CRO-eu.com
Listopad 20, 2020, 00:06:52 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca – podjela na oblasti 1922. godine  (Posjeta: 17948 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Kolovoz 29, 2008, 23:40:44 »


Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca – podjela na oblasti 1922. godine

Sadržaj
III. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca- podjela na oblasti 1922. godine
Vidovdanski ustav
Ustavni nacrti nekih pojedinaca i grupa
   

Vidovdanski ustav
Prvi ustav jugoslavenske države donesen je na Vidovdan (28. lipnja 1921. godine, otud naziv Vidovdanski ustav), prema kojemu je država dobila službeni naziv Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ustav je prihvaćen na načelu natpolovične većine, a ne kvalificirane ( dvotrećinske), kako se to u nekim prethodnim aktima predviđalo.

No i za natpolovičnu većinu jedva su prikupljeni glasovi. Četvrta stranka brojem mandata (52) Hrvatska republikanska seljačka stranka nije ni sudjelovala u radu Ustavotvorne skupštine. Tijekom rada dosta je zastupnika napustilo Skupštinu. Protiv Ustava glasalo je 35 zastupnika. Za Ustav su glasala 223 zastupnika, a za Ustav (po raznim osnovama) nije glasalo 196 zastupnika. Ustav je prihvaćen bez političkih grupa koje su se dekla'irale kao hrvatske, a iz Slovnije glasala je samo manja skupina od 10 zastupnika (Kmetijska stranka). Tako se s razlogom može reći da je Vidovdanski ustav bio srbski ustav.

Vidovdanskim ustavom uvedeno je unitarističko-centralističko uređenje. Područna uprava organizirana je po oblastima, okruzima, kotarima i općinama. Na čelu oblasti bio je veliki župan, kojega imenuje kralj. Uz njega su oblasna skupština i oblasni odbor. O kriterijima prema kojima su se osnivale oblasti u čl. 95. Ustava rečeno je:

„Podela na oblasti vrši se zakonom prema prirodnim socijalnim i ekonomskim prilikama. Jedna oblast može imati najviše 800.000 stanovnika.“

Člankom 135. Ustava predviđeno je da prijedlog Zakona o podjeli na oblasti vlada mora podnijeti Skupštini u roku četiri mjeseca. Ako Skupština nakon toga u roku tri mjeseca ne donese zakon, on se treba donijeti skraćenim postupkom, predviđenim za izjednačavanje zakonodavstva. Ako u roku dva mjeseca zakon ne bi bio donesen na taj način, pitanje se moralo regulirati kraljevom uredbom u roku jednog mjeseca.

Kako pitanje podjele na oblasti nije riješeno ni prema jednom ni prema drugom postupku (očevidno s.e to izbjegavalo) kralj je 26. lipnja 1922. godine donio Uredbu o podjeli zemlje na oblasti.

Prema spomenutoj Uredbi zemlja je bila podijeljena na 33 oblasti. U čl. 135. Ustava izričito je rečeno:

„Zakonom o razgraničenju oblasti Bosna i Hercegovina će se razdeliti u oblasti u svojim sadanjim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, okruzi u Bosni i Hercegovini važe kao oblasti.“

Spomenuta odredba unesena je u Ustav zato što su se time „kupili“ glasovi dijela muslimanskih poslanika, da bi se mogao izglasati Vidovdanski ustav.

Hrvatske zemlje bile su podijeljene u šest oblasti. U čl. 135. navedeno je: ako se podjela na oblasti provede prema trećem postupku (kraljevom uredbom) „onda se imaju osnovat u Hrvatskoj i Slavoniji četiri oblasti“. Tako je i postupljeno prema spomenutoj Uredbi. Osnovane su:

1   Srijemska oblast (područje bivše Srijemske županije, sjedište u Vukovaru),
2.   Osiječka oblast (Osijek),
3.   Zagrebačka oblast (Zagreb) i
4.   Primorsko-krajiška oblast (Karlovac).

Međimurje (kotarevi Čakovec i Prelog), iako je u njemu živjelo hrvatsko pučanstvo, bilo je uključeno u Mariborsku oblast.

Područje bivše Kraljevine Dalmacije podijeljeno je u dvije oblasti:

1.   Dubrovačku oblast (Dubrovnik) i
2.   Splitsku oblast (Split).

Na tom području učinjene su dvije promjene prema stanju 1918. godine, tj. u odnosu prema području koje je Dalmacija “unijela“ u jugoslavensku državu:

1.   Izuzeto je područje Boke kotorske i dalje prema jugoistoku i pripojeno Zetskoj oblasti, tj. Crnoj Gori. Takvo rješenje već je bilo unaprijed u Ustavu predviđeno.
U čl. 135. stajalo je:
„Isto tako, ako se podela zemlje vrši uredbom, po ovom članu, Crna Gora iz 1913. godine sa kotarom Bokokotorskim a bez okruga pljevaljskog i bjelopoljskog važi će kao oblast i vršiće funkciju oblasti po ovome Ustavu.“

2.   Splitskoj oblasti pripojen je otok Krk, koji je do 1918. godine bio u sastavu Istre (dakle, ne Dalmacije). Kastav je bio uključen u Ljubljansku. oblast.

