CRO-eu.com
Travanj 18, 2021, 21:29:51 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 ... 45 46 [47] 48 49 ... 51
  Ispis  
Autor Tema: Domovinske vijesti  (Posjeta: 491215 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #690 : Siječanj 20, 2016, 22:12:45 »


Presuda Joe-u Šimunić je harakiri udar


Jutros sam od plavog i crvenog dobro obaviještenog izvora (premda mi je mail završio u smeću Večernjeg lista op. a.b.) te dakao iz beogradske riznice dobio novotu da će Josip Leko sigurno biti sudac Ustavnog suda, a možda i njegov dirigent tj. predsjednik. To navodim da se još jednom uvjerimo u konstantni DEMOCID kojemu će, pa barem i za deset godina, doći kraj.

No, vratimo se naslovnoj temi. Ponosnom i uzoritom Joeu Šimuniću stavlja se na teret da je dobacivao gledateljima poruke čiji sadržaj potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti, čime da je neprijeporno počinio prekršaj iz toč. 7. st. 1. čl. 4. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima kažnjiv po toč. 2. st. 1. čl. 39. navedenog zakona. Proglašen je krivima i na odluku temeljem toč. 4. st. 1. čl. 194. u svezi st. 1. čl. 198. Prekršajnog zakona i Općinsko državno odvjetništvo i Joe Šimunić uložili su žalbu. Općinsko državno odvjetništvo smatra da je izrečena kazna premala s obzirom na težinu cijelog događaja te da novčanu kaznu od 25.000,00 kuna valja pozamašno uvećati jer da su otegotne okolnosti zanemarene. Između ostalog se tvrdi da je sve počinjeno s predumišljajem. Stvarno šteta što se ne navodi da je njegovo ime, koje naravno uključuje i prezime, identično, najvećem zločincu naroda i narodnosti bratske i nedjeljive Jugoslavije, a koje ime je svima poznato, ali ga država SFRJ nije upisala u matične knjige jer bi dovelo do eskalacije vrijeđanja osjećaja građana širih razmjera, posebice boraca NOB-a o kojima neprijateljska država Hrvatska skrbi premda su nosili pelene ili kotulić dok je goloruk narod vodio rat protiv znatno nadmoćnijeg  klasnog neprijatelja od Vardara pa do Triglava.

Politička implementacija ovdje je neprijeporna.

Svima je poznato da se radi o povijesnom pozdravu, čiji se sadržaj mijenjao u modifikaciji redoslijeda i promjenom riječi ili dvije kroz malo duže razdoblje  nego što je trajala treća država braće po zabludi i diplomama visokoškolske ustanove Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, čije bi ukidanje bila reforma svih reformi za sva vremena, navik, kako bi to kazali dragi Zagorci.

Čak je Savez pionira, sve do utrnuća 1989. godine, pozdravljao i odzdravljao istim pozdravom. Premda je, a sve u skladu s dvostrukom linijom zapovijedanja, bolje reći osude (Partije i tijela sudske vlasti, o. a. b) upis bio dragovoljan svi smo bili de facto i de iure njegovi pristupnici. Ja se djelomično sjećam teksta prisege sedamdesetih, jer sam tada bio prvašić, otprilike je glasio: "Danas kad postajem pionir dajem časnu pionirsku riječ,da ću marljivo učiti i raditi, da ću voljeti svoju samoupravnu domovinu SFRJ-u, razvijati bratstvo i jedinstvo, Titine ideje i cijeniti sve ljude svijeta koji žele slobodu i mir".

Zbog datog zavjeta "bratstvu i jedinstvu naših naroda" i slobode domovine stečene krvlju njenih najboljih sinova u koje svakako spada i nerođeni Premijer na odlasku i to po svom vlastitom priznanju jer mu je Tita najbolje što mu se dogodilo, pioniri su koristili isti pozdrav kao i partizani. Dakle, on je glasio: "Za domovinu s Titom-naprijed!"

Sada eto mlađi pioniri, stariji pioniri, skojevci, savez izviđača, gorani, pomladak Crvenog križa, Mladi zadrugari, klubovi Narodne tehnike, društvo za tjelesni odgoj "Partizan", Documenta, Veritas, udruga za zaštitu kitova uda i druge prčevite organizacije i još oko tri tisuće sličnih paratijela koje hrani hrvatska sirotinja, odriču se svoga temelja, osobnosti i vlastite izvornosti!?

Dobrovoljnost pristupanja, organizacijska struktura, samostalnost i samoupravljanje, specifičnost i sadržajnost bratskih republika, karakteristike i karakterističnosti pripadnosti organizacije te druge strahote zabluda postadoše samo potrošena fraza pa valja zabraniti reviziju povijesti da se kurve ne dosjete!?

Ne dragi drugovi, ne radi se o reviziji povijesti, već dokidanju staljinističkog ispiranja mozga. Istinabog, za vaše ideološke ludorije bit će malih problema budući da je kod vas "siva tvar" jedva zamjetna.

Pokorne sluge propalog jugomarksizma  čak ne vjeruju ni svom jugoslavenskom povjesniku Ferdi Šišiću, koji pozdrav Jooea Šimunića i Hrvata svrstava u jedanaesto stoljeće. Je li to zbog toga što su nekoliko godina prije i nekoliko godina kasnije Hrvati izgubili dva kralja, Dmitra Zvonimira te Petra Svačića ili nečeg trećeg valjalo bi istražiti. Dragan Hasler taj pozdrav vezuje za cara Augusta, a napose ističe da je opjevan od Silvija Strahimira Kranjčevića, Augusta Cesarca te da su ustanici Eugena Kvaternika imali isti pozdrav. Mirko Vidović navodi da je korišten još u doba Ilira (Iliri su vladali Rimskim Carstvom više od 200 godine, o. a. b.) i slično, ali je nesporno da to nasljeđe naše prošlosti pa tako i u vrijeme vojnih napora za svoju državnu nezavisnost Ban Josip Jelačić kad je postrojio Hrvatsku vojsku, ustanovio je i pozdrav: "Za domovinu-spremni!". Zrinski i Frankopani imali su malo drugačiju verziju koja je glasila:"Za domovinu-spremni i umrit!". Fran Krsto Frankopan upravo u svojoj pjesmarici, Gartlic za vrime kratit, spjeva i o tome. Velika je šteta što nije pronađen nego jedan dio toga rukopisa, ne u poetskom značenju već upravo u povijesnom, ali i u tome se vidi pojam riječi težnje za svojom domovinom.Opera Nikola Šubić Zrinski ima upečatljiv refrem , U boj!, U boj! Za dom! Za dom! Ovo glazbeno scensko djelo Ivana pl. Zajca sigurno je najpoznatije u svijetu i izvodilo se u najeminentnijim opernim domovima.

Danas kada je svima jasno da je komunizam počinio DEMOCID nad hrvatskim narodom nakon završetka II svjetskog rata, pokušava se posljednjim trzajima obnoviti , "Projekt Sovjetske Hrvatske" pa je  povijesno nasljeđe jednog naroda postalo predmet spora.

Ova prvostupanjska presuda prekršajnog suda u Zagrebu nije ništa drugo nego jasan dokaz da jugomarksisti vode i dalje boj protiv nezavisnosti hrvatske države i njenog povijesnog kontinuiteta. Ovdje se dakle, Hrvatima po tko zna koji put, uskraćuje pravo na ponos i državotvornu povijest, umjesto da se sudski postupak vodi protiv vođa rata nakon što smo donijeli plebiscitarnu odluku da budemo nezavisni i slobodni.

To što je pozdrav korišten i za vrijeme NDH-e nije od utjecaja na njegov povijesni kontinuitet i nasljeđe. Što je onda nego glupost kada sud za predmet spora uzima povijesno nasljeđe, a svaka krivnja jest i mora biti individualna?!

NDH-a ma kakva je bila da bila, dio je povijesti hrvatskog naroda, priznalo ju je više od dvadeset zemalja, među inim i daleki Taiwan, primljena je u Ligu Naroda tj. današnji UN i ino.

Druga je stvar što u datim međunarodnim okolnostima nije bilo nikakve šanse da opstane. No, nitko ne govori da nijednom njenom dužnosniku nije međunarodno pravno nikada suđeno ili recimo da je Pavelić bio svjestan da gubi rat, no sa Staljinom nije htio ni kad je Koruška bila od Crvene armije okupirana pa Bleiburg ima i dozu političke trgovine sigurno, a posebice da je donio ispravnu odluku da Zagreb ne smije biti posljednje uporište. Sjetite se kako je završio Berlin, nitko ne govori o tome da je odbrusio Luburiću i njegovoj kliki da njemu ne treba novo Krbavsko polje. Siguran sam da bi tako i bilo. Uskoro će svjetlo dana ugledati nove činjenice o poslijeratnom stradanju Hrvata i drugih naroda koji nisu prihvatili komunizam od strane tkz. antifašistata, a za one koji žele saznati više preporučam i knjigu, Dvadeset sedmo slovo, Pave Tonkovića.

