CRO-eu.com
Travanj 23, 2017, 15:52:07 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 16 17 [18] 19 20 ... 51
  Ispis  
Autor Tema: Domovinske vijesti  (Posjeta: 248470 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #255 : Lipanj 30, 2013, 16:25:06 »


"Ulazak u EU je prvi korak ozdravljenju"

Ulazak u EU je prvi korak ozdravljenju, a hrvatska nacionalistička priča će se nasukati, poručio je filozof Boris Buden u emisiji Nedjeljom u 2.

Zanimljivo je da nema rasprave o ulasku u EU. Pitanje je što sa suverenošću. Borili smo se za državnost, a sad ćemo imati još manje suverenosti nego u SFRJ. Nitko ne postavlja to pitanje jer nema alternative. Zašto ne može biti drugačije, to je drugo pitanje, kaže.

Za mnoge u Hrvatskoj je EU dobra, naročito za elite. Za kumice na Dolcu, baš i nije. Europa je provincijalizirana jer poistovjećuje svoje vrijednosti s univerzalnima, pa se onda demokracija izvozi u Irak... U Hrvatskoj je jezik je postao medij straha i kontrole. Ideološka funkcija hrvatskog nacionalizma je zaborav povijesti, istaknuo je, između ostalog, Buden.

Cijeli razgovor s Borisom Budenom pogledajte u videoprilogu!

<a href="https://www.youtube.com/v/pQ8JAZJapw0?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/pQ8JAZJapw0?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Od min. 37:30
... Elita predstavlja, a ne zastupa svoj narod. ... To Vam je kao Milanović. To znači on je ... kao što postoji himna, kao što postoji zastava tako postoji i Milanović s jednom dodatnom funkcijom.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #256 : Lipanj 30, 2013, 16:57:37 »


Nikolić u Zagrebu!

Što na to kažu naši generali, branitelji, invalidi i udovice?

Samo je još Šešalj nedostajao, da i on padne u zagrljaj predsjednici Kosova, Atifeti Jahjaga.

Dali tako izgleda diplomacija? Možda ja ne znam što je diplomacija?!
________

Nikolića dočekao crveni tepih, a prati ga čak 13 vozila!


U 15.48 sati na hrvatsko je tlo sletio i srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić te šef vlade Srbije Ivica Dačić i to sa gotovo 20 minuta zakašnjenja.

Stigli su kako bi se pridružili slavlju povodom hrvatskog ulaska u EU.

Kao i sve uzvanike do sada, na izlazu iz državnoga zrakoplova predsjednika Nikolića dočekao je crveni tepih a sigurnosnu kolonu koja će ga otpratiti do centra Zagreba čini čak 13 vozila.

http://www.vecernji.hr/vijesti/nikolica-docekao-crveni-tepih-a-prati-ga-cak-13-vozila-clanak-576963
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #257 : Lipanj 30, 2013, 20:22:06 »


<a href="https://www.youtube.com/v/kiRzLSDqv58?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/kiRzLSDqv58?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

<a href="https://www.youtube.com/v/AxmU9gQZ5xk?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/AxmU9gQZ5xk?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

<a href="https://www.youtube.com/v/mHk9AT30WLI?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/mHk9AT30WLI?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #258 : Srpanj 01, 2013, 16:04:32 »


Bratski poljubac: Josipović - Nikolić


Kako ono ide ona stara pjesma ... bratstvo-jedinstvo nisu bajka već ljubav žarka?  Pljuska

... Zakunimo se imenom majke
da ćemo bratstvu krčiti put
bratstvo - jedinstvo nisu tek bajke
već čelik skovan u borbi ljut.

Nek iskra vrca, a naše vatre
nek pale srca da bukne plam
kliknimo kletvu nek narod satre
svakog ko nama nanosi sram.

<a href="https://www.youtube.com/v/QTMMnDdzn7c?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/QTMMnDdzn7c?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Min: 00:05:19

Izvor: ARD http://www.tagesschau.de/multimedia/sendung/ts42910.html
http://www.tagesschau.de/

_______

http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti%C4%8Dki_bratski_poljubac
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
max 2

Postova: 188


« Odgovor #259 : Srpanj 01, 2013, 17:02:02 »


Mislio sam se suzdržati od komentara ali ne mogu, jednostavno ne mogu, ne mogu shvatiti, to je jedan sraman čin hrvatskog predsjednika Josipovića, to je ravno veleizdaji, do juče je Nikolić govorio da je Vukovar srpski grad.

Razumjeti mogu i neznanje, jugonostalgiju, naivnost, kulturu, dobrotu, kršćanski čin opraštanja ali tu hipnozu, bizantsku hipnozu ne mogu shvatiti, razumjeti mogu i da engleska politika ima zadnjih sto godina velikog upliva na hrvatsku politiku i razvoj događaja, Hrvatska je  mala i eventualno mogu razumjeti neke ustupke, ali sa ovim je predsjednik doslovno pljunuo na Hrvatsku, na ideju samostalne Hrvatske, pljunuo je na Vukovar, na Škabrnju, na Široku Kulu, pljunuo je na branitelje od kojih mnogi trunu na rubu gladu, jednostavno popljuvao nas je sve ......
 
Pioniri maleni mi smo vojska prava,
svakog dana ničemo ko zelena trava! ...

Jeli se predsjednik ljubio tri puta ili ?
Evidentirano

Quidquid in occulto est,in apricum proferet aetas!
Što god je bilo skriveno,vrijeme  će iznijeti na vidjelo!
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #260 : Srpanj 01, 2013, 17:46:13 »


Dragi Max 2,

nismo mi ovce, pa i tako su nas Hrvate neki hrvatski političari titulirali, da ne znamo što je diplomacija, ali neka nam sutra nitko ne soli pamet da ih je na "bratske zagrljaje" natjerala EU.

Za sve smo si sami krivi i nitko dugi, a ti nisi ovca pa znaš što mislim reći.

Ljubimte
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #261 : Srpanj 01, 2013, 20:55:16 »


Ivan Ladika: Europska unija će nam donijeti slobodu

Ivan Ladika (100) rodio se u Austro-Ugarskoj. O ulasku Hrvatske u Europsku uniju kaže: “Uvijek je dobro dok čovjek slobodno korača tlima”. Veseli se ulasku

Doživio sam stotu i osjećam se super, a kako li će biti sutra, danas ne znam. Hvala Bogu, zdrav sam, ne pijem lijekove. Još čitam bez naočala. O prvih sto vam mogu pričati, a o drugih sto ćemo vidjeti poslije, rekao je nasmijani Istranin Ivan Ladika.


Ovaj stogodišnjak, poznatiji po nadimku Zvanić, iz zaseoka Vukovija podno Učke, rodio se u svibnju 1913. godine. U to vrijeme njegova rodna Dolenja Vas pripadala je Austro-Ugarskoj, pod krunom Franje Josipa.

Vojno-političkim preslagivanjem nakon Austrije Istra se našla pod Italijom pa potom u Jugoslaviji. Danas samostalna Hrvatska postaje članica Europske unije, naš sugovornik jedan je od rijetkih živućih ljudi na ovim prostorima koji su tijekom života promijenili nekoliko različitih država, a da se nikamo nije selio.

- Rodio sam se pod Austrijom. Tad sam bio mali i nisam baš puno toga razumio. Bila je to vrlo uređena demokratska država. Zvuči nevjerojatno, ali do Franje Josipa se na razgovor moglo doći bez ikakvih problema, a danas nikako ne možete niti do načelnika jedne od najmanjih općina - priča Ladika, koji je pod vlašću Italije proveo tri i pol godine u redovnoj vojsci na jugu Italije, odakle se vratio 1945. godine.


- Bilo je to vrijeme u kojem je na tlu Italije jačala i Mussolinijeva fašistička vojska, pa su pri mimoilaženju dviju vojski jedni drugima zviždali - rekao je. Poput drugih mladića iz Istre bio je mobiliziran i kao politički nepodoban poslan u vojsku na Sardiniju. Prepun životnog iskustva, kaže da se čovjek u nekoj državi osjeća toliko dobro koliko je država spremna pomoći narodu:

- Tek kad probaš živjeti u nekoj državi, znaš usporediti i reći gdje je bolje. Dobro je što ulazimo u EU jer je uvijek dobro kad je čovjek slobodan i može ići kuda želi, a da mu nitko ne smeta.

Čita bez naočala, ne pije lijekove te i dalje vozi Traktor.

