CRO-eu.com
Listopad 19, 2019, 14:01:25 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Rođeni u Lici  (Posjeta: 24517 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
zummann
Gost
« Odgovor #15 : Svibanj 05, 2010, 18:32:25 »

Drago mi je vidjeti kako je ovaj arhivski predmet došao u prave ruke.

Evidentirano
sertic

Postova: 49



« Odgovor #16 : Svibanj 30, 2010, 19:27:14 »


Drago mi je vidjeti kako je ovaj arhivski predmet došao u prave ruke.

.. dragi moji prijatelji, sertić je jedna nezahvalna lijenčina koja se, evo, javlja nakon duže od 20-tak dana!
hvala Vam što me se sjetite sa svojim pisanjem, dok se ja na Vas sjetim samo u mislima.. :-*
..čitam Vas i vidim da se Vi ovdje sasvim solidno i lijepo družite, samo nastavite tako..

zummannu posebno zahvaljujem na nekim stvarima, hvala mu još jednom..
pozdrav i čitamo se!  ;) ;)
Evidentirano

"Oprosti tvojim neprijateljima, ali ne zaboravi nikada njihova imena"
John F. Kennedy
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #17 : Svibanj 30, 2010, 22:42:00 »



Moja podržka
 
Dragi naš jezeranski kneže,

Kako možeš reći da si lijen? Pa ako si ti lijen onda su svi Ličani lijeni! Prije četiri dana "odletio" si u Veliki Kut i poslao mi fotografije moje rodne kuće. Moram ti reći da si me stvarno iznenadio jer se nisam ni u snu nadala tim lijepim fotografijama. Hvala!
I evo opet mislim na tebe jer za opis moje rodne kuće potrebno mi je znati kako se je zvao stolar u Jezeranama 1917-1919?  Ako ti ne znaš, jer nisi bio još živ ...  :D :D :D, onda sam sigurna da ćeš povući sve konce i doći do potrebnih informacija.


Iz dnevnika moga pradjede Marka
Mislim na tebe kada mislim na Vrbovsko i potajno se nadam da ćeš, iako ti nije na putu od Siska do Šibenika, otići u Vrbovsko.

Mislim na tebe kada se brinemo za iste organizacije, ti više nego ja. Ja onako sa sitnim koracima skakućem iza tebe i zapušem se jer nikako ne mogu s takvim vjetropirom da držim korak.

Na tebe se mogu, ne samo ja već svi, osloniti ali isto tako znam, tko ti se zamjeri – zamjerio ti se je do groba. Meni uvijek oprostiš jer znaš da planem kao slama ili na meni se nije još nitko opekao. I za to razumjevanje ti se također zahvaljujem.

I još nešto imamo zajedničkoga; cijenimo iste osobe kao našeg dragoga Grofa, dušu od čovijeka i druge koje sada ne želim imenovati.

Sve dobro što drugima činiš, neka ti dragi Bog dvostruko naplati – uzvrati.

Tvoja "preko-brda" Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #18 : Srpanj 06, 2010, 00:20:48 »


Gregorić Leontina,
  
rodila se u Hrvatskoj u Otočcu 18. srpnja 1894. godine, svjetovnjakinja, neudana, rimokatolkinja.

Završila je ženski licej u Zagrebu, potom ispit zrelosti na donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, nakon toga je slušala 2 semestra medicine u Beču i 6 semestara filozofije u Zagrebu.

Osposobljenaje u Zagrebu 1918. g. iz prirodopisa i zemljopisa kao glavne struke. Govorila je i pisala osim hrvatskog jezika još i njemački te francuski. Prvo je bila od 20. ožujka 1916. do 30. travnja 1918. asistentica na zoološkom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu, a od 3. svibnja 1918. g. namjesna učiteljica na zžnskoj realnoj gimnaziji i liceju u Osijeku, da bi 1919. bi la imenovana pravom učiteljicom, a 1921. joj je podijeljen naslov profesora.

Odlukom Ministarstva prosvjete od 18. travnja 1929. g. podijeljenjoj je platni dodatak za nastavu u liceju.


Kranjčević Grgur,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Otočac 15. veljače 1882. godine, svjetovnjak, oženjen, rimokatolik.

Završio je gimnaziju s ispitom zrelosti u Gospiću 1893./3. - 1900./1. godine, a sveučilišne nauke (staroklasičnu filologiju kao glavnu, a hrvatski jezik kao sporednu struku) u Zagrebu 1901.12. -1904./5. godine. Bio je osposobljen za obučavanje latinskog i grčkog jezika na čitavoj gimnaziji, a u hrvatskom jeziku za niže gimnazije temeljem svjedodžbe ispitnog povjerenstva u Zagrebu od 24. travnja 1909. godine. Postavljen je za namjesnog učitelja na osječkoj klasičnoj gimnaziji 9. kolovoza 1905. godine, da bi 28. kolovoza 1911. g. bio premješten na Kr. malu realnu gimnaziju u Mitrovicu. Znao je osim hrvatskog i njemački jezik.