Kako će ti sveznalci objasniti da je naša himna ista sada i u vrijeme NDH-e!? Jesmo li onda sljednici i tog vremena ili nismo?!

Takvi prerogarativi koji uskraćuju nezavisnost u kontinuitetu naše povijesti mogući su samo kod nas. Zato nam valja dignuti glas, a ne ruke, protiv ičijeg "prava" da primjenom osuđenog načela, TORQUERE LEGES, ocrnjuju čast i dostojanstvo hrvatske nacije koja je izašla pobjednikom nad jugomarksistima, njihovim pomagačima i simpatizerima, pobjedom u Domovinskom ratu.

Pogledajmo tko je i realno sudionik Joeovog narodnog pozdrava, prvotno organizator utakmice potom osoba koja je njemu dala mikrofon, pa osoba koja se brine o razglasu, osoba koja je odgovorna za kamere, osoba koja je odgovorna za sigurnost i napose gledateljstvo. Tko je od njih bio predmetom sudskog postupka? Nitko. Postavlja se pitanje smije li pravo djelovati selektivno i parcijalno. Jasno je da ne. Osnovno obilježje prava jest njegovo djelovanje erga omnes (među svima). Gdje je u donijetoj presudi specijalna i generalna prevencija kada ona kao takva ne ostvaruje pravdu, mir, sigurnost, slobodu i druge društvene vrijednosti? Što je onda takova presuda nego politikanstvo  i opravdanje za počinjeni Democid i Genocid nakon 1945. godine. Radi se o tipičnom ispiranju mozga naivnih i neupućenih od strane afabulatora i klevetnika. Primjerice nitko Italiji nije zamjerio tandem Mazzini - Garibaldi, uostalom na njihovim slikopisima i slikoglasima svakodnevno čujemo poklič, tutti pronti!

Naš Hrvatski  Državni Sabor ( veoma mi je drago da su mnogi, a posebice prof. d. S. Matković oprali I. Beškera i ostale "bešteke" o. a. b.) danas ima nekoliko psihijatara i možemo slobodno kazati kada agnostici i ateisti svakodnevno komuniciraju s Firerom i drugima da će odista imati posla.

Ma ljudi božji, čemu benaviti, valja samo zahtijevati da se otvori vladavina istine kako bi se zaustavile ideološke ludorije pokornih sluga propalog jugomarksizma. Ukoliko Visoki prekršajni sud ne shvaća da povijesno nasljeđe ne može biti krivnja pojedinca, sam će si zadati "harakiri" udarac, danas ili sutra svejedno, na pravedan Sud povijesti ne će moći utjecati.

Ante Baraba Miš
U Pagliuchu, 15. siječnja 2016.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #691 : Siječanj 24, 2016, 14:34:33 »


Poštovani gospodine Oreškoviću,

pišem vam pismo koje nikada nećete pročitati i za koje nikada nećete znati da je napisano. Zato što: 1. nitko vas od vaših suradnika na pismo neće upozoriti; 2. ako slučajno i nabasate na pismo, nitko vam ga neće prevesti. A i zašto bi.

Ipak, pišem vam kao građanka RH koja je od 6.srpnja 2009. do 23. prosinca 2011. obavljala dužnot predsjednice Vlade, sjedeći u ovim istim odajama u Banskim dvorima u kojima i vi danas stolujete. Prije toga, od kraja 2003. do srpnja 2009. bila sam ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i potpredsjednica Vlade RH pa sam opet imala svoj ured i u Banskim dvorima gdje i vi danas stolujete.

Ukupno gledajući, na Trgu svetog Marka provela sam lijepe godine, ako se tu računa i ulazak u politiku 1995., kad sam postala i pp Hrvatskog sabora.

Dakle, simbolično gledano, prostorima u kojima se krećete i ja sam hodala pa ćete, u jednom uskom hodniku, tamo gdje su fotografije bivših premijera, možda vidjeti i moju (ako je netko ne ukloni). No, ne pišem vam zbog slike.

Gospodine Oreškoviću, pažljivo sam pratila događaje oko formiranja vlade koje ne bi bilo bez Mosta i mostovih zastupnika koje slabo poznajete kao što slabo poznajete i sve druge pa i samog vam potpredsjednika Petrova. Pratila sam vaše predstavljanje ministara na presici u Sheratonu koje to nije bilo jer o minsitrima niste rekli ni riječi, a u svoj ste tim tamo uključili i PRH, vjerojatno zbog nesnalaženja s hrvatskim jezikom. Najvažnije je, ipak, bilo ono što ste pokazali u Saboru.

Ne znam, ne mogu procijeniti, je li vam bilo nelagodno zbog one prazne stranice vašega programa pa dopuštam da je to opet pogriješila neka tajnica kao što je pogriješila pišući popis ministara iz kojeg je izostavljen ministar unutarnjih poslova. Ali, prazne stranice u Power Pointu pokazuju i prazne stranice programa bez rokova i bez mehanizama kako bilo što ostvariti. U svojoj ste nam prezentaciji govorili, citiram: “Bitne promjene – 1. Mijenjanjem sebe mijenjamo društvo… i na kraju 7. “Uvijek biti znatiželjan!”

U svom programu pišete i: “Blagoslovljeni smo ljepotom naše domovine“, a o temeljnim vrijednostima dodajete: “Temeljne vrijednosti su obitelj, prijateljstvo i međuljudski odnosi“.

Zanimljivo je to, o temeljnim vrijednostima makar sam očekivala da ćete se, u svom nastupnom govoru, dotaknuti temeljnih vrijednosti Ustava RH. I da ćete jamčiti, npr., svakome od nas, sve ono što su najviše vrednote hrvatskoga Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavinu prava i višestranački sustav. Očekivala sam i da ćete naglasiti kako smo svi pred zakonom jednaki. Umjesto toga, vi ste u svom programu naznačili da moramo “učiti od boljih” i da moramo biti “uvjereniji u naš potencijal“.

Potpuno se slažem da moramo “poboljšati gospodarske i društvene prilike u Hrvatskoj“, kako ste naveli u prezentaciji pa se čudim vašom konsternacijom na kraju rasprave. Govorili ste o vašoj tvrtki i čudili se raspravama o ustašama i partizanima, ne shvaćajući, očito, da ste tu raspravu potaknuli predlažući neke od ministara. Upravo oni koji su vas doveli i dali vam tri sata za razmišljanje, proteklih su godina inzistirali na raspravi o prošlosti što je vidljivo i u programu vašega ministra branitelja. On, ponavljajući samo teze premijera koji to nije mogao postati, i dan nakon izbora u Saboru potvrđuje formiranje registara izdajnika koja je na tragu lustracije o kojoj se grmilo i oblačilo protekle tri, četiri godine. Vama, naravno, nisu  poznate izjave tipa:”Svatko u svojoj kući, u svojem dvorištu, može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne.” To su riječi vašeg prvog suradnika koji se, par sati nakon što ste prigovorili raspravi o ustašama i partizanima u Saboru, pred Vladom opet bavio obračunom s Titom.

Vi sve to, gospodine Oreškoviću, čini se, ne znate a morali biste znati. Zato vas je razgnjevila rasprava u Saboru koju ste smatrali izgubljenim vremenom pa je zato i pala vaša izjava kojom uspoređujete svoju tvrtku u sličnoj situaciji. Samo, znate, poštovani gospodine Oreškoviću, Hrvatska nije korporacija. Hrvatska je država, neizmjerno složenija od bilo koje korporacije, u kojoj svaka vlast mora isticati poštivanje ustavnih vrednota, vladavinu prava i standarde koje smo dosegnuli kad smo sjeli za stol europskih država i naroda. Za prijateljstva ćemo se sami pobrinuti.

Zato vas molim, ne spominjite vašu žrtvu za nas, za Hrvatsku, jer neke od nas to možda malo i vrijeđa. Nema žrtve za one koji postanu premijeri jer nas na to nitko nije tjerao. To je čast, prilika, izazov. Hrvatska je uređena zemlja, članica EU u kojoj parlamentarna rasprava o Ustavu jest i mora biti svakidašnja pojava. Kad vaš ministar kulture kaže da antifašizma nema u Ustavu, onda netko mora moći reći da je Izvorišne osnove Ustava pisao osobno dr. Franjo Tuđman koji je jasno naznačio sve temelje državnosti RH pa i odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), nasuprot proglašenju NDH.