Vitalni i simpatični stogodišnjak na obiteljskom imanju još rado pomaže u svim poslovima. Često ga je moguće vidjeti s vilama u štali i za upravljačem traktora. Ladika kaže da se čovjek mora stalno kretati tamo-amo da ostane bistar i u stotoj.

http://www.24sata.hr/zanimljivosti/od-au-dozivio-i-eu-europska-unija-ce-nam-donijeti-slobodu-321651

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #262 : Srpanj 02, 2013, 07:20:18 »


Pioniri maleni mi smo vojska prava,
svakog dana ničemo ko zelena trava! ...

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #263 : Srpanj 02, 2013, 09:21:01 »


Bratski poljubac:
Jučer nas tuku, pale i kolju a danas nas ljube ... i mi njih.


<a href="https://www.youtube.com/v/_1FQpTI4tGQ?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/_1FQpTI4tGQ?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Min. 11:20
Pali, pali, ja vojvoda ...

Min: 12:17
Iživljavali se i na životinjama
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #264 : Srpanj 03, 2013, 08:59:17 »


Je li Hrvatska stvarno mislila da može Njemačku izigrati

Odvjetnici Davor i Zlatko Prtenjača o tezama Nobila i slučaju Josipa Perkovića


'Izručite Perkovića ili slijedi izolacija u Europskoj uniji'

"Zakon je sramota za RH, jer svi normalni imaju dojam da se štiti jedna osoba"

Piše: Zvonimir Despot

Braća Davor i Zlatko Prtenjača u Njemačkoj kao odvjetnici zastupaju žrtve udbaških likvidacija, i to obitelji Miličević i Bošnjak te drugih obitelji koje ne žele da im se imena objavljuju u medijima. U svim tim ubojstvima isti je rukopis – Udbin. Preko tih slučajeva dobili su informacije o slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića, i to preko njemačkih institucija. Nedavno je pak Davor Prtenjača pratio reportera njemačkog tjednika Focus kao njegov pravni zastupnik, kada je u Zagrebu razgovarao s Antom Nobilom o Josipu Perkoviću.

Hajdemo sada na “Lex Perković”. Što mislite o tom zakonu?

ZP: Sadržaj zakona katastrofalan je u dijelu u kojem se pokušava spriječiti izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Hrvatski pregovarači pri EU imali su mogućnost reći da RH neće izručiti osobe za koje se sumnja da su počinile kaznena djela prije 2002. godine. Hrvatska to nije učinila. Žalosno i tragično je što zakonodavac u Zagrebu to nije znao ili nije htio znati, da bi pokrenuo “Lex Perković”, iako to po ugovoru s EU nije moguće ili barem nema legalni efekt na uhidbeni nalog EU. Znači, RH može donijeti zakon, ali pravo EU stoji iznad toga, tako da Perković više nema ni pravni instrument u rukama kako bi mogao spriječiti izručenje. Ostaje samo mogućnost bijega ili skrivanja. Zakon je sramota za RH, jer svatko normalan ima dojam da se štiti jedna osoba.

Što se tiče tajminga zakona, zdrav razum jednostavno to ne može više pratiti i shvatiti. Je li Hrvatska stvarno mislila da može Njemačku izigrati i uvesti članak koji bi mogao spriječiti izručenje Perkovića? Pokazalo se da su Nijemci već nakon 23. poglavlja znali, i nakon što Hrvatska nije jasno dala do znanja za ograničenje, da su bili sigurni da će Hrvatska morati poštovati uhidbeni nalog EU. Vlada i Ministarstvo pravosuđa dokazali su da nisu dorasli europskom pravu.

Koje će političke posljedice imati cijeli slučaj za RH?

DP: To je otvoreni i namjeran prekršaj ugovora s EU i zakona, što znači da bi Europska komisija mogla pokrenuti postupak protiv RH zbog kršenja Ugovora. Znači, prvo što će nam se dogoditi jest “kazneni postupak”. To Unija još nije doživjela i sigurno se svi čude. S druge strane, svi u Europi znaju da RH nema mogućnosti spriječiti izručenje Perkovića pravnim sredstvima. I to bi trebali od ulaska u EU znati i svi u Hrvatskoj. Postali smo članica i prihvatili smo pravila, tako da ne možemo više o nekim pitanjima sami odlučivati. Preostaje poštovati odluke iz EU, što i sve druge članice moraju. Na žalost, već smo i sami vidjeli da je njemačka kancelarka rekla “ne” ovakvom ponašanju RH, i zato Angela Merkel nije bila na proslavi.

Mislite da Angela Merkel baš zbog “Lexa Perković” nije došla na proslavu?

DP: Nešto se radikalno dogodilo što je spriječilo saveznika, a to sigurno nisu drugi termini. Sigurno dolazak nije otkazala i zbog izbora u Njemačkoj u rujnu, jer je termin za izbore znala kada je najavila svoj dolazak u Zagreb.

Što se to dogodilo?

ZP: Vlada, SDP, predsjednik i državni odvjetnik stvarno misle da neistine koje šire Hrvatskom, i za koje i ovaj put misle da će im narod povjerovati, mogu prodati i Njemačkoj. Oni tako ismijavaju pravednu i demokratsku zemlju, što Njemačka neće dopustiti. A evo i rezultata – Angele Merkel nema u Zagrebu! Sramota, šteta za nas. Ali je to jasna poruka Njemačke da Hrvatska tako više neće dalje moći!

Što bi bile izravne posljedice postupka unutar EU?

ZP: Velika novčana kazna, jer je RH namjerno i sa znanjem prekršila Ugovor s EU. Naravno, taj će teret opet snositi građani, a ne ljudi koji su odgovorni za to.

Kako ocjenjujete ponašanje Zorana Milanovića?

DP: Mislim da je potpuno izgubio kompas i svi smo sada vidjeli da je on samo marioneta starog komunističkog društva. Ne mogu prihvatiti da sramoti moj narod i moju zemlju. Prije nekoliko dana imao je razgovor za njemačko internetsko izdanje Focusa. U tom razgovoru nije bio spreman odgovoriti na bilo koje pitanje u vezi s Perkovićem i ovim događajima iako je novinarka više puta ponavljala pitanja. Uvijek bi rekao da nema komentar i da o tome ne želi govoriti. Čudno, tako se ponaša osoba koja je pred sudom zbog nekog kaznenog djela i koja odbija dati odgovor na pitanja u vezi s osobnom odgovornosti. Prebacivanje odgovornosti na druge sustavni je dio komunističkog mentaliteta, i samo SDP i Vlada to u ovome trenutku čine.

Milanović tvrdi da izmijenjeni zakon štiti branitelje iz Domovinskog rata.

DP: Ne ulazim u takve priče! Neću dati prostor Milanoviću i toj argumentaciji u mojim mislima. Mislim da je to jasna poruka, a i svi mi znamo da to nije istina. Ja se ne igram s braniteljima, oni su svetinja i bilo bi civilizirano da i svi ostali u RH ne instrumentaliziraju branitelje.

Čuli smo od Milanovića da princip univerzalne jurisdikcije može dovesti do toga da EU traži naše branitelje ili da čak sudi još jednom Gotovini. Je li to moguće?

ZP: U Njemačkoj u zadnjih 60 godina samo je jednom prihvaćen princip univerzalne jurisdikcije. To je bilo u odnosu Njemačke i Ruande 2011., i ja sam bio odvjetnik u tom povijesnom suđenju. Postoji neformalni dogovor da se članice EU nikada neće miješati u sudstvo druge članice na temelju univerzalne jurisdikcije. Znači, Milanović jednostavno želi da se svi nalazimo u magli da bi mogao dalje širiti neistine. Gotovini nijedan sud na svijetu ne može više suditi zbog Oluje – “non bis in idem” (ne dvaput o istom).

Je li Ivo Josipović prekršio Ustav?

DP: Ako predsjednik RH kaže da Perkovića nakon donošenja zakona ne treba izručiti, onda predsjednik prvo konstatira da će on zakon u svakom slučaju potpisati, jer bez njegova potpisa zakon ne stupa na snagu. Znajući mišljenje Europske komisije, da je zakon prekršaj ugovora s EU, Ivo Josipović je ipak spreman potpisati takav zakon. U Njemačkoj, ali i svakoj drugoj zemlji EU, takav bi predsjednik morao dati ostavku. No kod nas se još želi uvjeriti narod da su on i njegova nomenklatura u pravu. To je možda i najveći skandal u ovoj epizodi. No još nije gotovo, pa možemo još i više očekivati. Moraju prihvatiti da će njihov način vladanja u EU prestati.

