovlja, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1995. (katalog).
HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1993.
19 HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON, 3, Č-Đ, 1993, 154-155.
E. Ljubović: Senjski uskoci i plemići Čolići… Senj. zb. 33, 79-90 (2006.)
Enver LJUBOVIĆ, Gradski i plemićki grbovi Senja, vlastita naklada, Senj, 1998.
Enver LJUBOVIĆ, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, Megrad, Zagreb, 2003.
Ivan TOMIČIĆ, Obitelj Čolić, Prosvjeta, Zagreb, 1898.
Petar ŠIMUNOVIĆ, Hrvatska prezimena, Golden Marketing, Zagreb, 1995.
V. MEGERLE – I. G. MUNIFELD, Osterreichisches Adelslexikon, 1701.-1723.
Mile MAGDIĆ, Topografija i povijest grada Senja, Senj, 1877.

6
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Rujan 18, 2008, 01:09:08 »


SENJER USKOKEN UND ADELIGE ČOLIĆ UND IHRE WAPPEN

Zusammenfassung

Der Autor beschreibt im Bericht die jahrhundertlange Geschichte und bringt ein paar Wappen mit der Beschreibung der uskoken Adelsfamilie Čolić, die sich in geschichtlichen Dokumenten in verschiedenen Ausführungen ihren Nachnamen meldet: Chiolich, Csollich und Čolić.

Die Familie stammt aus der Herzegowina und nach dem Fall von Herzegowina unter den Osmanen ist sie im 15. Jahrhundert nach Dubrovnik gezogen und gehörten zu dem venezianischen Adel. Nach Senj zogen sie im 16. Jh. und schon 1585 bekommen den Senjer Adelsstand und werden die einflußreichen Bürger von Senj. Sie hatten ein sehr großes Familienhaus, in dem einst das berühmte Gymnasium in Senj war.

König Joseph I. erhobt am 31. Dezember 1706 in Wien den ungarischen Adelsstand und Wappen dem Senjer Bürger und dem Stadtrichter Andrija Čolić. Im Jahre 1721 bekam Andrija auch den Adelsstand von Kranj. In den Stand des ungarischen Adelsstandes wurde auch Bischof Juraj Vuk Čolić mit dem Zunamen "Löwenberg" aufgenommen und im gleichen Jahr wurde er den Titel des ungarischen Barons erworben, welchen auch in dem kroatischen Parlament bestätigt wurde.

Es bestehen zwei Zweige dieser Familie: Der Senjer, welcher älter als der slawonische ist und man vermutet, dass ein Zweig dieser Familie aus Senj nach Slawonien gezogen ist.

Aus dem Senjer Familienzweig waren die bekanntesten Senjer-Modrušs Bischof Juraj Vuk Čolić "de Löwenberg" (1699 – 1764), Maksimilijan Čolić (1749 – 1818), Doktor der Theologie und Philosophie und der Vertreter der Stadt Senj im Parlament in Požun (Preßburg) und auch Archidiakon von Senj Ivan Franjo Čolić. Bekannt ist auch Offizier Karlo Nikola Čolić, Ritter, Offizier und Militäbaumeister, geboren in Brinje 1784 und 1850 in Senj gestorben.
Von den slawonischen Čolićs, die sich als Offiziere hervorgehoben haben, waren Baron und Feldmarschall des österreichischen Herres Marko Csollich (1766 – 1844), Teilnehmer an vielen Kämpfen auf den europäischen Kampfplätzen und Pavao Csollich (1768 – 1838), General, Untermarschall und Befehlhaber in Veliki Varadin am bekanntesten.
Sclusswörter: Adelige Familie Čolić, Heraldik


SENJ USKOKS AND NOBLEMEN ČOLIĆ AND THEIR COAT OF ARMS

Summary

The author in this paper describes many centuries of history and he describes several coats of arms of the Uskok noble family Čolić who in historical documents appeared under different forms of their family name: Cholich, Csollich and Čolić.

The family is originally from Herzegovina and after the Ottoman conquest of Herzegovina they moved to Dubrovnik during the 15th century and they belonged to Venetian nobility.
They moved to Senj during the 16th century and already by 1585 they achieved Senj noble rights and became influential citizens of the town. They had a large family house in there in which for many years Senj’s famous High School was placed.