Dakle, gospodine Oreškoviću, važno je što vi reforme, koje zapravo nitko nije vidio, stavljate u prvi plan. Samo, vaša je dužnost danas i puno više od toga. Nema više vremena za odgovore u kojima najavljujete da ćete se o nećemu raspitati jer niste upoznati i jer ne znate. Ili je možda vaš plan da o osjetljivim pitanjima koja duboko dijele hrvatsko društvo u javnosti zbori onaj koji je obećavao, ali nije mogao postati premijer. No, takvu mogućnost pak Ustav ne poznaje.

Puno ste nam govorili o transformatorima, ali o vanjskog politici, kulturi, socijalnoj politici, ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova, o mladima, umirovljenicima, starima i bolesnima, o pravnoj državi i borbi protiv korupcije, ništa. Zato bi bilo vrijedno čuti kako vi tumačite potporu vašoj vladi koja dolazi i od onih koji imaju potvrđene optužnice za teška kaznena djela. Morali bismo čuti vaše viđenje ovih pitanja u kojima, priznajte, partizana i ustaša nema ni u tragovima. Kako rekoste: Ako ne sada, kada? Ako ne mi, tko?

Poštovani gospodine Oreškoviću, bilježim se sa štovanjem (to je starinska fraza i nema veze s javnim bilježnikom).

P.S. I još o onoj fotografiji u Vladi; molim vas, pazite da netko na njoj ne nariše brkove

http://www.24sata.hr/politika/kosor-je-oprala-oreskovica-ne-spominjite-nam-vasu-zrtvu-457914?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_medium=Widget&utm_source=Vecernji

____________________

Kad Kosorka pametuje ...

Poštovani gospodine Oreškoviću,

pišem vam pismo koje nikada nećete pročitati i za koje nikada nećete znati da je napisano. Zato što: 1. nitko vas od vaših suradnika na pismo neće upozoriti; 2. ako slučajno i nabasate na pismo, nitko vam ga neće prevesti. A i zašto bi.


Već odavno sam prestala slušati i čitati što gospođa Kosor kaže i piše, pa ni ovo njezino pismo nisam pročitala do kraja. Samo me čudi kako se jedna žena koja ne zna, bez mucanja, čisto i tekuće izgovoriti jednu jedinu rečenicu, bez stalnog ponavljanja i to na hrvatskom jeziku - a na kojem drugom - usudi kritizirati čovjeka s kojim nije na istoj razini, istom rangu.

No dobro nam je poznato, da neki hrvatski kritičari pate od neizlječive "komunističke psihose".

Uz to gospođa Kosor ne zna, da se Vi iz poštovanja upotrebljava isključivo u obraćanju jednoj osobi i piše se velikim slovom. Kad se obraćamo dvjema osobama ili većoj skupini osoba vi uvijek pišemo malim slovom.

Bolje nijem nego glup!

Kako je Jadranka Kosor došla do stana?

<a href="http://www.youtube.com/v/gSueg_XcTYk?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/gSueg_XcTYk?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Jadranka Kosor i engleski jezik
<a href="http://www.youtube.com/v/RyUfL4tJeXo?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/RyUfL4tJeXo?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #692 : Siječanj 27, 2016, 04:40:39 »


Između četnika i islamista nema razlike
niti u izgledu, niti u religijskom, niti u političkom smislu.

Marica
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #693 : Siječanj 31, 2016, 13:35:23 »


Brižna majka manjinama, maćeha vlastitom narodu

(Još uvijek aktualna tema!)

Sve ovovjeke hrvatske vlade skrbile su više za nacionalne manjine nego za svoj narod, a ova današnja napose. Kao prve žrtve takve politike, stradale su novine domoljubne hrvatske orijentacije, poput našeg mjesečnika, lista Narod koji izdaje Pronatalitetni pokret "Jedno dijete više", tjednika za kulturu Hrvatsko slovo i druge nama manje poznate. Sva pobrojena glasila navodno su žrtve gospodarske krize, recesije i štednje koju vlast navodno provodi na svim područjima i prema svakome jednako. No, nije baš tako, što se zorno vidi pregledom financijske potpore za proteklu godinu iz državnog proračuna za razna glasila nacionalnih manjina.

Tako možete saznati, da su najbolje prošli Talijani (za 4 lista dobili su 6,000.000 kuna), pa onda Srbi (za 7 publikacija dobili su 5,793.000 kuna) i ostali. Bilo bi predugo nabrajati koliko je dobilo koje glasilo, ali spominjem list Bijela pčel, koji je (po formatu A4, učestalosti izlaženja - 8 brojeva godišnje i broju stranica - 44) usporediv s našim Političkim zatvorenikom. Taj list za djecu izdaje Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, a država Hrvatska daje mu godišnju potporu u iznosu od 522.000 kuna.

Dakle, bivšim političkim uznicima, koji su robijanjem trasirali put do samostalne države Hrvatske, za mjesečnik Politički zatvorenik 10.500 kuna, a za "dečiji" list nacionalne manjine koja se borila da hrvatske države nikad ne bude, više od pola milijuna kuna. Ili mjesečniku Narod[/b], na čijim se stranicama vodi bitka protiv bijele kuge i nastoji pridonijeti demografskoj obnovi Hrvatske, već nekoliko godina iz državnog proračuna ni lipe. Idemo dalje. Hrvatskom slovu, vodećem tjedniku za područje kulture u Hrvatskoj, država daje potporu u iznosu od 200.000 kuna, da bi istodobno tjednik/nedeljnik Novosti u izdanju Srpskog narodnog vijeća, čiji tekstovi uglavnom nisu naklonjeni državi koja ih financira, ta ista država obdarila s 3.630.000 kuna godišnje.

Spomenuto uskraćivanje prava većinskom stanovništvu u izdavanju listova samo je dio opće diskriminacijske politike. Sve domoljubne udruge pa tako i naša - HDPZ - osvjedočile su se tijekom proteklih godina sudjelujući u natječajima za tzv. institucionalnu potporu iz državnog proračuna, da atributi hrvatsko, domoljubno ili domovinsko donose negativne bodove, što će reći, smanjene ili nikakve izglede za dobivanje potpore iz proračuna. Primjenom takvih kriterija Centar za suočavanje s prošlošću poznat kao DOCUMENTA /Teršelička/, dobiva dvostruko više sredstava od Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata /dr. Ante Nazor/, ili za razne LGBT/lezbijke, pedere i ostale izopačenosti/ udruge uvijek ima novca u proračunu, pošto je njihov rad navodno u općem interesu pa čak i šire. Ne bih želio biti nepristojan i konkretno opisivati u čemu se sastoji njihov rad.

Diskriminacija većinskog naroda uz istodobnu obilatu potporu nacionalnim manjinama, nastranim skupinama, samozvanim znanstvenim institucijama poput Documente /čiji je cilj pretvorba Hrvata iz žrtve u agresora/ i raznim udrugama što tuguju za bivšom državom, prevršila je svaku mjeru. Od vladajućih struktura jugoslavenskih i komunističkih korijena ni ne mogu se očekivati drukčiji postupci. Vlast im omogućava lagodan život, dok ih stanje u državi koju de facto nisu ni željeli, ne zabrinjava. No, mogli bi se u procjeni prevariti. Naime, takvo iscrpljujuće stanje moguće je održavati tako dugo dok su branitelji razbijeni na stotine udruga. Ako se dogodi da branitelji radi nečega postanu jedna udruga kao 1991., zbrisat će s političkog neba Hrvatske sve one koji ne žele dobro Lijepoj našoj...

Alfred Obranić, predsjednik
Hrvatskog društva političkih zatvorenika
br. 251, ožujak/travanj 2013.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #694 : Veljača 02, 2016, 19:48:40 »


(Opet) Imamo HRVATSKU

Bivši premijer hrvatske vlade Zoran Milanović sa svojom, sada već također na sreću bivšom hrvatskom vladom (kao i njihove ''svite'' SDP i "Kukuriku koalicija") valjda su nas zauvijek naučili da se više nikada ne bi smjelo dogoditi da zbog svoje političke zaslijepljenosti, kao slobodni ljudi i hrvatski glasači, olako stavljamo na kocku opstojnost te naše najveće svetinje - Hrvatske države! To treba vrijediti bez obzira na nedostatke i poteškoće s kojima će se ova nova, ovaj put ipak hrvatska vlada, suočiti. Jer, bivša vlada (KK) imala je sreću doći na vlast i zato što hrvatski glasači nisu mislili o mogućim dalekosežnim posljedicama (Kakva je sreća za državu što ljudi ne misle! - Hitler), što najbolje proizlazi iz činjenice da dosadašnje vlastodršce niti njihov odlazak s vlasti nije promijenio, nakon što su očito još uvijek opsjednuti mržnjom svega što nosi hrvatsko znakovlje, da ne kažemo i samo ime.