Što bi bio najpovoljniji, a što najgori scenariji za RH u slučaju “Lex Perković”?

ZP: Najbolje bi bilo transferirati Perkovića u Njemačku. Najgori slučaj, i to se već sada i priprema preko medija, bio bi scenarij da RH sama počne suđenje nakon što je komunistička nomenklatura tvrdila da je ubojstvo u zastari, da se u RH ne može suditi i tako dalje. Sada se čak uzima u obzir da je zastara možda prekinuta i da bi se moglo suditi u RH. To je spin koji bi nam Njemačka skupo naplatila, i to sigurno unutar EU. Kako se čak već govori i o promjeni Ustava za Perkovića, onda se nalazimo u starogrčkoj tragediji! U tom slučaju čeka nas politička izolacija unutar EU!


Mi hitno trebamo nove, veće i bolje sisteme za obradu otpadnih voda, jer sve više i više ljudi pere svoje ruke u nevinosti.
Ernst Ferstl (* 1955), austrijski pjesnik


1.    od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #265 : Srpanj 03, 2013, 09:01:28 »


Odvjetnička braća Prtenjača iz Njemačke odgovaraju na teze Ante Nobila

'Sumnja da Perković stoji iza ubojstva Đurekovića skroz ozbiljna'

Krunoslav Prates osobno je priznao da je Perkoviću u lipnju 1983. u Luxembourgu predao ključ za garažu u kojoj je 28. srpnja 1983. ubijen Stjepan Đureković

Oba brata rođena su u Njemačkoj, u Böblingenu. Otac Ante rodom je iz Polače kod Zadra, a majka Marica iz Donjeg Miholjca. Nakon završene gimnazije u rodnom gradu, Davor Prtenjača odlazi u München gdje studira pravo na elitnom sveučilištu LMU, koje se smatra najboljim pravnim fakultetom u Srednjoj Europi. Godine 2003. položio je prvi državni ispit na pravnom fakultetu kao jedan od najboljih studenta prava u Njemačkoj. Slijedi dvogodišnja praksa na sudu, u državnom tužiteljstvu i odvjetničkim uredima u njemačkim pokrajinama Baden-Württembergu i Bavarskoj. Poslije je bio odvjetnik u Münchenu i nakon toga u Stuttgartu. Davor je 2006. doktorirao pravo kod Franka Höpfela, suca Haaškoga suda. Zlatko je također upisao pravo u Münchenu. Iako je počeo studirati kasnije od brata, s Davorom je položio prvi državni ispit kao jedan od najboljih studenata prava u Njemačkoj. Od 2004. do 2006. radi na sudu, u državnom tužiteljstvu i odvjetničkim uredima u Bavarskoj i Baden-Württembergu. Iduće dvije godine odvjetnik je u Stuttgartu za ekonomsko, kazneno, međunarodno i europsko pravo. Od 2008. godine samostalni je odvjetnik u Stuttgartu te upisuje doktorat i doktorira na temi Haaškog suda kod profesora Joerdena u Frankfurtu na Odri. Davor je bio angažiran kao nezavisni konzultant za pružanje pravnih konzultantskih usluga braniteljskom timu Ante Gotovine u žalbenom postupku. Obojica su poznata hrvatskoj javnosti i po upućivanju zahtjeva njemačkom ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizi&egrave;reu uime bivšeg emigranta Gojka Bošnjaka, da se Titu posmrtno oduzme najviše njemačko odličje Izvanredni savezni križ, koji mu je 1974. pri posjetu Njemačkoj dodijelio tadašnji njemački predsjednik Gustav Heinemann. Davor Prtenjača inače je u njemačkim odvjetničkim krugovima iznimno cijenjen i slovi za energičnog i jednog od ponajboljih mladih stručnjaka na području međunarodnog kaznenog prava.

S obojicom braće, koji danas vode zajednički odvjetnički ured u Njemačkoj, razgovarao sam o Josipu Perkoviću, odnosno o cijelome slučaju koji je posljednjih dana zapalio ne samo našu unutarnjopolitičku scenu nego i zakomplicirao i narušio naše odnose s EU i posebice s Njemačkom.

Vaša teza vezana uz "Lex Perković" jest da je novost u tome da je srušen cijeli demokratski poredak. Znači li to da smo svjedoci da u Hrvatskoj na neki način vlada stari CK?

ZP: Svjedoci smo da jedan čovjek ima odvjetnički tim kakav nitko dosad u Hrvatskoj nije imao. Vlada, vladajuća stranka, predsjednik države, državni odvjetnik, tajne službe, svi su stali u obranu Josipa Perkovića. Oni svi gaze nacionalne interese i međunarodne obaveze i tako nanose štetu Hrvatskoj. Samim time srušen je ustavni poredak RH, jer po zakonima i Ustavu RH, i Vlada, i stranke, i predsjednik, i državni odvjetnik, ali i tajne službe trebaju štititi hrvatske interese, a ne interese pojedinaca. Imaju obvezu poštovati Ustav i zakone. Ako netko želi biti član odvjetničkog tima, onda bi trebao dati ostavku i postati član Hrvatske odvjetničke komore. Onda nije problem da brani Josipa Perkovića. "Lex Perković" jasno pokazuje da na neki način i dalje vlada stara komunistička garda i da u ključnim pitanjima u RH demokracije jednostavno nema.

Podjela vlasti na legislativnu, egzekutivnu i judikativnu primat je svake demokracije i temelj demokratskog poretka. Je li ta podjela ugrožena u RH?

DP: U slučaju "Lex Perković" i svih događaja oko toga sigurno da nije samo ugrožena nego i srušena cijela trodiobna podjela vlasti. Posljedice toga slučaja morat ćemo još dugo ispravljati.

Mislite da predsjednik RH, kao ustavna ravnoteža, može spasiti taj poremaćaj u demokratskom poretku naše države?

ZP: Po ulozi koju ima u Ustavu, sigurno bi on to i trebao. No, problem je u tome da sam predsjednik postaje član odvjetničkog tima Josipa Perkovića . Ali važnija i opasnija za naš demokratski sustav jest činjenica da je baš predsjednik iskoristio svoju ustavnu ulogu kako bi Vladi, vladajućoj stranci i državnom odvjetniku dao legitimitet u cijelom tom slučaju. Posebice svojom izjavom da se Perkovića uopće ne bi trebalo izručiti Njemačkoj.

Što točno mislite kad govorite o "legitimitetu" koji je dao predsjednik RH?

DP: Predsjednik je po Ustavu osoba koja bi trebala biti iznad svake stranke. Problem je da je i sam predsjednik također, ili se meni tako čini, igrač stare nomenklature koja vlada u pozadini. No, Hrvati ipak vjeruju predsjedniku malo više nego drugim političarima, tako da Ivo Josipović koristi taj kredibilitet kako bi narod privukao na svoju stranu. To je ta podjela u odvjetničkom timu Josipa Perkovića, koju RH još ni na jednom suđenju nije vidjela.

Kako je u sve to upleten glavni državni odvjetnik RH?

ZP: I on je u funkciji obrane Josipa Perkovića, jer jednostavno nije istina da su hrvatske institucije surađivale s Nijemcima. U presudi Krunoslavu Pratesu stoji da su hrvatske institucije šutjele, da nisu davale odgovore na pravne zahtjeve njemačkog suda, da su potpuno blokirale i ignorirale sve zahtjeve iz Njemačke i tako dale do znanja da RH nije u a interesu da se slučaj Đureković pravedno riješi.

Vjerujete li da je Perković povezan s ubojstvom Stjepana Đurekovića?

DP: Ja nisam sud koji će o tome morati odlučiti, i nisam odvjetnik Josipa Perkovića, tako da me to pitanje ne opterećuje previše. Rođen sam i školovan u Njemačkoj i jasno mogu reći da nitko u Njemačkoj ne može pokrenuti kazneni postupak bez kvalitetnih dokaza. Imam apsolutno povjerenje u njemački sustav i svi mi znamo da je baš Njemačka najuređenija država u svakom pogledu u Europi, bilo to ekonomski, politički, ali i sudski i pravno.

Zamislite da ste odvjetnik Josipa Perkovića. Koji biste odgovor dali na pitanje, postoji li osnovana sumnja da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića?

ZP: Razumno je da kolega Nobilo pod svaku cijenu želi obraniti klijenta. On u toj obrani ne mora biti i nije objektivan. Prije nekoliko tjedana bio sam kod kolege Nobila u uredu i jasno sam saznao kako se Josip Perković misli obraniti, da nije naredio ubojstvo Stjepana Đurekovića.