On 31st December 1706 King Joseph I in Vienna gave Hungarian nobility status and coat of arms to the citizen of Senj and city judge Andrija Čolić. In 1721 Andrija received the nobility status of Carniola. Senj Bishop Juraj Vuk Čolić was accepted into the Hungarian nobility in 1753 and received the name Lớwenberg. In the same year he gained the status of Hungarian Baron which was confirmed in Croatian Sabor (Diet).

There are two branches of this family: Senj, which is older, and Slavonian, which is younger and there is the presumption that one branch of the family from Senj moved to Slavonia.
Amongst the members of the Senj branch of the family the most famous were Bishop of Senj and Modruš Juraj Vuk Čolić 'de Lớwenberg' (1699 – 1764), Maksimilijan Čolić (1749 – 1818), doctor of theology and philisophy and representative of the city of Senj at the Diet of Bratislava and Senj Archdeacon Ivan Franjo Čolić. Officer Karlo Nikola Čolić was also famous as a knight, officer and military architect, who was born in Brinje 1784 and died in Senj in 1850.

Amongst the Slavonian Čolić who were outstanding officers, the most famous was Baron and Field Marshal of the Austrian Army Marko Csollich (1766 – 1844), who participated in numerous battles throughout Europe, and alongside him, Pavao Csollich (1768 – 1838), who was General, Vice Marshal and Commander in Veliki Varadin.

7
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #7 : Veljača 20, 2015, 12:23:51 »


Čolić

Čolić, Marko barun (Privlaka, 1766. - Petrovaradin, 1844.), vitez Reda Marije Terezije, general topništva (FZM), pripadnik vojničkoga roda Čolića iz sela Privlake. Iz obitelji je poznat Kuzma (1742. - 1788.) kao kapetan Petrovaradinske pukovnije i njegov otac Tomo, također časnik u slavonskim husarima (poginuo 1758.). Marko, jedan od petorice Kuzminih sinova (Marko, Pavo, Albert, Nikola i Ferdinand), vojničku karijeru je počeo kao kadet kod Slavonske husarske pukovnije, zatim slijedi premještaj u 68. pješačku pukovniju, gdje je 1787. promaknut u zastavnika, da bi već 1790. bio natporučnik kod 40. pješačke pukovnije. Od godine 1793. pa sve do 1809. sudjeluje u nizu bitaka u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, kroz koje je vrijeme napredovao sve do čina pukovnika 1809., kada je postavljen za zapovjednika 6. armijskog korpusa. Iste je godine odlikovan i Viteškim križem Marije Terezije, dok sljedeće godine, 1810., dobiva titulu baruna. Idućih godina ističe se u bitkama napose kod Leipziga, kao zapovjednik brigade, za čega dobiva još nekoliko visokih odličja (Komanderski križ Leopoldova reda i pruski Red crvenog orla). S titulom podmaršala kao divizionar služi u Lavovu, Ugarskoj i u Lincu, te je od 1834. do smrti zapovjednik na Slavonsko-srijemskoj granici. [*] Isto tako se navodi da se otac Kuzme kapetana (poginuo kod Belja) zvao Ivan i da je poginuo kod Hockircha, zatim da je budući FZM u početku slabo napredovao te je bio pet godina kadet. Junački je sudjelovao u bitkama kod Triera, 1792. Luksenburga, Würzburga i Züricha, te je osobno omilio nadvojvodi Karlu. Godine 1807. je postavljen za šefa generalnoga stožera kod 6. vojnog zbora. Iskazao se u bitkama kod Asperna i Wagrama i zato bi mu podijeljen naslov viteza. Umro je u Petrovaradinu 1844., nakon 63-godišnje zaslužne vojne službe. Kao i u popisu carskih generala u vremenu od 1816. do 1918. god., tako i u onom ranijem popisu naslovljenom Kaiserliche und k.k. Generale 1618.-1915. Antonija Schmidt Brentana, možemo naći nekoliko najosnovnijih i bitnih podataka o Marku Čoliću: "Csollic, Markus
Frhr. von"; vidljivo je da je 12. 5. 1813. postao G.-M. (general major), zatim 4. 8. 1826. FML (Feldmaršal lajtnant ili podmaršal), da bi 11. 6. 1841. Bio FZM (Feldcig majster ili general topništva").