Gnjusno je bilo, osobito nama iz dijaspore, gledati i slušati konstituiranje Hrvatskog (državnog) sabora (22.01.2016.) kada su se Milanovićevi poslušnici, njih tridesetak, poput nekih "vampira", ili – da usporedba bude svakoj mašti pristupačnija – poput gladnih australskih (divljih) pasa zvanih "dingos" - derali na zastupnike Domoljubne koalicije i Mosta. Bijesni oporbenjaci malone su u Hrvatskom saboru pokušali - kao što su to Moskalji (pogrdan naziv za Ruse u Ukrajini) učinili u Ukrajinskom parlamentu (12.02.2015.) - izazvati krvavu tučnjavu. Zahvaljujući sabranosti novoizabranog predsjednika Sabora akademika Željka Reinera, izbjegnuta je tragedija, ne daj Bože, slična onoj u beogradskoj skupštini (20.06.1928.) - Nenad Stazić, Peđa Grbin i još nekolicina njih, kao da su bili spremni na sve - poput Puniše Račića (prije gotovo jednog stoljeća u Beogradu). (Usput rečeno, Račiću je 27.05.2013. u Srbiji dodijeljeno herojsko odličje za izvršeni zločin.)

Kao i pri konstituiranju Hrvatskog (državnog) sabora, uskoro potom slično se dogodilo i kada su u tom istom domu bili predstavljeni ministri nove hrvatske vlade i kada se lavina izmišljotina i uvreda sručila na dvije žrtve: Miju Crnoju, koji je rekao da treba uraditi "registar izdajnika" i Zlatka Hasanbegovića, za kojega su izvukli iz konteksta izjavu da je antifašizam foskula. I dok je većina tih "ašističkih antifašista" (ovaj naziv za mnoge iz dosadašnje vladajuće nomenklature nije contradictio in adjecto, već nažalost za njihova stajališta posve adekvatan izraz) morala utihnuti pred snagom argumenata znanstvenika dr. Zlatka Hasanbegovića, Mijo Crnoja je u međuvremenu podnio ostavku, ne zbog toga što bi se osjećao krivim, nego da ušutka provokatore, koji su valjda mislili da će se s njime "zabavljati" još dugo vremena i tako paralizirati učinkovitost novog Hrvatskog (državnog) sabora. Amerikanci bi rekli: "Mijo, If you can take it, you can make it!"

Hrvatski su branitelji obnovili hrvatsku Državu

(Anti) fašisti u Hrvatskom (državnom) saboru ključaju u bijesu, kao bosanski gulaš u loncu. Naime, dok su bili na vlasti nikakve prigovore ili optužbe od oporbe ili naroda nisu uzimali ozbiljno – ta, oni su bili vlast. Ali, sada se itekako pozivaju na ustavnost i zakonitost kako bi spasili sebe i zaštili svoj "antifašizam", posebno i svoga Tita, jer, kažu: "antifašizam je ugrađen u temelje Hrvatske države"! Tu, inače činjeničnu misao, nažalost, nikada nisu razradili do kraja, jer bi morali dodati da su četničko-komunistički zločinci na čelu s Titom antifašizam ugradili u temelje Jugoslavije na kostima hrvatskih mučenika. Aleksandar Ranković je rekao: "Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. godine prošlo je 3,777.776 zatvorenika." (''Politika'', Beograd, 1. veljače 1951.)

Nijemi svjedoci tih "antifašističkih" zločina jesu sablasne jame, njih 1700, u kojima leže tijela narodnih neistomišljenika, odnosno Hrvata koji su ubijeni bez prava na suđenje i obranu. Za mnoge od tih najstrašnijih zločina znamo, kao na primjer za one na Bleiburgu, u Kočevskom polju, Teznom, Hudoj jami, Jazovki, Maceljskoj šumi, Jasenovcu i drugim mjestima, dok podaci o još i drugima nisu objavljeni jer je režim zaustavio daljnje istraživanje.

Dakle, laž je da je ova Hrvatska država stvorena na temeljima "Zavnoj-a". Naime, u Ustavu stoji..."da se taj kontinuitet hrvatske države nastavlja u uspostavi temelja državne suverenosti..." U ustavnim osnovama također jednako tako stoji da je "na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski narod na prvim demokratskim izborima 1999. godine slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost."

Ovdje se ne može govoriti o zaluđenosti naroda, nego o onima koji su pažljivo školovani, a koji su iz bilo kojih razloga ostali sve do danas tako zaslijepljeni da opravdavaju Tita (jednog od najvećih zločinaca u svijetu) od odgovornosti za pokolj, odnosno hrvatski holokaust i progone hrvatskog naroda od 1941. do 1991. godine.

Sve gore navedeno kao da ne drži vodu, jer se stječe vrlo mučan dojam da u Hrvatskoj danas vladaju ne samo komunisti i njihovi sljedbenici, nego čak i srbočetnici, što je uvreda i politička pljuska ne samo Hrvatima, nego i svim onim građanima srpske nacionalnosti, koji su se zajedno s hrvatskim braniteljima borili protiv srbočetničke agresije. Istovremeno Titovi trgovi, ulice, bulevari i portreti u uredima visokih državnih dužnosnika, te brojne biste u parkovima diljem Hrvatske, činjenice su, koje se protive ne samo svakom zdravom razumu nego i ljudskom dostojanstvu.

"Antifašizam" u Hrvatskoj je - besmislica

"Antifašizam" u današnjoj Hrvatskoj je već i zbog toga besmislica što je u istoj toj današnjoj Hrvatskoj i "fašizam" čista besmislica, kao što neupitno dolazi vrijeme kada će uskoro u Hrvatskoj i "kumunizam" organski, a time i zauvijek nestati. Jer, obje te zločinačke ideologije, i fašizam i komunizam, nanijele su bezbrojna i najgora zla ne samo hrvatskom narodu, nego i velikom dijelu ostalog čovječanstva. (O kakvoj se tu zapravo nemogućoj sprezi radilo, na svoj je način, ali vrlo duhovito, izrazio Ivo Lučić, napisavši na portalu Direktno.hr (20.01.2016.): "Smrt domu slobodi i narodu, za fašizam i antifašizam spremni!"

Nova hrvatska vlada još nije ni počela s radom, a već je optužena za "rušenje demokracije" i uvođenje "fašizma i ustaštva" - vraćanje u NDH. Takvom "fašističkom antifašizmu" predvodnik i autor je Zoran Milanović, koji ne propušta nijednu od bezbrojnih prilika koje dobiva na (ne)hrvatskoj televiziji i drugim medijima da napada redom sve zastupnike Domoljubne koalicije i Mosta, a s jasnom svrhom da destabilizira i po mogućnosti sruši vladu, ako se ukaže prilika – možda i pučem! Tako je, vidjevši koliko je ljudi izišlo na mirni prosvijed u Zagrebu (više od 10.000) protiv gašenja Z1, najavio "nove mjere": "Jučer smo vidjeli filofašistički marš u Zagrebu, to je ono što donosi HDZ, to nećemo dozvoliti, to se neće raditi u Zagrebu, najstrašnije u toj priči, da je to predvođeno dvojicom filofašista, a jedan od njih je podpredsjednik Sabora.., koji je ulični huškač, mora biti smijenjen. Pokazuje kako se desnica okuplja u Hrvatskoj. Nemojte nas izazivati da izvedemo ljude na ulicu", kazao je Milanović. Oštro je zaprijetio HDZ-u "Ne bojimo vas se ni i Zagrebu ni u Imotskom!"(narod.hr, 27.01.2016.)

Milanović, izgleda, ne misli izvesti svoj karavan na mirni prosvijed, već kao da prijeti izazovom građanskog rata. Zoka je patološki narcista koji razmišlja poput Hitlera: "Ne vidi razloga zašto ljudi ne bi bili tako okrutni kao i priroda." Dakle, kad mogu gromovi paliti, oluje rušiti, poplave nositi, potresi drmati, zašto Milanović ne bi bio isto tako okrutan naspram domoljuba i branitelja, jer oni su samo - ljudi! "Ljudi su dorasli da se obračunaju sa drugim ljudima, ali ne sa problemima" - Tin Ujević

Nova vlada ima veliki zadatak

Prije svega Hrvatsku treba izvući iz gospodarske krize, jer gladan želudac ne priznaje zakone. Za očekivani probitak treba imati čvrstu Vladu, koja će s rezultatima ušutkati provokatore i zlobnike u oporbi i tako im staviti "kost" u njihova usta. (Po onoj: Kada pas ima kost u ustima ne može lajati niti ugristi!) Milanovićevo licemjerno političko igranje ping-ponga sa zastupnicima u Mostu, obilo mu se o glavu, iako su neki već bili i "prešli preko mosta" na drugu stranu, čime su pokušali razbiti partnerstvo Domoljubne koalicije i Mosta. Podpredsjednik vlade Božo Petrov ne smije smetnuti s uma da opasnost, da Milanović i u novim uvjetima s takvom rabotom nastavi, još nije posve prošla.