Althaller Marijan,



rodio se u Hrvatskoj u mjestu Otočac 10. rujna 1910. godine, svjetovnjak, neoženjen, rimokatolik.

U Zagrebu je završio 4 razreda građanskešskole 1928. g., potom državnu rnuzičku školu u Zagrebu te dao završni ispit na Muzičkoj akademiji 1936., a struka mu je bila sviranje i pjevanje. Osim hrvatskog razumio je i njemački jezik. Služio je vojsku u Bileću 1936./7. godine.

Odlukom bana banovine Hrvatske od 19. listopada 1940. imenovan je privremenim učiteljem vještina na državnoj muškoj realnoj gimnaziji u Osijeku.


Brakus Stevan,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Otočac 7. ožujka 1876. godine, svjetovnjak, oženjen, grčko-istočne vjere.

U Karlovcima je polozio ispit zrelosti na srpskoj velikoj gimnaziji, te je potom polažio filozofski fakultet u Beču i jedan semestar na Sorboni u Parizu studirajući francuski jezik kao glavni predmet a hrvatski i njemački kao sporedni.

Osposobljen je bio u Beču 1907. g. iz franeuskog i hrvatskog jezika za više razrede. Govorio je i pisao hrvatski, francuski i njemački jezik.

Dekretom od 31. kolovoza 1903. postavljen je namjesnim učiteljem na Kr. realnoj gimnaziji u Osijeku da bi 1907. postao pravi učitelj, a onda otpisom bana od 23. studenog 1908. nastupio je službu na maloj realci u Sarajevu.


Rakić Božidar,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Otočac 9. siječnja 1913. godine, svjetovnjak, oženjen u Zagrebu 1941. g. Altinom Vrkljam, rimokatolik.
 
U Travniku je završio nadbiskupsku veliku girnnaziju s ispitorn zrelosti, potorn mudroslovni fakultet u Zagrebu 1941. g. i to glavnu struku francuski i latinski jezik a sporednu hrvatski. Govorio je osim hrvatskog još i francuski i talijanski jezik. Prvo je bio imenovan 6. kolovoza 1941. g. suplentom gimnazije u Varaždinu, da bi bio premješten 22. studenog 1941. na državnu mušku realnu gimnaziju u Osijek, no 4. ožujka 1943. pridijeljen je na službu Ministarstvu narodne prosvjete u Zagrebu, ali je 7. siječnja 1944. premješten na državnu I. klasičnu gimnaziju u Zagreb s tim da je i dalje radio u Ministarstvu narodne prosvjete u Zagrebu.


Varićak dr. Vladimir,



rodio se u Hrvatskoj u mjestu Otočac 26. ožujka 1865. godine, svjetovnjak, oženjen, grčko-istočne vjere.

U Sisku je završio V. i VI. razred građanske škole, III. i IV. razred realke u Petrinji, a V. - VII. razred realke u Zagrebu gdje je 1883. položio i maturu. Potom je završio kvadrienij na zagrebačkom sveučilistu te je osposobljen u Zagrebu 1888. g. za predavanje matematike i fizike za više razrede hrvatskim nastavnim jezikom, a doktor filozofije postao je 1891. g. na zagrebačkom sveučili stu. Osim hrvatskog govorio je njemački i franeuski, a bio je vješt u stenografiji.

Prvo je postavljen 17. rujna 1888. ispitanim namjesnim učiteljem na Kr. veliku realku u Zemunu, potom je 8. kolovoza 1889. premješten na Kr. nautičku školu u Bakar, onda 25. studenog 1891. na Kr. veliku realku i višu trgovačku školu u Zagreb, da bi 19. kolovoza 1892. g. bio imenovan pravim učiteljem na Kr. velikoj realci u Osijeku gdje mu je 1895. g. podijeljen naslov profesora.

Konačno je naredbom Hrvatske vlade od 10. kolovoza 1896. g. imenovan profesorom Kr. donjogradske gimnazije u Zagrebu. Objavio je disertaciju Teorija nožišnih krivulja u programu bakarske nautičke škole 1890. g., zatim Prilog teoriji Descartesova lista u RADU JAZU CIV, Prilog teoriji eliptičnih funkcija RAD JAZU CXVII, zatim Prilog teoriji Pascalova limacona u RADU JAZU CXXIII. i neke druge radove na franeuskom jeziku. Izabran je 1894. g. za dopisnog člana u matematičko-prirodoslovnom razredu JAZU.
Predavao je na mudroslovnom fakultetu u Zagrebu algebarske analize i sferne trigonometrije.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #19 : Srpanj 06, 2010, 06:51:09 »


Ivšić Božo,

rodio se u Hrvatskoj u Senju 25. prosinca 1856. godine, svjetovnjak. Nakon završene gimnazije u Senju, studirao je na sveučilištu u Zagrebu. Prvo je imenovan namjesnim učiteljem 21. listopada 1877. godine u Senju gdje je ostao 1 godinu, da bi 30. rujna 1879. godine bio imenovan učiteljem na Kr. velikoj gimnaziji u Osijeku, no već je 9. rujna 1880. premješten u Senj. Predavao je filologiju, a govorio je hrvatski i njemački.


