CRO-eu.com
Rujan 23, 2019, 18:08:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1] 2
  Ispis  
Autor Tema: Ribolov na rijeci Gacka  (Posjeta: 15953 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Rujan 05, 2008, 18:51:47 »


Pava Jurković Katanov


Pava Jurković Katanov

Pava Jurković rođen je 1922. godine u Baču, Bačkoj, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je počeo u Novom Sadu, a početkom Drugoga svjetskog rata nastavio je u Zagrebu, Križevcima i završio u Vukovaru.

U Zrakoplovnoj školi u Borovu pokraj Vukovara položio je letački ispit kao pitomac Hrvatskog zrakoplovstva. U daljnjem životnom putu morao je proći "Križni put". Tako je nastala romansirana priča: "Letač, od bačkih ravni do zračnih visina", u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske.

Diplomirao je godine 1953. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu - filozofsku grupu predmeta.

Predavao je najprije u Dubrovniku, zatim - doselivši se u Zagreb - na eksperimentalnoj osnovnoj školi na Jordanovcu i eksperimentalnoj gimnaziji u Dobojskoj ulici na Trešnjevci.

Od godine 1966. radio je u Klasičnoj gimnaziji gdje predaje svoju skupinu predmeta do umirovljenja.

Rođen u sjeni srednjovjekovne tvrđave Bača, okružene močvarama u blizini Dunava, njegovih rukavaca i vrbika, još je od rane dobi razvio potrebu za boravkom uz vode, rijeke i jezera, od Mostonge, Dunava, Plitvičkih jezera, Gacke do Aljaske.

Kao sportski ribolovac izgradio je aktivan odnos prema prirodi, svoju životnu filozofiju otkrivanja i sudjelovanja u istini i ljepoti svega što postoji.

U slobodno vrijeme radio je kao turistički vodič, od Grčke koja je postala programski kontinuirana inspiracija Klasične gimnazije, proputovao je cijelu Europu i stigao do Aljaske.

Tako su nastale "Puto sitnice na tragovima slobode" - kao potreba da se ono što su oči vidjele i duh osmislio iskaže u jasnom i razgovijetnom obliku mogućeg životnog postojanja.










Za forum priredila Marica Draženović
_____________________________________

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Rujan 05, 2008, 18:59:19 »


Gacka - nomen est omen - doživljena Gacka

Prvi susret

O rijeci Gacki se pričalo u ZRD-u. Nekoliko veterana koji su ličkom prugom imali vremena doći, zadržati se nekoliko dana, i opet se željeznicom vratiti, većinom obrtnici, rijetko su dolazili u ZRD, u društvo ribiča, gdje su se mogle čuti novosti. Drugi, još bolje stojeći, odvjetnici, bilježnici ili iz upravnih struktura grada dolazili su na sastanke kao članovi odbora društva, a na Gacku su išli svojim automobilima.

U to vrijeme ići na Gacku značilo je imati automobil, platiti u hotelu boravak s dnevnom kartom za ribolov. Od Zagreba do Otočca, i Lešća, bilo je oko 230 km, toliko i nazad, što je zahtijevalo višednevni boravak.


Hotel Gacka u Lešću

Uz prijatelja Martina, znao nam se pridružiti Željko, komercijalist iz Auto Hrvatske, koji je poslovno često posjećivao Gacku, Liku i Krbavu i dobro poznavao tamošnje rijeke. Pričao nam je da je poslije Drugoga svjetskog rata 1946. godine u Lešću, uz malu pritoku Gacke Malinišće, izgrađeno prvo ribogojilište i mrjestilište za pastrvu.

Stara zgrada, osim te namjene, na katu je imala desetak soba i 24 ležaja za prihvat gostiju, veliku kuhinju i društvenu prostoriju. Ribiči su sami spravljali jelo, osobito pastrve, koje nije bilo teško uloviti. Većinom su bili domaći ribiči, ali su počeli dolaziti stranci, posebice iz Italije.

Sedamdesetih godina, kada je vlasnik Gacke postao Nacionalni park Plitvička jezera, izgrađen je hotel visoke "B" kategorije na tri kata sa stotinjak postelja. Podignut je uz samu rijeku. Stara zgrada uz potok Malinišće preuređena je za hotelske potrebe.

U to vrijeme, sredinom travnja, kada je sezona ribolova na Gacki već bila otvorena, pozvao me Željko za vikend u ribolov na Gacku. Bavio se prodajom "Zastavinih" automobila i morao obaviti neke poslove u Otočcu i Gospiću. Naočit, uvijek dobre volje, pravi trgovac, dinamičan u ophođenju, imao je tri velike strasti: automobilizam i biciklizam, sudjelovao je i na većim natjecanjima - te športski ribolov.

Sjećam se dobro, oko 10 sati smo već bili na recepciji novog hotela. Činilo mi se u vožnji da sam bio zastrašeni suvozač u "Alfa Romeu", na relyu krivudavom cestom preko Plitvica i Vrhovina.

Pijući kavu na velikom šanku, pokraj restorana koji je imao otvorenu terasu uz samu rijeku, imao sam priliku vidjeti ribiče u punoj opremi: govorilo se njemački, talijanski i francuski.

- Mom prijatelju, profesoru, dobrom športskom ribiču, molim lijepu sobu obratio se Željko recepcionaru, koji je sjedio s nama u društvu dvojice direktora: Ivana Prpića, zaduženog za hotel i Milana Štefanca-Čiće, odgovornog stručnjaka za cjelokupno ribolovno poslovanje.

- Ja sam Tomo, drago mi je - rukujući se obratio se meni. - Dat' ću Vam lijepu, mirnu i veću sobu br. 214 s pogledom na rijeku.


Motiv s Gacke

- Moja me na prvom katu čeka?
- Javili ste mi, vaša soba vas čeka, kao uvijek.

Tek ću kasnije shvatiti, kao budući stalni gost, što je komunikativni i poslovni Željko učinio: soba 214 kao mali apartman bit će idućih dvadesetak godina moje sigurno boravište.
Velika, pomična staklena vrata, okrenuta prema sjeverozapadu, omogućavala su izlaz iz sobe na balkon. Otvarao se pogled na ravnicu zelenih polja do sela Sinac i novog kompleksa ribogojilišta, noću raskošno osvijet1jenog u blizini Majerova vri1a.


















Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 1.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Rujan 05, 2008, 19:04:12 »


Na istočnoj strani, ispod udaljenijih plavičastih brda koji okružuju čitavu dolinu Gacke, smireno i tiho, u širokim meandrima dolazila je ponosna i čarobna rijeka Gacka.

- Što veliš - banuvši iz hodnika u sobu vikne Željko. - Evo ti dnevne karte za ribolov danas i sutra. Ja moram najprije u Gospić. Vidiš tamo uzvodno dva telegrafska stupa, hodi u tom pravcu, tamo ću te naći - zakoračivši na balkon objasnio mi je u žurbi.

