CRO-eu.com
Lipanj 02, 2020, 08:37:58 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hrvatska mirovina u prekomorskim državama  (Posjeta: 8856 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« : Veljača 13, 2008, 10:46:18 »


HRVATSKA MIROVINA U PREKOMORSKIM DRŽAVAMA

UGOVOR O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KANADE


Ugovor o socijalnom osiguranju između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Kanade (u daljnjem tekstu: Ugovor) potpisali su u Zagrebu 22. travnja 1998., gospođa Vera Babić, tada zamjenica ministra rada i socijalne skrbi, i gospodin Viktor Rabinovitch, pomoćnik zamjenika ministra ljudskih resursa. Ugovor je sklopljen u izvorniku na hrvatskom, engleskom i francuskom jeziku, a potvrđen je od strane Hrvatskog sabora 12. studenoga 1998. te objavljen u "Narodnim novinama – međunarodni ugovori" broj 16/98. Stupio je na snagu 1. svibnja 1999., a od istog dana primjenjuje se i Administrativni sporazum za primjenu tog Ugovora (objavljen također u "Narodnim novinama – međunarodni ugovori", broj 16/98).

Ugovori s prekomorskim državama

Spomenuti Ugovor bio je prvi ugovor o socijalnom osiguranju koji je Hrvatska sklopila izvan europskog kruga država, odnosno, prvi ugovor takve vrste koji je sklopila s nekom prekomorskom državom.

Nakon tog Ugovora sljedeći ugovor o socijalnom osiguranju s prekomorskom državom bio je onaj s Australijom, potpisan u Zagrebu 13. svibnja 2003,. a stupio je na snagu 1. srpnja 2004.

U tijeku je sklapanje ugovora o socijalnom osiguranju s još nekim prekomorskim državama, i to s Novim Zelandom i Čileom, a potaknuto je sklapanje takvog ugovora s Argentinom i Sjedinjenim Američkim Državama.

S Argentinom se očekuje očitovanje o otpočinjanju pregovora u skorije vrijeme, a SAD su za sada odbile mogućnost sklapanja takvog ugovora, uz obrazloženje da u Hrvatskoj radi mali broj američkih građana, ne osvrćući se na broj hrvatskih iseljenika u SAD-u.

Ugovor s Kanadom je tipični „prekomorski ugovor“, što znači da se primjenjuje samo na davanja iz mirovinskog sustava država ugovornica, te ne obuhvaća ostale podsustave socijalnog osiguranja – zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje, davanja za nezaposlenost i doplatak za djecu, koji su uobičajeno obuhvaćeni europskim dvostranim ili višestranim ugovorima o socijalnom osiguranju.

Osim što ni inače u tzv. prekomorskim ugovorima nije običaj ugovarati zdravstvenu zaštitu na koju bi građani jedne države imali pravo na području druge države, s Kanadom je postojala i posebna zapreka, a to je organizacija zdravstvene zaštite i sustava davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti na razini svake savezne jedinice posebno (provincije i područja). Zahvaljujući posebnoj tzv. „provincijalnoj klauzuli“, koja se temelji na kanadskom Ustavu i koja je ugrađena u sve ugovore o socijalnom osiguranju koje Kanada, kao savezna država, sklapa s drugim državama, svaka kanadska provincija, iako nije međunarodnopravni subjekt, ovlaštena je prema potrebi sklapati samostalno posebne sporazume o pitanjima iz socijalne sigurnosti sa samostalnim pravnim subjektima – državama, ako oni nisu u suprotnosti s glavnim ugovorom, koji je s istom državom sklopila Kanada kao savezna država (članak 21. Ugovora). U tom smislu je Sklopljen sporazum o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Quebeca, na koji se kratko osvrćemo na kraju ovog članka. Što se tiče posebnih sporazuma za područje zdravstvene zaštite, do sada su kanadske provincije sklopile ugovore o zdravstvenoj zaštiti i davanjima za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti samo sa SAD-om. To je razumlji vo s obzirom na neposrednu blizinu, veličinu obiju država i fluktuaciju radne snage između njih, a to su parametri koji ne vrijede između Hrvatske i Kanade.