Kao posebnu zanimljivost navedimo da je Peđa Grbin prvi osudio "registar izdajnika" ne samo u Saboru, nego čak i u interview-u za srpski "Blic", rekavši da bi to "narušavalo temelje prava i sloboda građana republike Hrvatske." Na upit novinara što se podrazumijeva pod "izdajom nacionalnih interesa", Grbin je kazao kako nitko ne zna što je to izdaja nacionalnih interesa, niti koje bi bile kazne za nas - "izdajice". ("Blic", 26.01. 2016.). Pa ako Grbin ne zna što je izdaja, mi mu možemo savjetovati da se obrati Stipi Mesiću, Ivi Josipoviću, Vesni Pesić, Zoranu Milanoviću, Fredu Matiću i drugima – a neka pogleda i sebe na "selfie".

Zanimljivo je čuti i Milorada Pupovca na RTV Vojvodine, koju vode Lički četnici, "da ne može zamisliti da bi Beograd mogao imati dobre odnose s ovakvom politikom Zagreba". (Hina, 29.01.2016); pa Acu Stankovića, koji je na Al Jaaziru Balkan u Sarajevu ustvrdio, da "U Hrvatskoj ima desetak proustaških medija koji lišo prolaze ispoda radara i šire mržnju". (29.01.2016.); kao i Olivera Frljića koji je izjavo na HRT: "Nakon stranke opasnih namjera dobili smo i vladu opasnih namjera... svi koji rade u kulturi trebali bi biti duboko zabrinuti, jer fašizacija Hrvatske dobiva i formalni okvir." (večernji.hr, 29.01.2016.)

Zaključna misao

Uvjereni smo da se za ovako vulgarnu i - nažalost moramo to tako reći - izravno neprijateljsku verbalnu ofenzivu na novu hrvatsku Vladu, ministre, stranke i pojedince, sličan primjer ne može naći nigdje u svijetu; zašto baš u Hrvatskoj!? Protuhrvatski nastrojene stranke i pojedinci predugo su bili na vlasti i tako usadili i učvrstili svoja antihrvatska stajališta u svim državnim, društvenim, kulturnim, intelktualnim, sveučilišnim i medijskim središtima, pa i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja se nije ogradila od četništva.

S druge strane, nezamislivo je da predstavnik hrvatske nacionalne manjine u parlamentu Srbije progovori jezikom prijetnje, ucjene, ultimatuma i sl., dok u Hrvatskom saboru razni Stazići, Pupovci i sijaset drugih, njima sličnih, predstavljaju grlatu skupinu, koja samo što ne postaje moralna okosnica hrvatske politike, od koje se ne može doći do riječi i kojoj se gotovo ne smije ni riječima suprostaviti jer se odmah dobije etiketa nacionaliste, ustaše, naciste, ksenofoba, srbofoba, fašiste i sl. U takvoj bizantijskoj raboti toj se skupini nažalost često pridružuju i neki drugi saborski zastupnici, tzv. hrvatski anacionalci, kao njihova moralna podloga i kao ideološki bliski pogubnom jugoslavenstvu. (Mile Prpa, HRsvijet.hr, 29.01.2016.)

Iz iznijetoga proizlazi druga važna i teška zadaća nove hrvatske vlade, a to je, uklanjanje s odgovornih mjesta onih ljudi, koji su dobili poslove po komunističkim zaslugama i drugim, prije svega, protuhrvatskim osobinama i podobnostima. Da pritom treba učvrstiti pravosuđe i osnažiti zakonitost, samo je po sebi razumljivo. Jer, Hrvatska u kojoj Hrvat ne smije reći da je Hrvat, a da ne bude proglašen fašistom, a kakvu, eto, nasljeđujemo od bivše nenarodne vlasti, gotovo kao da i nije više hrvatska. Na Predsjednici i novoj hrvatskoj Vladi je da ju sačuvaju od pada u ponor nad kojim se nalazimo, nažalost, ne i bez naše vlastite krivnje. Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! (Job, 27, 7)

Najkraći relex
Sadržaj ovog članka je odlična slika lošeg stanja u Hrvatskoj s točno uprtim prstom člankopisca na ponašanja onih neprijatelja Hrvatske, koji takovo stanje stvaraju i podržavaju. Ovo su ujedno mjesta, na kojima se nova Hrvatska vlast brani i ujedno škaklja neporijateljsku stranu. U takvim neprilikama i opiranju neprijateljima Hrvatske, neće ova Hrvatska vlast moći učiniti ništa u smislu obstanka, gospodarskog i drugih oblika razvoja. Evo samo jednog kompleksnog primjera: Proljeće kuca na vrata i proljetna sjetva i sađenje trebaju ljude i zemlju. U Slavoniji je 700.000 hektara zemlje, koju bi već sada trebalo dati ljudima (dobrim dijelom onima iz socijalnih kuhinja) da je obrađuju jer Hrvatska uvozi prehranbenih proizvoda za 3 (tri) milijarde US-dolara.

Umjesto da se Hrvatska vlada bavi ovim fundamentalnim problemom (ima još puno takovih!) Hrvatska vlada raspravlja jalovo dva dana o Crnoji, pa će sljedeća dva dana o Hasanbegoviću, pa dva dana o Karamarku, pa dva dano o xy... - za trajanja mandata. Neprijateljski komunisti u SDP i srodnicima će naći ovakovih "produktivnih" poslova za Koaliciju Oreškovića, Ivanova i Karamarka...

Autor: Rudi Tomić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #695 : Veljača 06, 2016, 13:24:05 »


Stari članak, neobjavljen u Vjesniku radi duljine, sada vrlo aktualan sadržaj i molim medije, napose Hrvatske portale da ga u cjelosti objave sa starim nadnevkom i naslovom jer je Hrvatska postala komunističkijom, nego je bila 1997.

Mojim stavom podržavam ispravan stav ministra kulture, gosp. Zlatka Hasanbegovića.


Slijedi članak:

Dragan Hazler Slunj, 18. siječnja 1997.

Uredništvu HPD VJESNIK - Za rubriku PISMA ČITATELJA

KOMUNIZAM JE UČIO DA REVOLUCIJA GUTA VLASTITU DJECU,
A JUGOSLAVIJA - JEDNA I DRUGA JE UBIJALA HRVATSKOJ DJECI RODITELJE

Kad je predsjednik RH, Dr. Franjo Tudjman službeno proglasio opće pomirenje izmedju svih Hrvata medjdjsobno zavadjenih suprotnim ideologijama, od kojih nijedna nije bila hrvatski patent, očekivalo se od obadvije strane pomirbeno ponašanje. Umjesto toga nastavljena je kroz sve medije svadja, u kojoj su napose izazovni, nekorektni, lažljivi i nametljivi komunisti i jugonostalgičari.

Nastupom u dosta sličnom stilu pojavila su se dvojica drugova, Silvije Degen i Tomislav Jakić, čelnici ASH Zagreb u svojoj replici gospodinu Dr. Srećku Pšeničniku s njihovom tezom pod naslovom:
"Zločin u vrijeme bivše Jugoslavije i vladavine komunista bio je, ma kako strašan, eksces, a zločin u vrijeme NDH bio je politika."

Da su drugovi u teškoj zabludi već su im u Vjesniku rekli i dokazima podkrijepili istaknuti poznavatelji komunističkih i jugoslavenskih zločina nad Hrvatima, primjerice Ivo Pancirov i Ana Lučić (navodim samo posljednjih dvoje), ali rudiment-komunisti su slični religioznim sektašima i ne daju se uvjeriti pa bi im trebalo najdemokratskijim metodama uskratiti ili zabraniti takovo djelovanje, kao što je to slučaj u SAD-u jer su u prošlosti, svuda po svijetu bili idejni organizatori i praktički sprovoditelji terorističkih akcija i genocidnih revolucija kao najvećih zala u čitavoj ljudskoj povijesti.

Komunistička ideologija je zasnivala ostvarenje svoga cilja, pobjede u cijelom svijetu kroz legalizaciju smrti i zločinstava, koja su sifilitični Lenjin, paranoični Staljin i narcisoidni Tito razradili i sprovodili u praksi.