Da ostajem bez riječi, nisam ni dospio izreći. Psihološki rečeno, u mojoj mašti, Gacka je mogla biti predočena kombinacijom već viđenih elemenata. Dolaskom u ovu oazu sačuvane prirodne ljepote, gdje uz čistu i duboku rijeku već stoljećima reproducira naš živalj sebe i svoje potomstvo na ovom bogomdanom zemljištu, u svojim razbacanim seoskim staništima, u duhu svoje vjere, običaja i tradicije, shvatio sam ponovno da ozbiljenje životne danosti nadilazi svaku moguću maštovitost.

Čakavska i moja šokačka, bačka ikavica, susrest će se u svojim zajedničkim korijenima međusobnog razumijevanja, što sam već prvih dana doživio. Činilo mi se kao da sam našao dio mog Bača, roditelja, brata i sestre, dide i bake, koje sam uvijek nosio u sebi kao sin njihovih zlatnih žitorodnih ravnica.

Hodajući puteljkom prema telegrafskim stupovima, vjerojatno sam dolaskom na Gacku osjetio onu primarnu društvenu potrebu za pripadnošću. Otisnuvši se u daleki svijet, među druge, strane ljude - podnoseći udarce sudbine - kako je poučavala stoička filozofija - u potrazi za istinom koja se mene ticala, možda su mi ovakva razmišljanja u životnim situacijama pomagala u shvaćanju smisla radosti i tuge u nužnosti postojanja.

Stigoh na dogovoreno mjesto. Nigdje ribiča. Širina meandra iznosila je oko 25 metara. Voda je zbog oštrog zavoja tekla nešto brže preko otočića zelene trave na dubini oko 1 m.
Počeo sam pozornije promatrati čista mjesta iza trave pomoću polaroidnih naočala koja nama ribičima omogućavaju u bistroj vodi dobar pregled sve do dna riječnog korita. Služi svim ribičima kao neizostavno pomagalo.
 
Imao sam što i vidjeti. Iza te travnate zavjese, na metar i pol dubine, zapazio sam kako se velika pastrva samo malo na istome mjestu pomiče. Otvarajući bijele čeljusti očito se intenzivno hranila. Manja pastrva se pokušala približiti tom mjestu, no velika je odlučno mahnula glavom i otjerala uljeza. Borba za opstanak i ovdje je zakon.

Što kupi, što jede, na mene se uopće ne obazire; svojim perajama ostaje na istom, malom prostoru. Znači u vodi ima toliko hrane da pastrva ne mora tražiti i juriti po brzacima, već čeka što joj voda nanese. Dakle, ta je voda bogata raznim kukcima, a ne siromašna i prazna. Iskusni ribiči će reći: opet moraš naučiti novu lekciju, oslobodi se starih zabluda.
 
Mušica na površini nema, jer nema ni kolobara. Prema tome, plivajuće, lake mušice su beskorisne. Treba joj ponuditi težu, toneću ličinku ili nimfu. Promjena metode rada osnova je uspješnosti.
 
S obzirom na okoliš u kojem se pastrva hranila, navezao sam na predvez 0,18 mm zelenkasto smeđu nimfu, veličine br. 10.

Vidim da će s ovim pametnim pastrvama u Gacki biti muke. Naravno, to je ona "igra" koja ima antropomorfističko obilježje u susretu čovjeka i ribe, čovjeka i prirode. Sve pratiš, sve vidiš u vodi, scenarij je zadan.

Zadovoljan preciznim i laganim ubačajem nimfe ispred pastrve, na travnatoj zavjesi malo zapne, trzajem štapa je pokrenem i toneći dublje nestane u ustima pastrve. Na moj jači trzaj iskoči munjevito iz vode iznad površine i ponovi skok, još dva puta izaroni.

Štap sam već automatski podigao okomito u vis, da bi njegova elastičnost neutralizirala borbene pokrete i udarce pastrve, što iskusni muharaši dobro znaju.
Pastrva još više izvlači žnoru i vuče nizvodno. To je bio i moj cilj, jer na taj način prolazi najlonom kroz sve travnate zapreke do prve dublje čistine.

Drilanje ili umaranje ribe, kako to ribiči nazivaju, ovisi o vrsti pastrve: domaća će vrlo rijetko iskočiti na površinu, ostat će pri dnu tražeći spas u rijeci; kalifornijska, po svojoj borbenosti "do zadnjeg daha", skokovima iz vode poznata je kao vrlo atraktivna športska riba u čitavom svijetu.












Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Rujan 05, 2008, 19:12:32 »


S motom "jednakih šansi", bez podmetača, popustio sam žnoru da slobodno kruži, ali uvijek u kontaktu; osjetivši daje otpor sve slabiji dovukao samje smireno na obalu. Odmah samje izmjerio: imalaje 52 cm.


Potočna pastrva iz Gacke

- Hej, imaš pravu ribu - začujem otraga Željkov glas. - Pa to je prava "kalafonka"!
Da vidim mušicu.
Svi su ga znali po tom "originalnom" nazivu, uvijek spreman na šalu.
- Evo nimfe na koju lovim. Znam da ćeš me to pitati - smiješeći se pokazujem je na predvezu.
- Pa ti si prvi put na Gacki, kak' ti je to uspjelo? Ima ribiča koji u tjedan dana ne mogu uloviti onu od 40 cm.
- Ovo ti je posebna rijeka s pametnim i sitim ribama, sa "završenim fakultetom".
- Ha ... ha ... znači, tvoja ribička filozofija i njihova pastrvska dobro se "razumiju".
Očisti ribu, evo ti bočica s alkoholom, uzmi uzorak iz želuca, da vidimo čime se hrani, razmeš. Idem još malo uzvodno, do crvene rese, mojeg mjesta "zločina". Vidimo se u hotelu.

Lukavo, za ovu pametnu rijeku; što još sve moram ovdje naučiti od pastrvskih ljepotica - razmišljao sam čisteći ribu. Treba je zamotati u papir, napisati ime i broj sobe, u kuhinji je staviti u veliki hladnjak za ribiče do odlaska.

Moj prvi susret s Gackom pretvorit će se u trajnu životnu ljubav. Odlasci na druge vode nisu me više privlačili.


Pava Jurković u ribolovu na Gacki

U međuvremenu moj radni, životni ritam uvelike se izmijenio. Maturalni razredi Klasične gimnazije počeli su putovati u Grčku zbog neposrednog upoznavanja lokaliteta i sadržaja programa koji su tijekom školovanja morali svladati.
 
Stečeno iskustvo na tim putovanjima bit će mi motiv da na Ekonomskom fakultetu položim stručni ispit za turističkog vodiča, što sam i učinio. Osim Grčke, kao vanjski suradnik, za agencije ću voditi turističke grupe po čitavoj Europi, u vrijeme vikenda, praznika, a osobito u ljetnom razdoblju.

Životna aktivnost se događala na tri područja: škola, putovanja i ribolov u svim slobodnim danima. Sve će to znatno utjecati na moj daljnji život.

