CRO-eu.com
Rujan 23, 2019, 17:30:17 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 47 48 [49] 50 51
  Ispis  
Autor Tema: Domovinske vijesti  (Posjeta: 412563 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #720 : Svibanj 16, 2016, 23:07:00 »


Predsjednice, ja sam plava i nikad neću biti ljubičasta. Nikad!

Ja razumijem hrvatski jezik ali ne razumijem što je predsjednica Grabar-Kitarović htjela reći kad govori o podjeli.

Podjele postoje od Velikog praska, Superkontinenta, pa sve do plemena, religija, kolonizacije i samostalnih država.


Naš svijet se je najprije prirodno podjelio, da bi u 15. stoljeću papa Aleksandar VI. pokrenuo novu "Podjelu svijeta" tj. bezuspješan pokušaj prve kolonizacije.

Ali davno prije toga imali smo podjelu religija. Prvi kršćani su bili Židovi. A ako su Hrvati došli iz Perzije onda su bili Zaratustri, pa onda Bogumili.

Ne smijemo zaboraviti reformatora Martina Luthera ili Henrika VIII., kralja Engleske i raskola s Rimom. Danas niti Papi, niti bilo kojem vladaru ne bi došlo na pamet da traži od Evangeličke i Anglikanske crkve ujedinjenje sa Katoličkom crkvom.

Zatim treba spomenuti i podjelu naroda u klase, u priviligirane i proletarijat (u rimsko doba građani najniže klase) što je do danas najvća podjela i uzrok ratova, progona i emigracije.

I nikako ne možemo zaboraviti podjelu ljudi u žene i muškarce. S tom podjelom rado živimo i bez nje ne bi bilo jedne Grabar-Kitarović [1] ili jednog Bože Petrov [2] koji za društvo imaju dvije različite mjere ili ga promatraju kroz različite naočale.

Pravi društveni napredak postići ćemo nakon lustracije jer tek onda će "društvo" znati dali partizani i četnici imaju što djeci bleiburških nedužnim žrtvama i žrtvama Križnog puta oprostiti ili obrnuto. Jer djeca ustaša i sva ona hrvatska djeca koja nisu podržavala komuniste bila je u Jugoslaviji neprivilegirana klasa. Povlastice do danas isključivo uživaju djeca komunista kao Josipović, Milanović, Pusićka itd.

Kada bi Bruno Bušić danas bio živ da li bi se on trebao pomiriti s jednim Josipom Perkovićem?

Dujmović s pravom postavlja pitanje: "Bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik?" [3]

Dok su i za ovu Vladu sve ustaše bili zločinci, a četnici, partizani i udbaši ljudi koji su u određeno vrijeme bili na pogrešnom mjestu i pogrešnom društvu - podjela ostaje! Što zajedno ne pripada, ne može zajedno rasti!

Zanimljivo je da su neka od djece važnih njemačkih nacističkih vođa dugo nakon propasti dvanestogodišnjeg Reicha tražili oprost u radu i životu u Kibucu, a neki su počinili čak i samoubojstvo.

Iako je "Titov Reich" tri puta duže trajao od "Hitlerovog Reicha" meni nije poznat niti jedan slučaj gdje djeca komunizma traže oprost za zlodjela svojih očeva, a kamoli da od srama počine samoubojstvo. Ne, oni su čak opravdavali postojanje Golog otoka i Crvena petokraka im je još danas lijepi simbol.

Danas tu neprivilegiranu ustašku djecu Vlada naziva dijasporom. Mesića nije bilo sramota početkom 90-ih godina u Chicagu od dijaspore primiti 5 milijuna dolara. Njegovo "torbarenje" nisu djeca ustaša zaboravila, Grabar-Kitarović, Božo Petrov i cijela politička elita očito je. [4]


Zašto se ova Vlada kojoj pripada i predsjednica Grabar-Kitarović ne distanciraju od komunizma i spomenika komunističke diktature? [5]
Titova bista je samo preseljena iz Pantovčaka. Predsjednica nije imala hrabrosti ili volje uništiti ju. Kod Pavelićeve ili Francetićeve biste ne bi ni minute kolebala – raspala bi se u pjesak.

Sve dok "Republički zavod za zaštitu spomenika kulture" ne sruši komunističke spomenike pomirdbe nema! Naprotiv, iz čiste provokacije, dizati će se spomenici Paveliću i ličnostima koje su predvodile NDH.
Očekivala sam da će ministar Hasanbegović ukloniti iz Hrvatske sve simbole komunističke diktature. Razočarao me je!

Naše društvo, s komunistima i onima koji su tek 1995 spalili svoje KP knjižice, ostaje i dalje podjeljeno! Kako da se ja pomirim s jednim (njegovo ime ne stavljam više u usta) i jednim Stanimirovićem? Tko to traži i očekuje taj je slučaj za psihijatora!

Kako pomiriti jednu iskorištavanu i potlačenu većinu s vladajućom manjinom koja sebi osigurava vlast uz pomoć policije i "pravosuđa"?

Predsjednice, ja sam plava i nikad neću biti ljubičasta. Nikad!


_______________________

[1] http://vijesti.hrt.hr/334269/obracanje-predsjednice-republike-kolinde-grabar-kitarovic-o-ideoloskim-podjelama-u-drustvu

[2] http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/petrov-na-beliburgu-vrijeme-je-da-hrvatska-prestane-biti-talac-proslosti-podjela-koje-namecu-neodgovorni-politicari-921700

[3] Hrvatska u raljama djece komunizma (Tihomira Dujmovića)
Josipović, Pusić, Milanović ...
Tihomir Dujmović: djeca ne moraju odgovarati za grijehe očeva, no bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik? ...
Kadrovska struktura hrvatske današnje elite je takva da u 70 ili 80 posto slučajeva u pozadini stoje očevi i da se radi o visoko rangiranim partijskim službenicima ili pripadnicima različitih organizacija poput Udbe, u drugoj generaciji komunistički establišment.
http://narod.hr/hrvatska/intervju-tihomir-dujmovic

[4] http://www.vecernji.hr/hrvatska/mesic-o-donacijama-dijaspore-jedan-cek-izgubio-se-u-muvingu-349662

http://poskok.info/wp/tudman-istrazuje-mesica/

[5] Procjenjuje se da je između 1945. i 1990. godine u Hrvatskoj sagrađeno do 6 000 spomenika, bistâ, skulptura i spomen-ploča posvećenih događajima i osobama vezanima uz Narodnooslobodilački pokret Hrvatske i Jugoslavije.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_antifa%C5%A1isti%C4%8Dkih_spomenika_u_Hrvatskoj
_________________

Srpska mržnja i podjela naroda ili što Srbin misli o Hrvatima 19.05.2016.
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3278.msg9216#msg9216
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #721 : Svibanj 23, 2016, 22:33:00 »


Je li NDH bila zločinačka država?

<a href="http://www.youtube.com/v/nJEljTNDABM?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/nJEljTNDABM?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Markov Trg - 10. svibnja 2016., gost: Vladimir Fuček, doživotni počasni predsjednik veterana rata "Hrvatski domobran".

U emisiji Markov trg gost je bio Vladimir Fuček doživotni počasni predsjednik veterana rata 'Hrvatski domobran'. U kontekstu nedovršenog Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj u emisiji je bilo govora o tezi da je NDH bila zločinačka država pa bi po toj analogiji i Zagreb, kao glavni grad te države, tih ratnih godina također trebao biti zločinački. Vladimir Fuček se u emisiji prisjetio kako je izgledao život u Zagrebu sa svim teškoćama života u ratnom razdoblju. Bilo je govora u emisiji o paradoksu da danas u Hrvatskoj neki slave 'oslobođenje' Zagreba, za vrijeme kojeg je pola Zagreba pobjeglo pred oslobodiocima, a velik dio onih koji su ostali su bili poubijani ili popljačkani, iseljeni iz stanova i kuća. Fuček je ispričao i kako su 'oslobodioci' 'oslobodili' i njegovu obitelj od svih materijalnih vrijednosti odmah čim su ušli u Zagreb.

Govoreći o pozdravu 'Za dom spremni' Fuček je ispričao svoj susret s Milom Budakom i Slavkom Kvaternikom koji su mu objasnili kako se tim pozdravom zapravo pozdravljalo. Također za pjesmu 'Jasenovac i Gradiška Stara' Fuček kaže da je nikada nije čuo za vrijeme rata, nego tek kasnije za vrijeme Jugoslavije.

Zadnjih dana neki kažu moja Hrvatska počinje crvenim poljem, predsjednik Josipović je bez imalo srama rekao zacrvenimo Hrvatsku. A što je s onima čija Hrvatska ne počinje crvenim poljem i čija boja nije crvena? Fuček smatra da su podjednako hrvatske šahovnice koje počinju bijelim i crvenim poljima, a oni koji pokušavaju i tu stvarati podjele nisu za neovisnu Hrvatsku.

Osvrnuo se i na poslanicu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je spomenula pomirbu. Ako je Tuđman pomirio djecu ustaša i partizana tko ih je ponovo posvadio? Ako je pomirba trajala za Tuđmanove vlasti, zašto je prestala kada su na vlast došla djeca partizana? Fuček je objasnio da cijeni Predsjednicu i da razumije njenu poziciju da se želi svidjeti lijevima i desnima, ali da je ta pomirba iz devedesetih bila posljedica napada na Hrvatsku. Isto tako za sve one koji su protiv stvaranja neovisne države Hrvatske, koji su za HDZ govorili da je to stranka opasnih namjera, koji su izišli iz Sabora kada je bilo glasanje o neovisnosti, Fuček smatra da s njima ne može biti pomirbe. Pomirba propada na trgu M. Tita jer legalizira jedan totalitarizam, legalizira jedan zločin. Fuček ne može shvatiti one koji u Titu vide nešto pozitivno

U emisiji je prikazana ispovijest Branka Mulića, pripadnika KNOJ-a koji je sudjelovao u odvođenju ranjenih hrvatskih vojnika iz bolnice Sveti Duh do Jazovke gdje su svi bili likvidirani.

Hrvati su predobar narod, komentirao je Fuček mentalitet Hrvata, koji vrlo brzo zaboravlja i prigrli onoga tko mu je do jučer radio o glavi. Kaže da poštuje kršćanska načela oprosta, ali da ne može shvatiti i prihvatiti one koji su radili zlo Hrvatskoj. Neshvatljivo je da novi naraštaji djece ne znaju noviju povijest Hrvatske.

Ako je Zagreb 1945. oslobođen, kako je onda 1991. bio okupiran. I to od onih kojima je Tito maršal, a njima je Republika Hrvatska država koju treba srušiti. Valjda zato da Sava ne bi krenula uzvodno.

Markov trg
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #722 : Svibanj 23, 2016, 22:34:12 »


Andrija Hebrang o Bleiburgu

<a href="http://www.youtube.com/v/4JXHI-oOuZE?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/4JXHI-oOuZE?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Bujica – 13. svibnja 2016., gost: prof. dr. Andrija Hebrang

Andrija Hebrang u Bujici: "Vesna Pusić glasovala je protiv povratka saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom – to je još jedan veliki razlog zašto je ne treba podržati za glavnu tajnicu UN-a!"
Vodeći mediji u državi namjerno prešućuju takvo sramotno ponašanje Pusićke, osoba koja vodi politiku negacije herojskog čina ne može predstavljati Hrvatsku! Herojsko je u tim ljudima što su izginuli bez suda, s rupom na potiljku – rekao je prof. dr. Andrija Hebrang u Bujici, uoči ovogodišnje komemoracije na Bleiburgu.

U emisiji je nastupio kao bivši predsjednik Upravnog vijeća Ureda za istraživanje komunističkih zločina i rekao:

-   Bleiburgu se šutjelo u komunizmu, tek su hrabriji po tiho, noćima govorili o velikoj hrvatskoj tragediji... Oni koji su zabranjivali da se govori o Bleiburgu tijekom 45 godina komunizma, zabranili su i Vukojevićevu komisiju te ukinuli Ured koji sam vodio. Prije pet godina ukinuli su pokroviteljstvo nad Bleiburgom. To je ista politika, to je onih 25 posto o kojima je govorio pokojni predsjednik Tuđman i koji se nikada neće pomiriti s Hrvatskom državom i istinom o njezinoj povijesti.

U uvodnom dijelu Bujice emitiran je prilog "Bleiburg 2016." u kojem je potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora Ivan Tepeš (HSP AS) kritizirao Vesnu Pusić, ali i Milanku Opačić zato što su digle ruke protiv povratka saborskog pokroviteljstva nad Bleiburgom. Kolumnist Slobodne Dalmacije Tihomir Dujmović izjavio je da se Hrvatska još uvijek nije oslobodila okova komunizma, ali da se ipak stvari kreću u boljem smjeru, što dokazuje i povratak pokroviteljstva nad Bleiburgom. Tekst priloga donosimo u cijelosti: Nakon što je SDP temeljem sramotne odluke Borisa Šprema, prije pet godina ukinuo pokroviteljstvo nad Bleiburškom komemoracijom, nova hrvatsla vlast u potpunosti je ispravila monstruoznu pogrešku. Prvo je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović - čim je došla na Pantovčak - vratila na simboličnoj razini pokroviteljstvo, a sada je i Hrvatski državni sabor učinio svoje. Akademik Željko Reiner i nova parlamentarna većina ispunili su predizborno obećanje i vratili državno pokroviteljstvo nad Bleiburškom komemoracijom u cijelosti, dok je predsjednica Grabar – Kitarović po prvi puta u demokratskoj Hrvatskoj u svome uredu, jučer primila izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda, na čelu s predsjednikom Ilijom Abramovićem, koji je kao mladić od 20 godina, teško ranjen - preživio Bleiburg 1945. godine. U izaslanstvu Počasnog bleiburškog voda na Pantovčaku, bio je i glavni tajnik Bože Vukušić kojem je ulazak u Predsjedničke dvore bio zabranjen zadnjih petnaest godina! S njime je bio i Vice Vukojević, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda don Ante Kutleša, ali i Bruna Esih, predsjednica Udruge Hrvatski križni put koja će i ove godine biti izaslanica hrvatske predsjednice na Bleiburgu. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, za razliku od nekih drugih političara, oduvijek je držao do Bleiburga i sa hrvatskim žrtvama nikada ne kalkulira. I ove godine ide na komemoraciju sa čak pet ministara, a društvo će mu praviti najpopularniji hrvatski političar - dr. Zlatko Hasanbegović. I dok Karamarko bez kompleksa, na Bleiburg ide na sam dan komemoracije - da bude uz svoj narod, Božo Petrov i Tihomir Orešković otišli su "poskrivečki" - dan ranije. No - i to je ipak bolje od odnosa Milanovićevih komunista prema Bleiburgu. SDP-ovi jugoslaveni već danima po društvenim mrežama vrlo ružno pišu o hrvatskim žrtvama. Najbrutalnije ruganje i veliku uvredu još prije godinu dana, na facebooku je iznio Milanovićev istomišljenik Mate Kapović iz tzv. Radničke fronte. Na zaprepaštenje demokratske javnosti, napisao je na svom profilu: "Serem vam se na Bleiburg!" Iako je strašnu uvredu na račun hrvatskih žrtava izrekao još prije godinu dana, Kapović je i dalje profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje nikome nije palo na pamet postaviti pitanje njegove smjene. Najbolji odgovor Kapoviću možda je ipak u emisiji Markov trg dao Miroslav Ćiro Blažević, čija su braća ubijena 1945. godine kao hrvatski vojnici. Legendarni Čiro žestoko je odgovorio Kapoviću, a Bujica je to ponovo pustila u eter.