Čak u pozdrav, usmeni i pismeni uveli su smrt: "Smrt fašizmu - sloboda narodu!", a fašist je bio svaki onaj, kojeg se je po potrebi fašistom proglasilo. Ako je hrvatski seljak, koji nije ni znao što je to fašizam imao tri krave, da bi mlijekom obskrbio osmero djece, komunisti su ga proglasili kulakom, a to je ravno fašistom, ubili su ga pred djecom, da bi mogli nesmetano uzeti krave za sebe, a ako je majka prosvjedovala ubili su i nju. Od hrvatske djece su stvarali siročad, koja je iza rata postajala bijelo roblje, plijen pečalbe i dijaspore.

Pozivam drugove Degena i Jakića u Slunj, da im predstavim barem stotinu potomaka od "hrvatskih kulaka", koje su jugokomunistički partizani nedužne postrijeljali, usmrtili mučenjem, naživo sjekli pa čak u pećinama gušili dimom. Medju u ubijanima i gušenima bilo je djece (i moga 15-godišnjeg brata Milana Hazlera su u srbskom Raletini naživo sjekli, 20. ožujka 1942) i staraca - na primjer oko 400, što prognanih što poubijanih hrvatskih seljaka u Furjanu kraj Slunja, lipnja 1944.

O tome zločinu, dakako s opravdavajućim jugokomunističkim predznakom mogu drugovi Lang i Jakić čitati u dvoknjižju Dr. Djure Zatezala pod naslovom "Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u..., Zbornik 18, HAK Karlovac 1988."

Fašizam i komunizam su bili i jesu u svojim sadašnjim ostatcima dva medjusobno sukobljena medjunarodna zla. Medjutim, Hrvati i hrvatska vojska za vrijeme NDH nisu bili fašisti, nego ljudi, koji su jedva dočekali svoju držvu pa ma kakva ona bila i morali su se od prvog dana boriti za njeno održnje. Ne tvrdim pritom, da je ta borba bila bez zločnstava. Suprot tomu jugokomunistički partizani, medju kojima je (više nažalost, a manje na sreću) bilo vrlo mnogo Hrvata borila se je svjesno protiv države Hrvatske, a u prilog stvaranja Jugoslavije, iako su znali da je Jugoslavija tamnica za Hrvatsku i Hrvate u njoj. Uostalom, to je pokazala praksa od 1918. do balvan revolucije i hirošimskog Vukovara. Vukovar je po drugovima Langu i Jakiću isto "jugoslavenski eksces".

U prosvjednim pismima na Lang-Jakićeve obmane pisatelji su uglavnom pobijali te obmane i iznosili istinu, ali ima nešto jako važno iz odnosa komunističke (i srpske!) ideologije prema Hrvatima i Hrvatskoj, čime bi se trebali pozabaviti naši povjesničari, a ja ću (po zanimanju umirovljeni znanstvenik farmaceutske i biokemijske struke) tek nešto istine nabaciti tome povijestnom, nažalost neobradjenom kompleksu.

Prvi narod u Europi, kojeg su komunisti trebali izbrisati s lica zemlje bili su "reakcionarni Hrvati" i na "globusu nepostojeći Hrvati". Tu je ključ i poticaj hrvatskog otpora i borbe za obstanak Hrvata u NDH, a ne u nikakovom prihvaćanju fašističke ideologije. Uostalom NDH je bila jedina država u sustavu Sila osovine Berlin – Rim, u kojoj nije postojala ni faštička ndji nacistička stranka.

Podjimo tragom medjunarodno važećih komunističkih dokumenata:
U djelu "Što činiti" Vladimir Iljić Uljanov - Lenjin (ime po rijeci Leni u Sibiru, gdje je robovao) je izradio upute za terorističko i drugo zločinačko djelovanje. Evo par "poslastica", iz inače vrlo bogatog protuljudskog komunističkog repertoara:
"Bez revolucionarne teorije ne može biti nikakav revolucionarni pokret; nama je potrebno ustrojiti revolucionare, koji će voditi borbu prema svim pravilima umijeća. Mi moramo imati odbore profesionalnih revolucionara." Tko su bili i kakovi su bili revolucionari - zna se pa nije potrebno trošiti papir i crnilo.

Staljin (s Berijom) i Tito sa svojim ideolozima poput Moše Pijade (srpski Židov) i Djilasa (crnogorski Srbin) svojski se bave sprovedbom teorije u praksu: "Komunizam može pobijediti samo revolucijom" (ideologija zločinstva). "Revolucija ne bira sredstva na svom pobjedonosnom putu" (makijavelizam). "Revolucija guta vlastitu djecu" (kanibalizam). "Kad revolucija pobijedi na borbenom polju tek onda joj slijedi obračun s unutarnjim neprijateljem" (genocid iz ideološki usvojene mržnje). Na tom pobjedonosnom putu: "Proleteri svih zemalja ujedinite se!", a o popjevnim poslasticama poput "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska!" To je najavio Tito rušeći američke zrakoplove iznad Slovenije. Zatim: "Naprijed s nama, tko ni s nama - mi ć'mo s njim pod pete..." da ni ne govorimo o ovome što slijedi.

U tom komunističkom planu općeg obespravljenja i uništenja našao se je još pred 150 godina i ostao do naših dana na meti hrvatski narod jer ga je već u 19. stoljeću najveći komunistički ideolog genocida i holokausta, njemački Židov Karl Marx proglasio Hrvate reakcionarnim narodom, a reakcionarne narode treba unišdjtiti (etnocid).

Nekako istovremeno madjarski komunist i revolucionar Lajoš Košut piše da Hrvatska ne postoji jer je nema na globusu i ne smije je niti biti (negiranje Hrvatima svih ljudskih i nacionalnih prava pa i prava na život).

Istovremeno su takav stav prema Hrvatskoj i prema Hrvatima zauzeli i zadržali do danas srbski ideolozi i stratezi svih usmjerenja:
-   kulturnjaci-jezikoslovci (Dositej Obradović, Vuk Stefanović Karadžić, Djuro Daničić...i svi današinjci);
-   političari (stari Ilija Garašanin Nikola Pašić, Karadjordjevići, Dražo Mihailović, Aleksandar Ranković, Slobodan Milošević Radoslav Karadžić, Ratko Mladić...);
-   znastvo i kultura (SANU, Matica srpska, Srbsko književno društvo i sve institucije kulturnih sadržaja i pojedinci u njima: Dobrica Ćosić, , Vuk Dra{kovi}, Vladimir Šešelj);
-   sigurnosne postrojbe (vojska, žandarmerija i spijunaža...);
-   elitna velikosrpska predvodništva: Četništvo i SPC od Pećkog Makarija (16. stoljeće) do današnjih patrijarha i običnih prota;
-   ideologije (kapitalističko-fašistička i komunistička, vladajući slojevi i oporba...

Nije retoričko razbacivanje riječima, nego kruta itina:
Hrvatski narod je prema Marxovoj komunističkoj ideologiji i prema cjelokupnoj srpskoj politici i strategiji trebao nestati s lica zemlje. Prema tomu, Hrvatski ustanak, 1941. pa ma kakove boje i ideologije bio, njegova svrha i uloga je bila:

1)   Spasiti hrvatski narod od internacionalnog komunističkog genocida, zacrtanog po Karlu Marksu i prihvaćenog u sprovedbu po Staljinčiću - Josipu Brozu - Titu i njegovim srbskim suradnicima, primjerice Drapšinu, Djilasu, Pijadi, Popoviću, Rankovišu, Žujeviću...

2)   Stvoriti hrvatsku državu kao jedinu jamčevinu opstanka i razvoja hrvatskog naroda pa makar to bilo (u nedostatku saveznika) i s crnim vragom

3)   Ustaški pokret i nije bio ništa drugo, nego organizirani hrvatski otpor protiv komunističkog i velikosrpskog genocida nad Hrvatskom i Hrvatima.

4)   Na nositelje i sprovoditelje genocida nad Hrvatskom i Hrvatima Dr. Ante Pavelić je odgovorio njihovim metodama: "Na ljutu ranu ljuta trava!"

5)   Neka povijest, za ono vrijeme ponašanja, a ne jugokomunistički pobjednici dade ocjenu takvom Pavelićevom nastupu. Osobno, kao nepovjesničar, iznosim stanje, ali ne i ocjenu.

6)   Zašto je hrvatska povijest još uvijek kolebljiva i za ljubav KOMU? prislanja se uz komunizam, a protiv praveedne borbe Hrvata za opstanak ustoličenje svoje države Hrvatske, onda zvane NDH.