Kostić Josip,

rodio se u Hrvatskoj u Gospiću 3. rujna 1833. godine, svjetovnjak, oženjen. Nakon završene gimnazije bio je na 3.-godišnjem sveučilišnom studiju iz filologije u Beču. Potom je nastupio kao učitelj od 1855. g. na osječkoj gimnaziji. Predavao je latinski i grčki jezik za koje je predmete bio i osposobljen.


Lopac Matija,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Senjska Draga 21. siječnja 1887. godine, svjetovnjak, rimokatolik.

Veliku gimnaziju s ispitom zrelosti završio je u Senju, potom 8 semestara sveučilišnih nauka na filozofskom fakultetu u Zagrebu i to hrvatski jezik kao glavnu, a klasičnu filologiju kao sporednu struku. Za gornje predmete je osposobljen u Zagrebu 1913. godine. Prvo namještenje dobio je 25. travnja 1913. na Kr. velikoj gimnaziji u Osijeku te je službovao do 30. travnja 1913. g. kada se odrekao službe i prešao u službu bosanske vlade. Govorio je i pisao hrvatski i njemački jezik.

Puhar Jovan,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Plaški, svjetovnjak, istočno pravoslavne vjere.

Ispit zrelosti položio je na Kr. velikoj gimnaziji u Zagrebu, a sveučilišne nauke i to I. semestar 1907./8. na zagrebačkom sveučilištu, II. sem. 1907./8. na sveučilištu u Pragu, a III.-VIII. opet na sveučilištu u Zagrebu. Glavna struka mu je bila staroklasična filologija, a hrvatski, njemački i povijest sporedna. Prvo namještenje dobio je 3. ožujka 1912. godine na Kr. velikoj gimnaziji u Osijeku, da bi 20. siječnja 1913. bio premješten na realnu gimnaziju u Mitrovicu. Osim hrvatskog govorio je njemački jezik.


Radetić Josip,

rodio se u Hrvatskoj u Senju 1. lipnja 1835. godine, svećenik senjsko-modruške biskupije. Gimnaziju je završio u Senju, potom 4 godine bogoslovije u Senju, da bi počeo učiteljevati na senjskoj gimnaziji.

U listopadu 1861. godine pošao je na sveučilište u Prag gdje je studirao 5 semestara filologiju. Bio je učitelj na senjskoj gimnaziji od 1. listopada 1856. do konca rujna 1861. godine, da bi 19. veljače 1864. g. bio imenovan učiteljem na osječkoj gimnaziji. Govorio je hrvatski, njemački i talijanski jezik. Bio je osposobljen 1865. godine i za učenje latinskog i grčkog jezika na nižoj gimnaziji.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #20 : Srpanj 06, 2010, 13:07:47 »


Božić Miloš,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Sveti Rok 8. siječnja 1851. godine, svjetovnjak, oženjen, grčko-istočne vjere.



U Senju je završio gimnaziju s ispitom zrelosti 1869., potom je polazi od 1869./70. do 1872./3. g. na mudroslovnom fakultetu u Beču predavanja iz matematike i fizike. U Beču je osposobljen 1875. g. iz matematike i fizike za niže gimnazije hrvatskim nastavnim jezikom, a 1877. g. pred gornjim povjerenstvom u Beču i za predavanje na cijeloj gimnaziji. Znao je hrvatski, njemački, talijanski, francuski, češki i ruski jezik te je bio vješt u stenografiji.

Prvo je bio namješten 26. rujna 1873. na kao namjesni učitelj na Kr. velikoj gimnaziji u Vinkovcima, da bi 1875. bio imenovan pravim učiteljem a 1879. je dobio naslov profesora. Visokim rješenjem Hrvatske vlade od 18. rujna 1881. premješten je zbog službe na malu realku u Mitrovicu, da bi 2. listopada 1884. g. bio premješten na Kr. realku u Zemun, a onda 10. kolovoza 1889. zbog službe na Kr. malu realnu gimnaziju u Mitrovicu, te potom na vlastitu molbu od 10. kolovoza 1896. odlazi na Kr. realnu gimnaziju i s njom spojenoj višu trgovačku školu u Osijek. Objavio je više stručnih rasprava. Tako u programu Kr. velike realke u Zemunu 1885. g. "Rješavanje viših algebarskih ekvacija s jednom nepoznanicom"; zatim je u istoj školi 1889. napisao "Prilozi k nauci o računu složenih kamata". Primio je priznanje od ravnateljstva gimnazije u Mitrovici 1895., zatim mu je zapovjedništvo 3. bataljuna kr. ugarske vinkovačke 28. domobranske pješadijske pukovnije odalo priznanje 1892. g. prof. Božiću što je predavao časničkom zboru ruski jezik. Naredbom Zemalj ske vlade od 15. srpnja 1906. stavljen je u mirovinu.