Što su glavni argumenti Josipa Perkovića i njegova odvjetnika Ante Nobila?

ZP: Glavni argument je da svjedok Vinko Sindičić nije vjerodostojan i da se cijela presuda u Münchenu temelji na iskazima svjedoka Sindičića. Drugi glavni argument jest da kolega Nobilo prebacuje odgovornost na tajne službe u Beogradu, na grupu oko Arkana. Zaključak je bio da je njemački sudski sustav u tome slučaju loš, da nije vjerodostojan i da krši načelna prava optuženika, tako da se ne može pričati o pravednom suđenju.

Što vi mislite o tim argumentima vašeg kolege Nobila?

DP: Razumno je da brani Josipa Perkovića kao klijenta. No u trenutku kad napada njemačko pravosuđe, na taj način i njemački ustavni poredak, tako i demokratsku Njemačku, prelazi granicu, nakon čega se slobodno može reći da takve izjave nitko razuman ne shvaća ozbiljno. Većina kolega sigurno se čudi na takve izjave.

Mi hitno trebamo nove, veće i bolje sisteme za obradu otpadnih voda, jer sve više i više ljudi pere svoje ruke u nevinosti.
Ernst Ferstl (* 1955), austrijski pjesnik


2.    od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #266 : Srpanj 03, 2013, 09:03:33 »


Što kažete na pokušaj prebacivanja odgovornosti za ubojstvo na Arkana?

ZP: Prebacivanje odgovornosti za kaznena djela često se događa u kaznenom postupku. No impuls za takvu strategiju obrane rijetko kad predlaže odvjetnik, nego u većini slučajeva impuls daje baš sam klijent. Za odvjetnika u kaznenom postupku takva je strategija u biti onda povoljna, kad osoba, na koju želite prebaciti odgovornost, još nije dala iskaz i/ili nije dostupna sudu. U vezi prebacivanja odgovornosti na Arkana, zna se da se on ne može ni na koji način braniti, tako da je prebacivanje odgovornosti na njega najjednostavnije.

Kako ocijeniti napad na vjerodostojnost svjedoka Sindičića?

ZP: Sudovi, državno odvjetništvo, ali i odvjetnik imaju zadatak da procijene vjerodostojnost svjedoka. Naravno da su stvari za obranu lakše ako imate samo jednog svjedoka protiv sebe. Cijeli trud je onda samo fokusiran na to da se dokaže da baš taj svjedok nije vjerodostojan.

Što mislite, hoće li biti moguće da Nobilo dokaže da Sindičić nije bio vjerodostojan?

DP: Mislim da će obrani biti vrlo teško, jer je sud u Münchenu potvrdio da je svjedok Sindičić vjerodostojan i teško će drugi sudovi od toga odstupati. Mislim da je to nemoguće i to još u Njemačkoj nisam doživio, barem ne na istome sudu. A suđenje Josipu Perkoviću trebalo bi biti također u Münchenu. S druge strane, presuda broji 120 stranica, i baš su suci, koji su visoko i dobro obrazovani, temeljito i dugo raspravljali o vjerodostojnosti svjedoka Sindičića, i na temelju takve rasprave donijeli svoju odluku u presudi. Nije istina da njemački sud nije postavio pitanje je li Sindičić uopće vjerodostojan.

No bitno je, i to se sasvim izgubilo iz vida, da Sindičić nije bio jedini svjedok protiv Pratesa. Bivši sudac Ustavnog suda RH Vice Vukojević također je svjedočio protiv Pratesa. Nakon sudske izjave 2006., Vukojević gubi posao. Hrvatski sabor raspravlja o ukidanju imuniteta Vukojeviću zbog fingiranih optužbi za silovanje, da bi sud u Münchenu potvrdio da državne institucije u RH žele imati utjecaj na suđenje u Njemačkoj. I nakon svega toga, Vukojević ne mijenja iskaz protiv Pratesa, tako da je njemački sud zaključio da svjedok u takvim okolnostima može biti vjerodostojan. On na kraju krajeva i jest vjerodostojan.

Imate li još što reći o vjerodostojnosti Vinka Sindičića?

DP: Naravno. Zanimljivo je kako je potpuno ignorirana činjenica da je i sam Prates priznao brojne iskaze svjedoka Sindičića, i tako sam potvrdio njegovu vjerodostojnost.

Možete li biti konkretniji?

ZP: Želim samo kratko pojasniti sljedeće točke. Prvo, početak odnosa Pratesa i Josipa Perkovića bio je u Makedoniji, gdje Perković s Pratesovom ženom razgovara o djelovanju dr. Jelića i ostalih hrvatskih emigranata u Münchenu. Za vrijeme toga prvog susreta, Perković predaje svoj broj telefona na malom papiru kako bi ga Prates mogao nazvati. Drugo, 1975. Perković stiže u posjet Pratesu u Njemačku na njegovu kućnu adresu, a da ga prije nije zvao ili se na drugi način informirao. Perković je Pratesu jasno objašnjavao da oni u Jugoslaviji cijene njegov rad u Münchenu i da je to i te kako važan posao, jer da je bitno za ustavni poredak SFRJ da se što prije i što više zna o aktivnostima hrvatskih emigranata, tako da bi SFRJ na vrijeme spriječila akcije hrvatskih emigranata. I treće, Prates pristaje na suradnju, jer smatra da je Perkovićeva najava kako nitko ne želi loše njemu i njegovoj obitelj upravo neizravna prijetnja Pratesu.

Oprostite što vas prekidam, ali možete li kratko i jasno reći na što želite ukazati?

ZP: Želim reći da je suradnja Pratesa i Perkovića bila dugotrajna. Štoviše, da ga je upravo Perković pridobio za tajnu službu, što znači da je Perković bio mentor i mogući nalogodavac Pratesu, a da ovaj nikako nije mogao djelovati samostalno. Još je nešto vrlo važno, i to je već vidljivo na početku odnosa Perković - Prates. To je činjenica da srpska ili crnogorska ili bilo koja druga republička tajna služba nema veze s Pratesom, nego isključivo hrvatska tajna služba. Koliko je vjerodostojan argument kolege Nobila da je Arkan ubio Đurekovića već sada vaši čitatelji mogu sami i jasno zaključiti. No, ima tu još više konkretnih stvari, koje se moraju znati.

Hvala, slobodno nastavite s izlaganjem u vezi Pratesova iskaza.

ZP: Nakon što je dogovorena suradnja, Prates redovito šalje informacije Perkoviću, dva-tri puta mjesečno čuju se telefonski, a često se i osobno vide u Belgiji, Luxembourgu i Zapadnom Berlinu. Na početku Prates dobiva kodno ime Boem, a od 1978. postaje Stiv, što je sud u Münchenu saznao iz dokumenata koje je Perković pisao o Pratesu. Vrlo bitna stvar za cijeli slučaj, a posebice za vjerodostojnost argumenata kolege Nobila, što ću kasnije objasniti, jest činjenica da su Prates i Perković za telefonski razgovor dogovorili "signal" ako Perković želi hitno razgovarati s Pratesom. "Signal" je bio sljedeći: Perković bi Pratesa zvao dva puta na kućni telefon, uvijek na puni sat, i telefon bi svaki put pozvonio tri puta. Nakon toga Perković bi poklopio slušalicu i Prates bi otišao u javnu govornicu i nazvao Perkovića. To je bio dugogodišnji modus operandi. Prates osobno priznaje da je Perkoviću u lipnju 1983. u Luxembourgu predao ključ za garažu u kojoj je 28. srpnja 1983. ubijen Stjepan Đureković. Na dan Đurekovićeva ubojstva Prates kod kuće čuje Perkovićev telefonski "signal", prvo u 22, a onda i u 23 sata. Nakon toga ide u javnu govornicu i zove Perkovića.

Znači, Prates je osobno dosta toga potvrdio što je Sindičić rekao?

DP: Da. I baš ta činjenica treba svakome razumnom čovjeku dati do znanja da u slučaju kada su izjave optuženika i jednog bitnog svjedoka u mnogim stvarima identične, svaki odvjetnik obrane ima malo prostora vezanog uz vjerodostojnost svjedoka. Nije samo problem Sindičić za obranu, nego svi koji su dali iskaze na sudu, a pogotovu Prates, kojemu bi ja tada savjetovao da šuti, jer šutnja je zlato. Tako bi sud imao više problema s vjerodostojnošću bilo kojega svjedoka. No to je sada stvar prošlosti i svi mi moramo prihvatiti demokratsku i pravednu odluku sudova.