Pregovori o Ugovoru vodili su se na temelju kanadskog modela dvostranog ugovora o socijalnom osiguranju, u koji su ugrađeni i svi hrvatski prijedlozi koje je prihvatila kanadska strana. Kanadska strana nije prihvatila jedino hrvatski prijedlog u dijelu administrativnih i raznih odredaba (IV. dio), i to o povratu preplate, naknadi štete od treće strane i ovrsi pravomoćnih i ovršnih odluka o potraživanjima s naslova duga korisnika davanja s prebivalištem u jednoj državi prema mirovinskom sustavu druge države, jer kanadsko zakonodavstvo ne dopušta takve odredbe u ugovorima. U odnosu na povrat preplate, svaka strana se namiruje iz davanja koje sama isplaćuje.

Ugovor

Ugovor s Kanadom primjenjuje se na osobe koje su u Hrvatskoj ili Kanadi navršile razdoblja koja se uzimaju u obzir za ostvarivanje prava na davanja iz mirovinskog sustava Hrvatske i/ili Kanade, ali samo ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za samostalnu mirovinu, bez primjene Ugovora, prema domaćem zakonodavstvu jedne ili obiju država ugovornica. Iz prethodne rečenice proizlazi primjena tzv. univerzalnog načela ili načela osiguranja u odnosu na primjenu

Ugovora na osobe (tzv. osobni obuhvat), te se Ugovor ne primjenjuje samo na državljane, već na sve osobe koje su bile obuhvaćene zakonodavstvom Hrvatske i Kanade, kao i na osobe koje od njih izvode svoja prava (uzdržavani i nadživjeli članovi obitelji). Također proizlazi načelo supsidijarne primjene, te Ugovor neće primijeniti ona ugovorna stranka prema čijem domaćem zakonodavstvu podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za davanje bez primjene odredaba o zbrajanju relevantnih razdoblja navršenih u obje države ugovornice (samostalna mirovina). Ugovor sadrži i načelo jednakosti postupanja, prema kojem je država ugovornica dužna prema osobama na koje se primjenjuje Ugovor, postupati na isti način kao i prema vlastitim državljanima.

Ugovor predviđa isplatu svih davanja, onih određenih primjenom Ugovora, kao i onih priznatih samo na temelju domaćeg zakonodavstva, na područje druge države ugovornice, kao i korisnicima na području treće države. Davanja se isplaćuju u valuti države u kojoj korisnik ima prebivalište (kanadska, hrvatska ili valuta treće države, a u posljednjem slučaju to može biti i u nekoj drugoj konvertibilnoj valuti).

Pravilo osiguranja i iznimke. Na zaposlene osobe primjenjuje se mirovinski sustav države ugovornice na čijem području je osoba zaposlena, a na samostalne privrednike koji imaju prebivalište u jednoj državi, a poslove obavljaju u cijelosti ili djelomično u drugoj državi, primjenjuje se zakonodavstvo države prebivališta.

Na izaslane radnike (detašman) primjenjuju se propisi države u kojoj poslodavac ima sjedište, i to u trajanju od 60 mjeseci.

Na članove posade broda koji imaju prebivalište u Kanadi, primjenjuje se kanadski mirovinski sustav, a u svim ostalim slučajevima se primjenjuje hrvatski mirovinski sustav.

Na osobe koje su u državnoj službi jedne države ugovornice, a službu obavljaju u drugoj državi ugovornici, u pravilu se primjenjuje zakonodavstvo prve države. Zakonodavstvo druge države može se u tom slučaju primijeniti samo ako je osoba državljanin druge države ili ako ima prebivalište na njezinom području.