Sredinom lipnja, u kratkom predahu od poslova, uputio sam se na Gacku. Iz Beča nosim moj prvi grafitni štap: Fenwick Hmg graphite. Stranci su na Gacki napustili uporabu šplisanih, bambusovih štapova, jer su novi grafitni bili mnogo lakši, elastičniji i praktičniji. Pokazalo se daje za duboke vode Gacke potreban duži i čvršći štap do 3 metra. Teže i veće ribe zahtijevale su i odgovarajući pribor.

Beč, München, Milano i Pariz su gradovi u kojima sam nalazio najveći izbor potrebnog pribora, od udica, žnora, materijala za izradu umjetnih mušica, do grafitnih štapova svjetskih tvrtki - "Orvis Boron", "Diamondbach", "Sage i Daiwe". Razvoj i napredak športskog ribolova na Gacki, uz dominantno prisustvo stranih ribiča, eliminirat će svaki naivni i nespremni amaterizam u svjetskoj konkurenciji. To je naša Gacka u svjetskim razmjerima uspjela postići.











Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 3.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Rujan 05, 2008, 19:19:42 »


Put prema Gacki vodio me preko Plitvica. Sjećanje na dane provedene na Kozjaku i Prošćanskom jezeru ispunjavaju me nekom posebnom sjetom odrastanja kao u djetinjstvu, u kojem je sve bilo dobro i lijepo kao u bajkama. Dolaskom na Gacku kao da sam sazrio u nesmiljenoj borbi svakidašnjice, svjestan nepovratnih mirnih i sretnih dana, ali i zadovoljstva živjeti u tako dobrom i lijepom svijetu.
 
Preko Borja skrenuo sam prema Vrhovinama i Otočcu. Iza sela Babin Potok, vozeći se polako, dočekao me je čudan, osamljen kraj. Jureći tom cestom sa Željkom u "Alfa Romeu" nisam to doživio kao sada.

Desno od mene uzdižu se blagi usponi obrasli žbunjem sve do početka šumskog gorja. Nigdje čovjeka, stoke i kuće. S lijeve strane prostire se blago zatalasana ravnica koju presijeca utabani ljetni put. Ispred i iza mene ništa se ne kreće. Pratim vijugavi put daleko na obzoru prema istoku. Nema šumarka, ni kakve nastambe; kao da sam zašao u krajolik iz western filmova, gdje bi se trebala pojaviti "Poštanska kočija" sa šesteropregom zavijena oblakom prašine. Ta slika s doživljajem osame i pustoši bez čovjeka pratit će me često na putu kroz Gacku, Liku i Krbavu.

Kasnije, zbog gustog prometa prema Plitvičkim jezerima, odabrat ću drugi smjer. Premda zavojit, preko Duge Rese, Josipdola, Brinja, Žute Lokve i Otočca, prolazeći kroz zaseoke i sela, brda i doline, bez susreta s teškim vozilima, omogućava opušteno praćenje okoliša i ljepote nekadašnje "Luizijane" koja je vodila do Senja, našeg Jadrana.

Napuštajući Otočac, naš stari vojno utvrđeni pogranični grad u borbi s Turcima, nikad ne zaboravim pogledati improvizirano uzletište iz Drugoga svjetskog rata, gdje uz cestu i danas stoji dvomotorni "Douglas", trofejni zrakoplov za prijevoz putnika. Održavaju ga entuzijasti iz Aero-kluba. Douglas na Otočkom aerodromu


Douglas na otočkom aerodromu

Poslije Prozora, a prije mosta Čoviće - Lešće preko Gacke, obvezno stanem.
Polako dođem na most, pogledom pratim tok Gacke prema utoku Kostelke s jedne strane, a prema Štumberovu zavoju s druge strane. To je moj pozdrav, izraz poštovanja i ljubavi koju doživljavam uvijek u susretu s Gackom, mojim drugim domom.


Kada se poslije srdačnih pozdrava u hotelu nađem u sobi 214, sve napetosti i frustracije rasplinu se u pogledu s balkona na zelenu ravnicu kojom se polako prikrada tiha i uvijek bistra ljepotica Gacka.

Možda će se čitateljima ove "putositnice" o ribičiji i ribičima, o ljudima i krajevima, što bi rek'o A. G. Matoš, učiniti čudnovatom i ne stvarnom mistifikacijom. Uobičajena je predodžba ribiča koji odlazi od kuće uzaludno trošeći vrijeme; sjedi na tronošcu, s jedne strane ruksak s priborom za ribolov, a s druge demižon vina ili boca rakije uz jelo, jer ima razloga kad ne grize popiti za utjehu, a kad grize kao nagradu za uspješnost. A što o tome misli uža i šira obitelj - dobro je poznato u našoj tradiciji.

No pokušajmo toj kompleksnoj pojavi prići u nešto širem smislu.

Zašto stranci dolaze na Gacku, u Lešće, selo naše malo? Što ih iz razvijenog i bogatog svijeta, povezanog autocestama privlači na ove naše uske i vijugave ceste na kojima moraju s velikim oprezom usporiti kretanje svojih skupocjenih i brzih limuzina? Neki će dolaziti po deset i više godina sa čitavom obitelji.


Gacka stvarnost a ne san






Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 4.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Rujan 05, 2008, 19:25:46 »


Silan razvoj industrije, prenapučenost gradova, onečišćenost bližeg i daljeg okoliša, mnoge rijeke pretvorene u kanale otpadnih voda; one relativno čiste i poribljene, privatizirane su i rasprodane moćnim koncernima na segmente po nekoliko kilometara, gdje pravo ribolova imaju samo uzvanici.

Tako je i u obnovljenim povijesnim dvorcima na Rajni, gdje se na raskošnom primanju sklapaju veliki domaći ili međunarodni poslovi, uz prisustvo privlačnih dama. Gdje će u suvremenom društvu čovjek naći oduška, oslobođenje od stresnih situacija, rekreativnu aktivnost koja stvara zadovoljstvo i obnavlja fizičku i mentalnu energiju - nije teško odgovoriti.

Dolina Gacke okružena pitomim brdima u podnožju mitskog Velebita punog endemskog bilja i cvijeća; mnogobrojni izvori čiste vode i rijeke bogate ribom bez gradskog i industrijskog onečišćenja, uz slobodan pristup svakom dobrodošlom gostu - pruža ono što je kod svoje kuće izgubio.

Do toplog i čistog mora ima nepuni sat vožnje, toliko vremena s kopnene strane do bajkovitih Plitvičkih jezera. Mala zračna luka iz Drugog svjetskog rata za športske i manje zrakoplove pokraj Otočca već čeka, jer pruža priliku za panoramske letove, što sam osobno imao priliku na Cessny realizirati s francuskim ribičima. Predložili su da će financirati izgradnju reprezentativnog igrališta za tenis i golf, što je bio i cilj naručenog panoramskog leta. Ti će planovi biti prekinuti burnim danima Domovinskog rata.
 
U viziji budućnosti ljudi u zatečenim mogućnostima razvoja prirodnog bogatstva ovog dijela Hrvatske, možemo s pravom postaviti pitanje koje se tiče svih nas: možemo li Bogom danu prirodu sačuvati od prodora profiterske devastacije i ponižavanja nas i naše djece, naših sljedbenika? Hoće li iznova izgubiti svoju zemlju na kojoj su odrasli i morali otići u tuđinu? Hoće li moćni koncesionari i našu Gacku podijeliti na kilometre s isključivim pravom ribolova?