Kako tumačite činjenicu da su Prates i Perković 28. srpnja 1983. telefonski u 23 sata razgovarali nakon "signala"?

ZP: Mislim da je i svakom djetetu jasno da u to doba noći nisu razgovarali o godišnjem odmoru. Koliko je Prates naivan, da je tu činjenicu priznao, samo za sebe govori, a nitko sada ne može ozbiljno tvrditi da nisu razgovarali o ubojstvu Đurekovića. Tu priču nitko normalan neće saslušati, a kamoli u nju povjerovati.

Može li se reći kako postoji ozbiljna sumnja da je Josip Perković naredio ubojstvo Stjepana Đurekovića?

DP: Apsolutno, pogotovu što argumenti obrane nisu temeljiti i jaki. Konačno je došlo vrijeme da Josip Perković sam kaže da ide u Njemačku na sud dokazati svoju nevinost, kao što su to hrabro učinili naši generali u Haagu. I na kraju krajeva, barem sudeći po argumentima kolege Nobila, Perković će sigurno biti slobodan čovjek, tako da se ne mora ničega bojati. Hrvatska ne bi trebala biti talac jednog čovjeka! Samo tako Perković može uživati svoje najljepše godine, jer alternativa su bijeg i strah.

Već je jednom Nobilo spasio jednog klijenta na račun druge osobe, slučaj Blaškić - Kordić. Može li se iz toga zaključiti da bi Nobilo mogao spasiti i Perkovića, recimo na račun Zdravka Mustaća?

ZP: To su špekulacije. Teško je reći i usporediti dva takva slučaja. Samo za sebe mogu reći, da kad god branim, recimo jednu grupaciju, onda najveći uspjeh imate ako se zajedno branite, a ne jedan protiv drugoga. To ste lijepo mogli vidjeti u slučaju Gotovina, a naravno da je slučaj Blaškić primjer što se može dogoditi ako branitelji ne surađuju – tamo su svi bili osuđeni! Nemojmo to zaboraviti! Hoće li Nobilo spasiti samo Perkovića ili i ostale, samo on zna. Bude li došlo do suđenja u Njemačkoj, svi ćemo glede toga pitanja biti pametniji.

Nobilo je dogovarao susret s njemačkim tužiteljem i policijom

Postoje li i drugi argumenti, koji bi mogli pružiti činjenice da je Perković naredio ubojstva?

ZP: Naravno. No, dopustite da vašim čitateljima još opišem jedan bitan detalj. Ove godine prije Uskrsa kolega Nobilo dogovarao je susret s njemačkim državnim odvjetnikom i suradnikom LKA (Bavarska kriminalistička policija) München. Nobilo je tražio dozvolu za svoj zrakoplov, ali u Münchenu je dobio odgovor da zrakoplov s jednim motorom može sletjeti samo u Fürstenfeldbrucku, nedaleko od Münchena. Nobilo želi izravno doći u München i dobiva dozvolu za zrakoplov koji ima dva motora. Postoje informacije da je Nobilo bio u Münchenu, što je i sam priznao. No bitna je činjenica da kolega Nobilo govori da je njemački novinar Focusa, koji je to i objavio, neke stvari konstruirao te da taj novinar ne može više nešto znati. Osobno ne znam tko što točno zna. Ali sama činjenica da netko točno zna što sam htio i kako sam na kraju stigao negdje, govori da takva osoba sigurno ima pouzdane informacije i da takva osoba to može i dokazati.

O čemu su Nobilo i predstavnici LKA i druge osobe razgovarali u Münchenu?

ZP: Nisam bio prisutan, ali prema informacijama Focusa, Nobilo je htio spasiti svoga klijenta. Nudio je dokumente koji bi dokazali da je Perković nevin. Nijemci sigurno neće prihvatiti bilo koji dogovor po kojemu Perković ne bi trebao izaći pred njemački sud. Mislim da je taj trenutak sigurno prošao.

http://www.vecernji.hr/vijesti/sumnja-da-perkovic-stoji-iza-ubojstva-durekovica-skroz-ozbiljna-clanak-577097


Perkovićev odvjetnik Nobilo

http://www.prtenjaca.com/index.php/de/rechtsanwaelte/davor-prtenjaca

Mi hitno trebamo nove, veće i bolje sisteme za obradu otpadnih voda, jer sve više i više ljudi pere svoje ruke u nevinosti.
Ernst Ferstl (* 1955), austrijski pjesnik


3.    od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #267 : Srpanj 03, 2013, 09:10:07 »


Gunther Krichbaum (CDU):


od 2007 predsjednika Odbora za poslove Europske unije
u njemačkom Bundestagu

Čekali ste da potpišemo pa mijenjali zakon, to prijatelji ne rade!

Da je Hrvatska ovaj zakon donijela prije nego što je Njemačka ratificirala, vjerujte da bi stvari u Njemačkoj bile drukčije – govori Krichbaum.

Piše: Sandra Veljković/VLM

– Hrvatsku i Njemačku veže snažno prijateljstvo. A ovako se ne postupa prema prijateljima – komentirao je danas predsjednik odbora za europska pitanja njemačkog Bundestaga Gunther Krichbaum poteze hrvatskih vlasti, posebice donošenje tzv. Lex Perković.

Rezultat, a ne isprike

Onako kako taj zastupnik CDU-a, stranke kancelarke Angele Merkel, vidi situaciju s izmjenom zakona po kojem europski uhidbeni nalog vrijedi samo za zločine počinjenje nakon 7. kolovoza 2002. može se svesti u tri riječi iako ih on – diplomatski – nije izrekao: Izigrali ste nas.

– Njemačka je posljednja ratificirala hrvatski pristupni sporazum jer smo željeli da se Hrvatska do samog kraja ne opusti i ne uspori s reformama. Stoga taj pritisak. I onda, kad ratificiramo, nekoliko tjedana poslije Vlada predlaže, a Sabor potvrđuje zakon koji, po meni, krši preuzete obveze. Da je Hrvatska ovaj zakon donijela prije nego što je Njemačka ratificirala, vjerujte da bi stvari u Njemačkoj bile drukčije – govori.

Potpisano se mora provoditi, kaže Krichbaum. Izmjenu zakona izravno veže uz Josipa Perkovića. Na pitanje znači li to da ne vjeruje objašnjenima hrvatskog ministra pravosuđa Orsata Miljenića te premijera Zorana Milanovića da se zakon donosi zbog poplave uhidbenih naloga koji se očekuju, ali i zbog zaštite branitelja, kaže:

– Pametan čovjek mi je jednom rekao: Nisu važne isprike, već rezultat. Objašnjenja su i te kako potrebna, želio bih da me se uvjeri da griješim, no smatram da je zakon imao samo jednu svrhu – zaštititi Perkovića. Donesen je na brzinu, i to nakon što je hrvatska strana dobila informaciju o uhidbenom nalogu – govori te napominje kako – za razliku od Hrvatske – u Njemačkoj ubojstvo ne zastarijeva, ali i da Njemačka a priori ne tvrdi da je Perković kriv. Unatoč tomu, Njemačka ne namjerava inicirati nikakve poteze prema EK.

– Sada ste članica EU. Nije posao Njemačke nadzirati kako provodite preuzete obveze. EU ima mehanizme i uvjeren sam da će reagirati i donijeti pravu odluku. Imam puno povjerenje u EK – kaže te napominje da nije neuobičajeno da EK reagira kad smatra da država “iskoči” iz europskih zakona. Tako je lani predsjednik EK Barroso pozvao bugarskog premijera Victora Pontu, a i Njemačka je bila pod udarom zbog Volkswagena, no Krichbaum smatra da će u ovom slučaju “biti dovoljna potpredsjednica Viviane Reding”.