Nadležna tijela ugovornih stranaka mogu se sporazumjeti o drugim iznimkama od primjene pravila osiguranja u odnosu na osobu ili kategoriju osoba. Uobičajeno je da takav zahtjev podnese poslodavac, a može ga podnijeti i zainteresirana osoba.

Zbrajanje razdoblja. Ako osiguranik nije navršio dovoljno razdoblja prema zakonodavstvu Hrvatske i/ili Kanade za mirovinu koja bi se ostvarila samo primjenom domaćeg zakonodavstva o davanjima iz mirovinskog sustava jedne ili obiju država, dolazi do primjene Ugovora, te nadležna ustanova jedne ili svake od država zbraja razdoblja navršena u drugoj državi ugovornici radi utvrđivanja ima li osiguranik pravo na davanje prema njezinim propisima (teoretski staž koji služi samo za utvrđivanje postoji li pravo na davanje).

Ugovorom je određeno koja se razdoblja, navršena na području druge ugovorne stranke, uzimaju u obzir za takvo zbrajanje. Tako je, primjerice, moguće da se, uz razdoblja navršena na području Kanade, na kanadski teret pripišu čak i razdoblja navršena u Hrvatskoj, ako je osoba uplaćivala doprinose u kanadsko osiguranje za vrijeme prebivanja u Hrvatskoj, i obratno. Pored toga, ograničeno je trajanje razdoblja na koje se primjenjuju odredbe o zbrajanju – ako je ukupno razdoblje navršeno na području jedne od država kraće od godinu dana, i ako u toj državi samo na temelju tog razdoblja osoba ne ispunjava pravo na samostalno davanje, nadležna ustanova te države ne mora primijeniti odredbe o zbrajanju razdoblja, što znači da ta osoba iz te države ne može ostvariti davanje.

S druge strane, ako osiguranik nema pravo na davanje na temelju zbrajanja razdoblja primjenom Ugovora, ako je navršio razdoblja u nekoj trećoj državi s kojom su Hrvatska i Kanada vezane ugovorom o socijalnom osiguranju, za utvrđivanje prava na davanje moguće je pribrojiti razdoblja navršena u toj trećoj državi. Međutim, u slučaju da je samo Hrvatska vezana takvim ugovorom s trećom državom, takva mogućnost je predviđena samo za hrvatske državljane.

Kanada kao razdoblja koja se priznaju na temelju Ugovora iskazuje dvije vrste razdoblja – razdoblja prebivanja u Kanadi i razdoblja osiguranja navršena u Kanadi.

Ponekad su razdoblja iskazana na način da se preklapaju, jer je normalno da je osoba koja je bila zaposlena u Kanadi, istodobno tamo i prebivala, ali hrvatski nositelj u svrhu utvrđivanja prava na hrvatsku mirovinu prema Ugovoru uzima razdoblja koja se poklapaju samo u jednostrukom trajanju, ne dajući prednost prebivanju ili osiguranju u Kanadi.

Utvrdi li da osiguranik ima pravo na davanje temeljem zbrajanja razdoblja koja je navršio u obje države, nadležna ustanova određuje svotu davanja koje će isplaćivati, uzimajući u obzir samo razdoblja navršena prema njezinom zakonodavstvu. Time je ispunjena svrha sklapanja takvog ugovora – da osiguranik ostvari iz svake države dio mirovine razmjeran razdoblju navršenom svakoj od država.

U odnosu na hrvatska davanja, Ugovorom je određeno ograničenje najdužeg razdoblja koje se prema hrvatskom zakonodavstvu uzima za utvrđivanje prava na davanje. U vrijeme sklapanja Ugovora – prije 1. siječnja 1999. - navedena odredba je imala smisla jer je hrvatskim propisima o mirovinskom osiguranju bilo predviđeno najduže

1.od 2.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #1 : Veljača 13, 2008, 10:49:41 »

...
trajanje razdoblja mirovinskog staža, i to 35 godina za žene ili 40 godina za muškarce.