Umro u Osijeku 1921. g. i pokopan na donjogradskom groblju u Osijeku.


Crnić Roman,

rodio se u Hrvatskoj u Senju 26. veljače 1856. g., svjetovnjak, oženjen, rimokatolik.

U Senju je završio gimnaziju s ispitom zrelosti 1876. g., zatim je slušao 5 semestara predavanja iz matematike, fizike i kemije te iz pedagogije i estetike na filozofskom fakultetu Kr. sveučilišta u Zagrebu a 1 semestar na c. kr. sveučilištu u Beču te je u Beču 1883. osposobljen za predavanje matematike i fizike s kemijom na cijeloj gimnaziji na hrvatskom nastavnom jeziku. Potom je 1883. završio pokusnu godinu na Kr. gimnaziji u Senju. Uz hrvatski jezik potpuno je govorio i pisao talijanski, a njemački prilično korektno, dok je engleski znao toliko da se mogao služiti literaturom. Ponešto je znao sastavljati fizikalne aparate i popravljati ih. Prvo je imenovan dekretom Hrvatske vlade 25. veljače 1884. namjesnim učiteljem na Kr. velikoj rea1ci u Osijeku, potom je 22. kolovoza 1884. premješten na Kr. veliku gimnaziju u Zagreb gdje je služio do 30. rujna 1886. godine. Bio je 2 godine nadstojnik nauka u biskupskom konviktu Ožegović u Senju gdje je dobio priznanje 12. srpnja 1882. godine.


Franić Dragutin,

rodio se u Hrvatskoj u mjestu Smiljan kraj Gospića 11. srpnja 1864. godine, svjetovnjak, oženjen, rimokatolik.

U Gospiću je završio 7 razreda gimnazije a 8. i ispit zrelosti u Zagrebu 1887. g., potom je bio 2 semestra na sveučilištu u Zagrebu, a 6 u Beču na zemljopisno-povijesnoj struci i propedeutici. U Zagrebu je 1894. g. osposobljen za učitelja povijesti i zemljopisa kao glavne struke. Znao je hrvatski, njemački i ruski jezik. Prvo je dekretom od 16. veljače 1892. g. postavljen namjesnim učiteljem na Kr. veliku realku u Osijeku, a 1895. imenovan je pravim učiteljem na Kr. velikoj realci i s njom spojenoj višoj trgovačkoj školi u Osijeku, da bi 26. srpnja 1897. bio zbog službe premješten na Kr. gimnaziju u Gospić. Objavio je u časopisima razne ocjene i rasprave.


Grbić Mihajlo,

rodio se u Hrvatskoj u Plitvicama 16. ožujka 188l. godine, svjetovnjak, neoženjen, grčko-istočne vjere.

Gimnaziju je završio u Gospiću, potom je slušao sveučilišne nauke na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Govorio je i pisao hrvatski i njemački jezik. U vojsku je bio uvšten 1904. g, u 79. pješadijsku pukovniju u svojstvu narednika. Prvo je postavljen 12. svibnja 1908. g. namjesnim učiteljem na Kr. gimnaziji u Vinkovcima da bi već 8. kolovoza 1908. bio premješten na Kr. realnu gimnaziju u Osijek, potom je 15. prosinca 1912. premješten zbog službe na Kr. realnu gimnaziju u Zemun.


Rastić Mirko,

rodio se u Hrvatskoj u Senju 7. studenog 1861. godine, svjetovnjak, neoženjen, rimokatolik.

U Senju je završio gimnaziju s ispitom zrelosti 1881. g., a sveučilišne nauke od 1881./2. - 1883./4. g. u Beču te je još bio neispitan. Govorio je hrvatski, njemački i talijanski. Bio je u vojsci kadet 1883. g. te premješten u 85. ogulinsku pukovniju.

Prvo je imenovan 10. listopada 1888. namjesnim učiteljem na Kr. velikoj gimnaziji u Rijeci da bi 6. kolovoza 1893. bio skinut sa službe dok ne udovolji ispitu. Visokim dekretom od 1. veljače 1896. g. postavljenje namjesnim učiteljem na Kr. realnoj gimnaziji i s njom spojenoj višoj trgovačkoj školi u Osijeku te je službovao do 31. siječnja 1897. g. kadaje prešao na službu na veliku gimnaziju u Mostar.
 

Stojsavljević Bogdan,

rodio se Hrvatskoj u mjestu Mutilić kod Udbine, svjetovnjak, oženjen s Paulom Makaj, pravoslavac.

U Zagrebu je položio ispit zrelosti 1919. g., a profesorski ispit na sveučilištu u Zagrebu 1925. g. iz kemije kao glavne struke, a fiziku kao sporednu. Osim hrvatskog služio se njemačkim i francuskim jezikom. Najprije je službovao u Zemunu, potom u Bakru, da bi odlukom Ministarstva prosvjete od 29. kolovoza 1928. g. bio premješten na državnu mušku realnu gimnaziju u Osijek.
 