Hrvatska je danas podijeljena na one koji su Hrvatsku kao državu prihvatili i na one koji je nisu i dok god postoji takva podjela, Hrvatska ne može ići naprijed - rekao je Andrija Hebrang i dodao: - S njima nikada nećemo postići zajedništvo. Optužba Hrvatske da je "ašistička" dolazi upravo iz tih redova. Moramo gledati u budućnost i moramo mladima činjenicama dokazati zlo komunizma, tako da otkrijemo svu istinu o zločinima. U Hrvatskoj je neotkopano čak 940 jama, u Sloveniji 140. Gdje god da zabijete lopatu, riskirate da ćete naići na ljudske kosti! I o tome se šuti, a to je jezivo... Oni kriju zločine i bore se da se istina zataška, a na nama koji znamo više o tome je da ne dozvolimo taj zaborav!

Hebrang je, između ostaloga, u Bujci izjavio da treba inzistirati na hitnijem iskopavanju grobišta u suradnji sa Slovenijom: - Račan i Milanović su ubili ta istraživanja, sada se radi na nastavku iskapanja. U Bleiburgu su počeli Titovi zločini i zato to skrivaju, ne odgovara im istina, ne odgovara im jer su se kleli u Tita i još danas ga simpatiziraju – i u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji. Drugovi su povezani!

U Bujicu se telefonom, dan uoći komemoracije, javio glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda don Ante Kutleša. Otkrio je gledateljima da su se članovi PBV-a upravo razišli s premijerom Tihomirom Oreškovićem, koji je Bleiburg posjetio dan ranije, isto kao i Božo Petrov, koji je u Austriju došao praktički tajno, tijekom jutra. Izrazio je zadovoljstvo činjenicom da je jučer članove Počasnog bleiburškog voda primila predsjednica države, što nije bio slučaj s njezinim prethodnicima.

Javljanje don Kutleše komentirao je i prof. Hebrang: - Kolinda Grabar - Kitarović prva je hrvatska predsjednica koja je u svom uredu primila članove Počasnog bleiburškog voda, ali je i prva s tog mjesta, javno spomenula značaj komunističkih zločina te ih odijelila od antifašizma. Hrvatska je prošla kroz tri vrste fašizma: jednoga smo osudili, drugi je imao crvenu petokraku i pobio više ljudi nego prvi, dok je treći - onaj velikosrpski fašizam, kojemu smo svjedočili početkom 90-ih kada je ubijeno 8.000 civila od kojih su 50 posto bile žene i djeca!

Na pitanje zašto je Božo Petrov u Bleiburg danas došao tajno, Hebrang je kazao: - One koji skrivečki idu u Bleiburg, strah je da ih se ne poistovjeti s hrvatskom desnicom koja je kriminalizirana u hrvatskim medijima. Kriminalizacija i poniženje je bezgranično i to odbija mnoge ljude koji nisu dovoljno hrabri ili nisu osobno vezani uz tragediju. Kod mene i gospodina Karamarka je drukčije, meni su komunisti ubili oca, a njegov je prošao Križni put, mi nemamo razloga poskrivečki ići na Bleiburg i nemamo se čega sramiti!

Hebrang je komentirao i posljednje napade na prvog potpredsjenika Vlade Tomislava Karamarka: - Ta protuhrvatska ljevica planira svoje napade na sve što je hrvatsko, a na Karamarka će biti plasirano još napada jer se mora srušiti Vlada. Naročito ga mrze zato jer je čvrsto stao iza ministra Hasanbegovića, a on ga nikada neće dati! Optužuje ga se za "sukob interesa", za razdoblje kad nije niti bio na dužnosti. Taj specijalni rat treba razbijati hrabrošću i istinom, a napadnutima Karamarku i Hasanbegoviću poručujem: Što vas više napadaju, veći je dokaz da ste u pravu!

U Bujici je emitiran i video, na kojem talijanski svećenik Salvatore Le Cascio drži misu za Benita Mussolinija, u Cataniji, u crkvi Santa Caterine, na dan Duceove smrti 28. travnja ove godine. Na pitanje voditelja kako to da strani ambasadori u Italiji nisu zbog misa za Mussolinija, odmah Italiju proglasili "fašističkom", Hebrang je ocijenio: - To se u Italiji ne može dogoditi jer sve ideološke i političke opcije ipak vole Italiju i ne rovare protiv svoje države izvan njezinih granica.

Na kraju emisije Hrvatice i Hrvati pozvani su još jednom na Bleiburg, a nije zaboravljen niti Tomislav Merčep o kojem će biti emitirana posebna emisija sljedeći tjedan - zbog nepravedne presude kojom ga je sudac Zdravko Majerović osudio na čak pet i pol godina zatvora. Istaknuto je da su Merčepa na sudu mrcvarili pune četiri godine, a sada ga teško bolesnog, žele potjerati u grob isto kao i pokojnog Đuru Brodarca. Zar je Merčep u Vukovaru, Pakracu i Gospiću trebao dijeliti cvijeće – zapitali su se u Bujici i još jednom konstatirali da je najveći hrvatski problem pravosuđe, koje smo naslijedili od jugoslavenskog komunizma i koje na ovakav način obračunava s hrvatskim herojima. Hebrang - koji je i sam bio svjedok u postupku Merčepu - navodi da je Merčep potpuno nevin: - Bio je pomoćnik ministra unutarnjih poslova, nije bio izravni zapovjednik niti jedne jedinice i sve je ovo dio strategije i specijalnog rata protiv ljudi koji su stvarali Hrvatsku. Ispada da je osuđen za vrijeme vladavine HDZ-a, iako je taj proces pripreman godinama ranije i iako sadašnja vlast nije imala baš nikakav utjecaj na odluku.

Velimir Bujanec
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #723 : Svibanj 27, 2016, 20:21:18 »


OPSEŽNI INTERVJU
Hasanbegović za ugledni Le Monde o apsurdnim ljevičarskim napadima


Apsurdno je da ljudi koji su vršili istaknute dužnosti u nedemokratskom poretku u kojem su mediji bili transmisija Komunističke partije, danas figuriraju kao simboli medijske slobode. To je ključni paradoks - Ministar kulture dao je opsežan intervju za ugledni francuski Le Monde. Razgovor je uslijedio nakon napada u lijevo orijentiranom Liberationu, koji je objavio pismo lijevih intelektualaca usmjereno protiv Hasanbegovića. U Le Mondu je dao odgovore na sva pitanja.

Kulturni miljei vas kritiziraju, a više tisuća umjetnika zahtijevaju vašu ostavku, ne smatrate li to problemom?

Jedan dio kulturne i umjetničke zajednice me kritizira, a drugi dio podržava. Moram se suočiti sa stanjem svojevrsnog „kulturnog rata". U našem postkomunističkom društvu zapravo još uvijek postoje podjele o tumačenjima prošlosti, posebice jugoslavenske. No, u mom slučaju, prekoračen je okvir uljuđene i civilizirane rasprave, radi se o histeriji, difamacijskoj kampanji koji dolaze s pseudo-ljevice koja nastavlja vršiti kulturnu i društvenu hegemoniju ne uzimajući u obzir pad komunizma.

Zašto ste smijenili direktora televizije? Zašto je, nakon smjene, 70 novinara promijenilo radna mjesta?

Direktora je temeljem zakona smijenio Hrvatski sabor na temelju zahtjeva Nadzornog Odbora Hrvatske radio televizije. Ministar kulture i ministarstvo ni na koji način nisu bili uključeni u tu proceduru. Ovo je samo jedan od primjera sustavnog obmanjivanja javnosti u vezi s mojim djelovanjem. Ova brojka od 70 novinara mi se čini pretjeranom. Nadzorni odbor HRT-a utvrdio je brojne nepravilnosti. Ravnatelj je bio smijenjen u skladu s postupkom i na isti način na koji ga je politička većina imenovala prije četiri godine. On je također po nalogu lijeve vlade izvršio promjene više desetaka novinara i urednika kad je preuzeo funkciju. No, u tom trenutku, to nije izazvalo bilo kakav interes međunarodnih krugova...

Čak je i predsjednica Vijeća za elektroničke medije dala ostavku u znak protesta protiv vaših metoda...

Ostavka predsjednice Vijeća, što se može pročitati iz njezina obrazloženja ostavke, nije bila povezana s bilo kojom mojom odlukom. Ipak, osoba takve biografije nije ni trebala biti na čelu tog Vijeća. Kao i bivši ravnatelj, osamdesetih godina predsjednik državne komunističke omladinske organizacije i direktor državne televizije izravno imenovan od Komunističke partije, i ona je bila istaknuta novinarka povezana s partijskim strukturama u vrijeme komunističke diktature. Oboje predstavljaju neku vrstu simbola utjecaja strukturâ komunističkog režima i nakon sloma komunizma i Jugoslavije. Apsurdno je da ljudi koji su vršili istaknute dužnosti u nedemokratskom poretku u kojem su mediji bili transmisija Komunističke partije, danas figuriraju kao simboli medijske slobode. To je ključni paradoks oko kojeg se u Hrvatskoj javljaju društvene podjele.

Je li vam žao što ste se družili s ustaškim simpatizerima 1990.-tih ? Postoji ta fotografija na kojoj nosite ustašku kapu...

Nikada nisam nosio „ustašku kapu". Potpuno sam zaboravio na tu fotografiju! Nastala je 1993., čini mi se, u Splitu gdje sam kao dvadesetogodišnji student slučajno susreo članove dobrovoljačke postrojbe legalne hrvatske vojske i fotografirao sam se s dijelom njihove uniforme. Taj, čiju sam kapu nosio na glavi je poginuo dvije godine kasnije u ratu u Bosni, u sklopu završnih hrvatsko-bošnjačkih savezničkih ratnih operacija protiv srpske vojske kojom je zapovijedao general Ratko Mladić. Za mene je bila i ostala čast da sam upoznao čovjeka koji je dao svoj život za obranu svoje domovine.

Žalite li poraz Ustaške države između 1941 i 1945?

Žao mi je što hrvatski narod nije uspio ostvariti svoje pravo na nacionalno samoodređenje nakon drugog svjetskog rata. Svaki Hrvat će vam dati isti odgovor, kao i svaki Litvanac, Latvijac ili Estonac kada ih suočite s izborom između nacionalne slobode i Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Žalim što smo se protiv svoje volje našli u Jugoslaviji, u anti-demokratskom boljševičkom sustavu. Ali, naravno, ne žalim za ustaškim režimom koji je odgovoran za brojne zločine.

Bili ste izdavač francuskog mislioca ekstremne desnice Alaina de Benoista i pristaše bijele supremacije Tomislava Sunića. Jeste li još uvijek bliski s ova dva čovjeka?

Rad Tomislava Sunića je politološki akademski rad o „novoj europskoj desnici" koji je izvorno obranjen i objavljen na američkom sveučilištu osamdesetih godina. Radi se o vrlo cijenjenom znanstvenom radu, ali to ne znači da podržavam sve što on kaže. Što se tiče Alaina de Benoista, kažete da je kontroverzan, ali po mom mišljenju, on je jedan od najvećih francuskih intelektualaca. Veliki broj de Benoistovih radova odigrali su važnu ulogu u mom intelektualnom formiranju.

Vi ste jedan od organizatora komemoracije blajburškog masakra, gdje svake godine dolaze nacionalisti i pokazuju se s ustaškim simbolima. Zašto nastavljate tamo i dalje ići?

Vi se usredotočujete na pet provokatora, ustaški simboli su samo rubni folklor. Bleiburg je simbol patnje i progona hrvatskog naroda kojeg su izazvali jugoslavenski komunisti. Nakon drugog svjetskog rata, oni su se na brutalan način riješili svojih protivnika, ne samo nenaoružanih vojnika već i civila. Došlo je do okrutnih pogubljenja više desetaka tisuća ljudi. I blajburški zločini bili su jedan od najvažnijih i najstrože čuvanih tabua jugoslavenskog komunizma.

Ne sudjelujete s toliko žara u komemoriranju ustanka u Jasenovačkom istrebljivačkom logoru...

To je Vaš subjektivan dojam jer se s jednakim pijetetom odnosim prema svim žrtvama bilo kojeg rata. Postoji značajna razlika između Bleiburga i Jasenovca. Tijekom 50 godina, bilo je zabranjeno komemorirati zločine počinjene u Bleiburgu, dok su manipulacije zločina počinjenih u Jasenovcu i pretjerivanje s brojem žrtava bili jedan od sastavnih elemenata jugoslavenskog komunističkog režima i njegove ideologije.

Ove godine, židovske i srpske organizacije su radije odlučile bojkotirati komemoraciju u Jasenovcu nego doći s vama. Žalite li zbog toga?

Neki Židovi! Neki Srbi! Na državnoj komemoraciji sudjelovali su predstavnici Katoličke crkve, Islamske zajednice i Srpske pravoslavne crkve, srpskih organizacija i velik broj istaknutih hrvatskih Židova, te izraelska veleposlanica. Bojkot je imao političku pozadinu vezanu uz unutarhrvatske stranačke odnose. Teško mi je to palo, izrazio sam svoje žaljenje te osim na državnoj komemoraciji osobno sam prisustvovao liturgiji za srpske žrtve u mjesnoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u blizini Jasenovca

Uspjeli ste upisati zabranu gay braka u Ustav 2013., biste li željeli također zabraniti pobačaj?

U hrvatskom ustavu nema nikakve zabrane već samo stoji odredba da je brak zajednica između muškarca i žene. To ne isključuje različite homoseksualne veze koje su i legalizirane, ali se ne nazivaju brakom. Pitanje zakonske zabrane pobačaja nikada nije bilo na dnevnom redu. Hrvatska društvena polarizacija se ne vodi oko uskoreligijskih pitanja već idejnih i političko-nacionalnih, pa ova problematika nema istu težinu kao u primjerice Poljskoj. Pobačaj je nesretni slučaj, ali po mome mišljenju oko toga ne treba sektaški nastupati i dalje produbljivati neslaganja u društvu. Vjerske zajednice trebaju obrazovati svoje članove da izbjegavaju pobačaj, no, nijedna zakonska zabrana nikada nije uspjela iskorijeniti ovu pojavu.

Vaša vlada se jasno približila g. Orbanu, koji nikada nije skrivao da odbacuje islam. Što o tome misli musliman kao vi?