Ako shvatimo te reminiscencije zaljubljenika koji je iz svoje bačke ravnice došao u ovaj kraj, našao sebe među ovim dobrim ljudima i zauvijek doživio pripadnost svijetu ovog dijela Hrvatske, u neiscrpnoj inspiraciji Gacke, neka to bude subjektivno razmišljanje u smislu "Ribanja i ribarskog prigovaranja" na Putositnicama u doživljaju slobode i pogleda na svijet u kojem protječe naša vremenitost postojanja.


Gacka kod lešćarskog mosta

Susreti i doživljaji
Dani na Gacki nosit će u svom dnevnom ritmu različita uzbuđenja. Boravak domaćih i stranih gostiju dovest će do susreta u hotelu i na vodi.

Uz restoran izgrađena je terasa otvorenoga pogleda na veliki dio toka rijeke.
Neki stolovi su zauzeti čudnim gostima: ništa ne jedu, niti piju. Ispred sebe imaju napravu sličnu malom škripcu koji drži stisnutu udicu, kukicu; na stolu je perje raznih boja, konac za vezanje, tanka bakrena žica, pinceta, škare, ljepilo u bočici, sve što još treba za izradu mušica.


Legenda Gacke – Milan Ćićo Štefanac

Zavidni promatrači pozorno sa strane prate proces izrade mušica. Ako su novopridošli i takve mušice nemaju u svojoj zbirci, nastojat će izraditi što vjerniju kopiju.
 
Stari, prepredeni znalci, koji često dolaze na Gacku, dobroćudno će se nasmijati uz primjedbu "deja vue".



Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 5.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Rujan 05, 2008, 19:32:04 »


Svaka značajnija salmonidska voda krije u sebi svoje specifičnosti zbog različitosti faune i flore. To sam vidio i doživio uvjerljivo svojim boravkom na Plavskom jezeru.

Dubina vode u Gacki od 4 do 5 metara; stalna temperatura od 9°C do 12°C; kontinuirano ujednačeni tok omogućava bogat razvoj različitih vrsta podvodnog bilja u kojem živi mnoštvo insekata itd. Spoznaja tih elemenata zapravo je razumijevanje kauzalnog lanca događaja u prirodi, što je temelj uspješnosti i zadovoljstva u športskom ribolovu.


Gacka u srednjem toku

Štumberov meandar

Nizvodno od hotela zbog konfiguracije terena Gacka mora svoj mirni tok u oštrom zavoju naglo promijeniti. Postaje plića, brža, s više brzaka. U svom prirodnom toku ima više takvih meandara, ali ovaj se posebno izdvaja.

Ljepoti tog dijela Gacke pridonose visoki jablani poredani sjedne i druge obale.
U neposrednoj blizini uzdižu se seoske kuće, a patke, čiste i bijele, stalni su gosti na rijeci. Utabanom stazom kroz zeleni pojas prolaze školska djeca i odrasli u veselom žamoru prožimajući idiličnu sliku ovog dijela rijeke Gacke.

Lijevu obalu oštrog i plićeg zavoja često zaposjedaju muharaši. Zašto? Tu počinje naša priča o "igri" u kojoj će se ostvarivati s više ili manje uspjeha ona iskonska veza između čovjeka i prirode, "da je red i veza ideja jednako redu i vezi stvari u prirodi" - kako je to izrekao filozof racionalizma Baruch de Spinoza.


Gacka – stvarnost ili san

Novajlija ili slučajni ribički prolaznik na ovom dijelu rijeke gdje se preko otočića gustog, zelenog raslinja prelijeva viši sloj vodenog toka - ne bi mušičarskim štapom ni zamahnuo. Jer, kako je čuo, velike se pastrve zadržavaju u dubinama, što je točno.

Bio je mjesec srpanj kada sam po običaju dolazio na Gacku, gdje ću se zadržati oko mjesec dana. Upravo sam se vratio s napornog putovanja po srednjoj Europi: Beč, Prag, Dresden, zapadni Berlin - još odvojen zidom od DDR-a, preko Hamburga, Amsterdama, Rotterdama, Brussela, Koblenza - Rajnom do Oberwesela - i Münchena, pa Zagreb.

Odmah sam pohitao na Gacku, na moju psihoterapiju, kako bi to rekao Freud. Toga dana predvečer, zasićen i umoran od puta, odlučio sam prošetati se do Štumberova zavoja. Među jablanima je bila klupa gdje se moglo predahnuti ako riba još ne "radi".

Na površini vode počeli su se javljati sporadični kolobari. Na najlonski predvez 0,16 mm stavio sam svoju omiljenu mušicu "ritz" br. 14. Kada sam počeo servirati mušicu među učestalije kolobare, pozdravio me je netko iza mojih leđa:

- Dobra večer! Lijepo bacate mušicu - približio mi se ispruženom rukom Branko. - Ono mi je pokraj hotela kućica.

- Dobra večer! Ah, da, Tomo na recepciji mi je rekao za Vas, da ste Vi jedan od dugogodišnjih posjetitelja Gacke, odvjetnik iz Zagreba i najuspješniji ribič - uzvratio sam pozdrav.

Bio je to gospodin zrele dobi, u kratkim čizmama i punoj ribičkoj opremi.

- Vidim da imate štap kao i ja, američki "Fenwick", nešto duži i jači, baš za Gacku. Gdje ste ga nabavili?

- U Berlinu. U slobodno vrijeme bavim se turizmom i koristim priliku, jer kod nas toga nema.

- Ovo je moje najdraže mjesto za ribolov prije mraka, blizu sam i najviše se ovdje zadržavam. Je li Vas netko uputio da dođete baš ovamo? Koliko ostajete na Gacki?

- Rijetko sam ovamo dolazio, jer sam navikao predvečer ići na Kolakov vir, u Bare ili između drugog i trećeg drvenog mosta. Ostajem oko mjesec dana.

- To su i moja mjesta. Sad ćete vidjeti što Gacka "radi", što će nam pastrve pokazati u svojoj predstavi - uz vedar osmijeh izvadio je iz unutarnjeg džepa ribičkog prsluka malu, plosnatu bočicu i pružio prema meni.

- Izvolite, francuski konjak, najbolji na svijetu!

- Ne, hvala, žestoka pića me smućuju u koncentraciji.

- Vidite, moj slučaj je obratan: konjak mi bistri psihičko stanje kao i ova naša bistra Gacka. Nek' nam bude Bistro!

Nasmijali smo se oba i razišli na svoja radna mjesta: odvjetnik nizvodno, u potrebnom razmaku od mene, kako se to u ribičiji po nepisanom pravilu radi.