Općenito, Hrvatska je podjelom na oblasti bila oštećena:

a) bila je iskomadana;

b) od hrvatskog prostora oduzet je dio teritorija koji je Hrvatska  „unijela“ u zajedničku državu;

c) hrvatskim zemljama nisu priključena područja s hrvatskim pučanstvom (Međimurje, Kastav).




1 _____________________________________

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Kolovoz 29, 2008, 23:44:54 »


Ustavni nacrti nekih pojedinaca i grupa

I ustavni nacrti nekih pojedinaca i grupa temeljili su se na unitarističkom modelu, odnosno autonomističkom, federalističko- konfederalističkom.

Zemljoradnička stranka (Savez zemljoradnika) bila je za ustavnu, parlamentarnu i centralističku monarhiju s oblasnom i mjesnom samoupravom (oblasne skupštine, oblasni odbori, oblasni namjesnik).

Socijaldemokrati su bili za republiku i decentralizaciju (regionalne i mjesne samouprave).

Komunisti nisu imali svoj ustavni nacrt, ali iz njihovih općenitih stavova vidljivo je da su tada bili za unitarističku organizaciju države.

Shvaćanje Ante Trumbića (u raspravi u ustavnoj debati) polazilo je od širokih samouprava na načelu devolucije, prijenosom znatnog dijela nadležnosti sa središnjih organa vlasti na lokalne organe. Ovo se stajalište ponešto približava izvjesnom modelu regionalne autonomije.
Dio ustavnih nacrta polazio je pak od stajališta o potrebi očuvanja naslijeđenih povijesnih cjelina, u raznim varijacijama, s većom ili manjom regionalnom zakonodavnom i upravnom autonomijom.

Nacrt Jugoslavenskog kluba (Hrvatska pučka stranka, Slovenska ljudska stranka, Bunjevačko-šokačka stranka) temeljio se na kompromisu između unitarizma i federalizma. Centralni organi bili bi kralj, centralni parlament (dvodomni - politički i socijalno-gospodarski). Uz pokrajinske sabore bile su predviđene pokrajinske vlade.

Pokrajina bi bilo šest:

1. Slovenija,
2. Hrvatska - Slavonija - Međimurje,
3. Dalmacija - Bosna - Hercegovina,
4. Vojvodina,
5. Srbija - Makedonija,
6. Crna Gora.

Jugoslavenski klub činile su stranke koje su bile vjerske orijentacije. Takva je orijentacija bila i osnova od koje su polazili u svome modelu teritorijalne podjele (tri pokrajine pretežno katoličke, dvije pretežno pravoslavne i jedna bez prevage).

Stojan Protić (jedan od vođa Radikalne stranke, ministar za Ustavotvornu skupštinu) u svome nacrtu ustava tražio je kompromis između centralizma i federalizma. Određeni dio poslova prenio bi se u nadležnost pokrajina, ali pod nadzorom centrainih državnih organa. Tako bi regionalne autonomije ipak ostale dosta skučene.

Predviđao je ove pokrajinske jedinice:

1. Slovenija,
2. Dalmacija,
3. Hrvatska - Slavonija,
4. Bosna,
5. Crna Gora - Hercegovina,
6. Banat,
7. Srijem - Bačka,
8. Srbija,
9. Stara Srbija - Makedonija.

Josip Smodlaka izradio je osobni nacrt ustava (nije bio član Ustavotvorne skupštine). Njegov je nacrt više polazio od decentralizacije, nego neke šire autonomije. U razgraničenju je polazio od povijesnih i geografsko-gospodarskih cjelina.

Predviđao je 12. jedinica:

1. Slovenija (Ljubljana),
2. Hrvatska (Zagreb),
3. Slavonija (Osijek),
4. Dalmacija (Split),
5. Krajina (Banja Luka),
6. Bosna (Sarajevo),
7. Primorje (Dubrovnik),
8. Vojvodina (Novi Sad),
9. Podunavska Srbija (Beograd),
10. Moravska Srbija (Niš),
11. Raška (Novi Pazar),
12. Makedonija (Skopje).