Novo zakonodavstvo o mirovinskom osiguranju, koje se primjenjuje od 1. siječnja 1999., ne predviđa najduže razdoblje mirovinskog staža, pa se ova odredba trenutačno ne primjenjuje, ali je moguće da neko buduće zakonodavstvo, ovisno o slučaju, ponovno uvede takvo ograničenje najdužeg razdoblja.

Primjena mirovinskih sustava. Na davanja koja se stječu primjenom ovog Ugovora, države ugovornice primjenjuju vlastito zakonodavstvo koje je na snazi u trenutku nastanka osiguranog slučaja. U tom smislu, hrvatski nadležni nositelj primjenjuje hrvatske propise o mirovinskom osiguranju, a kanadski nadležni nositelj primjenjuje Zakon o starosnoj sigurnosti s povezanim propisima i Kanadski mirovinski plan s povezanim propisima. Ugovor se također primjenjuje i na sve buduće propise kojima se mijenja ili dopunjuje zakonodavstvo ugovornih stranaka, ili kojim se uvode nove kategorije osiguranika.

Za utvrđivanje prava na davanja Ugovor predviđa uzimanje u obzir svih pravnih činjenica nastalih i prije njegova stupanja na snagu, s time da davanja ne mogu biti priznata od datuma koji bi bio raniji od dana stupanja na snagu Ugovora.

Kanadski mirovinski sustav

Kanadski mirovinski sustav je dvostruk:

1. sustav socijalne sigurnosti uređuje nacionalne mirovine (opća sta¬rosna i ograničena obiteljska mirovina) i razne dodatke za osobe koje nemaju dovoljno prihoda, uz uvjet cenzusa prihoda, na temelju državljanstva i razdoblja prebivanja u Kanadi, a

2. Kanadski mirovinski plan, kao sustav socijalnog osiguranja, uređuje mirovine zaposlenih osoba i samostalnih djelatnika na temelju razdoblja uplaćenih doprinosa, ovisno o visini ostvarenog dohotka.

Oba sustava se primjenjuju na cijelom kanadskom području, uz izuzetak Provincije Quebec, u kojoj se primjenjuje sustav nacionalnih mirovina, ali se umjesto Kanadskog mirovinskog plana primjenjuje posebni Mirovinski plan Quebeca.

Opća mirovina (Universal pension) je starosna mirovina iz sustava nacionalnih mirovina. Financira se putem poreza iz državnog proračuna, ne plaćaju se posebni doprinosi.

Uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu su: 65 godina života (muškarci i žene) i 10 godina prebivanja u Kanadi nakon 18. godine života. Najduže razdoblje prebivanja koje se uzima u obzir je 40 godina.

Takva mirovina se isplaćuje izvan Kanade samo ako je osoba navršila 20 godina prebivanja u Kanadi ili pod uvjetima propisanim ugovorom o socijalnom osiguranju.

Tako Ugovor između Hrvatske i Kanade predviđa zbrajanje razdoblja prebivanja navršenih u Kanadi s razdobljima mirovinskog staža navršenog u Hrvatskoj za stjecanje minimalnog uvjeta od 10 godina prebivanja u Kanadi za pravo na kanadsku opću mirovinu (universal pension).

Uvjet prebivanja od 20 godina za pravo na isplatu kanadske mirovine izvan Kanade također je moguće navršiti na temelju zbrajanja razdoblja prebivanja u Kanadi s razdobljima mirovinskog staža u Hrvatskoj.

Kanadska opća starosna mirovina iznosila je najviše 461,55 CAD (kanadskih dolara) mjesečno u 2003. godini za navršeno puno razdoblje prebivanja.

Osobama s visokim prihodima ova mirovina se smanjuje, i to na način da su dužni vratiti državi 15% svakog prihoda koji prelazi ukupni godišnji prihod od 57.879 CAD u 2003. godini.