Nijedan razborit čovjek ni narod ne može osuđivati Hrvate za fa{izam od 1941. do 1945. jer su se Hrvati pod hrvatskim znakovljem suprostavljali fašizmu i nacizmu (razoružali su talijanske fašiste u svima hrvatskim gradovima pod talijanskom okupacijom!) borili za opstanak i očuvanje svoje drčave pa ma kakva ona bila. Sigurno je pritom bilo i mnogo nedužnih žrtava jer svaki rat donnosi žrtve. Hrvatska je vodila obranbeni rat. Ne opravdavajući nijednu počinjenu ljudsku žrtvu ni kroz rat ni kroz mir, postavljam pitanje svima neobjektivnim kritičarima, koliko su nedužnih žrtava progutali slični ratovi za reformu ili ustrojstvo država. Podsjetit ću samo na nekoliko Hrvatskoj sličnih primjera: Tridesetgodišnji rat, Francuska revolucija, Pijemontska Italija, Listopadska revolucija, Balkanski ratovi, Ata-Turkova Turska, Španjolski rat, Kineska revolucija, Alžirski ustanak, stvaranje države Izrael, ustanci za osloba|anje kolonijalnih naroda...

U bibliji (novom zavjetu) stoji Isusova izreka u svezi kamenovanja prostitutki: "Tko se osjeća nevinim, neka se na njih baci kamenom..." Nitko se nije latio kamena.

Po velikim grijesima, Hrvatski narod pa ma kakav bio nalazi se jamačno na nižem stupnju ljestvice ratnih grješnika, iza mnogih velikih i malih naroda, koji nama pripisuju razne grijehe jer kako kaže starozavjetna biblija: "Na leđima drugoga vide iglu, a na sebi ne vide brvno." Nota bene!

Preporučam rudiment-komunistima, da nadju pokajanje jer hrvatski narod im oprašta, ali njihove zločine protiv Hrvata i države Hrvatske ne zaboravlja.

Pisatelj ovih redaka, predstavljam se Dragan Hazler radi nedvojbenosti: jesam antifašist i antikomunist i pritom dodajem: Titov jugoslavenski antikomunizam uz hitlerizam i staljinizam bio je najstrašnije zločinstvo protiv ljudi i svih stvorenih dobara (genocid i vandsalizam!). Dakle, nije svaki antifašizam jednak i Titov antifašizam zaslužuje svaku osudu, a ne kult.Međunarodna javnost stavila je Tita na 10. mjesto najvećih zločinaca 20. stolj.

Mr.sc.Dragan Hazler Slunj/Basel
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #696 : Veljača 07, 2016, 18:51:55 »


Milanović: Povlačim se kad šef HDZ-a bude imao pamet A. Merkel

Milanović: Nemamo vlast, nemamo premijera, ne poštujete hrvatsku državu!

Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu predviđa određenu proceduru. Šef SOA-e je osoba koja mora uživati povjerenje prije svega premijera jer on vodi izvršnu vlast, a onda i predsjednika. Ova situacija očito nije usklađena, predsjednica očito nije razgovarala s premijerom. To je osobna ingerencija premijera koji se mora dogovoriti direktno s predsjednikom, izjavio je novinarima Zoran Milanović na proslavi 25. obljetnice SDP-a Varaždinske županije, komentirajući smjenu Dragana Lozančića koju je potpisala predsjednika Republike Kolinda Grabar-Kitarović.

Ovo sve skupa ukazuje na kaos i bezvlašće u kojem Hrvatska niti ima vlast niti ima koherentnu vladu, niti ima osobu koja u svojstvu premijera donosi odluke. Za Lozančića se ne bojim. To je čovjek koji će naći vrhunski posao u bilo kojem trenutku. Zaslužio je najviše hrvatsko odlikovanje o čemu znam ja, predsjednica i još nekoliko ljudi. Ako ga žele smijeniti neka se dogovore, ali neka ne blamiraju državu, kazao je.

Očito predsjednica doživljava premijera kao slab entitet. To premijer ne mora potpisati. Ponavljam, ovo je blamiranje države, bez prethodnog dogovora ići u javnost. Taj potpis ne vrijedi ništa dok ga ne potpiše i premijer. Moguće je Lozančića smijeniti ranije, ali se prije toga treba dogovoriti. Ovako je nered i kaos. Nije dokazano da je prekršio zakon. Ovako je maltene kao da je kriminalac. A ja i ona znamo da je Lozančić narodni heroj. No ne vole ga ljudi oko nje, uvjeren je Milanović.

Nije ni počelo, nemamo vlast, nemamo premijera. Imamo predsjednicu koja pomiluje suspektne tipove, druži se sa čudnim ljudima, potpisuje odluku o razrješenju šefa SOA-e. Taj čovjek nije grebator iz HDZ-a, naći će posao koji je zanimljiviji i bolje plaćen. Poštujte hrvatsku državu! Ne poštujete hrvatsku državu, dame i gospodo, poručio je oštro vladajućima Milanović.

Obračajući se u Varaždinu članovima SDP-a Milanović je kazao kako je SDP jedina prava brana i jamac da Hrvatska neće postati bliskoistočna džamahirija, istaknuvši kako će se povući iz politike kada HDZ bude kao njemački CDU, a predsjednik HDZ-a imao pamet i manire kancelarke Angele Merkel. Milanović je poručio kako je ponosan na sve ono što je SDP radio na vlasti u zadnje četiri godine, a članovima stranke zahvalio je na strpljenju. Dodao je kako u SDP-u trebaju imati poštovanja i prema političkim protivnicima, ali se i upitao je li to sada uopće moguće. Računa se na to da će se pristojni ljudi povući kad netko dva puta zagalami, kad na zagrebačkim ulicama odvrne tri plinske boce. Tu nastupaju odlučni, hrabri, energični i drski ako treba, ne neodgojeni, nego drski. Kada hrvatski politički zemljovid bude poput njemačkog, pola nas ovdje više neće imati motiva baviti se politikom', zaključio je Milanović.

http://www.hrt.hr/320910/vijesti/milanovic-nemamo-vlast-nemamo-premijera-ne-postujete-hrvatsku-drzavu

__________________________

Milanovićevi "Narodni heroji"

1.   A ja i ona znamo da je Lozančić narodni heroj. [1]

Mislila sam da me Zoran Milanović sa svojim izjavama ne može više šokirati ali sam se prevarila jer Milanovićev repertoar komunističkih jezičnih odlika još nije posve iskorišten.

Titulu "Narodni heroj" koristila je od 1941 partizanska vojska poput titule "Heroj Sovjetskog Saveza". I Tito je za komuniste bio narodni heroj, no povijest nas je boljeg naučila. Nije mi jasno ni kod Tita kao ni kod Dragana Lozančića koja su to djela i vještine, da li fizičkog tipa da li duhovne prirode, s kojima im bilo tko pripisuje junačku slavu.

O Lozančićevoj herojskoj slavi bar ja nisam do danas ništa pročitala, a Milanović ih tajno skriva jer i medije ništa o tom "Narodnom heroju" ne pišu. Zoran Milanović nam je dužan pojasniti pojam "Narodni heroj".

2.   ... povući iz politike kada HDZ bude kao njemački CDU, a predsjednik HDZ-a imao pamet i manire kancelarke Angele Merkel

Ja razumijem Milanovića da je dezinformiran u pogledu na vladajuće stranke u Njemačkoj jer je toliko obuzet sa svojim porazom koji nikako ne može progutati. Istina je da gotovo sve političke stranke trenutno imaju lošu reputaciju među Nijemcima. Po istraživanju biračkog instituta "TNS Emnid" su više od 50 posto Nijemaca nezadovoljni s radom SPD-a, Zelenih, CDU-a, FDP-a i PDS-a. [2]

Milanoviću, još uvijek političar, nije poznato da kancelarka Angela Merkel gubi podršku stanovništva. U anketi ZDF "Politbarometer" pala je Merkel kao najznačajnija političarka na četvrto mjesto. Vjetar u lice puše joj od AfD koja, pored svih ljevičarskih klevetanja, sve više raste. I Pegida, koja se širi kao cunami sve do Nizozemske i Velike Britanije, je rezultat današnje politike Angele Merkel.

Ali Angela Merkel ima sreće sa nekim svojim ministrima kao np. s ministrom vanjskih poslova Steinmeierom ili s ministrom unutarnjih poslova Thomasom de Maiziere koji svoj posao odlično savlađuje i unaprijed vidi nadolazeće probleme, suprotno od Ranka Ostojića i Vesne Pusić. Jednu takvu ministricu vanjskih poslova, koja je uvjeren bila da islamski teroristi ne dolaze kao izbjeglice balkanskom rutom nego avionom u Hrvatsku, Francusku, Njemačku i drugdje, nije još nitko imao. Pusićka je sigurno to saznanje stekla zu pomoć hrvatskih tajnih službi. Ili?
Takva ministrica vanjskih poslova ne vrijedi niti jedene kune od njezine plaće.

