Mesić: Križari i škripari ili … ne znam još jedan naslov…
Marica: U Dalmaciji su bili uobičajeni i nazivi škripari, kamišari te špiljari, a ponegdje i šumnjaci, te jamari. Vrlo se rijetko susreće naziv bijeli partizani.
Mesić: … dakle, oni pružaju otpor
novoj Vlasti …oni ubijaju odbornike, pale objekte …
Marica: Kao reakciju na stvaranje
nove Vlasti u Nezavisnoj državi Hrvatskoj formira se srpski pokret otpora: četničke grupe razvijaju teror od kojeg je najviše stradalo hrvatsko stanovništvo Like i jugozapadne Bosne. Prva partizanska jedinica, formirana u Sisku 22. lipnja 1941, već 14. srpnja 1942 izvela je (Ivana Držića, člana KPJ u Sisku)
diverziju na željezničku prugu. Partizansko-četnički
otpor i okršaji se nastavljaju.
Mesić: Do
velikih okršaja je došlo. Križari su
zaustavljali vlakove … dolazilo je do borbe, na jednoj strani milicija, OZNA i vojska a na drugoj strani Križari.
Marica: U razdoblju 1945.-1950. bilo je ukupno između
3.500 i 4.OOO križara. U dokumentima Udbe navodi se da je
1945. godine u Hrvatskoj bilo 2.500 gerilaca,
1946. godine 540 gerilaca,
1947. godine 510 i
1948. godine 243 gerilaca.
Njihov broj u 1949. i 1950. može se procijeniti na oko
desetak ljudi Vidi > Križari >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1699.30Jugo.-armija (JA) u periodu 1945-1965. broji 260.000 raspoloživih boraca, a sa rezervistima podizala se na milion ljudi pod puškom.
Mesić: Ja ne znam našto Vi ciljate kada govorite "komunistički zločini". Za vrijeme Drugog svjetskog rata kod nas je vođena Narodno oslobodilačka borba NOB u kojoj su sudjelovali najmanje komunisti. I ne znam po komu bi to bili komunistički zločini ..
Marica: Jezgru partizanskih jedinica činili su komunisti. Ime "partizan" usvojeno je za jugoslavenske narodne borce na sastanku Politbiroa
CK KPJ 4. jula 1941. Tada je kao znak boraca uzeta i crvena petokraka zvijezda.
Mesić: Mi bi bili jedini vjerojatno u Europi koji bi sudili za pobjedu …
Marica: Mi, Hrvati smo jedini u Europi kojih su partizanske postrojbe likvidirali bez ikakva suđenja ili dokaza o krivici. Mi smo jedini u Europi koji su poslje rata, od 1945, imali više radnih logora nego za vrijeme NDH.
Mesić: Mi smo uvijek zato da se (zločini) individualiziraju. Ali ako se kaže komunistički zločini, to se želi izjednačiti sa fašističkim zločinima.
Marica: Tko su to "Mi"? Izjednačiti se ne mogu, a to Hrvati ni ne žele jer je činjenica da neki individui pod nazivom "Mi" nedozvoljavaju do 2020 da se istražuje i načini popis hrvatskih žrtava. A kada se to učini, izjednačenja neće biti. Sama činjenica, da Hrvati imaju želju i potrebu, da se napravi popis žrtava je dokaz da se ovdje ne može govoriti o izjednačenju. Izjednačiti želi samo onaj koji i dalje idealizira Jugoslaviju i KP.
Mesić: O kojem komunizmu Vi govorite? Ako govorimo kod nas, onda govorimo o NOB. …
Marica: S odlukama AVNOJ-29. studenog 1943 za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je postavljen temelj za novu federaciju južnoslavenskih naroda pod vodstvom komunističke partije Jugoslavije (KPJ),
po uzoru Sovjetskog Saveza – Staljina: "Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistka." Što je i prakticirano pod vodstvom Tita i upravo tu "jugoslavensku statistiku" žele Hrvati istražiti, da se napravi ukupni popis hrvatskih žrtava.
Klikni za uvećani prikaz Mesić: Poslje rata više nema ratnih zločina
Marica: Hrvati oduvijek govore o ratnim i poslje ratnim zločinima na čelu sa Titom kao glavnim nalogodavcem - komunistom.
Mesić: Jesu li partizani imali zatvore? Nisu!