Osobi koja je navršila više od minimalnog razdoblja (10 godina) i manje od najdužeg razdo¬blja (40 godina) određuje se mirovina u 40-tinama od pune svote mirovine (od 461,55 CAD u 2003. godini) ovisno o dužini razdoblja prebivanja navršenog u Kanadi.

Prema Ugovoru, ako je osoba na temelju zbrajanja razdoblja navršenih u Kanadi i u Hrvatskoj stekla minimalni uvjet od 10 godina za kanadsku opću mirovinu, svota kanadske mirovine se određuje za razdoblje efektivnog prebivanja u Kanadi, kraćeg od 10 godina, na temelju spomenutih 40-ina stavljenih u odnos prema punoj svoti kanadske opće mirovine.

Iz kanadskog sustava opće starosne mirovine udovci i udovice mogu steći pravo i na neku vrstu obiteljske mirovine u razdoblju između navršene 60 i 64 godine života, pod uvjetom da je nadživjeli supružnik stanovnik Kanade (ne isplaćuje se izvan Kanade) i da je navršio u Kanadi razdoblje prebivanja u trajanju od 10 godina nakon 18. godine života (moguće ju je steći na temelju zbrajanja razdoblja prema Ugovoru).

Takva mirovina iznosi najviše 904,03 CAD mjesečno u 2003. godini. Ista mirovina pretvara se u opću starosnu mirovinu pri navršetku 65 godina života, te se isplaćuje u inozemstvo pod uvjetom da je korisnik mirovine u Kanadi navršio najmanje 20 godina prebivanja (za ispunjenje tog uvjeta moguće je primijeniti odredbe Ugovora o zbrajanju razdoblja navršenih u Kanadi i Hrvatskoj).

Uz opću starosnu mirovinu moguće je, pod uvjetom cenzusa prihoda, steći dodatak za samca, te najveća svota opće starosne mirovine zajedno s takvim dodatkom iznosi 1.010,08 CAD mjesečno, a 1.637,70 za bračni par u 2003. godini.

Pored navedenoga, supružnik korisnika opće starosne mirovine može, također pod uvjetom cenzusa prihoda, steći doplatak do visine zajamčenog prihoda od najviše 818.85 CAD mjesečno, te može takav doplatak koristiti samo u razdoblju od 60. do 64. godine života.

Mirovine iz sustava socijalne sigurnosti usklađuju se svaka tri mjeseca, ovisno o kretanju troškova života.

Kanadski mirovinski plan predviđa stjecanje starosne, invalidske i obiteljske mirovine. Primjenjuje se na cijelom području Kanade, osim u Provinciji Quebec, koja ima vlastiti mirovinski plan (i koja samostalno sklapa sporazume o mirovinskom osiguranju).

Obuhvaća sve osobe zaposlene u Kanadi i sve samostalne djelatnike koji u Kanadi imaju prebivalište. Financira se doprinosima zaposlenih osoba i poslodavaca (4,95% + 4,95% u 2003. godini), odnosno samostalnih djelatnika (9,9% u 2003. godini).

Država ni na koji način ne sudjeluje u financiranju tog sustava. Najniža godišnja plaća koja podliježe obvezi plaćanja doprinosa je 3.500 CAD, a najviša je 39.900 CAD u 2003. godini.

Svota najniže i najviše osnovice osiguranja usklađu ju se prema kretanju prosječne plaće u proizvodnim djelatnostima.

Starosna mirovina. Pravo na starosnu mirovinu stječe se sa najmanje 60 godina života i jednom godinom staža osiguranja. Svota se određuje u visini od 25% od prosječnih valoriziranih plaća (zarada), a pri tom se ne uzima u obzir 15% nepovoljnih godina u kojima je osoba ostvarivala niže dohotke.

Također se mogu izuzeti godine tijekom kojih je osiguranik podizao dijete do dobi od sedam godina, ako je to povoljnije.