Ne vidim u čemu bi Viktor Orban predstavljao avangardu u islamofobiji. Doista, zauzeo je stajalište protiv imigracije. No, svaki oblik kaotične i nekontrolirane imigracije društveni je problem i za useljenike kao i za domicilno stanovništvo. Nekontrolirana migracija može se usporiti samo uklanjanjem uzroka koji do nje dovode. Ako bi iznenada došlo do nekontrolirane imigracije azijskih budista ili taoista, otpori prema toj imigraciji bili bi apsolutno identični i izvorno se ne radi u islamofobiji kao takvoj.

G. Orban ne osporava činjenicu da je Islam sastavni dio Europe, a nedavno je primio i vjerskog poglavara i vrhovnog muftiju bosanskih muslimana, autohtonog europskog naroda islamske vjere. Ne bih ga uspoređivao s primjerice Alain Finkelkraut koji misli da je Europa samo judeo-kršćanska koji kritizira islam kao takav i koji su osobno uključuju u difamacijsku kampanju protiv mene s bizarnim prigovorom da vodim „opasni savez između fundamentalističkog katolicizma i radikalnog islamizma", što je ovdje u Hrvatskoj izazvalo salve smijeha. Originalni razgovor možete pročitati OVDJE http://www.lemonde.fr/europe/article/2016/05/25/accuse-de-revisionnisme-un-ministre-croate-denonce-une-guerre-culturelle_4926352_3214.html .

Autor: direktno.hr
http://direktno.hr/en/2014/direkt/49223/Hasanbegovi%C4%87-za-ugledni-Le-Monde-o-apsurdnim-ljevi%C4%8Darskim-napadima.htm

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #724 : Svibanj 28, 2016, 14:39:12 »


Nepravedna emisija njemačko-francuskog TV kanala "Arte" o Hrvatskoj

U obilnoj ponudi televizijskih programa na njemačkom jeziku, govornom području od oko sto milijuna ljudi, strše svojom kakvoćom dvije RTV postaje internacionalnoga štiha: njemačko-austrijsko-švicarska "Drei Sat" i njemačko-francuska "Arte". To su nekomercijalne televizije, nemaju reklame, njihova gledanost nije velika, financiraju ih televizijske mreže dotičnih država, no očito je da ih prate intelektualne i političke elite, recimo uvjetno one koje donose najvažnije odluke u javnom životu svojih zemalja. Ako se poslužimo jednom njemačkom poslovicom, moramo ustvrditi da i na "Arteu" "nije sve zlato što sja". Tako je ta samoreklamno proeuropska RTV postaja 5. travnja emitirala veliki njemački dokumentarac pod naslovom "Desno, dva tri – kamo skreće Europa?" u kojoj su autori iznosili svoja viđenja skretanja udesno političkih stranaka i javnosti u Hrvatskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Francuskoj, potpuno "izblendavajući" isto takva, ako ne i gora, desničarenja, u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, skandinavskim zemljama, Slovačkoj, Češkoj, Grčkoj i još nekim manjim europskim zemljama. Dok se prilozi o uspjesima ekstremnih desnih stranaka u većini zemljama o kojima je riječ, uglavnom bili koncentrirani na suvremena zbivanja, što nije baš politološki ispravno, jer sadašnje nemile pojave imaju svoje korijene u prošlosti, kad je bilo riječi o Hrvatskoj, kojoj je bila posvećena najveća pažnja, ali u kojoj, što bi trebalo biti svima poznato, ekstremno desničarske stranke igraju sasvim perifernu ulogu, autori su posegnuli preduboko u prošlost sve do Nezavisne Države Hrvatske, ustaštva i Ante Pavelića, sa svim klišejima i lažima iz jugokomunističkih i velikosrpskih "tvornica laži", kako bi navodno objasnili triumfiranje ekstremne desnice u našoj republici nakon posljednjih parlamentarnih izbora, premda na njima desnica nije ni izdaleka bila tako uspješna kao, primjerice u Mađarskoj, Francuskoj i Grčkoj. Autori su bezrezervno sve ustaše proglasili fašistima, konzervativce proustašama, rodoljubne pjesme, pa i one iz vremena Prvog hrvatskoga preporoda, nacionalističkima, Hrvatsku čistu stranku prava ustaškom, isto kao i koalicijsku Hrvatsku stranku prava – Ante Starčević, a sve to bez ikakvih upozorenja da su sve te pojave tek fusnote u hrvatskom političkom životu, dok su rijetke ustaške provokacije u stvari iživljavanja polupijanih pojedinaca i neodgovornih skupinica na raznim svečanostima u kojima se većina sasvim drukčije, naime politički zaista korektno ponaša.
Začuđujuće je da već u "voršpanu" vidimo pripadnike Hrvatske vojske na mimohodu u Zagrebu u povodu proslave 20-te obljetnice "Oluje". Kasnije je rećeno kako se u Hrvatskoj opaža "sve veća militarizacija", što kao da je prepisano iz biltena Srpskog narodnog vijeća "Govor mržnje i nasilja prema Srbima u 2015.". Autori emisije prešućuju da su vojne parade posve uobičajene u nizu europskih zemalja, primjerice u Francuskoj na nacionalni praznik "Pad Bastilje" ili u Velikoj Britaniji u povodu Kraljičina rođendana.

Za "Arte" je Hrvatska u raljama ekstremne desnice

Kad je riječ o Hrvatskoj reporteri "Artea" ograničili su se na samo rubne pojave u hrvatskom društvu, one koji ipak ne dominiraju hrvatskim javnim životom, pri čemu su, za razliku od dijelova reportaže o Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj i Mađarskoj, bili krajnje neobjektivni, jer nisu pozvali pred svoje mikrofone druge i drugačije od oporbenih, one koji su na vlasti ili njoj bliski, da kažu svoju verziju hrvatske zbilje, pa neka gledatelji sami donose svoja prosudbe o našim prilikama. Pronašli su potpuno nepoznatu osobu da govori o neizmjerno izpolitiziranoj temi što je bio, odnosno nije bio koncentracijski logor Jasenovac, ali i o drugim problemima, sladostrasno kopajući po hrvatskoj prošlosti u Drugom svjetskom ratu, što nisu učinili kad su referirali o drugim europskim narodima. Reporteri "Artea" odlaze najprije u Knin na Dan domovinske zahvalnosti gdje vidimo kako svi u svečanom raspoloženju slave taj praznik, ali nažalost ne samo autori filma nego i neki Hrvati pokazuju svoje neznanje i neprimjerno ponašanje pred strancima. Nakon što jedna Hrvatica kaže da je taj dan za Hrvate nešto kao Božić, glas u offu govori da postoji i druga verzija zbivanja u "Oluji" prema kojoj je Hrvatska vojska nasilno protjerala jednom kažu 200 tisuća, jednom pola milijuna Srba, spalila pet tisuća njihovih kuća i njih tisuću usmrtila. Naravno, ni slovca o izvorima za ovu tvrdnju, ali ni riječi o tome da su se krajinski Srbi pet godina prije, ničim izazvani, pobunili protiv svoje domovine i protjerali iz tzv. "Srpske Republike Krajine" sve nesrbe, uglavnom Hrvate. Prema izvrsno dokumentiranoj knjizi Nikice Barića "Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990-1995", vlasti u "Krajini" same su organizirali bijeg svojih podanika, što se može i vidjeti u ovome filmu kako polako s traktorima, na kolima i pješke bez ikakvih smetnji odlaze u smjeru Srbije i Republike Srpske. Sramotno je bilo ponašanje jedne hrvatske skupinice, očito pod utjecajem alkohola, koja je pjevala ustašku pjesmu: "Boj se bije, bije, ustaški se barjak vije...", dok su neki kliktali Paveliću i nosili na kapama neregularni hrvatski grb, mašući službenim hrvatskim zastavama, što je nespojivo. Jedan posebno agresivan podigao je ruku na rimski pozdrav i urlao "Za dom spremni..." Svakako je pogrješka redara da nisu prekinuli to divljanje kako u Kninu tako i u Čavoglavama, na koje su se itekako "upalili“ zlonamjerni autori ovoga filma koji su zaključili da su ti "fašistički" simboli, doduše zabranjeni, ali se toleriraju nakon nedavnih izbora. U Kninu je bila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ali kamera je zabilježila pojedinca koji ju je fotografirao, a na njegovoj nadlaktici vidio se tetoviran njemački vojnički križ iz Drugog svjetskoga rata. Ništa ovdje nije bilo slučajno, pa ni to. Isto se može reći i za prodaju raznih značkica, zastavica i slikica s ustaškim obilježjima. To bi svako trebalo onemogućiti, ali isto tako i slične partizanske derneke u Kumrovcu i Srbu, gdje druga strana također paradira s jugoslavenskim zastavama, petokrakama i trorogim kapama, pjevajući komunističke pjesme i podižući stisnute šake.

Jedno i drugo moralo bi se zabraniti temeljem Deklaracije Europskog parlamenta o suprostavljanju totalitarnim sustavima: fašizmu, nacionalsocijalizmu i komunizmu, a Ustaški pokret svakako se može označiti, barem po svojim političkim strukturama i nekim ideološkim postavkama, profašističkim.

Stopama srpskih povjesničara i propagandista

Po starom običaju srpskih povjesničara i publicista koji prilike u Hrvatskoj tijekom propadanja komunističke Jugoslavije odmah dovode u vezu sa sudbinom hrvatskih Srba za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, i autori "Artea" otišli su istom stazom. Tvrde da je ustaška država nastala uz odobrenje Trećega Reicha, no to nije posve tako jer je izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Edmund Veesenmayer prije 10. tranja 1941. Vlast nudio demokratskom predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke Vlatku Mačeku, koji je to glatko odbio. Upitan je i broj žrtava od pola milijuna Srba, Židova i Roma u NDH. Srbin Bogoljub Kočović i Hrvat Vladimir Žerjavić pronašli su da je taj broj znatno manji, barem za jednu trećinu manji, što je važno jer su za vrijeme komunizma bile spominjane astronomske brojke ustaških žrtava u logoru Jasenovac, kojih se srpski autori i danas drže, stalno tvrdeći da je riječ o 700 tisuća, neki pak kao vojni povjesničar Vladimir Terzić, prebacuju tu brojku preko jednoga milijuna. U "Arteovu" filmu navodi se da je u Jasenovcu smrtno nastradalo 380 tisuća ljudi što je gotovo pet puta više nego što je gornja granica kod Slavka i Ive Goldsteina i njihovih istomišljenika. Danas se u Hrvatskoj vode često previše emocionalne prepirke o broju jasenovačkih žrtava koje neki vjerojatno predimenzioniraju od 80 do sto tisuća, drugi minimaliziraju na nekoliko tisuća, a onda njima pridodavaju komunističke žrtve u istom logoru koje su, navodno, bile veće nego ustaške. Sve bi to još trebalo dokazati, no glavni dokumenti o možebitnoj komunističkoj verziji Jasenovca nalaze se u Beogradu i vjerojatno ih hrvatski stručnjaci nikad neće dobiti na uvid. U ovakovu manipulaciju upali su i autori "Artea" kad su neku posve nepoznatu osobu po imenu Karla Dragić, pronašli na Jadranu gdje zarađuje crkavicu, da im govori o Jasenovcu gdje je navodno rođena. Ona se najprije žalila na svoju sudbinu trajno nezaposlene, potom tvrdi kako u Hrvatskoj nitko nije sretan, te da je ono što se vidi tijekom turističke sezone samo privid, hrvatski Disneyland, da u njezinu mjestu ništa nije učinjeno da mladi ljudi nađu posao, a što je još gore, kako se u Hrvatskoj uopće ne govori o ustaškim zločinima nego da je ozračje u posljednje vrijeme ništa manje nego fašističko. U slične diple zasvirala je i poznata i u svijetu često prevođena književnica, Slavenka Drakulić, koja se stranim novinarima žali kako se danas u Hrvatskoj manipulira s ustaškom prošlošću. Potom veli: "Srbi su ponovno neprijatelji." Po njoj, jezik HDZ nije ustaški, ali je to duh. Otvoreno je rekla da je Franjo Tuđman obnovio ustaške simbole proglasivši sadašnju Hrvatsku sljednicom NDH, a to je, kako tvrdi Slavenka Drakulić – kriminalno. Teško je vjerovati da načitanoj književnici nije poznata često spominjana Tuđmanova definicija Nezavisne Države Hrvatske kao "izraza težnji hrvatskoga naroda za svojom državom", ali i "zločinom", "kvislinškom tvorevinom", te "posljedkom nacističkog odbacivanja versaillskog poretka". Na jednu pozitivnu odrednicu što je NDH, Tuđman je nadodao tri negativne. Je li to kriminalno?

Stranci nam dijele lekcije a nisu pomeli pred vlastitim vratima

Još goru ulogu u ovoj dokumentaciju preuzeo je dopisnik BBC, Allan Little, suautor knjige "The Death of Jugoslavia"- Smrt Jugoslavije , koji je tijekom petogodišnjeg rata u bivšoj Jugoslaviji izvještavao s terena. Njegove ocjene hrvatske današnjice i prošlosti upravo su katastrofalne za Hrvate kao cjelinu. Po njemu, dijelovi hrvatske političke klase preformulirali su hrvatsku povijest prema uzoru na četrdesete godine. Nacionalizam je, tvrdi dalje, uvijek služio za potiskivanje debata, skepse i preupitivanja, koji su životno važni za demokraciju. Doslovno veli: "Ne vjerujem da je nacionalizam ikad pobjeđen u Hrvatskoj." "Onaj tko sumnja u tragičnost hrvatske povijesti", naglasio je Little, "taj si presuđuje smrtnu kaznu". Nije za vjerovati da taj navodni poznavatelj jugoslavenskih prilika ne zna da su u Hrvatskoj ljevičari dva puta bili na vlasti, da su u današnjoj Srbiji to "novokomponirani" nasljednici Miloševićeve Socijalističke partije Srbije i Šešeljeve Srpske radikalne stranke, i da je utjecaj tako zvane ekstremne desnice u Hrvatskoj znatno manji nego sličnih stranaka u susjednim i ostalim europskim zemljama, pa i u njegovoj domovini gdje "United Kingdom Independence Party" – Neovisna stranka Ujedinjenoga Kraljevstva, postiže sve veće uspjehe na izborima, traži izlazak iz Europske Unije i širi nesnošljivost prema useljenicima. Sve hrvatske stranke prava, a ima ih barem pet ili šest, mačji su kašalj prema desničarskim partijama u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Mađarskoj i Poljskoj, pa se pitamo zašto nam takvi stranci kao Englez Allan Little dijele lakcije o povijesti i demokraciji, a nisu u stanju pomesti pred vlastitim vratima. No samokritički valja ustvrditi da se i neki naši javni djelatnici, istina s ruba društva, čudnovato, ako ne i štetno ponašaju.