Tomljenović Grgur dr.,



rodio se u Hrvatskoj u mjestu Krivi Put kotar Senj 24. lipnja 1883, godine, svjetovnjak, oženjen u Osijeku 1911. sa Šteficom Wallo, rimokatolik.

U Senju je završio Kr. realnu gimnaziju, potom 3 godine sveučilišta u Zagrebu i 1 godinu i Beču te je 1906./7. apsolvirao u Beču i to glavnu struku hrvatski jezik s književnošću, a sporednu klasičnu filologiju. Profesorski ispit dao je 1908. u Zagrebu. Osim hrvatskog govorio je njemački te ponešto i francuski jezik, a bavio se i risanjem. Unovačen je bio 26. studenog 1906. služeći kao doknadni pričuvnik kod 26. domobranske pješadijske pukovnije te je bio računarski podčasnik.

Prvo je odlukom od 8. kolovoza 1908. postavljen namjesnim učiteljem na Kr. realnoj gimnaziji u Osijeku da bi 1909. bio imenovan pravim učiteljem. Potomje 19. kolovoza 1912. g. premješten na gimnaziju u Vukovar gdje mu je 1913. g. podijeljen naslov profesora, da bi 16. kolovoza 1913. bio premješten iz Vukovara na Kr. realnu gimnaziju u Osijek, no već 29. rujna 1913. premješten je na Kr. veliku gimnaziju u Osijeku, te je opet 23. travnja 1914. vraćen na Kr. realnu gimnaziju u Osijek, pa ponovno 11. studenog 1915. na Kr. veliku gimnaziju u Osijek i onda 18. kolovoza 1920. na Kr. učiteljsku školu u Osijeku, da bi 26. srpnja 1921. bio premješten na Kr. veliku gimnaziju u Osijeku. Nakon toga je 24. studenog 1929. g. premješten na državnu žensku realnu gimnaziju u Osijeku da bi 9. ožujka 1933. bio premješten na državnu mušku realnu gimnaziju u Osijeku te opet vraćen 11. rujna 1936. g. na državnu žensku realnu gimnaziju u Osijeku, zatim je 24. rujna 1927. dodijeljen na rad državnoj muškoj realnoj gimnazij i u Osijeku, potom je 31. listopada 1941. g. premj ešten na državnu žensku realnu gimnaziju u Osijeku, da bi bio opet 12. rujna 1942. premješten na državnu mušku realnu gimnaziju u Osijeku. Napisao je "Bunjevački dijalekat zaleđa senjskoga s osobitim obzirom na naglas", zatim beletristički rad "Naše pokoljenje" dramu u 4 čina.
 

Šimunić Dragutin,

rodio se u Perušiću, 29. siječnja 1901. godine, Hrvat, rimokatolik, oženjen Marijom Matasović učiteljicom građanske škole u Sisku 1928. godine.



Nakon završenih 4 razreda osnovne škole u Vinkovcima 1911. g. završio je 4 razreda gimnazije isto u Vinkovcima 1916. a potom do 1920. godine 4 razreda Učiteljske škole u Zagrebu te je 1923. položio učiteljski ispit u Zagrebu. potom je od 1924.15. do 1925.16. polazio i završio niži tečaj Više pedagoške škole u Zagrebu, a od 1926.17. do 1927.18. g. viši tečaj Više pedagoške škole u Zagrebu.Profesorski ispit položio je u Zagrebu 8. studenog 1934. godine. Prvo je postavljen 20. kolovoza 1920. g. privremenim učiteljem u Grabovcima da bi 15. siječnja 1925. g bio premješten na studij u Zagreb, a 31. kolovoza 1926. premješten je na Državnu građansku školu u Virje no već 18. prosinca 1926. premješten je u Zagreb kao redovni slušatelj višeg tečaja pedagoške škole. Nakon toga je 3. rujna 1928. g. premješten na Učiteljsku školu u Čakovec. Dne 19. veljače 1940. premješten je na Građansku školu u Pag da bi 27. studenog 1940. g. bio premješten kao profesor na Učiteljsku školu u Osijek s tim da radi na Građanskoj školi u Osijeku.

Odlikovan je ordenom Jugoslavenske krune V reda 1930. g. na prijedlog Ministra vojske i mornarice.


Teslić Mile,

rodio se u Hrvatskoj u Gospiću 10. veljače 1860. godine, svjetovnjak, oženjen, grčko-istočne vjere.

Nižu realku završio je u Gospiću, a trorazrednu učiteljsku školu u Petrinji, zatim je prisustvovao vinogradarskom i voćarskom tečaju u Križevcima te je bio osposobljen u Petrinji 1883. g. za učitelja nižih pučkih škola, dok za učitelja viših pučkih škola isto u Petrinji 1885. g. iz hrvatskog i njemačkog jezika, zemljopisa i povijesti. Znao je osim hrvatskog jezika i njemački a razumijevao je i francuski.