A. Merkel čuvala sebe?

Na pitanje jesu li promjene Ustava po kojima politička ubojstva ne zastarijevaju bila dovoljna da Njemačka prepusti Perkovića, kaže:

– Hrvatska je suverena država, smije činiti što želi, ali ako se to ne kosi s europskim zakonima. Ipak, nije htio komentirati informacije iz diplomatskih krugova da je kancelarka Merkel izostala s proslave u Zagrebu zbog toga jer nije željela “otvarati bokove” za kritike u predizborno vrijeme, a i za vrijeme nezadovoljstva proširenjem i bailoutima, na što se lijepo nadovezao i slučaj Perković koji je u njemačkim medijima bio izuzetno popraćen.

http://www.vecernji.hr/vijesti/cekali-ste-da-potpisemo-mijenjali-zakon-to-prijatelji-ne-rade-clanak-578360

Citat:
Milanović: Merkel ni ne zna za Perkovića

Ovakva Milanovićeva tvrdnja je ponižavanje jedne velike političarke.
Kanclerki Merkel, jednoj od vruhunskih svjetskih političkih ličnosti, poznata je svjetska isto tako kao i europska politika, a kamoli da ne zna što se u njezinoj zemlji događa. Može li i smije li si ovakvu aroganciju jedan hrvatski političar dozvoliti? Ah ..., da je Milanović bar upotrijebio riječ "možda", lakše bi se izvukao iz tvrdnje koju ne može dokazati!

Čisto sumnjam da hrvatska Vlada neće, nakon ovakvih uvrijeda, osjetiti moć kanclerke Merkel. Također ne sumnjam da ćemo opet tražiti krivicu kod drugih, a ne kod sebe i naših "predstavnika" kako bi naš dragi  prof. Boris Buden rekao.

Tomu, da su nam uvijek drugi krivi, smiju se već i golubovi na krovu. Dobili smo političare i laokalne šerife i "predstavnika" koje smo si sami izabrali.

Marica

Mi hitno trebamo nove, veće i bolje sisteme za obradu otpadnih voda, jer sve više i više ljudi pere svoje ruke u nevinosti.
Ernst Ferstl (* 1955), austrijski pjesnik


4.    od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #268 : Srpanj 04, 2013, 22:16:10 »


Na rubu smo bankrota: 10 mlrd. kn deficita ispucano u pola godine

Premija na hrvatski dug putem obveznica izdanih na deset godina iznosi 5,8 posto i nije se smanjila nakon ulaska u EU. Tržište nas percipira kao rizičnu zemlju, što pokazuje i rejting.


Piše: Ljubica Gatarić

– Ne želimo li objaviti bankrot države, a to nam ne pada na pamet, svoje imovinske resurse moramo staviti u funkciju smanjenja javnog duga. To ljudi moraju shvatiti – to je upravljanje državom – imamo imovinu i trebamo je staviti u funkciju i s druge strane uprihoditi da smanjimo dug – riječi su ministra financija Slavka Linića kojima je pokušao objasniti zašto Vlada daje autoceste u koncesiju.

Potrošili više

Do kraja lipnja potrošen je sav ovogodišnji deficit, pa nas u razmaku od pola godine čeka drugi rebalans proračuna za 2013.! Probijanje budžeta ministar pravda obvezama prema zdravstvu, no problemi su puno veći i država ih neće moći premostiti bez jedne krupne privatizacije. Ekonomist Željko Lovrinčević predviđa da će do kraja godine javni dug doći na 70 posto BDP-a, i to nakon što se, zbog promijenjene metodologije, korektno prikažu sve obveze države te u javni dug uključe zaduženja HBOR-a, HAC-a i AZR-a.
– Stanje je dramatičnije nego što se u Vladi predstavlja jer su eksplodirali i deficit i javni dug – kaže Lovrinčević. Njegova je procjena da će se do kraja godine manjak u državnoj blagajni popeti na približno 14 milijardi kuna, zbog čega će Hrvatska biti jedna od rijetkih članica EU sa znatnim rastom deficita, i to u vrijeme kad se deficit trebao smanjiti za jedan postotni bod BDP-a godišnje. Kako sadašnji Zakon o proračunu kaže da javni dug ne smije prijeći 60 posto BDP-a, Sabor zapravo ne bi ni smio izglasati proračun za 2014. godinu, što zapravo znači da hrvatska Vlada već u prvoj godini članstva svoje javne financije predaje u ruke Bruxellesa. Očekuje se da će država ove godine u proračun prikupiti 1,5 do 2 milijarde kuna manje od planiranih 113 milijardi kuna. Posljedica je to pada zaposlenosti, proizvodnje i pada BDP-a. K tome, ulazak u EU donio je Vladi obvezu da u zajednički proračun uplati 1,7 milijardi kuna polugodišnje članarine, smanjuju se prihodi od carina jer prostor EU postaje unutarnje tržište, a 75 posto carina naplaćenih od uvoza iz trećih zemalja odlazi u Bruxelles.

Dok su prihodi, kaže Linić, ‘par postotaka’ ispod plana, rashodi su veći približno 4 posto, tako da Vlada i njezin ministar financija nemaju kontrolu ni nad čime pa se kao spasonosno rješenje nameće davanje autocesta u koncesiju, od čega Linić očekuje najmanje tri milijarde eura. Ili to ili bankrot države.

Novo zaduženje

Hrvatska se po cijeni rizika i zaduženja smješta uz bok s Mađarskom, Srbijom i Slovenijom – državama koje se na međunarodnom tržištu zadužuju neznatno ispod 6 posto. U pripremi je plasman dviju državnih obveznica na domaćem tržištu od 7 milijardi kuna za koje ministar očekuje kamatu nešto veću od 5 posto, dok financijski krugovi procjenjuju da će cijena zaduženja biti od 5,2 do 5,8 posto, ovisno o tome je li dug u kunama ili eurima. Samo za dosadašnji deficit i refinanciranje dospjelih obveza Vlada se ove godine morala zadužiti oko 30 milijardi kuna. Ovo ljeto polako nastupa kraj ere jeftinog novca, kamate na svjetskim tržištima počinju rasti, što znači da će i cijena hrvatskog zaduženja premašiti 6%, što je za državu s visokim javnim dugom situacija neproglašenog bankrota.

http://www.vecernji.hr/biznis/na-rubu-smo-bankrota-10-mlrd-kn-deficita-ispucano-pola-godine-clanak-578960

* * * * *

Analiza prof. dr. Mirjane Kasapović

Neka Angela Merkel samo ostane u svom Berlinu

Veliki njemački državnici i hrvatski prijatelji bili su Helmut Kohl i Hans-Dietrich Genscher

http://www.vecernji.hr/vijesti/neka-angela-merkel-samo-ostane-svom-berlinu-clanak-578909

____________

I kad redom dalje čitatam sve izjave naših "predstavnika" onda stvarno mislim da sam u "pogrešnom filmu" ili u filmu koji nema niti mauskripta niti režisera, a s naslovom "Ni u brdo ni u dol".

Što se Angele Merkel tiče, naravno da će ostati u Berlinu ali neka naši "predstavnici" ne idu u Berlin da traže pomoć iz "Berlinskih fondova" jer Kohl i Genscher kao i Merkel znaju što je prijateljstvo – sigurno ne jednosmjerna ulica. Uz to prof. dr. Kasapović  sigurno zna, da kanclerka Merkel nije pozvana kao privatna osoba nego kao predstavnice jedne prijateljske zemlje - Njemačke. Da su ne samo Kohl i Genscher nego i Merkel veliki njemački državnici u to sigurno ne sumnja ni gospođa Kasapović. I na kraju joj moram postaviti pitanje: A što je to učinio četnički vojvoda Nikolić za Hrvatsku da on nije trebao ostati u Beogradu?! Ja sam mislila da je Nikolić došao u Hrvatsku jer naši pirotehničari štrajkuju i da će on čistiti minska polja od mina koje su njegovi četnici po Hrvatskoj sijali kao djetelinu s "četiri" lista. I kao treće: da, Merkel je poduprla Sanadera! Ali Sanader tada još nije krao! To su mu Hrvati omogućili jer su na obadva oka zažmirili i šutjeli. Eh, i tu se trebamo uhvatiti za svoj, a ne tuđi, nos.

Od Josipovićevog i Milanovićevog optimizma
ove radnice ne mogu preživjeti


<a href="https://www.youtube.com/v/q19jSf_NQKU?version=3&amp;feature=player_detailpage ." target="_blank">https://www.youtube.com/v/q19jSf_NQKU?version=3&amp;feature=player_detailpage .</a>
http://www.hrt.hr

PS: Tko je kriv za bankrot Hrvatske i za radnice koje gladuju? Hrvatski političari ili EU?

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #269 : Srpanj 06, 2013, 22:29:23 »


Ugledni odvjetnik Željko Olujić odgovara na tekst odvjetnika Ante Nobila

Olujić: Nobilo laže, glupost je da zakon štiti hrvatske borce

- Nije riječ prvenstveno u Perkoviću, nego o komunizmu, ističe Željko Olujić.