Marica: Partizani nisu imali uvijete do 1945 za zatvore jer nisu imali svoju državu, a svi znamo da su zatvori državne institucije koji se financiraju, i objekti i osoblje i zatvorenici, s porezom, kao prvo a kao drugo, likvidirali su drugomišljenike na licu mjesta, ponekad cijela sela. S dolaskom partizana na vlast proradili su i zatvori i logori sve do Golog Otoka, a Udba je pomagala pri smanjivanju broja zatvorenika.
Tatjana Šarić: Postotak žrtava od 1942- Tatjana Šarić: Osuđeni po hitnom postupku: uloga represivnih tijela
komunističke vlasti u odnosu na smrtne osude u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu i poraću.
Mesić: Partizani: Ustaše su imali zatvore ... imali su logore ... (Partizani)
daju domobranima na volju dali će kući ili ići u partizane ...
Marica: Mesić sigurno misli na četnike a ne na domobrane. Sigurno je zaboravio Simu Dubajića i druge. A s logorima su pobjednici nadmašili sve dotadašnje u cijeloj Hrvatskoj. Evo što su iz zapovjedništva JA za Hrvatsku brzojavom 15. svibnja 1945. izvijestili Generalštab JA o broju zarobljenih i smještenih u logorima u Zagrebu:
- Prečko - (danas jugozapadni dio Zagreba) 15.000 zarobljenika,
- Vrapče - (danas zapadni dio Zagreba) 943 zarobljenika,
- Zagreb (vjerojatno se odnosi na logor na Kanalu, danas Autobusni kolodvor ili u Maksimiru - m.pr.) - 4.190 zarobljenika.
Tko je to od Domobrana,
hrvatske regularne vojske, pušten kući? Moje ujake i stričeve, zarobljeni u Prečko, progutao je mrak?!
U ovakve logore su zatvarani čak i žene, djeca i starci. U Hrvatskoj je najčešće bila riječ o pripadnicima njemačke narodnosti koji su zbog svoje nacionalne pripadnosti zatvarani u tzv. radne logore (npr. u Valpovu i Josipovcu kod Osijeka te na planini Krndiji).
Vidi >
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?board=454.40Mesić: Na Bleiburgu nije bilo zločina.
Tamo je bila jedna pobuna.
Marica: Zanimljivo bi bilo znati odkud gosp. Miesiću to znanje o pobuni ako nije bio očevidac, dali je prisustvovao tom događaju u Bleiburgu. Zar se je na "pobunjenike" ispaćene, gladne, razoružane muškarca, starce i majke s djecom moralo pucati. To je hladnokrvno i kalkulirano političko ubojstvo od strane komunista – onih sa petokrakom na kapi.
Engleska tajna služba
kao očevidac govori sve drugo osim pobuni žrtava:
18. svibnja 1945
Oko 2 000 Hrvata bit će sutra u jutro evakuirani iz dva velika kampa na sjevernoj obali jezera
Wörthersee; Hrvati,
među kojima je puno žena i djece, odvode se vojnim kamionima na područje Velške Garde (britanske vojske), gdje će biti smješteni u privremenom kampu sve dok ih se ne preveze
do Rosenbacha (u Koruškoj), gdje je Titova vojska već spremna da ih preuzme. Hrvati nisu primili nikakvo upozorenje o sudbini koja ih očekuje,
i ostavlja ih se u uvjerenju, da njihovo odredište nije Jugoslavija, već Italija, sve do samog trenutka izručenja.
Čitav taj posao izuzetno je neugodan ...
i britanska vojska izvršava svoja naređenja s velikim gađenjem. U ovom trenutku nije jasno koja je politička smjernica više instance odgovorna za ovu odluku*.
Hrvati nisu primili nikakvo upozorenje o sudbini koja ih očekuje. Protu-titovski Jugoslaveni ... Slovenci, Srbi, Četnici ... (tek nekoličina na ovom području), i Hrvati.
Najbrojniji su pripadnici ustaške vojske, 300 000 vojnika, koji se sada povlače preko jugoslavenske granice, nakon predaje Titu.
Hrvatski Domobrani utaboreni su kod
Weinberga ... Slovenci i Srbi najvećim dijelom okupljeni oko privremenog kampa kod
Viktring-a.