Hrvatska zajednica (Hrvatska napredna stranka, Starčevićeva stranka prava, grupa Kolo iz Osijeka) svoj je ustavni nacrt temeljila na pravu samoodređenja i hrvatskoga povijesnoga državnog prava. Predviđali su zajedničke organe: kralja, dvodomni parlament, centralnu vladu. Pokrajinski organi: pokrajinski sabor, pokrajinska vlada, ban. Sporove između centralnih i pokrajinskih nadležnosti rješavao bi Ustavni sud. U tom su ustavnom nacrtu jasno vidljive federalističke odrednice.

Nacrt Hrvatske zajednice u oblikovanju pokrajinskih jedinica polazio je od stanja kakvo je bilo naslijeđeno 1918. godine.

Predviđene su bile ove jedinice:

1. Slovenija,
2. Hrvatska - Slavonija - Dalmacija,
3. Bosna - Hercegovina,
4. Vojvodina,
5. Crna Gora,
6. Srbija - Makedonija.

Hrvatska republikanska seljačka stranka Stjepana Radića nije sudjelovala u radu Ustavotvorne skupštine, te je svoj ustavni program izradila izvan ustavne debate. Nacrt je bio izrađen 1921. godine, a dopunjen 1922. godine, naznačen je i kao program stranke. Hrvatska je definirana kao neutralna seljačka republika, s punim suverenitetom. S drugim jedinicama na međunarodno priznatom području jugoslavenske države Hrvatska stupa u savez suverenih država.

Opseg saveznih poslova sveden je na uski krug. Centralni zakonodavni organ čine delegacije suverenih država. Savezne odluke dobivaju izvršnu snagu pošto ih potvrde savezne jedinice. U cjelini, u ovome je projektu riječ o konfederativnom modelu.

Radićeva stranka nastala je na području Hrvatske koje se nalazilo u ugarskom dijelu Austro-Ugarske, tj. u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Na području Dalmacije svoj je utjecaj stranka počela širiti nakon 1921. godine.

U ustavnom nacrtu (programu) predviđene su ove jedinice:
1.   Banska Hrvatska
2.   Slovenija
3.   Srbija
4.   Dalmacija za koju je bilo rečeno: „Banska Hrvatska ne odriče se nijednoga svoga prava na današnju Dalmaciju, ali današnjoj Dalmaciji, radi posebnih njezinih historijskih, zemljopisnih i međunarodnih prilika, premda je to najčišća hrvatska zemlja, dakle samo dio hrvatskog naroda, priznaje potpuno pravo narodnoga samoodređenja te će svu svoju snagu uložiti u to da se Dalmaciji i dalmatinskim Hrvatima što prije dade prilika da posve slobodnim plebiscitom, izvršenim pod međunarodnom kontrolom, odluče o svojoj sudbini.“


Klikni na fotografiju da se poveća

5. Bosna - Hercegovina. Prema nacrtu iz 1921. godine to je područje bilo tretirano kao tri prve jedinice. Prema dopuni iz 1922. godine i za tu jedinicu predviđen je plebiscit. Tu je rečeno: „Bosna - Hercegovina [ ... ] ne mogu biti smatrane srbskim zemljama [ ... ] nego se moraju smatrati onim što i jesu: za posebnu moralnu, gospodarsku i političku cjelinu, u kojoj su i Hrvati i Srbi otprilike jednako odlučni, te se hrvatsko-srbski sporazum ima u Bosni postići međunarodnim putem - posredovanjem Lige naroda uz naročito priznanje prava samoodređenja Bosni i Hercegovini.“

6.   Crna Gora, plebiscit pod međunarodnom kontrolom.
7.   Makedonija, plebiscit pod međunarodnom kontrolom.
8.   Banat - Bačka - Baranja, plebiscit pod međunarodnom kontrolom. U dopuni iz

1922. godine rečeno je: „Bačka i Baranja, koja se danas s Banatom nerazumno i nelogički nazivlju Vojvodinom (nerazumno jer to nikad nije bila nikakva vojvodina, anelogično: jer vojvodina - koliko je postojala - bila je djelo carske bečke vojničke politike, koju Beograd tobože neće ni u ničem da slijedi), u kojoj su Srbi prema Hrvatima u posve neznatnoj manjini- ne smiju se upravljati kao čiste srbske zemlje, nego tu - na osnovu sporazuma između Hrvatske i Srbije - treba provesti plebiscit pod zaštitom Lige naroda, a na pitanje Srbija - Beograd, ili Hrvatska - Zagreb.“

U nacrtu iz 1921. godine rečeno je da se ne priznaje sporazum u Rapallu i očekuje se pripojenje Rijeke i Istre Hrvatskoj.

Ustavni nacrti koji su uzimali u obzir povijesne pokrajine grafički su prikazani i crvenom bojom označena su područja na kojima bi se organizirao plebiscit


Klikni na fotografiju da se poveäa



2 _____________________________________

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!