Predavao je i stručno crtanje na šegrtskim školama. Prvi dekret dobio je 26. rujna 1881. g. za privremenog učitelja na nižoj pučkoj školi u Srbu, potom 14. listopada 1883. je imenovan pravim učiteljem, a 23. rujna 1885. i građanskim učiteljem u Slunju, da bi 30. lipnja 1895. bio imenovan učiteljem i upraviteljem više pučke škole smjera obrtnoga u Osijeku. Nakon toga je 25. kolovoza 1901. g. imenovan pravim učiteljem vježbaonice uz Kr. mušku učiteljsku školu u Osijeku, a 19. ožujka 1907. u istom svojstvu pridijeljenje na službu Kr. županijskoj oblasti u Bjelovaru.

Izvor: Profesori osiječkih gimnazija 1855. - 1945
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #21 : Siječanj 29, 2011, 12:34:48 »


General Slavoljub Žeravica

20. rujna 1903. Umro je u Gracu zapovjednik 47. Pješačke brigade u Przemyslu general Slavoljub Žeravica. Pokojnik se rodio 1843 u Bakovcu kraj Kosinja. Svršio je kadetsku školu u Varšavi. 1871 postao je poručnikom i tako je napredovao te se dostao generalnog čina.
Sudjelovao je u ratu na Pruse 1866 i pri okupaciji Bosne i Hercegovine.

Dom i sviet, 15. rujna 1903
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #22 : Siječanj 29, 2011, 12:38:18 »


August Sporčić,

bivši kr. pristav, preminuo je u Zagrebu 6. listopada 1877 u 29. godini te je tamo sahranjen 8. listopada.

Sporčić se rodio u Kosinju u gornjoj Krajini. Prve godine mladenačkoga života preživio je Sporčić u Primorju, gdje mu otac bijaše učiteljem najprije u Driveniku, a kasnije u Jelenju, te je i na Rieci izučio prve gimnazijalne škole.

Kasnije se posveti pravoslovnim naukom, budna sudb. pristavom, al ga brzo snadje težka bolest sušíca, koja ga napokon uvali u grob.

August Sporčić bijaše vanredno darovit mladić, a pokazivao je od prvoga početka sve one talente i crte značaja, s kojih je u muževnoj dobi došao brzo na glas u domovini.

Ljubio je i previše burni i nemirni život, a u najburnije doba za Raucha pokazivao je već neodvisnost, značaj i tvrdu volju duha, te možemo reći, da bi ga ove obje krieposti bile i u muževnoj, djelotvornoj dobi resile, da bude kojom srećom dulje poživio. U tom pogledu jest smrt Sporčićeva, darovita, odlučna i veoma naobražena mladića, jamačno nesreća za domovinu. Pod oštrom korom skrivaše se tankoćutna i ljubežljiva narav.

Primorac, 12. listopada 1877
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #23 : Travanj 01, 2011, 13:52:26 »


Josip Geržanić * 1844 † 29. 11. 1907


Senjanin Geržanić

Dne 29. studenoga 1907 preminuo je jedan od najboljih hrvatskih otačbenika i značajeva, Josip Geržanić. Pokojnik se rodio godine 1844. u Senju.

Svršio je pravne nauke na zagrebačkoj akademiji, te se već kao đak ízticao među svojim drugovima svojim bistrim umom. Već onda bio je gorljiv pravaš, pa je kao takav legao u grob. Svršivši nauke, Greržanić je najprije bio činovnikom kod fínancijalnoga ravnateljstva u Zagrebu, a zatim je prešao u službu poglavarstva svoga rodnoga grada Serija. Godine 1884 bio je izabran pravaškim zastupnikom za grad Ivanić. Poradi afere koja je izbila na 5. listopada 1884. u hrvatskom saboru, kada su navalili pravaški zastupnici na bivšega bana grofa Khuen-Hedervarya. bio je Grežanić odsuđen na zatvor od više mjeseci.

Politički prijatelji njegovi vrlo su ga uvažavali a cienili su ga i njegovi politički protivnici, što se vidilo iz nekrologa, koji su mu posvećeni prigodom njegove smrti.

DiS, 1. siječnja 1908


Više > Izbori narodnih zastupnika u Otočcu 1848 – 1913 > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2347.0
Više >Ivan Peršić > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1218.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #24 : Travanj 02, 2011, 15:58:37 »


Vrbanić Mijo * 3. 12. 1839. Otočac † 30. 8. 1896. Zagreb


Vrbanić Mijo, kr. vlad. šumarski nadzornik

Kratki životopis kr. zemaljskoga šumarskoga nadzornika, Mije Vrbanića, koji je širom naše domovine obće poznat kao vrstan i zaslužan muž za šumarstvo.

Vrbanić se je rodio 3. 12. 1839. u Otočcu, bivše gornje Krajine. Otac Tomo bio mu je c. k. nadučiteljem ondje, koji već u listopadu 1841 preminu. Majka mu Ana, rodjena od krajiške vojničke porodice pl. Degoriczia v. Freunwald (1), ostavši udovom s mnogobrojnom djecom, brižno nastojaše oko uzgoja svoje siročadi.