Prešućena je jedna važna informacija: na kakvu mušicu mislite loviti?
Ribič na takvom glasu nema potrebe tražiti takve informacije, jer s tolikim stažom na Gacki siguran je u sebe i nikoga ništa ne pita. Kolobari na površini postaju sve učestaliji, što je bio znak da riba u svome prehrambenome ciklusu postaje sve aktivnija.

- Che mangia? - što jede?, dovikivali bi se Talijani na vodi.







Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 6.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Rujan 05, 2008, 19:37:39 »


Tu počinje dvojba ribiča? Ima li pravu mušicu? Treba li biti suha koja pliva ili tone ća ispod površine? Veća ili manja? Kako je voditi, mirno ili kratkim trzajima?
Kada ribič počinje gubiti povjerenje u sebe, kao u nekoj "igri", u kojoj ga protivnik nadmudruje, može se javiti poznati emocionalni doživljaj neuspjeha - osjećaj manje vrijednosti - u aktivnosti do koje mu je najviše stalo. On pametan, uspješan, prevalio toliko kilometara, kupio najbolje mušice, preporučili mu u agenciji rijeku s velikim pastvama - i ništa. Ribe nema, osjeća se prevaren i na recepciji umjesto pozdrava - na odlasku - više me ne ćete vidjeti!

Imao sam prilike vidjeti i čuti takve samouvjerene ribiče koji misle da novcem mogu kupiti znanje o prirodnim zakonitostima koje vlastitim trudom nisu uspjeli steći.
Sjetio sam se takvih situacija upravo promatrajući odvjetnika koji smireno i suvereno mušičarskom tehnikom traži svoju šansu.

Površina vode se gotovo zapjenila: leđnim perajama pastrve ruju po površini kao morski psi; neke male sivozelenkaste mušice izlaze iz vode i lete po zraku, a lastavice tiho i bez mahanja krilima, kao lovačka eskadrila, pikiraju u niskom letu, dižu se i spuštaju u uspješnom lovu na mušice. Zaista još neviđeno!

Gađam mušicom ispred mjesta gdje su pastrve najaktivnije, puštam žnoru da je voda slobodno nosi - ali griza nema.

Pogledam nizvodno i vidim Branka kako skida s udice manju pastrvu i vraća je u vodu.
Idemo promijeniti metodu. U tom obilju mušica koje izlaze iz vode, po zakonu vjerojatnosti, ima malo šanse da uhvate baš tvoju. Bacit ćemo mušicu suprotno, nizvodno, malimje trza jima "oživjeti" kad probija površinu vode u nizvodnom toku, bez povlačenja, zadržavajući žnoru na istoj udaljenosti.

Odjednom se žnora ukrutila, stala. Je li možda zapela za plitko dno, za kamen?
U istom trenu s napetom žnorom skok ribe jedanput, drugi put i izvlačeći žnoru krene nizvodno.

Osjećam da mi je adrenalin poskočio, okomito uzdignutim štapom neutraliziram njezinu borbenost, približavajući se mjestu gdje me je već čekao Branko. Nije mi ništa savjetovao, očito je s mojim načinom tehnike umaranja bio zadovoljan.
Kada je pastrva izronila na površinu znao sam da je laganim povlačenjem mogu dovući do obale. Podmetač više nisam nosio sa sobom, ali je Branko svojim stručno i vješto dohvatio poveću pastrvu.

Iz ribičkog prsluka je izvadio žuti, krojački metar i ispružio ga od glave do kraja repa:
- Točno 56 centimetara! - uzviknuo je smiješeći se. Dok ste se Vi mučili s Vašom ribom, dobio sam jednu od 46 centimetara. Vidite, moja je standardna kalifornijska, a Vaša je podvrsta zvana Šasta s više srebrnastim trbuhom. Čestitam!

- Sad ću ja nazdraviti za nas dvoje - pružajući ruke jedan drugom, bočica s francuskim konjakom ispražnjena je do kraja i spremljena na staro mjesto.

- Gospodine Branko, recite zašto je pastrva tako intenzivno radila samo u malom, ograničenom dijelu Štumberova zavoja?

- Pustimo "Vi", bit ćemo prijatelji na "Ti". To je još zagonetka u životu ove rijeke. Ima još jedna osobitost u toj pojavi za nas koji lovimo mušicom. Poznat mi je slučaj domaćih ribiča koji su u nemoći i bijesu, na predvez navezali desetak različitih mušica, a dopušten je lov samo na jednu; neumorno su bacali kad je pastrva bila najaktivnija. Rezultat: nije uhvaćena ni jedna riba.

- Nas dvoje smo uhvatili samo dvije s mjerom, premda smo uporno radili i vidjeli bezbroj.

- Da, vidio sam kako s leđnim perajama na površini kratkim i brzim pokretima kupe nešto ispod površine kao u nekoj "igri", u međusobnom dinamičnom križanju i natjecanju. Oprostite, mene je to podsjećalo na "ples", kao u svatova kad ima obilje hrane, pića i veselja uz tamburaše koji sviraju "svatovac" u šokačkim svatovima i završavaju s "bećarcem" - pomislim na svatove kod Krempatića u mome Baču.

- Ha ... ha ... - baš duhovito i maštovito, asocijativna podloga znanja uklapa se u tu ribičku pojavu - smijući se glasno uzvratio je raspoloženo Branko.

- Zašto su se pastrve okupile baš na ovom najplićem dijelu zavoja, kao što smo vidjeli, ima dva razloga, po mome mišljenju. Ispred plićaka proteže se uzvodna dubina, obrasla gustom dugoljastom, crvenkastom resom. U njoj se iz ličinke razvijaju razne nimfe i pretvaraju u mušice. U tom usporenom toku vode zbog vrlo guste rese mušice su nedostupne.
Drugi razlog, koji se tiče nas ribiča, leži u tome što se velik broj mušica uzdiže na plićaku od pola metra visine ubrzanog toka vode gdje ne raste resa. To je onaj brisani prostor bojnog polja kamo dolaze male i velike pastrve iz svojih okolnih skloništa na bogatu gozbu, u međusobnom natjecanju za što bolju poziciju u vodenim brzacima. Veće i jače potiskuju manje i slabije, u toj "igri" ili plesu, kako si je nazvao, a ja bih u stilu westerna "Obračun kod O. K. KOl'ala" - ha ... ha ... , koji u vrijeme zalaza sunca traje kratko, najviše do jednog sata aktivnosti.

- Odlično si objasnio tu pojavu na tajanstvenoj Gacki, slažem se, jer ima smisla.
Samo me još nešto zanima: iz koje se vrste ličinki i nimfa razvijaju baš one mušice koje biraju i uzimaju velike pastrve? - upitao sam Branka.

- Prvo pitanje, znam, sjećaš li se onih desetak mušica i ni jedan griz. Naravno, uhvati se jedna ili više pastrva, ali slučajno i bez pravila, metodom pokušaja i pogrješaka. Pogledaj, to je mjesto gdje se voda zapjenila od ribe, a sada je sve mirno, bez skoka, prazna voda, rekli bi ribiči - dodao je na kraju Branko.

Nebo osuto zvijezdama pratilo nas je uz obalu rijeke dok smo se vraćali prema hotelu.