U slučaju ostvarivanja prava u dobi između 60. i 64. godine života, mirovina se umanjuje za po 0,5% po mjesecu prijevremenog odlaska u mirovinu.

U slučaju ostvarivanja prava u dobi između 65. i 70. godine života, mirovina se povećava po 0,5% za svaki mjesec odgođenog odlaska u mirovinu. Najviša mjesečna svota starosne mirovine iznosila je 801,25 CAD u 2003. godini.

Razdoblja osiguranja, navršena za vrijeme trajanja braka ili izvanbračne zajednice osoba različitog ili istog spola, mogu biti predmetom diobe u slučaju razvoda braka ili razvrgnuća takve zajednice.

Dohodak koji se ostvaruje iz zaposlenja ili na osnovi samostalne djelatnosti, podliježe valorizaciji prema kretanju svih plaća na razini države.

Invalidska mirovina. Invalidnost je definirana kao ozbiljna i dugotrajna nesposobnost za bilo kakvu radnu aktivnost na temelju koje je moguće stjecati sredstva za život.

Uvjet je navršen staž osiguranja u trajanju od četiri godine u posljednjih šest godina prije nastanka osiguranog slučaja. Svota mirovine sastavljena je iz dva dijela: osnovne svote od 370,32 CAD (u 2003. godini) i od 75% starosne mirovine određene na temelju ostvarenih plaća ili zarada. Najviša svota invalidske mirovine je bila 971,26 CAD u 2003. godini. Mirovina se isplaćuje u inozemstvo.

Ako korisnik invalidske mirovine uzdržava dijete, ima pravo na dječji dodatak u svoti od 186,71 CAD mjesečno za djecu u dobi do 18 godina (do 25 godina ako je dijete na redovnitom školovanju).

Obiteljska mirovina. Stječe se pod uvjetom da je umrli osiguranik navršio manje od 10 godina staža osiguranja ili jednu trećinu hipotetskog razdoblja u kojem je mogao uplaćivati doprinose da nije umro. Najmanje potrebno razdoblje je tri godine osiguranja.

Osobe koje stječu pravo su: udovica ili udovac, izvanbračni supružnik različitog ili istog spola. Obiteljska mirovina se isplaćuje u inozemstvo.

Nadživjeli supružnik, pod uvjetom da je navršio 65 godina života ili više, ima pravo na svotu u visini od 60% starosne mirovine na koju bi imao pravo umrli osiguranik, a najviše u svoti od 480,75 CAD mjesečno. Nadživjeli supružnik koji je mlađi od 65 godina života ima pravo na 37,5% takve mirovine, te na dodatak od 144,49 najviše do 444,96 CAD mjesečno.

Mirovina za djecu bez roditelja iznosi 186,71 CAD mjesečno za svako dijete mlađe od 18 godina (do 25 godina ako se nalazi na redovnom školovanju).

Posmrtna pripomoć određuje se u šestomjesečnom iznosu starosne mirovine umrlog osiguranika, do najviše 2.500 CAD.

Mirovine iz Kanadskog mirovinskog plana usklađuju se jednom godišnje prema kretanju troškova života.

OSVRT NA SPORAZUM O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I QUEBÉCA

Sporazum o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Quebéca sklopljen je u Montrealu 25. listopada 1999., na hrvatskom i francuskom jeziku, a objavljen je u „Narodnim novinama – međunarodni ugovori“ broj 6/00 (skraćeno: Sporazum). Stupio je na snagu 1. svibnja 2001., istodobno kad i Administrativni sporazum za primjenju tog Sprazuma, koji je objavljen u „Narodnim novinama – međunarodni ugovori“ broj 6/01.

Jedinstven je slučaj u svijetu da jedna savezna jedinica, koja nije međunarodnopravni subjekt, ima ovlaštenje sklapati sporazum o socijalnom osiguranju s drugim državama, odnosno s međunarodnopravnim subjektima.