Niti jedna od ovih grupa ne može se vratiti u Jugoslaviju osim u gotovo sigurnu smrt od Titove ruke. __________
* Britanski feldmaršal Harol Alexander izdaje zapovijed da se izbjeglice izruče partizanima, pri čemu je danas nejasno je li on računao s mogućnosti da dođe do masakara. Tek 29. svibnja, kad se saznalo kakve je dimenzije
poprimilo nasilje, Britanci obustavljaju daljnje izporučivanje. Dotada su partizani najveći dio izručenih otjerali u surovim marševima u logore ili ubili. Događaji kod Bleiburga i Kočevja kao i Križni put su do kraja osamdesetih godina u službenoj jugoslavenskoj historiografiji tretirani kao tabuizirana tema. (M.D.)
~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
Pitanje broja i "rješavanje" zarobljenih časnika OS NDH djelomično nam ilustrira i dopis upućen načelniku OZNE za Hrvatsku od nižeg oficira OZNE datiran 3. srpnja 1945:
"U NDH je bilo u zadnje vrijeme 5-6 hiljada aktivnih i oko 8.000 rezervnih domobranskih te oko 2.500 do 3.000 ustaških oficira.
Svi su većinom zarobljeni u Sloveniji i u koliko nisu odmah riješeni, transportirani su u Srijem (...). U Zagrebu se prijavilo u maju 2.882 domobranska oficira. Od toga 1.607 aktivnih i 1.275 rezervnih. Polovica je već riješena, dosta poslano u logore. Ostali prijavljeni bili su podoficiri, razni žandari, policajci, ustaše itd., svi ukupno do 17.000. Većina istih također je riješena, a ostalo u toku...".
~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
Stjepan Mesić: "Na Bleiburgu nije bilo zločina." Samo u Sloveniji je 2011 pronađeno 600 masovnih grobnica, počinjene masovne likvidacije od strane komunističke vlasti Jugoslavije.
Nigdje u civiliziranom svijetu nije toliko
običnih vojnika, bez ikakva suđenja ili dokaza o krivici, likvidirano kao što je to počinio "pobjednik" Tito i njegovi petokrakaši. Na Nürnberškim procesima osuđena su samo 24 visoka njemačka časnika, nijedan obični vojnik.
Mesić izbjegava "partizanski kolektivni zločin“ i govori o pojedincima dok su za njega likvidirani
hrvatski vojnici NDH kolektivni zločinci.
Dali je moguće, da masovno ubojstvo u svim masovnim grobnicama Hrvata u Koruškoj i Sloveniji počinio samo pojedinac - jedan partizan? Koliko municije je tom pojedincu trebalo. Koliko vremena? Ako je ovdje riječ o pojedincima, onda su ti, zovimo ih petokrakaši a ne komunisti, bili
serijske ubojice.
Koliko je meni poznato već kod 4 ubojstva riječ je o masovnom ubojstvu i ubojstva su morala na jednom te istom mjestu da se dogode. Ako su se ubojstva na različitim mjestima dogodila od jednog te istog ubojice onda je riječ o serijskoj ubojici. Dok serijski ubojica smišljeno, s jasnim ciljem, po nekim kriterijama (religija, narodnost) svoje žrtve izabire, masovna ubojica ubija nekontrolirano.
Masovni ubojica neosuđuje individualno svaku pojedinu osobu. On ubija ljude koji ne moraju čak ništa zajedničkog imati i da se žrtve uopće ne poznavaju ali su u određenom trenutku bili na određenom mjestu – u Koruškoj, Sloveniji i na Križnom putu.
Ubojstvo dali masovno ili serijsko, kolektivno ili pojedinačno je zločin. Počinitelji su uvijek ubojice dali pobjednici ili poraženi. Znači i partizani - petokrakaši, za koje gosp. Mesić tvrdi da 93% nisu bili komunisti. Ali u svakom slučaju bili su petokrakaši!
Čija je ono parola, druže Stipe: Svi za jednog, jedan za sve = kolektivno?!
Mesić se igra riječima kao: Dali je čaša pola puna ili pola prazna.
Nije bitno dok je voda u čaši kao Hrvati u masovnim grobnicama. Hrvatima nije bitno dali su njihove ubojice bili komunisti ili "samo" petokrakaši. Zar ne gospodine Mesiću?