Vrbanić izuči u svojem rodnom mjestu početne škole, zatim kao privatista prvi gimnazijalni razred u Senju, a poslie ode na gimnaziju u Zagreb, odakle nakon s ndlikom dovršenih nauka podje 1857. kao vojno-krajiški pitomac na c. k. šumarsku akademiju u Mariabrunn kod Beča (2), gdje je koncem srpnja 1859. s odlikovanjem 'svršio šumarstvo i ostale u savezu stojeće znanosti.

Zatim bude dodieljen šumarskom ravnateljstvu kod bivše generalkomande u Zagrebu kao vježbenik, a kratko vrieme poslie toga u Korenicu, ondješnjoj kot. šumariji. Već početkom studenoga 1859. imenovan je upravnim šumarom kod bivše c. k. otočke krajiške pnkovnije na postaji Krasno u planini, gdje je sav svoj mar i revnost uložio na promicanje šumarstva.

God. 1860. mjeseca listopada položi kod bivšega c.k.namjestničtva u Zagrebu viši državni izpit za šumarstvo s veoma dobrim uspjehom.

Kada se je u bivšoj vojnoj Krajini radilo o provedbi uredjenja i procjene šuma, bude Vrbaniću u istoj pukovniji povjerena ta važna, a i omašna zadaća god. 1863.,u kojem je djelokrugu radio sve do studenoga god. 1870.

Za to vrieme bude on od c. k. vojnoga ministarstva n Beču odredjen, da zastupa mjesto nadšumara. kod c. k. pukov. šumar. ureda u Otočcu, koju je službu podjedno nuz šumsko-tsasatorne poslove obavljao od god. 1867. do 1870. Za svojega skoro 12-godišnjega službovanja u otočkoj krajiškoj pukovníji, stekao si je Vrbanić za svoje u svakom pogledu hvalevriedno djelovanje sveobće priznanje.

Vidivši, da za ono doba neima izgleda boljem napredku u vojno-krajiškoj šumar. branži, zamoli za izpražnjeno mjesto šumarskoga inžinira na kraljevskoj državnoj gospoštini u Fužinah, koje je mjesto obzirom na svoju izvrstnu kvalifikaciju i polučio mjeseca studenoga 1870.

Provedbom preustrojstva šumarske struke ondje, bude imenovan pčetkom god. 1872. nadšumarom i šumarskim taksatorom. Nu na držav. gospoštini fužinskoj neosta dugo, buduć bude mjeseca svibnja 1878. pozvan po komand. generalu FZM. barunu Mollinary-u, da primi mjesto c. k. šumarskoga nadzornika, koje se na novo ustrojilo prigodom ustrojstva generalkomande u Zagrebu, kao krajišk zemaljske upravne oblasti. To je bilo svakako veliko odlikovanje za Vrbanića, kog je dobar glas pratio još od njegova službovanja u vojnoj Krajini.

Nastupiv mjesto šamar. nadzornika mjeseca kolovoza 1873., nastade zanj obsežno polje rada. Najglavnija zadaća bijaše onda za šumarskoga nadzornika, da se uvede racionalno gospodarenje u šumah, koje su pripale segregacijom u vlastničtvo novo ustrojenim imovnim obćinama.

Da je bilo tu raznih potežkoćah savladati, razumije se po sebi, jer je u našoj domovini najglavniji faktor šuma, s kojom žiteljstvo u najužem savezu stoji.

Prijaznim obćenjem i taktičnim susretanjem podje mu za rukom, sve zaprieke savladati, a ne treba daljnjeg dokaza, nego jedino to, da je Vrbanić u našem narodu, a takodjer medju šumari ciele naše domovine poznat i vele uvažena ličnost.

Kod ustrojstva šumarskog odsjeka kod kr. zemaljske vlade, bude Vrbanić u travnju 1894. Imenovan zemaljskim šumar. Nadzornikom I. razreda. U hrv.-slav. šumar. družtvu je Vrbanić počam od ustrojenja njegova god. 1876., pak sve do sada mnogo radio. Bio je odmah s početka urednik "Šumarskog lista", koji je onda na hrvatskom i njemačkom jeziku izlazio, zatim izmjenice družtvenim tajnikom i predsjednikom, opetovano urednikom družtvenoga organa, a sada I. predsjednik istog družtva.

Mnogo ja članaka napisaoun družtvenom organu strukovnog sadržaja, a već šestnaest godina izdaje hrv. šumarski koledar, koji je udešen za naše domaće šumarske odnošaje, ter se može punim pravom, smatrati priručnim pomagalom. Isti koledar udostojala je i visoka kr. zemaljska vlada posebnim svojim odpisom preporučiti.