Zbog toga je upitan pravni položaj tog Sporazuma, naime, upitno je radi li se o međunarodnom ugovoru ili o međunarodnom aktu. Ipak, on se primjenjuje sa snagom specijalnijeg ugovora od Ugovora s Kanadom, te u praksi nema teškoća u primjeni zbog njegova nejasnog pravnog položaja.

Sporazum s Quebecom gotovo je istovjetan Ugovoru s Kanadom, uz osnovnu razliku što se na temelju njega, umjesto Kanadskog mirovinskog plana, primjenjuje Mirovinski plan Quebeca za stjecanje mirovina osoba koje su u Quebecu navršile razdoblja doprinosa u svojstvu zaposlenih osoba ili samostalnih djelatnika.

Mirovinski plan Quebeca sličan je Kanadskom mirovinskom planu (doprinosni sustav za zaposlene osobe i samostalne djelatnike), ali ipak postoje neke manje razlike koje nisu konceptualne naravi.

Tako, primjerice, gustoća staža osiguranja za invalidsku mirovinu je najmanje dvije godine staža osiguranja u posljednje tri godine.

Što se tiče invalidske mirovine, dodatak za dijete je u 2003. godini iznosio 59,28 CAD (djeca do 18, odnosno 25. godine).

U odnosu na obiteljsku mirovinu za nadživjelog supružnika u dobi između 55-64 godine, najveće davanje je u 2003. godini iznosilo 700,06 CAD mjesečno; za one između 45. i 54. godine života 670,76 CAD mjesečno; ako je nadživjeli supružnik bio mlađi od 45. godina i nesposoban za rad, mogao je ostvariti najveće davanje je u 2003. godini u iznosu od 670,76 CAD, a ako je bio sposoban za rad ali je podizao malodobno zajedničko dijete, primjenjivala se najveća svota od 644,28 CAD; ako je bio sposoban za rad i nije uzdržavao malodobno zajedničko dijete, u 2003. godini mogao je ostvariti 395,31 CAD mjesečno. Obiteljska mirovina za dijete bez roditelja iznosila je 59,28 CAD mjesečno.

Autor: Vanda Crnjac Pauković

http://www.mirovinsko.hr/default.asp?ID=1777

2. od 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #2 : Ožujak 26, 2013, 11:39:57 »


Važno znati! Mirovina iz Njemačke

Vaša ispostava porezne uprave Neubrandenburg – ispostava porezne uprave za umirovljenike u inozemstvu

Od 1. siječnja 2005. godine na snazi su novi propisi za oporezivanje mirovina, a to se odnosi i na primatelje mirovina s prebivalištem u inozemstvu. Ako u Njemačkoj nemate prebivalište ili uobičajeno mjesto boravka, a primate mirovinu ili rentu, za Vas je nadležna ispostava porezne uprave Neubrandenburg. Ispostava porezne uprave će na temelju Vaše porezne prijave provjeriti, uzimajući pritom u obzir i Sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji su zaključeni s Njemačkom, da li u Njemačkoj morate plaćati porez i koliko. Detaljne informacije pronaći ćete na ovim internetskim stranicama.

http://www.finanzamt-rente-im-ausland.de/hr/

Dragi umirovljenici,

budite oprezni što navodite u poreznoj prijavi jer Vam se može dogoditi, ako imate kuću ili drugo imanje, da Vam se dodatna mirovina "Zusatzrente" ukine jer na nju imaju samo oni pravo koji više od 6 mjeseci u godine žive u Njemačkoj. Ponekada je dodatna mirovina veća od regularne mirovine te njezino ukidanje može imati za Vas drastične posljedice.

Svaki hrvatski umirovljenik je dužan od svoje općine u Hrvatskoj dostaviti poreznoj upravi u Njemačkoj potvrdu o imovini u Hrvatskoj.

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!