Mladi političari ne znaju s kime imaju posla

Autori ovog filma pronašli su omladinsku organizaciju Hrvatske čiste stranke prava, jedne zaista minorne strake, da im govori o svome viđenju prilika u Hrvatskoj, pri čemu ti mladci nisu bili svjesni pred kojim se nedobronamjernim strancima nalaze, hvalisajući se da je sadašnji ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović bio njihov predsjednik i da je on, što u ušima Zapadnjaka zvuči strašno - nacionalist. Dakako, vidimo i Hasanbegovića okružena nasrtljivim domaćim novinarima, ali i na slici tjednika Srpskog narodnog vijeća "Novosti", po riječima u offu "s ustaškom kapom na glavi", koja to i za slijepca nije nego kapa HOS-a, ali to strancima nije važno, naprosto su ga proglasili takvim i neka se sada pere.

Bilo bi ispravno da su "Arteovi" novinari postavili nekoliko pitanja ministru Hasanbegoviću, pa da TV publika čuje i njegove odgovore na optužbe protivne njega i na svojatanja bivših političkih prijatelja. Zar Hasanbegović nije rekao kako je "ustaštvo bilo najgore posrtanje u hrvatskoj povijesti"? U samopohvalnim izjavama predsjednik mladeži Hrvatske čiste stranke prava, Franjo Ćirko, fabulira o svojim idealima jednog nacionalista, o razgovorima sa sličnim orgnizacijama u državama od Baltika do Jadrana, i svojim uzorima u Poljskoj, Mađarskoj i Francuskoj, konkretno spominjući Marinu Le Pen. Po vlastitim riječima, njegovo vrijeme dolazi, no da su strani novinari bacili samo kratak pogled na rezultate izbora za cijelo vrijeme postojanja Republike Hrvatske, vidjeli bi da njegova stranka ne igra spomena vrijednu ulogu u hrvatskom političkom životu. Otišavši sa članovima Hrvatske čiste stranke prava u Šestine pred grob Ante Starčevića, autori filma bezočno tvrde da je Otac domovine bio "deklarirani antisemit". Sve njegove izjave govore protiv toga. Starčevića je volio i književnik Miroslav Krleža, intelektualna perjanica hrvatskoga komunizma. Starčevićev nasljednik u Stranci prava bio je Židov Josip (Jošua) Frank. I na kraju vidimo mimohod u povodu 20-te obljetnice "Oluje" u Zagrebu za koji autori ovog filma tvrde da se održava svake godine, što nije istina. Televizijska kamera snimila je hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koja kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga preuzima paradu, ali snimatelj je izostavio predsjednika vlade Zorana Milanovića, čija je ideja bila da se mimohod održi u glavnom gradu Hrvatske, jer on je ljevičar, nije kriv za tobožnju fašizaciju Hrvatske. No to je tek jedno zatvaranje očiju prema činjenicama kao i preuzimanje podataka i mišljenja bez naknadnoga provjeravanja, odnosno bez poštivanja glavnog postulata svakog objektivnog žurnalizma da se uvijek dade mogućnost i drugoj strani da kaže svoje mišljenje, što je u hrvatskom slučaju potpuno izostalo .

Europska Unija nije ono kakvom je vide neki ljevičari

Britanski novinar Little tvrdi pri kraju kako Europska Unija odvraća pogled od pojava nacionalizama u jugoistočnoj Europi, ali mu izmiče iz vidnoga polja da su oni u zapadnoj Europi znatno snažniji i time opasniji za budućnost Unije. Slavenka Drakulić prorokuje da će se prilike u Hrvatskoj razvijati kao u Mađarskoj i Grčkoj, da će doći do kaosa i društvenih sukoba, što začuđuje jer situacija u Mađarskoj je itekako stabilna, ova zemlja bilježi izvrsne gospodarske rezultate i dovoljno je samouvjerena da se protivi nekim odredbama europske administracije u Bruxellesu. Nedavno je otac europskog ujedinjenja i bivši njemački kancelar, Helmut Kohl, najavio da će se sastati s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i razgovarati o tome kako bi trebalo "spasiti Europa", nazvavši Orbana "sjajnim Europljaninom". Posve je drukčija situacija u Grčkoj gdje su za kormilom vlasti ljevičari, pa bi tamošnja vladajuća stranka Syriza trebala biti simpatična Slavenki Drakulić, no očito je ova strašno zabrinuta književnica pobrkala neke političke lončiće u namjeri da zabije još jedan ideološki gol nevoljenoj Hrvatskoj, posebice Tuđmanu i HDZ-u, koji su joj, kako je jednom napisala "ukrali prošlost", a ona je bila jugoslavenska. Pri ocjenjivanju ove emisije TV-postaje "Arte" o prodoru ekstremne desnice u Europskoj Uniji moramo ustvrditi da je bila vrlo neujednačena. Dok su desničari u zapadnim članicama Unije bili donekle točno opisivani uz poštivanje načela "neka se čuje i drugo zvono", kad je bila riječ o bivšim komunističkim zemljama kao što su Poljska, Mađarska i Hrvatska kriteriji su bili znatno oštriji, dapače vrlo zlonamjerni, pogotovo kad se govorilo o našoj zemlji u kojoj, kako smo već rekli, desnica uopće ne igra neku važniju ulogu u političkom životu.

Djelomičnu krivnju za to snose i domaći "sufleri" stranih autora. Upravo je bilo karikaturno vidjeti Slavenku Drakulić u ovom televizijskom galamatijasu kako uživa u ozračju Gornjega grada u lijepoj palači Hrvatskoga društva pisaca, Basarićekova 24, i kleveće one koji su joj to omogućili. Ona je u svemu bila privilegirana. Knjige joj se izdaju netom ih napiše. Bila je uspješna u Hrvatskoj i inozemstvu. U medijima nastupa kad zaželi. Živi na adresama u Beču i Istri. Svuda je pozivaju na domjenke. Međutim, u jednoj od njezinih knjiga mogli smo pročitati što je brzo učinila kad je izbio Domovinski rat, u prepričanom obliku ovo: "uzela sam svoj leptop i psića i otišla u Beč." U to su vrijeme drugi intelektualci, pa i neki književnici, krvarili u borbi za opstanak Hrvatske. Nitko od nje nije tražio da ih slijedi, ali je mogla biti pravednija u svojim opisima hrvatskih ratnih i poratnih prilika. Još gore zamjerke moramo uputiti na adresu nama nepoznate Karle Dragić koja je strancima opisala Hrvatsku kao mračnu fašističku jazbinu. No trebamo biti i samokritični. Zlonamjerni medijski napadi na Hrvatsku bili bi znatno manji i ponekad vrijedni sudskih tužbi da naša Republika ima instituciju koja bi na velikim svjetskim jezicima izdavala časopise i knjige o našim problemima, svakako i samokritične, s dozom ironije, s priznanjima, da ponovnom upotrijebimo izraz ministra Hasanbegovića, i "vlastitih posrtanja". Drugi narodi posjeduju takve institucije i publikacije, Mađari, Poljaci, Česi, Rumunji pa čak i Grci, kojima možda nisu ni potrebne. Veliki njemački državnik Franz Josef Straus napisao je kako "nije dovoljno biti u pravu već da ga treba i dobiti". Moramo se zamisliti nad činjenicom da je više od 80 posto publikacija i knjiga o Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji napisano na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku, dok je ostatak na hrvatskom, bošnjačkom i srpskom. Među tim knjigama ima i dobrih, no većina nije takova, jer oni koje nazivamo "velikim narodima", pri tome mislimo na njihovu brojčanost a ne moralnu snagu, u takvim publikacijama prvenstveno brane svoje interese odnosno opravdavaju svoje sramno nečinjenje u tako zvanom "jugoslavenskom ratu".

Gojko Borić

__________________

Znamo tko su domaći "sufleri" stranih autora: Oni koji sjede u Saboru i koji kažu, da je njihov glavni grad Beograd. Te osobe koje u Hrvatskoj i od Hrvatske dobro žive, pronašle su novi put kako u svijetu ocrniti Hrvate i ujedno opravdati sva srpska zlodjela od 1918 do danas.

Najveću odgovornost za negativnu sliku Hrvatske u stranim medijama snose hrvatski veleposlanici i konzuli kao i ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač.

Marica

http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=556.msg9581#msg9581

http://citati.hr/tematike-citata/pravda-nepravda/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #725 : Svibanj 31, 2016, 09:20:09 »


Memorandum SANU 2 na djelu

 
Klikni za uvećani prikaz

Autori Memoranduma 2 SANU su u devet točaka osuvremenili i prilagodili novom vremenu ono što su započeli s prvim Memorandumom, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, još u Yugoslaviji.

Cilj Memoranduma 2 jest da se u što većoj mjeri ponište negativne političke posljedice vojnih poraza iz ratova koje je Srbija započela 90 – tih godina 20. stoljeća te da se pokrenu političko – obavještajni i promidžbeni mehanizmi stvaranja Velike Srbije mirnim putem.

Tako u točci šest Memoranduma iz 2012. godine stoji da treba destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire, te slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.

U Hrvatskoj ima mnogo onih koji se iz petnih žila trude raditi na ostvarenju te šeste točke Memoranduma 2, iako ih dobar dio uopće nije svjestan što čini. Mi Hrvati smo još uvijek deficitarni glede političke pismenosti, a naše vlasti ne čine ništa da se to popravi. Čak naprotiv, trude se da ostanemo politički što veći analfabeti. Naravno, jer dobar dio njih je još uvijek ucijenjen i ucjenjiv od Beograda i, glavnog im zajedničkog mentora, Londona.

Nino Mogorović
http://kamenjar.com/memorandum-2-na-djelu/

________________

Velikosrpski manifest: Memorandum SANU - Strateški program srpske države
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=3332.msg9626#msg9626
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #726 : Lipanj 01, 2016, 12:49:12 »


Dr. Josip Stjepandić: Otvoreno pismo predsjednici RH


Štovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske,

Nakon što ste protekli mjesec uglavnom izbivali sa skoro svih svetkovina Vašeg naroda, pa i onih u glavnome gradu, neugodno ste me iznenadili Vašim jučer (30.5.16) objavljenim otvorenim pismom glede "Cjelovite kurikularne reforme" (CKR). Čini se da uopće niste upoznati niti s njezinim sadržajem, a pogotovo s dosad objavljenim kritikama, a niti s mišljenjem resornog ministra. Akademik Dubravko Jelčić na svoj način jezgrovito je izrazio ono što mnogi misle:

       
       
"….ovaj "kurikul" niti ne zaslužuje ozbiljnu raspravu nego samo ironiju i persiflažu. Ima li smisla nabrajati sve promašaje kojih je toliko da taj dokument čine nepopravljivim. Ako smo ljudi odgovorni za budućnost svojih potomaka i za sudbinu svoga (malobrojnog) naroda, u ovom spisu možemo pročitati samo uputu kako upropastiti hrvatsko školstvo, kako ga učiniti negacijom samoga sebe. I u obrazovnom i u odgojnom smislu. Po intencijama ove grupe "reformatora" i "Pedagoga", škola više i ne bi bila škola, mjesto gdje polaznici (t. j. učenici) uče, stječu naobrazbu, a to podrazumijeva i odgovarajući trud i napor), nego mjesto zabave. Sve što je imalo teže, sve što traži neki umni napor, valja "olakšati", a to u praksi znači banalizirati. Iz takve “škole” mogu izaći u najboljem slučaju samo mediokriteti i "fahidioti", intelektualno insuficijentni "stručnjaci", nepripremljeni i nesposobni za život, koji nije ispunjen samo radostima nego i teškoćama, s kojima se čovjek mora nositi."

Kao hrvatski iseljenik s dugogodišnjim radnim i roditeljskim iskustvom u Njemačkoj smatram se kvalificiranim ocjenjivati rad skupina, pa čak i kad se one zovu "ekspertnim". Koncentrirat ću se na one metodološke elemente, koje CKR NE SADRŽAVA, a morala bi:

1.   Budući da je odlikaša u Hrvatskoj između 30 i 50 %, a u Njemačkoj manje od 10 % (1 do 2 u razredu od 25 učenika), za očekivati bi bilo, da su u usporednim testovima (npr. PISA) hrvatski učenici puno bolji od njemačkih, jer bi silni odlikaši morali donijeti prevagu. Situacija je upravo suprotna: ne samo da je njemački prosjek 25 mjesta na ljestvici ispred hrvatskoga, nego je udio uspješnih pristupnika više od dva puta viši. Što nam kaže ta porazna statistika: u hrvatskim se obrazovnim institucijama ne proizvodi znanje nego svjedodžbe, jer je kriterij ispod svake razine! Kakve to katastrofalne posljedice ima, pokazuju sudbine većine hrvatskih akademski obrazovanih iseljenika društvenog smjera, koje na Zapadu naprosto nitko ne će zaposliti u struci, jer takvim svjedodžbama ne vjeruje!

2.   CKR se uopće ne bavi uvođenjem dualnog obrazovanja, koje je preduvjet za bilo kakvu značajniju industrijsku proizvodnju, te posljedično strane investicije. Tvorci CKR su izgleda čvrsto na putu Stipe Šuvara, koji je takvo obrazovanje prije 40 godina ukinuo.

3.   CKR ne nudi odgovor na pitanje ujednačavanja kvalitete nastave i uspjeha učenika na državnoj razini, jer državna matura očigledno nije dovoljna.

4.   Mnoge su zemlje uz veliki trud unaprijedile svoj školski sustav, među njima zemlje sa sličnim povijesno-kulturnim nasljeđem (Poljska, Estonija). Usprkos tome, nije poznato da bi tvorci CKR koristili iskustva tih zemalja ili najrazvijenijih industrijskih velesila (Njemačka).

Prije nego li se uopće promatra vrijednosna i svjetonazorska strana CKR, mora se usvrditi da su njezini autori naprosto metodološki promašili temu! Velika je iluzija da se takvim proizvoljnim pristupom mogu postići kvalitetni rezultati.

Za razliku od diletanta, koji nastupa kao znalac nesvjestan svojega neznanja, šarlatan se predstavlja stručnjakom, pače EKSPERTOM, pri punoj svijesti o svojemu neznanju. Školski primjer šarlatana je dr. Boris Jokić, koji niti je pedagogiju studirao, niti je ikad radio u školi, niti je vodio značajniji projekt, a usprkos tome vodi projekt od nacionalne važnosti! Takav projekt nikad nije smio pasti u ruke takvog voditelja niti takve skupine!

Koja će to zemlja dati milijarde za ovu reformu, kako to drug Jokić sam sebi laska?

Da Vi jednu takvu osobu smatrate vrijednu Vaše javne potpore, samo po sebi je iritantno. Da pritom kao najviša državna dužnosnica, deklarirana vjernica i majka malodobne djece svjesno ignorirate promicanje predofilskih sadržaja u CKR, vrlo je zabrinjavajuće. Umjesto toga, ja bih očekivao da slučaj proslijedite prosvjetnoj inspekciji, a možda i DORH-u.