Vrbanić bijaše jur god.,1877. imenovan povjerenikom za više državne šumarske izpite, a već od nekoliko godina je predsjednikom kod spomenutih izpita. Mjeseca prosinca 1884. podielilo mu je zastupstvo kr. slob. grada Zagreba jednoglasnim zaključkom gradjanstvo za stečene zasluge za gradsku obćinu. On služi neprekidno u državnoj službi već od 14. kolovoza 1859., te će do skoro navršiti 86 godina svog hvalevriednoga službovanja. Pri tom je podpuno kriepka zdravlja. Uzdržao ga Bog još mnogo godina u dosadanjem čilom zdravlju na korist i čast mile nam domovine, a na uhar liepe šumarske struke, kojoj je cielom dušom svojom pravim pobornikom, prijateljem i zagovornikom šumara kod svake prilike.

F. H., 1. srpnja 1895.

___________________
(1)   Geadelte mit dem ehrenworte: von, oder Edler von.
Degoriczia, Mathias, Hauptmann des Carlstädler Ottochaner Infanterie Regiments, im Jahre 1759, mit von Freunwald.

Izvor: Österreichisches Adels-Lexikon des achtzehnten u. neunzehnten Jahrhunderts enthaltend alle von 1701 bis 1820 von den Souveranen Österreichs ... in die verschiedenen Grade, des deutsch-erbländischen oder Reichs-Adels, erhobenen Personen (1822)

(2)   http://de.wikipedia.org/wiki/Forstakademie_Mariabrunn
(3)   http://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=12017

Više o Vrbanićima > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=search2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #25 : Svibanj 15, 2011, 00:05:07 »


Rukavina Ivana Ivan

   
Rođen je 26. siječnja 1912. u Otočcu u Lici, Hrvatska. Student.

Ivan Rukavina je prije rata živio u Gračacu i Ogulinu, gdje je pohađao gimnaziju. Završni razred gimnazije i veliku maturu završio je u Zagrebu. Poslije završene gimnazije, upisao je studij medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na fakultetu se ubrzo povezao s pripadnicima naprednog studentskog pokreta, a godine 1933. je postao član SKOJa. Još kao skojevac, bio je uhapšen kada je rasturao letke, te je od tada živio pod strogom prismotrom policije.

Pošto mu je bio otežan revolucionarni rad, Ivan Rukavina je ubrzo, odlukom Partije, emigrirao u inozemstvo. Najprije je, 1934, otišao u Beč, a slijedeće, 1935, u Prag, kada je i primljen u KP.

U Pragu radi, tokom 1935. i 1936, godine u Tehnici KPJ, koja je pripremila izdavanje partijskog lista "Proleter". U vrijeme priprema za partijsku konferenciju u Pragu ponovno je uhapšen, ali je ubrzo pušten iz zatvora. U prosincu 1936. godine odlazi u Španiju i učestvuje u borbama na strani Španske republikanske armije. U španskom građanskom ratu Rukavina se istakao u nizu borbi kao vodnik u bataljonu "Dimitrov". Ubrzo je napredovao do čina kapetana Republikanske armije, a poslije ozdravljenja postao je komandant bataljona "Đuro Đaković". Poslije pada Katalonije, prešao je s ostalim španjolskim dobrovoljcima u Francusku, gdje je interniran u koncentracioni logor. Godine 1939. uspio je da se izvuče iz logora i da se vrati u zemlju.

Ivan Rukavina se uključio u rad zagrebačke partijske organizacije, a naročito je aktivan u SKOJu, te postaje član PK SKOJa za Hrvatsku.

Napad na Jugoslaviju, travnja 1941. godine, zatekao je Rukavinu na odsluženju vojnog roka u Nikšiću. Poslije raspada vojske Kraljevine Jugoslavije, zarobljen je od Talijana. Poslije petnaest dana provedenih u logoru, uspijeva pobjeći i vratiti se u Zagreb, gdje se ponovo uključuje u rad partijske organizacije, U pripremama za podizanje ustanka postavljen je, svibnja 1941. godine, za člana Vojnog komiteta za Hrvatsku. U lipnju 1941. godine odlazi na Baniju, gdje sudjeluje u osnivanju Sisačkog partizanskog odreda. S Banije se Ivan Rukavina ponovno vraća na kratko vrijeme u Zagreb, a početkom kolovoza odlazi na Kordun, gdje radi na formiranju partizanskih odreda. U studenom 1941. godine postavljen je za komandanta Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Na toj je dužnosti ostao do studenog 1943, kada je postavljen za komandanta IV korpusa NOVJ. Od studenog 1944. do veljače 1945. godine

Ivan Rukavina je komandant Vojne uprave za Vojvodinu, a zatim šef Vojne misije u Parizu.

Poslije oslobođenja, Rukavina je bio na dužnosti načelnika III uprave Generalštaba Jugoslovenske armije, na dužnostima u Ministarstvu obrane, načelnik Više vojne akademije i komandant armije. Na VI i VII kongresu SKJ izabran je za člana CK SKJ, a na V kongresu SKH za člana CK SKH.

Danas živi u Zagrebu, u činu generala armije. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.

Zlatko Stojković, dipl. ing.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!