Piše: Željko Olujić


Josip Perković ili jest osnovano sumnjiv da je poticatelj ubojstva Stjepana Đurekovića ili to nije. To treba utvrditi njemački sud koji je stvarno i mjesno nadležan jer se to ubojstvo dogodilo u Njemačkoj.

Josip Perković svakako jest, kao visoki dužnosnik Udbe, u djelokrugu svoga posla bio upoznat s mnogim ubojstvima izvan Jugoslavije.

Josip Perković jest zaslužan za nastanak Republike Hrvatske. Josip Perković samo je jedan čovjek. Josip Perković je u mirovini. Pa zašto onda takva buka?

Obrana Udbe i komunizma

Zašto donošenje posebnog zakona, zašto posredovanje Ante Nobila i zašto on odmah brani Udbu i SFRJ i cijeli komunizam, a optužuje njemačku državu u cjelini (kao tobožnju zaštitnicu terorizma) i njemačko pravosuđe?

Nasuprot nama Nobilo i Zoran Milanović u bijegu od istine prijete King Kongom čineći providne erističke podvale: “diversio attentionis, mutatio elenchi” i rekriminaciju. Suočeni s očitošću svoje protunarodnosti, oni, dakle, mijenjaju temu i napadaju istinu. Ako je tema doista bila Perković, moglo se i o njoj raspraviti. No oni, znajući da je Perković osnovano sumnjiv, a bojeći se da Perković ne progovori, govore o sasvim desetim temama, pa čak i o tome da oni što traže pravdu i zakonitost zapravo svađaju Hrvate.

Objektivno, tko tako istupa u svoju obranu, priznaje da je kriv.

Kao iskusan član SKJ Nobilo automatski ne samo što ismijava cijelo njemačko pravosuđe nego ga osuđuje i za proustašku politiku, premda zbog svoje neukosti ne zna navesti kojih terorističkih organizacija rad Njemačka nije nikad zabranila. Njemačka presuda Višeg zemaljskog suda u Münchenu od 16. srpnja 2008. godine Udbinu agentu Pratesu u odjeljku A/II. govori o “organizaciji aktivne nenasilne hrvatske emigracije u Saveznoj Republici Njemačkoj 1983. godine”. Tu, dakle, samo Udba, dakle i Nobilo, mogu vidjeti terorizam i nekakvu njemačku proustašku zavjeru koja tobože seže do danas i ogleda se u presudi kojom je Prates oglašen krivim za ubojstvo i osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Nobilo i Zoran Milanović o Nijemcu i danas razmišljaju kao o Švabi-okupatoru kojemu treba pucati u leđa, skrivajući strahote i masovnost komunističkih zlodjela nad Hrvatima i mnogim drugim mirnim ljudima.

Budući da Anto Nobilo očito drži da je Njemačka morala zabraniti i rad organizacija što su se zalagale za raspad Jugoslavije, što nikako nije ni mogla ni smjela zabraniti, ne bih se čudio da on u terorističke organizacije trpa i Katoličku crkvu, koju on i, kao po njegovu nalogu, Milanović jako mrze. No o Crkvinu zalaganju za pravdu i zakon rabiti izraz križarski pohod doista je bedastoća koja vapi u nebo!

Ukratko, terorizam nije isto što i djelatnost protiv koje države, ali to jest u umu i rječniku ljudi koji su bili i ostali komunisti i udbaši i koji su ubijali mirne disidente ili protivnike svoje vlasti. Anto Nobilo ide tako daleko da ubijenog Đurekovića optužuje za izdaju Ininih tajni Nijemcima. A tajni nikakvih nije bilo! Ina je bila sjedište Udbe SRH. Po Nobilovim tvrdnjama kriv je ubijeni, a ubojica je junak! Nobilo dalje tvrdi da Njemačka ima cijeli arhiv hrvatskih obavještajnih službi, a skriva da ju je rasprodao Stjepan Mesić.

Kao prvo, Republici Hrvatskoj nije u interesu suditi za kazneno djelo svoga državljanina koje je počinjeno u SAD-u ili Njemačkoj. Tim je, naime, kaznenim djelom prekršeno pravo te države.

Drugo, vidjeli smo i u kaznenom postupku koji je vođen protiv doktora Andrije Artukovića: SAD nije odbio izručiti dr. Andriju Artukovića za djela za koja je stekao dojam da će mu se suditi čestito i pošteno i da postoji osnovana sumnja da ih je počinio u Jugoslaviji. Druga je tema to što je Udba krivotvorila dokaze i svjedočanstva o tim kaznenim djelima pa je poučila za lažni iskaz svjedoka Bajru Avdića.

Nismo banda razbojnika

Treće, svaka država ima pravo i dužnost na svome području osigurati provedbu svojih zakona.

Nije, dakle, prirodno da država postupa kao banda razbojnika uroćena protiv cijelog svijeta pa i protiv međudržavnih ugovora koje je sama potpisala. To može biti prirodno jedino udbaškom i komunističkom duhu koji je u inozemstvu ubijao disidente.

Ono što je tužno i tragično jest to da Nobilo nema pojma o državnome pravu i dužnosti. Načelo je: svaka država štiti svoju zakonitost na svome teritoriju i zraku iznad njega. Ona kažnjava i strance za kaznena djela počinjena na svome području. Čestita država nikad se neće kolebati izručiti svoga sumnjivca za kazneno djelo počinjeno u inozemstvu jer nema interesa, kakav interes očito ima ova vlast, da štiti razbojnike[/b].

To koliko je Anto Nobilo politički protuhrvatski zainteresiran, jasno pokazuje njegova izjava da se suđenje Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića vrlo “precizno pratilo” . Postavlja se pitanje, zašto bi se, ako Perković nije kriv, precizno pratilo kazneni postupak? Time Nobilo, dakle, priznaje krivnju svoga klijenta i pritom neosnovano vrijeđa njemačku državu i njemačko pravosuđe, čime sukobljava Hrvate i Nijemce.

U tekstu objavljenom u Obzoru Večernjeg lista Nobilo tvrdi da u SRH nije moglo biti dodatnih tajnih službi. On to dokazuje time što je šef Partije prema Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske automatski bio u predsjedništvu SRH. To bi, po njemu, značilo da uža partijska vodstva nisu mogla imati svoje dojavne pa i likvidatorske supertajne službe

Kaj god!

Pa je li moguće da Anto Nobilo, zamjenik okružnog javnog tužitelja Zagreba, ne zna za postojanje “Tajnoga službenog lista SFRJ”? Ako ne zna, poučimo ga: “Tajni službeni list” donosio se tajno i tiskalo ga se u svega desetak primjeraka po broju. Tako je najuži član obitelji Jakova Blaževića mogao podići kredit u dinarima vrijednosti više od milijuna tadašnjih njemačkih maraka, no bez devizne klauzule u doba kada je godišnja inflacija u SFRJ bila znatno više od 70% pa je galopirajuće rasla iako je podizanje takva kredita drugim građanima bilo nemoguće. Taj najuži član obitelji Jakova Blaževića došao je u banku, pokazao “tajni službeni list”, koji je tvrdio da je to moguće samo tri dana uz građevinsku dokumentaciju (tobože kao namjenski stambeni kredit). Banka je provjerila kod “drugova ispred Komiteta” i – isplatila mu novac. Taj najuži član obitelji Blažević je preko puta, u Narodnome restoranu, za taj novac kupio devize bez opasnosti jer su ondje, pored ostalih, švercali i “Organi bezbednosti SSNO” kojima, prema odredbama nekog drugog broja “Tajnog službenog lista SFRJ” redovita milicija nije ništa smjela.

Nakon šest-sedam mjeseci Blažević je mjesečne rate isplaćivao u gomili jugodinara koja nije vrijedila više od 10-20 maraka.

Da, postojale su u komunizmu, u SFRJ, i najtajnije službe. Postojale su službe koje su ubijale i one koje su pljačkale. Ja pouzdano znam da je Anto Nobilo morao s time biti upoznat pa moramo zaključiti da on jednostavno laže.

Nobilo se odjednom divi pravosuđu u Republici Hrvatskoj i traži da Perkoviću sude ovdje njegovi. Pa to se moglo učiniti odavno, zar ne?

Nobilo dalje tvrdi da je njemačka presuda Pratesu protuzakonita. Pri tome iznosi niz neistina, nelogičnosti i irelevantnosti.