Stoga Vas pozivam da se žurno ogradite od ovog bijednog uratka, te svojim ugledom i autoritetom pomognete da projekt CKR dođe u kvalificirane ruke. Hrvatska je tako nerazvijena, da će se svaka pozitivna promjena vrlo brzo uočiti, što upravo doživljavamo s razvojem BDP. Dobrim upravljanjem današnji problemi s CKR brzo bi se zaboravili.

Sa štovanjem
Dr. Josip Stjepandić

http://hrvatskonebo.com/2016/05/31/dr-josip-stjepandic-otvoreno-pismo-predsjednici-rh/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Stjepandi%C4%87

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #727 : Lipanj 02, 2016, 19:30:24 »


U Izraelu bi Oliver Frljić izgubio državljanstvo

<a href="http://www.youtube.com/v/zf3s5D0vc2o?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/zf3s5D0vc2o?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Svi Ličani su heroji. Ličani su kao vatra koja gori tiho, kao sunce koje sja i grije bez buke.

Obožavam gospodina Zvonimira Hodaka! A Vi?
Takve ljude trebamo u politici.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #728 : Lipanj 02, 2016, 19:38:39 »


Marko Jurič: Za dom spremni? To je laž. Nitko nije spreman za bilo što

Za dom spremni? To je laž. Nitko nije spreman za bilo što. Gdje je ustanak, pobuna, akcija, bilo kakva reakcija. Nema. Samo laprdanje, pisanje komentara i to je to.

Za dom spremni? To je laž. Nitko nije spreman za bilo što. Gdje je ustanak, pobuna, akcija, bilo kakva reakcija. Nema. Samo laprdanje, pisanje komentara i to je to. Nacrta se Vesni Pusić šubara s kokardom, prozivaju se udbaši, komunjare, nepravde, viče se lopovi lopovi, ali nitko nije spreman nešto učiniti. Na stadionu će se vikati Za dom spremni, ali kad se dođe doma onda više nitko nije spreman. Popije se piva ili gemišt opsuje se mater Teršelićki ili Milanoviću i to je to, to je vrhunac hrvatske pobune. Satima se prepričavaju neke priče o nepravdi, korupciji, raznim teorijama o nekakvim američkim, britanski, ruskim ili kojim već igrama i interesima, ali dalje od te dijagnoze nitko nije spreman ići. Pišu mi ljudi da što sam Petrinu ugostio jer da je on lopov. Pitam ih hoće li mi to izjaviti, onda se više ne javljaju.

U Hrvatskoj više nema muškaraca, muževa koji bi ustali i rekli dosta. Čune su omlohavile, Pred očima nam se rastače država, sustav, ideja zbog koje se išlo u rat, a vrhunac pobune je čučenje u nekom šatoru 555 dana, mirno i dostojanstveno. To je katastrofa, nacionalna tuga, sramota, bijeda. Dođu branitelji, hrvatski ratnici u Sabor, traže riječ od Leke, on im neda, a oni pokunjeni izađu van. Nitko da ga cipelom pogodi. Danas je dernek u Kumrovcu. Doći će orgijati sljedbenici Miloševića, JNA, vukovarskih satrapa, bleiburških koljača, hrvatska će ih policija čuvati da im slučajno netko ne bi opsovao. Usred Hrvatske će se izrugivati Hrvatskoj jer to što oni slave je suprotnost i poništenje svega hrvatskog. I nikom ništa. Ništa se neće dogoditi, neće doći nitko da se zaleti među njih i rastjera ih pa da im više nikada ne padne na pamet pojaviti se ovdje kontaminirati prostor jugoslavenskom sablazni.

Hrvatska je omlohavila. Poklonili smo mjesto šefa vlade čovjeku koji ni ne zna da je Hrvat, ali zato zna prodavati. Petrov i njegovi glume nekakve moralne vertikale po modelu ‘da im ne uđe’. Nemaju kompas, ne znaju što žele, srljaju kao guske u maglu. Hadezeovci pogubljeni između onih koji bi nešto promijenili i onih koji ne bi jer su uštekani na razne masne pipe. Neki bi mijenjali Karamarka, ali vojska koja usred bitke mijenja generala gubi bitku. A Milanović u hladovini trlja ruke, stvorio je pakao, a njegovi čagljevi nervozno zavijaju od gladi.

Sve se na kraju svodi na to famozno ‘Za dom spremni’ ili za dom nespremni. Tko je uopće u Hrvatskoj spreman za nešto? Pisati priopćenja, organizirati tribinu, prosvjednu povorku, zajedničku molitvu, pozvati na paljenje svijeća ili štrajk glađu sve može, samo da se ne pređe ona crta koja znači stvarnu promjenu. Strah je to, strah se uvukao među ljude, duboko, suštinski i temeljito. Desetljeća programiranja kmetovskog svjetonazora pretvorilo je Hrvate u narod kmetova. Kmetova kojima nije tako loše u životu pa zašto bi se pobunili. Zato je jednostavnije negdje iz sjene podviknuti ‘Za dom spremni’, na kraju komentar staviti kraticu ZDS i reći sam sebi ‘a jesam ih dobro sredio’ i onda brojiti koliko će lajkova dobiti.

Surova istina glasi ‘Za dom spremni’ je prošlost, a sadašnjost je takva da je potrebniji nego ikad.

http://kamenjar.com/marko-juric-za-dom-spremni-je-laz-nitko-nije-spreman-za-bilo-sto/

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #729 : Lipanj 09, 2016, 16:53:13 »


Orešković i Bartulica osramotili su hrvatsko iseljeništvo!

Premda sam u mojim komentarima unatrag šest mjeseci vrlo jasno upozorio na ozbiljnu mogućnost nedjelotvornosti koalicije ili tzv. suradnje Domoljubne koalicije i MOST-a, u zadnjih nekoliko tjedana namjerno nisam htio iznositi moje viđenje sadašnjeg političkog kaosa i krize vođenja hrvatske države. Ionako sam, još dok sam bio u Australiji, dobio poruke da ću zbog mojih oštrog kritiziranja vodećih hrvatskih dužnosnika vjerojatno biti ubijen. Kad sam napisao komentar da Hrvatska treba novog vođu i kakve vrline bi on (ili ona) trebao imati, jedan mi je poznati hrvatski intelektualac napisao opširnu e-mail poruku – "da iz Australije ne šaljem ′Poslanicu′ hrvatskom narodu". Naravno, nekoliko tjedana kasnije ta se moja ′Poslanica′ pokazala pravovremena i dobronamjerna. I ovom prigodom ponavljam da Hrvatska danas treba novog hrabrog i poštenog vođu.

Također moram odmah pojasniti kako moj osvrt na totalan promašaj dovođenja Tihomira Oreškovića na poziciju premijera Vlade Republike Hrvatske nema namjeru na bilo koji način opravdavati suodgovornost Tomislava Karamarka i Bože Petrova za sadašnju katarstrofalnu političku krizu, koja je dovela hrvatski narod u Domovini i iseljeništvu na rub očaja i velike zebnje što će biti s današnjom Hrvatskom. Poznato je da sam u komentaru "Most nade ili put u provaliju", tjedana dana nakon parlamentarnih izrazio moje mišljenje kako bi Petrov i većina članova MOST-a, zbog njihovog političkog neiskustva i neznanja, ali i naginjanja na lijevo, mogli strovaliti državu u ponor. To se, nažalost, i dogodilo.

Karamarko nije dobitnik nego gubitnik

Što se tiče predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka nije potrebno posebno isticati da sam bio jedan od rijetkih hrvatskih domoljuba i članova HDZ-a iz 1990. godine (tada sam s Karamarkom bio i u Predsjednišu HDZ-a Grada Zagreba), koji je javno iznosio svoju sumnju u ispravnost dolaska Karamarka na čelo HDZ-a. Prije zadnjih parlamentarnih izbora u mojim sam komentarima predlagao da, zbog velike nepopularnosti Karamarka u javnosti, akademik Željko Reiner bude izabran za predsjednika HDZ-a, što bi, uvjeren sam, osiguralo daleko veći veći broj zastupnika HDZ-a na izborima u studenom prošle godine. Potpuno je pogrešna teza da su Karamarko i HDZ-e pobijedili na tim izborima. Tu je matematika neumoljiva. Da su pobijedili, danas Hrvatska ne bi bila u ovoj izuzetno opasnoj političkoj krizi. Nadajmo se, iako nisam veliki optimist, da će hrvatske političke elite sada shvatiti kako se ne mogu trajno poigravati sa sudbinom države i naroda. Premda je HDZ- e pod Karamarkom dobio nekoliko manje važnih izbora, Karamarko je izgubio najvažnije izbore, one za vlast u Hrvatskoj, i zato on nije dobitnik nego gubitnik.

Karamarko je suodgovoran i za postavljanje Tihomira Oreškovića za predsjednika Vlade, kojeg sada želi srušiti. Mnogi me ljudi ne vole zato što otvoreno iznosim svoje mišljenje i što puno ranije nego bilo tko drugi izražavam sumnju, kad ju osjetim, u sposobnost političkih vođa u Hrvatskoj.  Slična me sumnja obuzela i kad se kao grom iz vedra neba na hrvatskoj političkoj pozornici kao "spasitelj" pojavio  Tihomir Orešković. Odmah sam bio siguran da taj politički eksperiment ne može uspjeti i da je bilo jako nepromišljeno stavljati na čelo Vlade osobu koja nije dobila mandat na izborima. Možda bi to prošlo u nekim drugim zemljama gdje postoji razvijena politička kultura i gdje narod nije tako duboko ideološki podijeljen kao u Hrvatskoj. Taj eksperiment, ako je uistinu bio eksperiment, a ne nešto drugo, što ćemo u budućnosti saznati,  doveo je Hrvatsku u stanje u kojem se danas nalazimo. Od povratka iz Australije prije tjedan dana nisam naišao ni na jednu osobu koja nije izgovorila najteže psovke na račun hrvatskih političara.

Orešković je bio podvala Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu

Ono što mene najviše boli je činjenica da je Orešković od strane Domoljubne koalicije i MOST-a hrvatskoj javnosti bio predstavljen kao veliki i poznati poslovni čovjek iz iseljeništva. Bila je to još jedna podvala hrvatskoj javnosti na račun hrvatskog iseljeništva koje je dalo nemjerljiv doprinos u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju samostalne hrvatske države. Hrvatsko je iseljeništvo odigralo posebno važnu ulogu na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. godine. Bez goleme financijske potpore koju su dr. Franjo Tuđman i HDZ-e tada dobili iz iseljeništva, HDZ-e ne bi dobio te izbore i jako je upitno što bi se s Hrvatskom dogodilo da su Račan i njegovi komunisti dobili te izbore.

Kao osoba koja je živjela više od dvadeset godina u iseljeništvu i povratnik u Hrvatsku 1990. godine, više od četrdeset godina sam sustavno promovirao zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Bio sam jedan od glavnih zagovaratelja i osnivača Ministarstva povratka i iseljeništva 1997. godine. Tijekom gotovo petnaest godina u diplomaciji diljem svijeta upoznao sam na stotine uspješnih hrvatskih isljenika druge i treće generacije. No, nikada do njegovog dolaska u Hrvatsku nisam čuo za Tihomira Oreškovića. Tvrdim da u hrvatskom iseljeništvu od europskih zemalja, do SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda itd. ima nekoliko stotina daleko uspješnijih hrvatskih iseljenika na području gospodarstva i financija nego što je Tihomir Orešković. Kao jedan od suorganizatora Hrvatskog isljeničkog kongresa u Zagrebu 2014. godine iz Australije sam na Kongres doveo nekoliko svjetskih poznatih akademika tj. znanstvenika iz raznih područja. Kad bi sada u iseljeništvu napravili anketu tko je čuo za Tihomira Oreškovića, osim njegove obitelja i kruga ljudi u mjestu gdje je živio u Kanadi, malo tko bi pozitivno odgovorio. Prije ili kasnije netko će hrvatskoj javnosti morat objasniti zašto je izabrana osoba koja uopće nije bila poznata ni u iseljeništvu i koja ne govori hrvatski jezik.

Ono što mene osobno brine je veliki udarac koji je Tihomir Orešković, zajedno s njegovim savjetnikom Stjepom Bartulicom, također povratnikom iz iseljeništva, nanio imidžu hrvatskog iseljeništva u javnosti u Republici Hrvatskoj. Svi će sada, s pravom reći, evo pokušali smo dovesti i financijskog stručnjaka iz iseljeništva, koji ne samo da nije pomogao nego je suodgovoran za najveću političku krizu u povijesti hrvatske države od 1991. godine.

Ljudi poput Karamarka i Petrova ne smiju odlučivati o odabiru ljudi iz iseljeništva

Osobno sam i dalje uvjeren da hrvatsko iseljeništvo predstavlja jako veliki potencijal za izvlačenje Hrvatske iz političke, gospodarske i demografske krize. No, da bi se taj potencijal stavio u pravu funkciju, kao što je to slučaj u drugim zemljama, o tome tko i na koji način može iz hrvatskog isljeništva pomoći Domovini, ne mogu i niti smiju odlučivati ljudi poput Karamarka, a još manje Bože Petrova. Prije prošlih izbora jedan od vodećih ljudi MOST-a mi je osobno rekao kako MOST neće imati listu za dijasporu zato što hrvatsko iseljeništvo ima negativan imidž u hrvatskoj javnosti. Ako je to istina, dovođenjem Oreškovića na čelo Vlade Republike Hrvatske, Božo Petrov i MOST su samo osnažili taj negativan imidž Hrvata u dijaspori.

Trebat će dugo vremena da se učinjena šteta popravi. No, prvi i najvažniji korak je da Tihomir Orešković, Tomislav Karamarko i Božov Petrov daju ostave na svoje dužnosti u Vladi. Uz svu ogromnu brigu da bi novi izbori mogli dovesti SDP i Milanovića na vlast, stojim na stajalištu da treba ići na prijevremene izbore. Ne odmah, nego nakon nekoliko mjeseci. Do tada HDZ mora izabrati novog predsjednika, koji će vratiti povjerenje u HDZ u najbrojnijem glasačkom tijelu u Hrvatskoj, a to su hrvatski domoljubi.

Treća domoljubna opcija još uvijek je ostvariva

S druge strane, a to temeljim na svjetskim trendovima, još uvijek postoji otvoren prostor za treću političku opciju, ali koja mora biti izrazito domoljubna i u kojoj neće glavnu riječ imati udbaši i neokomunisti. Božo Petrov i MOST malo su unazadili prosperitet takve opcije. No, svjetski trend, koji ide u tom pravcu, nezaustavljiv je. Liberalna demokracija je na velikoj kušnji. Ako se demokracija ne uspije održati, zna se što slijedi – diktatura, ove ili one vrste.