Majerovo vrilo u Sincu



Za foru, priredila Marica Draženović
______________________________ 7.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Rujan 05, 2008, 19:45:00 »


Na maloj uzvisini ispod koje se isticao slabašan potočić, Branko je zastao.
 
- Ovdje stanujem sa suprugom, povezan s Gackom kao izvorom moga življenja, a čini mi se, ako dobro sudim, to je isto dio tvoje sudbine, zar ne?

- Slažem se, i ja tako osjećam.

- Bilo bi mi drago da se sutra oko 10 sati nađemo ovdje kod mene, da upoznamo dubinske tajne Gacke. Ako još misliš raditi mušice, onda napravi veće i teže nimfe koje brže tonu u vodi. Moj savjet i laku noć!

- Sve radim sam, time istražujem i provjeravam samog sebe. Laku noć!

Na većem izvoru ispod hotela, a ima ih naokolo sedam, čisteći pastrvu, uzeo sam iz želuca i jednjaka sadržaj, vrlo obilan, i spremio u bočicu koju uvijek nosim sa sobom. Ta navika mi je postala važan temelj uspješnijeg poznavanja života ove rijeke. Tuširanje, presvlačenje i odlazak na večeru. Prolazeći pokraj šanka u prizemlju, ispred restorana, uvijek se nađu prijatelji ili znanci s pitanjima: jesi li što ulovio, na koju mušicu, na kojem mjestu itd. U psihologiji ribiča odgovori su često vrlo upitni, jer ih time ne žele odati zbog ugroženosti svojih rezultata.

Poslije večere nisam u društvenoj prostoriji gledao TV program, opuštajući se od napora kao uobičajeno, već sam se povukao u svoju sobu; neki se kartaju duboko u noć, ili igraju biljar, jer pastrve ne će nikamo pobjeći.

Ispod svjetla specijalne lampe, na tanjur sam stavio sadržaj iz danas ulovljene pastrve. Radio sam tako već i prije, no danas me je nalaz i iznenadio: sve su bile male ličinke ili nimfice tamno smeđe i zelenkaste boje, veličine od jednog do dva centimetra s nekim iznimkama.
Bile su dugoljastoga oblika, bez krilca, leđa pokriven ih tamno smeđim slojem od glave do repa; trbuh je bio svijetlozelenkaste boje; prije male glavice leđa su završavala nešto uzdignutim zadebljanjem, a ispod su stršile po dvije nožice sa svake strane; na kraju, čitavo tijelo je obavijala vrlo uska žućkasta traka kao u ose.
Napuniti želudac tako sitnim nimficama u kratko vrijeme predvečerja iziskivalo je veliku aktivnost, ali i pojavu mase hrane koju je riba uzimala. I to je tajna Gacke - pomislih u pokušaju objašnjenja te pojave.

 

 



Baetis rhodani i ličinke muljare (Megaloptera)

Analitički gledano jesam li pronašao sve faktore za moguću sintezu. "Istina je dana u cjelini" - rekao bi G. W. Fr. Hegel - "A što ako se činjenica ne uklapa u cjelinu? To gore po činjenicu, jer glup si ko' činjenica koja nema po sebi svoj smisao."
No ne ćemo se igrati hegelijanskom logikom, jer u Brankovu i mojem razmišljanju ima još dosta praznina.




Za forum priredila Marica Draženović
_________________________________ 8.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Rujan 05, 2008, 19:56:25 »


Sve sam spremio u bočicu s alkoholom za trenutke plodnije inspiracije. Uspio sam napraviti nekoliko otežanih tulara i nimfi u raznim varijantama. Radoznao sam na Brankove kreacije, jer do sada ih još nisam imao prilike vidjeti, niti sam ga danas na vodi htio o tome pitati.

Gacka nas u svom postojanju također prisiljava na misaoni napor, koji sa zadovoljstvom prihvaćamo.

Široki ležaj, "matrimoniai" - što bi Francuzi rekli, bit će mi najbolje i najljepše utočište.

Dubine Gacke - raj za nimfe

Relativno plitke i brzog toka solmonidne vode, sa šljunkovitim koritom bez biljnog raslinja, nemaju prirodne uvjete kao rijeka Gacka.
Na oko 480 metara nadmorske visine, stabilne temperature, ujednačenog toka i dubine vode, stvoreni su prirodni uvjeti za razvoj faune i flore.

Za nas ribiče, to bogatstvo biljnoga carstva u čitavom toku, omogućio je razvoj raznim insektima. Te značajke čine Gacku jednom od najvažnijih rijeka na svijetu.
Športski ribolov u dubokoj vodi Gacke s umjetnim tularima, ličinkama, nimfama, račićima, bitno se razlikovao od ribolova s plivajućim mušicama na površini rijeke.


Gacka u Prozoru

Većina mušičara iz inozemstva stekla je svoje iskustvo i navike, tehniku i znanje na brzim i plitkim vodama. To je bio i moj razvojni put, posebno na Kupi. Lakši štapovi, žnore, izrada plivajućih mušica, vještina bacanja, razvili su određeni tip športskog ribolova.

Dolaskom na Gacku morao sam vrlo brzo učiti. Austrijanci i Nijemci su među prvima stekli glas o uspješnom ribolovu s nimfama. Imali su čvrste i dugačke grafitne štapove i posebne žnore.

U Beču za vrijeme vikenda, poslije razgleda grada, dvoraca i muzeja, pronašao sam ribičku trgovinu, dobro opremljenu za potrebe mušičarskog športa. Rudi Klejch, vlasnik, često je dolazio na Gacku, i bio je moj mentor. Toneća žnora u cijeloj dužini - Extra fast sinking - jedan tip, te šest metara toneća u prednjem dijelu, a ostatak dužine plivajuća - drugi tip, bile su moja najnovija investicija.

Prema jučerašnjem dogovoru s Brankom, u punoj ribičkoj opremi, u dogovoreno vrijeme, našao sam se u njegovoj vikendici. Već sam spomenuo da je bio na glasu kao najbolji ribič s nimfama, posebne izrade i uspješno lovio velike komade. Nadao sam se da ću imati priliku nešto novoga naučiti i provjeriti svoje dosadašnje stečeno znanje. Začudilo me što me Branko pozvao na zajednički ribolov, jer ponajviše se mogao vidjeti kao samac na vodi.

- Dobar dan! - pozdravio sam gospođu na maloj, otvorenoj terasi.

- A Vi ste, izvolite sjesti, kava Vas čeka. Branko radi svoje mušice.

- Dođi, upravo završavam - javio se iz pokrajnje sobe.

Na stolu je bio sav potreban pribor i materijal za izradu mušica. Upravo je malim kistom lijepio perce nimfe. Veličina udice br. 8, trup duguljastog tulara; donji dio namotane svile smeđe, a gornji žućkaste boje. Nekoliko namotaja malog perca oko zamišljene glave produžio je do kraja nimfe i ljepilom ga nakostriješio po njezinim leđima.
Vidjevši moje diskretno čuđenje, nasmijao se.







Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 9.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Rujan 05, 2008, 20:09:26 »


- To je moj proizvod, već godinama lovim na isti način, samo mijenjam odnose boja.

- Po svojem obliku nalikuje na tulara, po dlakama perca može biti ličinka, a po ostalom nimfa u procesu razvoja - dodao sam iskreno.

- Dobro si definirao specifičnu razliku, ali u koji rod spada ni meni nije jasno

- poput one kineske mačke, glavno je da uspješno lovi miševe. Popijmo kavicu, pa
idemo na posao.

- Drek bute vlovili! U tri je ručak gotov - dobacila je u znak pozdrava supruga.

- To ona mene uvijek tako pozdravlja, da ne bi bio razočaran kada se vraćam bez ribe - što znači često.

Vozili smo se Citroenom - "žabom", jedini tip vozila koji mu je po udobnosti odgovarao.

- Kada krenem u ribolov, uvijek mi je problem: odlučiti se gdje loviti. Sinoć smo lovili na površini, a danas ćemo po dubinama, kod trećega drvenog mosta. Poznaješ li to područje?

- Slažem se, a ponio sam pribor za dubinski lov s nimfama.

- Baš me to posebno zanima. Čuo sam da si s Austrijancima iz Beča s nekim novim žnorama lovio.

- To je bilo s gospodinom Rudijem Klejchom, u čijoj trgovini nabavljam potreban pribor. Česti je gost na Gacki i odličan ribič.

- Najprije ćemo loviti iznad mosta, spuštajući se nizvodno, kako se to tamo radi, a poslije ćemo ispod mosta, gdje ima lijepih dubina.

Ispod žica visokog dalekovoda, zaustavio se:

- Ovdje uvijek počinjem loviti, kao da električna energija privlači ribe ¬nasmiješio se.

Po dužini Fenwicka-štapa, odmjerio je i dužinu naj Iona, uvijek iste dimenzije 0,20 mm. Žnora standardna, plivajuća.

Odlučio sam na ovim dubinama loviti brzo tonećom žnorom, dužine oko 27 m, debljine br 6. Nimfu koju vežem na najlonski predvez mora biti kratak - oko 0,4 m, zbog izravnog kontakta s ribom. Poslije francuskog konjaka, po običaju, Branko je počeo svojom tehnikom bacanja. Lovit će nizvodno, ispred mene, razumljivo iz pristojnosti prema starijem gospodinu.


Ing. Zlatko Bunjevčić u drilu ribe

Promatram ga: nimfu servira uzvodno, napravi 3-4 koraka, ispravljajući žnoru da najlon s nimfom potpuno potone nošen vodenim tokom. Zastane, čekajući da napeta žnora napravi luk na vodi do obale. Malo povuče žnoru k sebi, podigne je u zrak i samo jednim zamahom opet servira na isti način. S nimfom nema bičevanja kao kod suhe mušice. Ali zato treba biti vješt u vođenju nimfe prateći je laganim korakom. Pravi je majstor.

Moja tehnika bacanja i vođenja potonule žnore u cijeloj dužini bitno se razlikuje. Dok Branko može plivajuću žnoru vidljivo pratiti, jer je samo dužina najlona potonula i jednim je trzajem može podići u zrak, moj način vođenja i izvlačenja teške i potonule žnore je nešto složeniji.
Nakon ubačaja moja žnora je u potpunoj dužini pod vodom, a štap je sa špicom spušten prema vodi da bi se zadržala na istoj dubini. No moram je u hodu također pratiti držeći je u napetosti. Kad osjetim udarac i zastoj kretanja, trzajem podignem štap u vis: ako je riba, javit će se svojom borbenošću, ako je zapreka ostat će na miru.











Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 10.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #11 : Rujan 05, 2008, 20:14:47 »


Nakon kraćeg vremena vidim Branka kako vadi ribu.

- Domaća, ispod mjere, dovikne mi vraćajući je u vodu.

U dubini korita moglo se zapaziti veliko kamenje obraslo biljem, gdje se domaća pastrva rado zadržava. Polaroidnim naočalama vidim kretanje potonule žnore i čekam udarac. Puštam
je da se iz sredine rijeke u blagom luku približi obali, a lijevom rukom kupim žnoru u hodu, jer znam da riba često iz daljine prati nimfu i tek kad povučem štap zagrize.

Tako je i bilo: snažan udarac, moja "kontra" i slobodni dio žnore poleti opet prema sredini rijeke. Osjećam otpor, vidim srebrni bljesak i puštam žnoru da se "poigrava" u dubini. Zatim nagli skok iz vode, a crne liske s bijelom pjegom na glavi uvijek se na to oglašavaju krikovima, možda kao signal po životnu opasnost. Čuo je to i Branko i pogledao u mom smjeru.

- Amerikanka, ima 49 cm - uzvratio sam kad sam je izmjerio i vratio u vodu.
Doći će veća!
Malo niže, idući prema drvenom mostu, na granici gdje nastaje plićak, vidim Branka kako se "saginje". To je bio znak da se ulovila riba.

- Ima oko 50 cm. Uzet ću je~ za vikend idemo u Opatiju prijateljima - u autu imamo sendviče, malo ćemo predahnuti i nastaviti s druge strane mosta.

Nakon kraćeg odmora krenuli smo na "posao".

- Sad ćeš ti ići naprijed, a ja ću te pratiti da vidim tvoju tehniku s tonećom žnorom. Kakvu nimfu imaš?

- Evo, ima žućkasto-zeleno tijelo, uz koje su sa strane priljubljena krilca u razvoju i nešto pramenova dlaka od jelena. Glava je formirana namotajima crnoga konca.
 
- Hm, lukavo - doda zagledavajući moju nimfu.

Nakon nekoliko ubačaja - griz. Dovlačim je na obalu, ispod mjere i vraćam u vodu.
Rujemo po dubinama Gacke, ja na svoj način, a Branko na svoj. Ipak sam izvukao još četiri lijepa komada. Ima dana kada se uhvati i do dvadesetak pastrva, ali isto tako kada nemaš ni griza - po zakonu vjerojatnosti.


Ribiči u jesenjem ribolovu na Gacki

Branko je bio uz mene i gledao kako to radim.

- Prednost ove žnore, počnem razgovor, jest u tome što ona svojom putanjom pri dnu "mete" kao s metlom, kao da traži ribu. Tvoja nimfa se zbog plivajuće žnore kreće u ograničenom krugu na dubini koju određuje duljina najlona s nimfom.

- Štapom u jednoj ruci i žnorom u drugoj, osjetim svaki dodir, a ti vidiš kraj plivajućeg dijela žnore kada se pokrene i onda reagiraš. Ja ništa ne vidim, ali s dvije ruke mogu reagirati refleksno.

- No vidio sam da tvojim vođenjem nimfe u vodenom toku to sjajno funkcionira, a ti znaš da je tehnika vođenja polovica uspjeha. Tvoj način rada s nimfom uspješan je još na jedan način. Kada u dubini ugledaš dobar komad kako na istom mjestu stoji i čeka što mu tok vode donosi. Naravno, treba i to znati servirati i imati odgovarajuću nimfu koju će riba uzeti, ili će je elegantno zaobići i propustiti. To sam na Gacki i sam morao naučiti.


















Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 11.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #12 : Rujan 05, 2008, 20:19:36 »


- Dobar si, vidim da znaš razmišljati, a to je u našem muharaškom športu najvažniji pristup da stekne š povjerenje u samog sebe.

- Na Gacki se možemo naći još u dva ekstremna slučaja. Uzmi mo prvu situaciju.
Rano je proljeće, ožujak i travanj, a voda je visoka i često izvan korita. Pastrva se uvijek drži samo u riječnom koritu, a za štukuje to pravi raj.


Ribiči na Gacki

- S visokim čizmama do prsiju, na prikladnom mjestu, dođeš do ruba obale.
Bujica vode teče pokraj tebe i sve nosi. Bio sam u takvoj situaciji i snašao sam se sa žnorom "extra fast sinking". Zabaciš prvo dio žnore koliko možeš, odmah zatim je digneš i baciš ostali dio i to uzvodno. Voda će je vrlo brzo stjerati uz rub obale u punoj dužini. Treba je povlačiti polako prema sebi. U snažnom toku i pastrva je većinom uz obalu. Jedna zagrize, otpadne, u istom potezu dođe druga i prava "igra" je počela. Ako uhvatiš dobar komad, onda moraš izaći na obalu, jer do pasa u vodi ne možeš je dohvatiti.

- Druga situacija je obrnuta. Vodostaj Gacke je toliko nizak, u kolovozu i rujnu, da je protok vode usporen i slobodno kretanje žnore s nimfom je onemogućeno.
Osim brzo toneće žnore u cjelini, na tržištu postoji i djelomično toneća.
Najveći dio je plivajuća, a završni dio od 5 do 6 metara je toneća. Po svojstvima je vrlo praktična u bacanju, jer otežani završni dio omogućava daleko i precizno serviranje.

U Gacki za naj nižeg vodostaja ima dubokih mjesta gdje voda teče također vrlo usporeno. Metoda vođenja te žnore je drugačija: kada toneći dio zaroni ispod površine, plivajućim dijelom ćemo na mahove kratkim potezima voditi nimfu kroz dubinu sve dok ne ugledamo toneći dio i uobičajenim trzajem podignemo u zrak. Dakle, opet je nimfa postala izazov pastrvama u dubini gdje se u vrijeme niskog vodostaja tamo većinom nalaze.

Taj način ribolova neki su ribiči nazvali - loviti na "potezanku", u vrijeme vrućih dana kada sunce nesmiljeno peče, a veći komadi se skrivaju u sjeni vodenog raslinja.

Predvečer, kada velika crvena sunčeva lopta tone na zapadu Gacke, nastupa vrijeme velikih seđeva, kada su se izvukli iz svoje košuljice i izletjeli u zrak da bi ostavili svoja mnogobrojna jajašca u resi i uginuli.

Francuzi i Talijani najviše vole loviti u to vrijeme, imaju dobre mušice i iskustvo sa svojih rijeka.


Dr. Marc Sourdot profesor na pariskoj Sorboni u ribolovu na Gacki

Treba napraviti velike, i čupave seđeve s puno perja i dlaka. Ono što se radi s nimfama ispod površine, to treba raditi sa seđevima iznad površine. Kada žnora padne na površinu, treba je kratkim potezom namjestiti tako da dođe u kosi položaj s tokom vode, pod 45° , a onda malo potegnuti da seđ zaroni i opet popustiti da se uzdigne na površinu. To treba ponavljati do obale. Kad se pojavi veliki komad i počne slijediti iz daljine seđa poput torpeda i dohvati plijen, podignu se valovi, voda se zapjeni, a tebi zadrhte ruke i noge. U toj borbi pastrva je vrlo snažna i često izlazi kao pobjednik.

Kada se uhvati veći komad u dubini, zbog otpora vode, riba nema toliko snage kao na površini. To su oni trenuci kada se izgubi riba - o čemu poslije razmišljaš i pitaš se - gdje sam pogriješio - kako u svojoj autobiografiji navodi Charles C. Ritz.

Bile su to naše priče, doživljene na svoj način, stvorene u zagrljaju neodoljive ljepotice Gacke, za pouku i sjećanje.


Panorama grada Otočca












Za forum priredila Marica Draženović
_______________________________ 12.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #13 : Rujan 05, 2008, 20:43:19 »



Gacka, bistra vodo ledena...

Kraj tebe prolaze stoljeća
a ti uvjek ostaješ tu
ni vjetar, ni zime, ni proljeća
zaustavit te ne mogu
tugu ti nosili ratovi
a sreću svatovi.

Teci bistra vodo ledena
i nosi ponos svojih sinova
Gacka, bistra vodo ledena,
teci i vječno čuvaj tragove vremena.

Na vrilu kraj starih mlinova
i život izvire
duša si svojih sinova
što nikad ne umire
ratovi te umorili
nikad pokorili.

Teci, bistra vodo ledena
i tjeraj kola starih mlinova
Gacka, bistra vodo ledena
teci i vječno čuvaj tragove vremena...

Vladimir – Pavelić - Bubi
______________________________











Za forum priredila Marica Draženović

<a href="http://cro-eu.com/uploader/uploader/Gacka bistra vodo ledena.swf" target="_blank">http://cro-eu.com/uploader/uploader/Gacka bistra vodo ledena.swf</a>
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #14 : Rujan 14, 2008, 14:27:29 »


Milan Štefanac Ćićo


Rijeka Gacka je ribički raj. Malo je takvih salmonidnih voda u svijetu gdje se mogu uloviti kapitalni primjerci najcjenjenije potočne pastrve. Ovdašnju odaju njene nepravilno poredane bočne narančaste crno uokvirene pjegice i zlaćani trbuh. Cijeni se i kalifornijska pastrva.

Poput mnogih predjela i uz njih vezane ljude, Gacku obilježavaju osobe koje su svojim umjećem i ljubavlju cijeloga života davali pečat nečemu. Jedan od takvih je, prije svega za Gacku vezan ljubitelj te vrstan poznavatelj života i duše rijeke, Milan Štefanac Ćićo. Bez obzira što život izgleda običan izbliza i što ljudi često ne primjećuju čudesne pojave oko sebe, kao nešto izdvojeno - jedinstveno, ovaj čovjek je svojom bezgraničnom ljubavlju za vodu Gacku i svojim neobičnim umjećem izrade mušica, tih umjetnih mamaca za lov na pastrvu te istančanim osjećajem za športsko nadmudrivanje u ribolovu, uistinu gacka legenda. Ako je istina da pet ribiča - šest teorija ribolova, onda je Ćićina teorija ona - sedma.

Idealni mjeseci za ribolov na Gackoj su travanj, svibanj, kolovoz i rujan, ali ne za punog mjeseca nego mlađaka do prve četvrti, uz povjerenje u svoju umjetnu mušicu


Mušica
__________________________
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1] 2
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!