Čolić, Pavao (Otočac, 1768. - Pančevo, 1838.), podmaršal (FML), sin Kuzme i brat Markov. Vojnu akademiju je završio u Bečkom Novom Mjestu. Kao vrstan matematičar služio je najprije u topništvu, zatim u glavnom stožeru, a 1819. kao pukovnik 9. petrovaradinske graničarske regimente. Tu je utemeljio prvu matematičku školu na Vojnoj granici, koja je postala uzorom drugim takvim školama. Godine 1830. bio je general major i brigadir u Pančevu, zatim 1836. podmaršal i zapovjednik u Velikom Varadinu u Rumunjskoj. Imao je nadimak Napoleon.
Također, kao i o prethodnom mu bratu, nekoliko podataka se razlikuje kod R. Gerbe ili se nadopunjava na tekst prof. Šalića. Tako Gerba za Pavla Čolića između ostaloga navodi: također je hrabro ratovao proti Napoleonu... prozvaše ga "Napoleonom" poradi sličnosti... (Zanimljivo je da ga Gerba ne dovodi u vezu s osnivanjem matematičke škole u Petrovaradinu, već trećega brata Alberta.).
Spomenuti popis ... Generalitet 1816.-1918... donosi ove podatke: prije svega predmetak "von", što znači da je imao plemićku titulu, najvjerojatnije barunat. Zatim, da je isti Čolić 1830. stekao čin general majora, a 1836. postao podmaršal (Feldmaršal lajtnant), te je iste godine i umirovljen.

Čolić, Albert barun (1780. - Hainburg, 1853.), podmaršal (FML), treći brat s visokim vojnim činom iz obitelji Čolić. Sa 25 godina postaje kapetan (satnik), te sve do 1818. ratuje u Francuskoj protiv Napoleona. Nakon toga je brigadir u Milanu i divizionar u Galiciji. Od godine 1830. Je zapovjednik 9. petrovaradinske pukovnije. Za njega R. Gerba navodi: osnovatelj matematičkih škola u Vojnoj granici.
Godine 1835. unaprijeđen je u čin general majora, zatim godine 1844. dobiva čin podmaršala (FML), te je nakon dvije godine, tj. 1846. umirovljen. Umro je kao neženja (što je čest slučaj kod onodobnih časnika).

Ostala dva sina Kuzme kapitana, Nikola i Ferdinand, bili su pukovnici. Nikola je autor nekoliko djela iz vojnih znanosti na Vojnoj granici i pukovnik u Otočcu. Ferdinand je već s 15 godina sudjelovao u bitkama u Tirolu. Zbog iskazane hrabrosti u borbama u kojima je ranjavan, nekoliko je puta odlikovan, zbog čega je rano otišao u mirovinu.

Čolić, Niceta (Nikola) barun (1811. - Budimpešta, 1894.), general major, sin generala topništva Marka Čolića. Već s dvadeset godina postao je kapetan (satnik). Godine 1848./49. kao stožerni časnik iskazao se u ratovanju na Italiji. Kao pukovnik predvodio je konjaničku pukovniju Windisch-gratz 1851. u Njemačkoj, gdje je od hanoverskoga kralja[/u] bio odlikovan i počašćen izjavom o ljepoti njegove postrojbe. Nedugo potom postao je brigadir u Sedmogradskoj (Erdelj). Imao je nadimak general željezne ruke, zbog svoje odvažnosti i srčanosti. Čin general majora stekao je 1853. godine te je zatim nekoliko godina kasnije, tj. 1858., umirovljen kao "Freiherr von". Imao je dva sina (Beno i Gejza), obojica časnici u Osijeku i Budimpešti.

_______________

[*] Op. a.: Ovako otprilike o barunu Čoliću piše prof. Šalić, dok R. Gerba u svojoj knjizi "Za kralja i Dom" donosi nekoliko drugačijih i novih saznanja.

Ivan Ćosić Bukvin
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!