Za Hrvatsku i Tihomira Oreškovića bilo bi najbolje da se ispriča hrvatskom narodu za svoju negativnu ulogu u kreairanju najveće i vrlo opasne političke krize u Hrvatskoj i da se više u Hrvatskoj na bavi politikom. Neznanje nije opravdanje. Orešković i njegov savjetnik Bartulica osramotili su hrvatsko iseljeništvo, koje i dalje strpljivo čeka da ga Hrvatska pozove na stvarnu i iskrenu suradnju u spašavanju Hrvatske od neizbježne propasti ako se ubrzo ne dogode ne samo reforme, nego i radikalne promjene na hrvatskoj političkoj pozornici.

Antun Babić

__________________
http://documents.tips/documents/antun-babic-zivotopis-final-15072014.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #730 : Lipanj 09, 2016, 20:54:06 »



POKROVITELJI

-   Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović
-   Gradonačelnik Šibenika  Željko Burić, dr.med.
-   Ministarstvo kulture
-   Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

CILJEVI KONGRESA

  • Rasvijetliti glavne teškoće i zapreke u odnosima između hrvatskih iseljeničkih zajednica i hrvatskoga političkog i gospodarskog sektora.

  • Sustavno i cjelovito opisati i analizirati razvojne doprinose hrvatskog iseljeništva modernizaciji hrvatskog društva, napose u razdobljima bližim suvremenosti. Posebno je važno cjelovito opisati i rasvijetliti ukupni prinos hrvatskog iseljeništva uspostavi hrvatske državne samostalnosti i razvitku na prijelazu u 21. stoljeće.

  • Kritički rasvijetliti nove političke, društvene i egzistencijalne razloge iseljavanja iz Hrvatske.

  • Analizirati i opisati glavne promjene u praksama i položaju iseljeničkih hrvatskih zajednica nastale nakon hrvatskog državnog osamostaljenja te glavne promjene i teškoće u čuvanju i osnaživanju hrvatskog etničkog i kulturnog identiteta.

  • Kritički upozoriti na manjak institucija, ureda i služba potrebnih za razvijenu i odgovornu nacionalnu politiku spram hrvatskog iseljeništva.

  • Govoriti o važnosti i ulozi hrvatskih katoličkih misija i hrvatskih iseljeničkih udruga u očuvanju nacionalnog identiteta.

  • Raspravljati o mogućnostima, motivaciji, stanju i poteškoćama u procesu odluke o povratku iseljenika i potomaka iseljenika.

  • Potaknuti bolju i uspješniju komunikaciju između hrvatskih iseljeničkih zajednica, kao i komunikaciju između zajednica ili njihovih krovnih koordinatora i institucija i drugih subjekata hrvatskoga društva (političkih, gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, sportskih).

http://www.drugi-hrvatski-iseljenicki-kongres.com/


DRUGI HRVATSKI ISELJENIČKI KONGRES ŠIBENIK

1. - 3. srpnja 2016.

UVODNI PROGRAM


Četvrtak, 30. 6. 2016. u 18 sati

GRADSKA KNJIŽNICA JURJA ŠIŽGORIĆA, Poljana 6, Šibenik

DOKUMENTARNA VEČER

Moderatorica: dr. sc. Marina Perić Kaselj

18 – 19 sati

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST: "Hrvatske emigrantske zbirke kao dio europske kulturne baštine. Predstavljanje EU-ova projekta COURAGE - Kulturna opozicija: razumijevanje kulturne baštine neslaganja u bivšim socijalističkim državama"

1. Dr. sc. Teodora Shek Brnardić: Projekt Courage u okviru programa Obzor 2020. i teme kulturne baštine

2. Dr. sc. Lidija Bencetić: Primjeri zbirke kulturne opozicije u socijalističkoj Jugoslaviji

3. Dr. sc. Josip Mihaljević: Značaj i utjecaj kulturne opozicije na pad komunističkih režima u srednjoj i jugoistočnoj Europi

4. Dr. sc. Stipe Kljaić: O zbirkama hrvatske emigracije (1945.- 1990.)

5. Dr. sc. Albert Bing: Okvir za istraživanje hrvatskih emigrantskih zbirki

- Nastupaju klape: Chorus Croaticus i Trio Tragurium iz Švicarske, ženska klapa Incanto iz Crne Gore

19.15 – 20 sati

HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV: Kulturno-prosvjetna djelatnost i projekt "seljeništvo" kao primjer dobre prakse

1. Dr. sc. Vlatka Lemić: Uloga Hrvatskog državnog arhiva u dokumentiranju iseljene Hrvatske - stanje i perspektiva

2. Dr. sc. Tatjana Šarić i Marijana Jukić: Tragom arhivskih izvora - Savez organizacija iseljenika (SORIS)

3. Domagoj Menđušić, prof. i mr. sc. Mirjana Jurić: Predstavljanje kulturno-prosvjetne djelatnosti Hrvatskog državnog arhiva

4. Dr.sc. Rajka Bućin: Iseljeništvo: Vodič kroz fondove i zbirke HDA

20 sati

OTVARANJE IZLOŽBE HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA

Izložbu otvaraju prof. dr. sc. Mijo Korade i dr. sc. Marijana Jukić

HRVATSKO ISELJENIŠTVO KROZ FONDOVE I ZBIRKE HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA (OD KRAJA 19. STOLJEĆA DO DRUGOGA SVJETSKOG RATA)

- Nastupaju klape: Chorus Croaticus i Trio Tragurium iz Švicarske, ženska klapa Incanto iz Kotora


Petak, 1. 7. 2016.

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE Šibenik, Kralja Zvonimira 1

8.30 sati

PRIPREMNE RADNJE
registracija sudionika / akreditacija, promidžbena građa

9 - 10 sati

CEREMONIJA OTVARANJA

Voditeljica programa: Tanja Trošelj Miočević

Lijepa naša domovino, himna – izvode klape iz Švicarske, Crne Gore i Hrvatske (Chorus Croaticus, Trio Tragurium i ženska klapa Incanto)

POZDRAVNI GOVORI:

1. Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović

2. Predstojnik Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Zvonko Milas

3. Predsjednik Hrvatske gospodarske komore, Luka Burilović

4. Gradonačelnik Šibenika, Željko Burić

5. Biskup šibenski, monsinjor Ante Ivas

6. Predsjednik Programsko-organizacijskog odbora Drugog hrvatskog
iseljeničkog kongresa, Marin Sopta

10 – 12 sati

RADNI DIO KONGRESA

HRVATSKO ISELJENIŠTVO U GLOBALNOM KONTEKSTU

Moderatori: dr. sc. Marin Sopta i prof. dr. sc. Mijo Korade

1. Fra Josip Bebić: Prisjećanje na Prvi hrvatski iseljenički kongres u Zagrebu

2. Prof. dr. sc. Vlado Šakić: Hrvatska i globalne migracijske orijentacije

3. Vlč. dr. sc. Tomislav Markić: Pastoralni izazovi i perspektiva hrvatske inozemne pastve

4. Dr. sc. Predrag Haramija i dr. sc. Marin Sopta: Tranzicija i iseljeništvo – važnost iseljeništva u tranziciji iz komunističkog u demokratski sustav tržišnoga gospodarstva

5. Dr. sc. Zvonko Bogdan: Makroekonomski učinci doznaka iseljenika iz inozemstva na hrvatsko gospodarstvo

6. Milan Račić: Pretvaranje Hrvatske u zemlju nade, pravde i prilika

7. Mr. sc. Jure Vujić: Uloga i mjesto hrvatskog iseljeništva u procesu suočavanja s totalitarnom prošlošću

8. Prof. dr. sc. Josip Jurčević: Razvojni i identitetski potencijali hrvatskog iseljeništva

9. Prof. dr. sc. Tomislav Sunić: Migracije, imigracije, emigracije i izbjeglice; u susret novoj hrvatskoj paradigmi

10. Prof. Tuga Tarle: Uloga žene u hrvatskim iseljeničkim zajednicama u svijetu

11. Mr. sc. Nela Stipančić Radonić: Hrvatska kultura u iseljeništvu

1. od 4
   

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #731 : Lipanj 09, 2016, 20:55:29 »


12. - 12.15 sati STANKA ZA KAVU

12.15 - 13.15 sati

PODUZETNIŠTVO I ULAGANJE U HRVATSKO GOSPODARASTVO POSLOVNI FORUM

Moderator: Michael Prpić

1. Stipe (Steve) Hrkač, predsjednik uprave Hospitalije

2. John M. Gašparac, Partner, Territory Assurance Leader, PriceWaterhouse Coopers Adriatics

3. Milan Račić, CEO, Indium Ltd.

4. Marko Ramljak, Odvjetnički ured Marko Ramljak

5. Don Markušić, Barrister & Solicitor

6. Marijana Babić, Attorney at Law

7. Mihovil (Michael) Prpić, Partner, Honestas Private Equity Partners Ltd.

Problem Republike Hrvatske jest nedostatak jasne, kratke, sažete i jednostavne, a opet sveobuhvatne Strategije razvoja države i društva do 2030. godine ili još dalje. Bez te strategije mi, državljani Republike Hrvatske, podjednako u zemlji i u inozemstvu, ne možemo znati kamo i kuda idemo i gdje želimo biti, a postalo je očito kako nije dovoljno "imati svoju Hrvatsku".
Panel se sastoji od sljedećih tema i smjernica:

STRATEGIJA RAZVOJA REPUBLIKE HRVATSKE

a) Osnovni elementi
b) Položaj i funkcija dijaspore
c) Položaj i funkcija kapitala

STANOVNIŠTVO

a) Domaći problemi – zaustavljanje iseljavanja, obrazovanje
b) Dijaspora – obnova veza

KAPITAL

a) Domaći kapital – poticanje poduzetništva (razbijanje antipoduzetničke klime)
b) Strani kapital - stvaranje ugodnog područja za investiranje (pravno, porezno)

SREDSTVA

a) Stanovništvo
b) Kapital

13.15 - 13.30 sati

GOSPODARSKE I TURISTIČKE PERSPEKTIVE ŠIBENIKA

1. Predsjednik HGK Županijske komore Šibenik, Ivan Soža

2. Predsjednik Turističke zajednice grada Šibenika, Dino Karađole

13.30 – 15 sati RUČAK U RESTORANU "PEŠKARIJA"
Obala palih omladinaca 4, Šibenik

15 – 16.30 sati GRADSKA VIJEĆNICA Šibenik ,
Trg Republike Hrvatske 3

PODUZETNIŠTVO I ULAGANJE U HRVATSKO GOSPODARASTVO - nastavak

Moderatorica: doc. dr. sc. Marija Benić Penava

1. Mr. sc. Luka Budak i dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić: Promicanje ulaganja i poduzetničkog impulsa hrvatskih iseljenika iz Australije u Republici Hrvatskoj (Doing business in Republic of Croatia)

2. Karlo Starčević: Mogućnost ulaganja u Hrvatskoj

3. Joško Lokas: Moje poslovno iskustvo u Hrvatskoj

4. Jure Mula: Poslovna iskustva iseljenika povratnika

5. Marko Zadravec: Misli o gospodarskom razvoju Republike Hrvatske; kako bi hrvatski iseljenici i povratnici mogli još pripomoći

16.30 - 16.45 sati STANKA ZA KAVU

16.45 - 18.30 sati

Moderatorica: dr. sc. Marija Gjurašić

6. Dr. sc. Ivana Babić Krešić: Poduzetništvo - izvor zapošljavanja u Europskoj uniji, politike za razvoj poduzetništva i mogućnosti ulaganja u Hrvatskoj

7. Dr. sc. Ivan Šimek: Ekonomska situacija u jugoistočnoj Europi

8. Stefanija Skender i Maja Grbić: Hrvatsko poduzetništvo bez granica

9. Dr. sc. Anka Mašek Tonković, Edward Veckie i Vlado Walter Veckie: Primjena modela penta helix u razvoju gospodarstva u Hrvatskoj

10. Don Markušić: Kako dijaspora može doprinijeti poboljšanju investicijske klime i biti predvodnica stranog ulaganja u Hrvatskoj

11. Josip Hrgetić: Hrvati - zajedno u biznis!

12. Dr. sc. Natasha Levak: Usporedna analiza o percepcijama hrvatske dijaspore i povratnika o pitanjima podrške hrvatske Vlade, zakona i promicanja aktivnosti poduzetnika u Hrvatskoj

GRADSKA KNJIŽNICA JURJA ŠIŽGORIĆA, Poljana 6, Šibenik

15 – 16.15 sati

HRVATSKA ISELJENIČKA POLITIKA

Moderator: mr. sc. Marin Knezović

  1. Dr. Tomislav Đurasović: Nove političke strukture u Hrvatskoj bude skoro izgubljenu nadu i očekivanja i kod izvandomovinskih Hrvata

  2. Mr. sc. Tihomir Telišman: Uloga hrvatskih nacionalnih institucija u boljem povezivanju hrvatske dijaspore s državom Hrvatskom

  3. Nada Pomper: Hrvatska u zajedništvu s hrvatskim iseljeništvom
  4. Nikola Štedul: Inicijativa neovisnih javnih djelatnika: za hitnu primjenu zakonskih i političkih rješenja o potpunoj reintegraciji iseljenih Hrvata u državno-pravni i politički poredak Republike Hrvatske

  5. Petar Hinić: Suđenje u Münchenu Mustaču i Perkoviću

16.15 - 16.30 sati STANKA ZA KAVU

16.30 – 18 sati

Moderator: mr. sc. Luka Budak

  6. Gojko Borić: Pravo glasa u dijaspora nekih europskih i susjednih država kao primjeri za Hrvatsku

  7. Antun Babić: Je li moguće, i na koji način, vratiti izgubljeno povjerenje hrvatskog iseljeništva u hrvatsku državu?

  8. Jakov Žižić, dipl. polit.: Representation without taxation? Biračko pravo i političko predstavljanje izvandomovinskih Hrvata u komparativnoj perspektivi

  9. Mr. sc. Tomislav Ostojić: Biračko pravo hrvatskog iseljeništva

10. Mr. sc. Edi Zelić: Perspektive integracije Hrvata u Njemačkoj za razvoj Republike Hrvatske

11. Marija Ljubić: Rad državne uprave Republike Hrvatske s povratnicima

12. Erik Brezovac: Povezanost nacionalnog i konfesionalnog identiteta među hrvatskim iseljeništvom u Australiji

HRVATSKO NACIONALNO SVETIŠTE SV. NIKOLE TAVELIĆA
SAMOSTAN SV. FRANE
Trg Nikole Tomasea 1, Šibenik,

Dvorana A

15 – 16.30 sati


PORTRETI

Moderatorica: prof. Tuga Tarle

  1. Stjepan Šulek: Sjećanje na velikane u hrvatskom iseljeništvu: Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, Ante Ciliga i Bogdan Radica

  2. Vladimir Vidmarović: Josip Gujaš-Đuretin (1936.-1976.), najveći pjesnik Hrvata u Mađarskoj

  3. Mr. sc. Božidar Petrač: Nedjeljka Luetić Tijan - njezino osjećanje Titove Jugoslavije

  4. Dr. sc. Mislav Rubić: Povratak dr. Ante Cilige u domovinu

  5. Dr. sc. Marina Perić Kaselj: Zbornik Tihomil Rađa – Društveni kontekst hrvatske intelektualne liberalno-demokratske emigracije

16.30 – 16.45 sati STANKA ZA KAVU

16.45 – 18.30 sati

Moderator: dr. sc. Danijel Džino

  6. Prof. dr. sc. Mijo Korade: Etnograf i misionar Hrvata u Venezueli Tomo Marković (1894-1970)

  7. Marijana Borić: Faust Vrančić povodom 400. obljetnice njegova djela Machinae novae

  8. Prof. dr. sc. Sanja Vulić: Pjesništvo dr. Vlaste Sindik-Pobor (1923.-2010.) između trajanja u tuđini i neostvarene čežnje za povratkom

  9. Prof. dr. sc. fra Andrija Nikić: Život i rad dr. fra Dominika Mandića u Sjedinjenim Američkim Državama (1951. - 1973.)