Pa potpuno je jasno da Prates nije mogao govoriti o fizičkoj likvidaciji Stjepana Đurekovića kada joj nije nazočio. No on je jasno iskazao, a to je vidljivo i iz presude Višeg zemaljskog suda u Münchenu broj 6ST005/05 od 16. srpnja 2008. godine, da je Josip Perković bio zapovjednik i da je Perkoviću davao obavijesti i ključeve za mjesto likvidacije.

Prvostupanjska presuda, koja je postala pravomoćna, Višeg zemaljskog suda u Münchenu u kaznenom predmetu protiv Pratesa vrlo temeljito utvrđuje pravno relevantne činjenice, razdvajajući ih od indicija. Predsjedavajući sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu prof. dr. Von Heintschel Heinegg Josipa Perkovića ne osuđuje, ali jasno upozorava da postoje dokazi, da postoje svjedoci o osnovanoj sumnji u krivnju Josipa Perkovića. I naravno, logički, da tome nije tako, zašto bi se Perković i Nobilo uzrujavali? Tek bi slijedilo novo suđenje.

Anto Nobilo ima nakanu, a u svom tekstu to i čini, predbaciti Đurekovićevo ubojstvo jugoslavenskoj službi. No posve je jasno da su i Prates i Perković radili za SDS SR Hrvatske. Tako gore citirana presuda u A/I utvrđuje dokazanim Pratesu “agenturno djelovanje optuženika za Hrvatsku službu sigurnosti SDS”. Upravo suprotno onome što tvrdi Nobilo, sud utvrđuje da je Prates nesporno bio službenik SDS SRH, dakle ne SDS SFRJ. I dalje je u dokaznom postupku utvrđeno da je Prates bio podređen Perkoviću. Time se potvrđuje da postoji osnovana sumnja da je Josip Perković zapovjedio Đurekovićevo ubojstvo.

Istraga je provedena minuciozno i perfektno u skladu s mogućnostima zbog bojkota vlasti u Hrvatskoj. Prates je priznao slijed događaja i zanijekao da je znao da će se dogoditi ubojstvo. Nedvojbeno je naznačio Perkovića kao zapovjednika i vođu akcije ubojstva Stjepana Đurekovića.

Citirana je presuda pravomoćna i konačna. Anto Nobilo napada gore navedenu presudu bez ikakvih razloga utemeljenih na pravu. Znajući da nema uporišta za osporavanje navedene presude, on izmišlja propuštanje dovođenja kao svjedoka komunista iz Hrvatske i to onih koji su davali glavne instrukcije Perkoviću.

Posve je sigurno, da su te osobe bile ispitane kao svjedoci pred njemačkim sudom, ne bi govorili istinu. Istinito ne bi iskazivali kako bi zaštitili sebe, a nisu dužni ni iskazivati o činjenicama kojima bi sebe ili bliskog srodnika izvrgnuli kaznenom progonu.

Zašto je Anto Nobilo navalio na njemačko pravosuđe i uzeo veličati ono u Hrvatskoj? Zato što bi se u Hrvatskoj za navedeno kazneno djelo navelo da je u zastari ili bi se pak provelo kontrolirano suđenje te bi se Perkovića oslobodilo da ne progovori o zločinima komunističke vlasti, kao i onih koji su činili kaznena djela, čiji su potomci danas involvirani u vlast u Hrvatskoj.

U Njemačkoj kao pravno uređenoj zemlji nije moguće provesti “kontrolirano suđenje” kao što to priželjkuju Anto Nobilo i Zoran Milanović.

U bazi je Partija služila Udbi, a na vrhu je Udba služila Partiji. Zato su prozirni, naivni i neuki pokušaji Anta Nobila prebaciti njemačkom sudu što nije pozvao i ispitao kao svjedoke ljude iz vrha SKH SRH s obzirom na to da su oni bili nalogodavci ne samo likvidacije Stjepana Đurekovića nego i drugih ubojstava izvan Jugoslavije.

Već je prije toga Josip Broz dopustio dosta jaku Udbu Hrvatske, kao svoju djelomičnu zaštitu od Srba. Svoju zaštitu, a ne zaštitu hrvatskoga naroda. Zaštitu njegove SFRJ, a ne nikakve hrvatske slobode.

Novinar hrvatskoga RTL-a jasno je gospođu Merkel pitao odustaje li od dolaska u Republiku Hrvatsku zbog Josipa Perkovića.

Gospođa Angela Merkel na to je pitanje odbila odgovoriti i počela je govoriti o pretrpanosti svojega rasporeda. To se hrvatski kaže: “Imam ja i pametnijega posla.” Sve se to znalo i prije. Izgovor o izborima jasan je i zapravo znači: “Njemački mi narod ne bi oprostio posjet državi u kojoj se zakoni donose da se od progona spase ljudi što su ubijali druge po Njemačkoj.”

Zamislite ženu koja svake subote ustaje u osam, plete do deset, zatim ode susjedi na kavu, a u dvanaest ode djetetu u bolnicu i zatim čuje da je susjeda ogovara i da je pri tome okrada. Kada u deset i trideset te subote susjeda nazove zašto već jednom ne stigne na kavu, ona će odgovoriti da ima pretrpan dnevni red. Zapravo, ona će plesti sat vremena dulje i provest će sat vremena dulje sa svojim djetetom u bolnici. To je ono “imam ja i pametnijeg posla”.

U naručju Angele Merkel

Zoran Milanović u Bruxellesu baca se u naručje staroj gospođi namjestivši prije toga kameru da ga snimi. Gospođa Merkel javno je uvrijedila ovu protuhrvatsku vlast (opravdano!!!) . A ovi koji obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj tvrde da ih Angela Merkel voli (sic!).

U javnom istupu na TV-u Anto Nobilo izjavio je da su pripadnici Udbe (SDS) 1989. godine došli njemu, tada zamjeniku okružnog javnog tužitelja, s prijedlogom da se uhiti Franju Tuđmana i društvo iz HDZ-a. Kaže da je on to odbio i da su se oni povukli. Iz toga je više nego vidljivo da su neki partijski dužnosnici bili iznad srednjih djelatnika službe državne sigurnosti.

Ovih je dana Anto Nobilo izvalio strašnu laž i providnu glupost da je “Lex Perković” namijenjen zaštiti hrvatskih boraca jer bi se oni bez nje mogli naći na udaru koga iz Londona, tko bi ih mogao pravno progoniti. Pa neka, neka ih se izvrgne kaznenom progonu za kaznena djela počinjena u Engleskoj. Naš se rat odvijao ovdje i Nijemci Perkovića ne traže iz sumnje u zločine u tome hrvatskome ratu, oslobodilačkom od Nobilove Partije, nego ga gone za zločine počinjene u Njemačkoj protiv hrvatskog naroda, a za tu partiju.

Anto Nobilo je, dakle, i sebe, i Perkovića, i “Lex Perković” lažno prikazao zaštitnicima Hrvata i pritom pokušao prevariti gledatelje TV-a i čitatelje tiska tvrdeći da je isto ako Njemačka zatraži progon osumnjičenih za kazneno djelo u Njemačkoj i ako netko u Londonu zatraži progon Hrvata osumnjičenih za kazneno djelo u Hrvatskoj.

Međutim, nebitno je što govori Nobilo, ono što je bitno jest to da je sutradan cijeli SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem i dobrim dijelom tiska ponovio tu providnu laž.

Nije, dakle, ovdje riječ prvenstveno o Perkoviću, već je riječ o komunizmu kroz vrijeme i područje.

Ozna sve dozna! Ozna će bez suda poubijati najmanje pola milijuna Hrvata i stotine tisuće pripadnika drugih naroda. Ozna će u tome zapovijedati KNOJ-u, koji će počiniti glavninu titovskih likvidacija. Godine 1946. osniva se od Ozninih kadrova Udba (zapravo Uprava državne bezbednosti), sa zadaćom objediniti sve tajne državne radnje. 1960-ih godina Josip Broz gledao je tajne službe razjediniti, da se ne mogu sve ustremiti na njega. Na čelu svih tih službi bio je Josip Broz Tito.

Sjedište financijske moći Udbe Hrvatske bile su Ina i Astra sa svojim podružnicama diljem Europe, a naročito u Milanu i Zürichu.

Eto zato Josip Perković ne može biti ekskulpiran ni zbog svojih zasluga za Republiku Hrvatsku pa ni ako je bio suradnik predsjedniku dr. Franji Tuđmanu ili pak Gojku Šušku.

http://www.vecernji.hr/vijesti/olujic-nobilo-laze-glupost-je-da-zakon-stiti-hrvatske-borce-clanak-580198
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 16 17 [18] 19 20 ... 51
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!