10. Dr. sc. Rajka Bućin: Istaknuti pojedinci u iseljeničkoj službi i organizacijama na području Hrvatske: Fedor Aranicki, Milostislav Bartulica, Artur Benko Grado

11. Branka Bezić Filipović, prof.: Hrvatski tragovi u svijetu

2. od 4
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #732 : Lipanj 09, 2016, 20:56:49 »


Dvorana B

15 – 16.45 sati


MIGRACIJE ŽENA I IDENTITETI ISELJENIČKIH ZAJEDNICA

Moderatorica: dr. sc. Ljiljana Dobrovšak

  1. Mirna Šunić Žakman, prof.: Političko i kulturno djelovanje žena u iseljeništvu nakon 2. svjetskog rata

  2. Dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić i Magdalena Vrbanec, prof.: Povratne migracije: migracijska iskustva iz ženske perspektive

  3. Marija Rotim: Neki aspekti problematike iseljavanja žena u Australiju (1961.-1990.)

  4. Dr. sc. Andreja Sršen: Kako sačuvati hrvatski identitet iseljenika - dvojnosti iseljeničkog identiteta danas

  5. Dr. sc. Marina Perić Kaselj, dr. sc. Aleksandar Vukić, dr. sc. Maria Flor Luchetti: Hrvatske migrantske zajednice u Argentini: nastanak, opstojnost, identiteti

  6. Dr. sc. Marin Sopta: Dijaspora, identitet i kozmopolitizam u nogometu

17 – 17.15 sati STANKA ZA KAVU

17.15 – 18.30 sati

Moderator: prof. dr. sc. Željko Holjevac

  7. Dr. sc. Zoran Mihanović i Ante Mekinić: "Festival dalmatinskih klapa Omiš" kao identitetska poveznica domovinske i iseljene Hrvatske

  8. Safira Carolina Tobar Ivelich: Croatian newspapers in Punta Arenas (Hrvatski iseljenički tisak u Punta Arenasu-Čile)

  9. Lucas Torre Damjanović: Croatian immigration in Chile (Hrvatski iseljenici u Čileu )

10. Prof. dr. sc. Marino Manin i dr. sc. Lidija Bencetić: Izvještaj Ministarstva rada FNRJ s proputovanja Australijom i Novim Zelandom 1948./1949.: pitanje povratka iseljenika

11. Doc. dr. sc. Marija Benić Penava: Utjecaj iseljeničkoga kapitala na gospodarski razvoj Dubrovnika u razdoblju između dva svjetska rata

12. Dr. sc. Ivan Brlić: Iseljavanje Ličana, Senjana i Podgoraca za vrijeme Ličko – krbavske županije (1886. – 1922.)

13. Dr. sc. Ivan Hrstić: Hrvati u Australiji i Kraljevina SHS/Jugoslavija


DVORANA SAMOSTANA SESTARA FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Ul. Majke Klare Žižić 6, Šibenik

15 – 16.30 sati

DRUŠTVENE MREŽE

Moderatorica: dr. sc. Iva Čulina

  1. Prof. dr. sc. Božo Skoko i Adrian Beljo: Imidž Hrvatske iz perspektive drugog i trećeg naraštaja hrvatskih iseljenika – povratnika u Hrvatsku

  2. Katarina Pejić: Utjecaj i uloga hrvatskih medija i socijalnih mreža u životu hrvatskih iseljenika

  3. Dr. sc. Natasha Levak: Hrvatske globalne mreže

  4. Maja Grošinić: CRO-Connection (CRO-C) "friendship book" – knjiga prijateljstva

  5. Nives Antoljak Kostadinov: Izazovi volontiranja – 25 godina Matičinog ekološkog projekta za mlade Task Force

16.30 – 16.45 sati STANKA ZA KAVU

16.45 – 18.30

Moderator: Gojko Borić

  6. Dr. sc. Iva Čulina: Posredovanje kulturno-povijesnih i turističkih veza s primajućom većinom u oblikovanju efekta zemlje podrijetla

  7. Doc. dr. sc. Anica Čuka, Gorana Komšo, mag. educ. philol. germ. i mag. soc., Zvonimir Perić, univ. bacc. geogr., Fran Domazetović, univ. bacc. geogr., Ivić Ivan, univ. bacc. philol. russ. i univ. bacc. geogr: Stav studentske populacije naspram emigraciji – studija slučaja studenata Sveučilišta u Zadru

  8. Dr. sc. Aleksandra Ščukanec: Nov(ij)e generacije Hrvata u Austriji: razmišljanja i iskustva

  9. Danilo Torres: Potomci hrvatskih iseljenika u Čileu
10. Marijana Köpf, Mogućnost suradnje između medija u Republici Hrvatskoj i medija u hrvatskom iseljeništvu

21 sat

TVRĐAVA BARONE
SVEČANA VEČERA
U ORGANIZACIJI GRADONAČELNIKA GRADA ŠIBENIKA
ŽELJKA BURIĆA
-
KONCERT:
NENAD BACH
MATE SKRAČIĆ
ADAPTIVE QUARTET
Voditelj koncerta: Jakov Bilić


Subota, 2. 7. 2016.

GRADSKA KNJIŽNICA Jurja Šižgorića, Poljana 6, Šibenik

9 – 10.30 sati

HRVATSKO ISELJENIŠTVO I JAVNOST

Moderatorica: Ivana Rora

1. Stipe Puđa, glavni urednik Večernjeg lista za inozemno izdanje i osnivač FENIX-a, mjesečnika za Hrvate u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj

2. Ljiljana Vinković, urednica HRT-a, suradnica na programu za iseljeništvo

3. Ivana Ril, urednik Večernjeg lista i urednik novoga portala za hrvatsko iseljeništvo Moja Hrvatska

4. Katarina Pejić, dopisnica Večernjega lista

5. Smiljanka Škugor Hrnčević, urednica i bivša ravnateljica HINA–e

6. Marijana Dokoza, urednica FENIX-a i spisateljica

7. Silvana Oruč Ivoš, novinarka i PR stručnjak

8. Ivana Rora, voditeljica Odjela za promociju Hrvatske matice iseljenika

9. Zvonko Božinović, glavni urednik emisije za iseljeništvo na HRT-u

9.45 – 11 sati STANKA ZA KAVU

11 – 12.15 sati

PASTORALNA SKRB U HRVATSKOM ISELJENIŠTVU

Moderator: vlč. dr. sc. Tomislav Markić

1. Dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac: Selilaštvo u svjetlu socijalnog nauka Crkve. Migracije – novi prostor evangelizacije i solidarnosti

2. Dr. sc. Nediljko Ante Ančić: Identitet u dijaspori – Hrvatski katolici između stare Domovine i novoga prebivališta

3. Dr. sc. Suzana Vrhovski Peran: Slika hrvatskog iseljeništva u hrvatskim katoličkim glasilima

4. Fra Ivan Bradarić: Doprinos Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima

12.15 – 12.30 sati STANKA ZA KAVU

12.30 – 13.30 sati

ISELJAVANJE I POVRATAK: TEŠKOĆE I PERSPEKTIVE

Moderator: dr. sc. Mario Bara

  1. Dr. sc. Ilija Šutalo: Croatian settlement and demographics in Australia (Hrvatska naselja i demografski pokazatelji u Australiji )

  2. Dr. sc. Marija Gjurašić i Danijela Erak: Motivi privremenog emigriranja u inozemstvo te povratka u Dubrovnik

  3. Doc. dr. sc. Drago Dugandžić: Udio Hrvata u bosansko-hercegovačkom društvu od 1895. do 2013. i njegove perspektive

  4. Dr. sc. Anita Bušljeta Tonković: Potencijali razvoja Like uz pomoć iseljeničkog ljudskog i socijalnog kapitala

13 – 15 sati RUČAK
u dvorani samostana sestara franjevki od Bezgrješne
Ul. Majke Klare Žižić 6, Šibenik

15 – 18 sati

Moderatorica: dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić

  5. Prof. dr. sc. Anđelko Akrap, dr. sc. Marin Strmota i Krešimir Ivanda, mag. oec.: Iseljavanje iz Hrvatske od početka 21. stoljeća: uzroci i posljedice

  6. Dr. sc. Katica Jurčević i dr. sc. Caroline Hornstein Tomić: Migracije u kontekstu Hrvatske i južne Europe

  7. Dr. sc. Andreja Sršen: Faktori suvremenoga povratništva iseljenih Hrvata u Republiku Hrvatsku i ostanka u zemlji imigracije – slučaj Australije

  8. Doc. dr. sc. Mario Bara i prof. dr. sc. Roko Mišetić: Racionalno i iracionalno u povratnim migracijama u Hrvatsku

  9. Walter Vori Lalich: Trauma i egzodus

10. Marko Soldo: Geler u duši – PTSP na papiru

DVORANA SAMOSTANA SESTARA FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Ul. Majke Klare Žižić 6, Šibenik

9 – 11 sati

HRVATI KAO NACIONALNE MANJINE

Moderatorica: dr. sc. Marina Perić Kaselj

1. Dr. sc. Ljiljana Dobrovšak: Hrvatska historiografija o Hrvatima kao manjini

2. Dr. sc. Jasminka Dulić: Strukturiranje nacionalne svijesti bunjevačkih Hrvata

3. Dr. sc. Zlatko Šram i dr. sc. Jasminka Dulić: Socijalna alijenacija bunjevačkih Hrvata

4. Prof. dr. sc. Dražen Žižić: Hrvati u Srbiji - između o(p)stanka i demografskog izumiranja

5. Dr. sc. Sandra Cvikić: Hrvatsko – srpski odnosi i hrvatska nacionalna manjima u Srbiji

6. Dr. sc. Krešimir Bušić i dr. sc. Tamara Alebić: Stanje i perspektive autohtone hrvatske zajednice u Vojvodini/R. Srbiji i institucionalna (ne)briga Republike Hrvatske u razdoblju 1991.-2016. godine

7. Katica Špiranec, prof.: Hrvati u Sloveniji - most koji to još nije

3. od 4
   
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #733 : Lipanj 09, 2016, 20:57:58 »


11 – 11.15 sati STANKA ZA KAVU

11.15 – 13.30 sati

Moderatorica: dr. sc. Marina Perić Kaselj

8. Zvonimir Deković: Promjena demografske strukture u Boki kotorskoj na štetu hrvatskoga korpusa

9. Prim. dr. sc. Svjetlana Zeković, dr.med.: Iseljenička Hrvatska u Crnoj Gori

10. Prof. dr. sc. Željko Holjevac: Korijeni, stanje i perspektive Gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj i Hrvata u Slovačkoj

11. Slaven Kale, prof. i Agnieszka Zofia Rudkowska prof. : Hrvati u Poljskoj

12. Anamarija Sabatini, prof.: Kulturološko i jezično afirmiranje Moliških Hrvata u mozaiku hrvatskog etničkog rasuća

13. Antonijo Sammarino: Perspektive moliškohrvatke manjine: identitet, integracija, asimilacija.

14. Jelena Duvnjak: Uloga hrvatskih novina u očuvanju kulture i identiteta Gradišćanskih Hrvata

13.30 - 15 sati RUČAK

u dvorani samostana sestara franjevki od Bezgrješne
Majke Klare Žižić 6, Šibenik

15 – 16.45 sati

JEZIK & KULTURA & KNJIŽEVNOST

Moderatorica: prof. dr. sc. Sanja Vulić

  1. Vlasta Sabljak, prof.: Učenje hrvatskog jezika i hrvatske kulture u dijaspori

  2. Marija Bošnjak, prof. i Lada Kanajet Šimić, prof.: Inojezični hrvatski u virtualnome svijetu: dvanaest semestara hrvatskog internetskoga tečaja HiT-1

  3. Jadranka Gvozdanović: Hrvati u Njemačkoj u današnjem vremenu: o hrvatskom jeziku i kulturi na njemačkim sveučilištima

  4. Dr. sc. Ivana Petrović: Engleski jezik kod prve generacije hrvatskih iseljenika u Kanadi

  5. Dr. sc. Gordana Laco: Jezik Hrvatske revije u egzilu

  6. Prof. dr. sc. Diana Stolac: Odnos nasljednoga jezika i standardnoga hrvatskog jezika u govoru povratnika

  7. Josip Lasić, prof. i Helena Burić, prof.: Jedna duša, a nas dvoje: u jednome jeziku o dvije kulture

16.45 – 17.45 sati STANKA ZA KAVU

17 – 18.30 sati

Moderatorica: dr. sc. Gordana Laco

  8. Dr. sc. Željka Lovrenčić: Hrvatsko književno bogatstvo u Latinskoj Americi

  9. Mario Dujšin: Hrvatski utjecaj na čileansku književnost i na nivou kolektivne memorije, u regijama u koje su stigli prvi Hrvati iz Dalmacije

10. Dr. sc. Jelena Šesnić: Cultural Memory Beyond the Nation in Recent Croatian American Literature (Kulturna memorija u novijoj hrvatsko-američkoj literaturi)

11. Dr. sc. Tamara Kisovar Ivanda: Modeli obrazovne potpore pripadnicima hrvatskih povijesnih iseljeničkih zajednica

12. Nada Strasser: Kultura, obrazovanje, sport i društva Hrvata (-ica) u Švicarskoj

13. Dr. sc. Marko Lukenda: Hrvatske kulturne udruge u Austriji (1922.-1995.)

14. Drago Šaravanja: Hrvati sa Snježnih planina: multikulturna Australija

HRVATSKO NACIONALNO SVETIŠTE SV. NIKOLE TAVELIĆA
SAMOSTAN SV. FRANE
Trg Nikole Tomasea 1, Šibenik

Dvorana A

9 – 11 sati


ULOGA INSTITUCIJE U HRVATSKOM ISELJENIŠTVU

Moderatorica: prof. Vesna Kukavica

1. Mr. sc. Marin Knezović: Između jučer, danas i sutra – djelatnost i programi Hrvatske matice iseljenika pred izazovima tradicije i društvenih promjena

2. Marija Bošnjak, prof. i Lada Kanajet Šimić, prof: Inojezični hrvatski u virtualnome svijetu: Dvanaest semestara Hrvatskoga internetskoga tečaja HiT- 1

3. Ivana Perkušić: Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

4. Ante Beljo: Hrvatski informativni centar

5. Doc. dr. sc. Davor Piskač: Hrvatski studiji na Sveučilištu u Torontu

6. Zvonko Pešić, prof.: Škola hrvatskog jezika i kulture "Sv. Lovre", Šibenik

7. Dr. sc. Danijel Džino: Arheološki projekt Varvaria – Breberium – Bribir kao primjer uspješne suradnje između hrvatskih znanstvenih institucija u Republici Hrvatskoj

11 – 11.15 sati STANKA ZA KAVU

11.15 – 13.30 sati

Moderatorica: prof. Vesna Kukavica

8. Vesna Kukavica, prof. i dr. sc. Ivan Čizmić: Kulturna federacija Hrvatske bratske zajednice u očuvanju hrvatskog identiteta u SAD-u i Kanadi

9. Vedran Biokšić i Niko Marušić: Uloga Odjela za Iseljeništvo Hrvatskog narodnog sabora u ostvarivanju suradnje domovine s iseljeništvom

10. Žarko Tomasić i Neda Caktaš: Predstavljanje Hrvatskoga svjetskog kongresa u Njemačkoj - odjela za gospodarstvo

11. Dr. sc. Marijana Erstić: Krleža & Co. Rad Njemačkog društva za kroatistiku

12. Dr. sc. Ivan Lajić i dr. sc. Aleksandar Vukić: Istraživanje hrvatskog iseljeništva, otoka i priobalja Instituta za migracije i narodnosti na otoku Zlarinu

13.30 - 15 sati RUČAK
u dvorani samostana sestara franjevki od Bezgrješne
Ul. Majke Klare Žižić 6, Šibenik

20 sati VEČERA
Vrt svetog Lovre, Strme stube 2

21 sat

TVRĐAVA SV. MIHOVILA
Opera "Ero s onoga svijeta" Hrvatsko narodno kazalište iz Splita


Nedjelja, 3. 7. 2016.

8.30 sati

SVETA MISA U KATEDRALI SV. JAKOVA, Trg Republike Hrvatske, Šibenik
Misu predvodi šibenski biskup u miru, monsinjor Ante Ivas

10 sati

IZLET NA SLAPOVE KRKE
Polazak s Autobusnoga kolodvora Šibenik, Draga 14

12.30 sati

PAKOVO SELO: kušanje pršuta i sira, degustacija vina i ručak

16 sati

POSJET VISOVCU

18 sati

Etnoland, Pakovo Selo: večera i zabavni program



4. od 4
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #734 : Lipanj 11, 2016, 14:55:26 »


Kontrolori kontroliranoga kaosa

Sedamnaestoga lipnja HDZ će slaviti ili tugovati!

Hrvatska je na raskrižju. Kamo će krenuti nitko ne zna. Krivaca je više, od političara do onih koji stoje iza njih. Kada kažem "do onih koji stoje iza njih", tada točno mislim na naše novovjeke bogatune, koji su bili bogati i u jugokomunizmu, a koji već četvrt stoljeća mute vodu Hrvatima. Točnije, to su oni koji imaju najveće hrvatske tvrtke i koji su se obogatili od države i onoga što su od države legalno izvukli. To su oni koji vladaju medijima i izmišljaju u što će ljudi (po)vjerovati. To su oni koji prije svakih izbora izmišljaju razne udruge i političke stranke preko kojih žele i uspijevaju nadzirati hrvatsku političku scenu i cijelu hrvatsku državu. To su oni koji biraju Vladu, sudove... To su oni koji kontroliraju aktualni kontrolirani odnosno nadzirani kaos.

Zašto nastojim ogoliti cara? Zato što su ti gore spomenuti akteri kontroliranog kaosa napokon uspjeli od Hrvatske i Hrvata, putem laboratorijskih metoda, stvoriti ludnicu. Uspjeli su svojim novcem i svojim utjecajem zaustaviti demokratske procese. Oni su oni koji kroz kontrolirane medije već godinama govore o "trećem putu". Oni su to pokušavali s raznim gabrićima, orasima, lignjama, donovima, živim zidovima... i uspijevali. Napokon su uspjeli s Mostom. On je njihov projekt koji nam je već sada svima zapaprio, a kako će biti niti dragi Bog ne zna.

Kao što sam na početku rekao, kako od odgovornosti ne izuzimam političare, tako ne izuzimam i Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja će točno za sedam dana na Jarunu – 17. lipnja – (pro)slaviti 27. obljetnicu postojanja. Pitanje je hoće li slaviti ili tugovati. Nije isključeno da će to biti najtužniji dan, ili dani, u povijesti političke stranke koja je najzaslužnija za obnovu hrvatske državnosti. A za takvo stanje HDZ-a krivi su ponajprije svi čelnici HDZ-a, a prije svega oni koji su ga vodili zadnje desetljeće. Istina, rušenje HDZ-a nastupilo je smrću njegova utemeljitelja i prvog predsjednika Franje Tuđmana, ali povratkom na vlast koncem 2003. HDZ je imao priliku učiniti puno i ponoviti sjajno svoje razdoblje iz prvoga desetljeća postojanja njega kao stranke i hrvatske države kao njegova proizvoda. Ali to se nije dogodilo. Ivo Sanader je pao još uvijek iz neobjašnjivih razloga. Ova suđenja protiv njega samo su odraz kontroliranoga kaosa.

Dvoipologodišnja etapa vladavine Jadranke Kosor najobičniji je primjer što znači otkroiranje u politici. Izbor njezina nasljednika, Tomislava Karamarka, dakako da je bio laboratorijski, a neki kažu i lobotomijski. Samo je bilo pitanje dana kada će sve otići u zrak. To nam se upravo sada događa. Protekle izbore nije dobilo čelništvo HDZ-a – jer nije ništa radilo pune četiri godine – nego je pobjeda pala s neba zbog isto tako nesposobnoga čelništva SDP-a. I još da Zoran Milanović nije samo HDZ-u putem APIS-a ukrao najmanje deset saborskih zastupnika, laž je mogla potrajati najmanje četiri godine.

Budući se moralo ući u koaliciju s podmetnutim Mostom na čelo sa čovjekom koji se i ponaša i izgleda kao svećenik u kaubojskim filmovima, car je ogoljen. Mosta više ne će biti dok oni koji imaju moć nad svima nama ne stvore novu zbrku. Kako nitko više ne će s Karamarkom biti u savezu – niti u HDZ-u, a niti izvan njega – jedini spas je prvotno preslagivanje unutar same stranke. Ne uspije li se u kratkom vremenu naći adekvatnu zamjenu za Karamarka, na vlast će doći oni koji će nas i dalje dijeliti na "naše" i "vaše" po modelu MI ili ONI. Tu više ne treba trošiti riječi na neuspješno eksperimentiranje s Tihomirom Oreškovićem. On je prošlost!

Bivša Vlada je u zadnjem danu mandata dala subvencije poduzetniku čiji je brat skinuo hipoteku s obiteljske imovine Milanovićevih. Objavljen je jedan članak, nakon toga ništa se ne zna niti je tko to ponovio. U zadnjem danu bivše Vlade ima više materijala za istragu nego kod Hypo banke kod Sanadera. Kod ovog ugovora (misli na ugovor između Grizlija i Mosta, op. a.), pokazalo se da je marketing postao supstitut za politiku. Znamo tko je bio u zadnjoj Vladi, stručnjak iz Amerike. Marketing je postao supstitut za kriminal i sukob interesa. Često se ne vidi granica između čistog marketinga, odnosa s javnošću i biznisa. Ovaj ugovor je čisti lobistički ugovor", rekao je ovih dana novinar Gordan Malić. Ovo je još jedan dokaz kako su Hrvatskoj deca komunizma i dalje "ravnopravniji". I nedodirljivi.

Ne želeći se upuštati u niske udarce, ipak moram pohvaliti onoga tko je nedavno izjavio kako ispada da kada se predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović upetlja u rješavanje nekoga problema, da taj problem postane još gori. Dovoljno je samo spomenuti nepotrebno njezino miješanje u rad MZOŠ-a i pozivanje Borisa Jokića i ministra Predraga Šustara k sebi na Pantovčak.

Izbor sudaca Ustavnoga suda jedna je od najvećih sramota novije hrvatske povijesti. Među njima ima uhljebljenih koji nisu zaslužili da budu izabrani i u jugosocijalistički radnički savjet. HDZ je i tu pokazao nesposobnost pregovaranja i očuvanja dostojanstva. Nikako se nije smjelo izabrati 10 sudaca. Najviše šest. Ako se je već moralo ići u kompromis s Partijom, trebalo je u Ustavni sud izabrati po troje domoljuba (HDZ) i onih drugih (SDP), a ne odjednom u sud ubaciti petero teških ljevičara. To će nam se sljedećih osam godina jako osvetiti.

Popuštanje Srbiji da ipak otvori najspornije Poglavlje 23 dobar je šamar hrvatskoj diplomaciji. Nije trebalo uznastojati na nečemu od čega će se nakon dva do tri mjeseca odustati ako nije osigurana potpora Njemačke i još nekih drugih jakih igrača u Uniji. Stoga mi nije najbolje sjela izjava ministra Mire Kovača da nam je "uspjelo osigurati da u pregovarački proces Srbije budu uvršteni naši zahtjevi koji su hrvatskoj javnosti poznati: puna suradnja Srbije s Haaškim sudom, puna primjena domaćih i međunarodnih obveza Srbije u zaštiti manjinskih prava - znači i prava hrvatske manjine u Srbiji, i cilj izbjegavanja konflikata pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina." Jedino ako ja ne znam nešto više. A mislim da ipak nije tako.

Napadi na Hrvate u Bosni i Hercegovini ne jenjavaju. Prosto se natječu muslimani i pravoslavci u vandalizmima. Ovih dana polupana su stakla na objektu u kojemu je smješteno udruženje Zajednica Hrvata u Banjoj Luci. Iako se sjedište udruženja Zajednica Hrvata nalazi se u središtu Banja Luke i u neposrednoj blizini Narodne skupštine tzv. Republike srpske i ranije je bilo na meti vandala. Na kapeli katoličkog groblja, više osoba je 1. lipnja razbilo prozorska stakla. Napadi na Hrvate u dijelu BiH pod srpskom upravom pojačali su se od trenutka kada je biskup banjolučki Franjo Komarica rekao da su nad Hrvatima Banja Luke tijekom posljednjeg rata počinjeni ratni zločini poput onih u vrijeme Bleiburške tragedije i Križnog puta.

Na europskom zapadu već odavno su otišli k vragu. Ono neprirodno što je pokrenuto tijekom Francuske revolucije sada dolazi na naplatu. To se najbolje vidi na primjeru kako austrijski i njemački mediji provode suvremeni makartizam protiv Hrvatske i Hrvata. Ovo je zaoisano u uredničkom komentar austrijske državne televizije ORF:

-   Kritizira se da vlada (Hrvatska vlada, op. a.) ističe tradicionalne vrjednote: Crkvu, ljubav prema domovini, brak otac-majka-dijete, osuda istospolnih veza. Pokretačka snaga iza toga jest kršćansko-konzervativna velika vladajuća stranka HDZ. Ona je na izbore izašla kao Domoljubna koalicija s nekim manjim strankama – među njima je i ultrakonzervativna skupina Hrast. A ona pak unutar saveza važi kao motor konzervativnog preokreta. Komentatori primjećuju sklonost da se slijedi primjer Poljske kad je riječ o konzervativnoj društvenoj politici. Jedna od vodećih ličnosti je Željka Markić i njezina udruga U ime obitelji koju podržava Crkva... Crkva snažno suodlučuje u politici u Hrvatskoj. Tako je još prije tri godine zajedno s konzervativcima uspjela provesti referendum kojim je kršćanski oblik braka unesen u ustav kao pravilo.

Predsjednik Biskupske konferencije Želimir Puljić nakon toga čak je tražio referendum kojim bi se u vojsku uveo fašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata "Za dom spremni".

Slično je zapisano i u uredničkom komentaru njemačkoga Die Welt:

-   Hrvatska je na putu natrag u devedesete godine. Kršćansko-konzervativna vladajuća stranka HDZ zemlju gura tako osjetno udesno da učitelji strahuju za budućnost svojih učenika. Desni politički ideolozi nisu dopustili da se zastarjeli obrazovni sustav modernizira, nego umjesto toga zahtijevaju, po mišljenju kritičara, prazne fraze: Crkva, ljubav prema domovini, brak koji se sastoji od oca, majke i djeteta, sotonizacija istospolnih veza i uljepšavanje ne uvijek lijepe nacionalne prošlosti morali bi opet imati prednost. Nositelj tih ideja jest kršćansko-konzervativna velika vladajuća stranka HDZ... Obrazovni sustav "od vrtića do fakulteta" trebalo je osloboditi prastarog tereta. Ideološki kolut natrag počeo je već pod starom socijaldemokratskom vladom prije tri godine. Krajnje konzervativni uspjeli su protiv socijaldemokrata i zajedno s Katoličkom Crkvom provesti referendum kojim je u ustav kao pravilo upisan kršćanski brak. Zatim je predsjednik Biskupske konferencije Želimir Puljić zahtijevao drugi referendum da se u vojsci te zemlje članice EU-a i NATO-a opet uvede fašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata "Za dom spremni".

Svakako ste zapazili da se ustvari radi o istom komentaru samo s nekim malim izmjenama. Očito je na snazi organizirani i koordinirani napad na Hrvatsku i Hrvate. I zato nam što prije treba stabilna Vlada.

Ovi gore opasni komentari protiv Hrvata imaju potku među nama samima. U medijima koje netko financira izvana i koji odrađuju posao. I to se može vidjeti na više primjera. Pogledajmo jedan u kojem se veliča ljubitelj "ljubičice bele" i koji otvoreno zagorava partizansko-jugoslavenske koljače Hrvata.

U nastavku slijedi članak s jednog portala (http://www.gloria.hr/vijesti/panorama/dijete-mile-kekina/) pod naslovom Dijete Mile Kekina i tekst koji slijedi:

-   Šetnja u marami Studentica medicine Ivana Kekin (32), supruga frontmena Hladnog piva Mile Kekina (41), brzo će se riješiti malo suvišnih kilograma koji su joj ostali nakon trudnoće. Kćerkicu Mišu, rođenu prije četiri tjedna, naime ne vozi u kolicima nego je radije nosi u marami i s njom šeta po gradu. I dok joj Miša bezbrižno spava u naručju, Kekin junior, šestogodišnji Vito, mami je od velike pomoći. Ovaj put ponio joj je buket lavande.

Igor Dragovan žvače dok se svira himna. I to hrvatska himna.

Marijan Majstorović

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/uvodnik/17128-kontrolori-kontroliranoga-kaosa

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 47 48 [49] 50 51
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!