Komunist Milanović se također ne može prilagoditi promjenama čak niti verbalnim te kao neefikasna oporba i dalje barata s komunističkim pojmovima.... "Narodni heroj"

Od koga je KPH = SDP (četiri puta promjenila naziv) mogla učiti demokraciju ? Od nikoga jer je prave hrvatske domoljube i demokrate prozivala "Narodnim neprijateljom" kojima treba sijeći glave.

Komunistička partija Hrvatske/ Savez komunista Hrvatske/ Stranka demokratskih promjena. / Socijaldemokratska partija Hrvatske je relikt iz Titovih vremena i treba ju zabraniti. Tek tada će Hrvatska brže rasti i razvijati se u pravu demokratsku državu. Demokracija je najteži oblik vlasti jer ona mora izdržati istinu, a ujedno ne smije tolerirati neistinu i komunističku propagandu.

Ne smijemo zaboraviti da je Tito do 1945. bio bandit bez državljanstva. Imali smo do 1945. na jednoj strani Kraljevinu Srbiju, a na drugoj strani Hrvatsku (NDH) i upravo ta skitnica od Turske do Rusije, utulila je u uši naivcima kako postati "Narodni heroj" i kako neprijatelja od Makedonije do Slovenije likvidirati. Isto tako ne smijemo zaboraviti da su sve presude u drugoj, komunističkoj Jugoslaviji bilie protiv zdravog razuma naroda.

Tito je rado govorio o "neprijateljima naroda", a nitko si ne postavlja pitanje kako mogu četnici biti "neprijatelji" srpskog naroda ili Hrvati neprijatelji svoje, tako dugo priželjkujuće, nezavisne države Hrvatske.

Smatram da su Titoisti (crvene vrane) najveći neprijatelji slobodne Hrvatske.
Mi nećemo s njima postupiti kao titovi partizani sa svojim "neprijateljima", ali trebamo se zapitati želimo li takve ljude i trebamo li ih ... u politici.

3.   Kada hrvatski politički zemljovid bude poput njemačkog

Nije mi jasno o kojem njemačkom političkom zemljovidu to Milanović govori.
U njemačkoj političkoj sceni su iznimno sve ljudi koji ne pljuju po Njemačkoj i koji ne smatraju Ankaru svojim glavnim gradom, te ne idu u Tursku po instrukcije.

________________

[1]
Dr. sc. Dragan Lozančić rođen je 27.09.1963. u Zadru, RH. Završio je klasičnu katoličku gimnaziju Holy Cross, 1981., New York, SAD. Diplomirao je 1986. godine na New York Institute of Technology, New York, SAD, a magistrirao i doktorirao na Columbia University, New York, SAD, u području strojarstva. Bio je asistent istraživač na New York Institute of Technology, 1984.-1990. Magistrirao je isto tako i u području društvenih znanosti, tj. globalne sigurnosti, 2005. na Royal Military College of Science, Cranfield University, Velika Britanija. Od 1995.-2012. godine radio je u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na različitim pozicijama, sve do pomoćnika ministra obrane. U međuvremenu, od 2006.-2010. predavao je na Europskom središtu za sigurnosne studije u Garmisch-Partenkirchenu, SR Njemačka. 2012. godine imenovan je ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije, na čijem se čelu nalazi i danas.

http://www.fer.unizg.hr/?@=2fg3y

Predsjednica smjenjuje šefa SOA-e jer je slao informacije Milanoviću
Predsjednica i premijer smijenit će ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, a zamjera mu se, više stvari. Nije upozorio predsjednicu na ljude koji su kontaktirali s njom, a bili su pod mjerama praćenja, u Lozančićevo vrijeme u medije je procurio identitet djelatnika SOA-e Marija Malića, brata novinara Gordana Malića, navodno s ciljem da se diskreditira Karamarka, slično što se dogodilo s Mirkom Raškovićem, nakon što je ovaj odbio suradnju s koalicijom Hrvatska raste. Osobno se Lozančić, navodno, na dnevnoj bazi i susretao s premijerom Milanovićem i informirao ga o kontaktima predsjednice te mu davao transkripte njenih razgovora.

http://www.jutarnji.hr/prva-politicka-smjena-nakon-imenovanja-nove-vlade-predsjednica-i-premijer-smjenjuju-sefa-soa-e-lozancica/1507538/

[2]
http://www.faz.net/aktuell/politik/inland/forsa-umfrage-merkel-verliert-an-sympathiewerten-13818812.html

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #697 : Veljača 08, 2016, 18:56:15 »


Komu odgovara radikalizacija i sijanje atmosfere straha?

Atmosfera podjela i radikalizacije Hrvatske opet nas je zatekla. Čelnici stranaka više su usmjereni na svoje stranačke izborne kampanje negoli na stanje u zemlji. Glas premijera preslabo se čuje, a institucije ne reagiraju na bezakonje. Prosječni hrvatski građanin osjeća nelagodu, želi samo miran život, socijalnu sigurnost i bolju budućnost.

Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a, zemlja je nastala na temeljima ZAVNOH-a, a 2016. opet se traže unutarnji i vanjski neprijatelji, opet se na ulicama Zagreba uzvikuje 'Za dom spremni' i opet je reakcija policije izostala. Kao što znamo, policija još nije riješila slučaj poljudske svastike, za što smo uostalom bili i kažnjeni. Govor mržnje pokušava se prikazati kao sloboda govora. Sankcija nema kao ni jasnog stava politike. I ponovno se, kao da nemamo drugog posla, vraćamo u vremena iz kojih smo, nadali smo se, već odavno izašli.

Znači li to da ovakve stvari društvo prešutno ipak tolerira? Pogledajte prilog iz Labirinta.

http://vijesti.hrt.hr/320989/kome-odgovara-radikalizacija-hrvatske-i-sijanje-atmosfere-straha

_____________

Radikalizam

Da, ja sam radikalna u smislu:

vlastitog identiteta,
povijesne istine,
pravde,
pažnje,
kritične rasprave,

-   Kada su Mesić, Josipović, Milanović, Pusićka, Pupovac i druga djeca i unici titovih partizana tražili dijalog sa – kažimo, iako to nisu - "ustašama"?

-   Kada su se hrvatski jugo-komunisti nastojali suočiti se sa društvenim i političkim problemima domoljuba, s prošlošću ustaša, s istinom?

Sa sijanjem straha u hrvatskom društvu započeo je Titov "lijevi radikalizam" koji je kako znamo komunistička bolest i zato se normalni ljudi bore protiv te bolesti. Zapravo strah su po Hrvatskoj sijali svi njezini neprijatelji, od Turaka, Srba, komunista pa do Udbe. Sada je dosta! Od 1991 ne plašimo se nikoga jer smo u pravu, jer govorimo istinu.

-   Zar je sijanje straha pozdrav "Za dom spremni!"?

-   Zar nije sijanje straha izjava "Ustaškoj zmiji treba odsjeći glavu"?

-   Zar nije sijanje mržnje izrugivanje hrvatske himne Lijepe naše?

Koliko omalovažavanja treba i može pošten Hrvat od Sbra još podnesti?

Koliko straha i laži treba i može pošten Hrvat još podnesti, a da ga se ne proglasi radikalnim ili čak ekstremnim?

Koliko dugo će Hrvati dozvoliti da im ljevičari (crvene vrane) guraju svoje smeće pod tepih? Jer i najmiroljubnijem Hrvatu polako ova Lijepa naša smrdi od nepravde i veličanje zločinače komunističke politike i Jugoslavena.

Ljevica mora da prihvati Hrvate onakvi kakvi jesu jer drugih nema, jer Hrvati jesu radikalni demokrati i radikalni pacifisti. Mora biti moguće da se smije istina javno govoriti i da se hrvatska istina ne izjednači s komunističkim lažima jer ne postoji samo komunistički stav koji je bolji od svih ostalih. Ako ljevica misli da će domoljubima nametnuti svoj pogled na druge, onda ljevica sije strah i mržnju, provocira nemire, pa čak i rat.

Radikalna desnica rat ne želi ali ga se i ne plaši.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #698 : Veljača 08, 2016, 20:39:28 »


Naočnjaci, lov na vještice i smjene

Živimo u čudna vremena, čudnih ljudi, čudnih kriterija i sustava vrijednosti.  Podsjećaju me to na onu Isusovu: "Brvna u svom oku ne vidiš, ali zato vidiš u bratovu trun." Godinama  prorežimska politika zajašila je i upregnula hrvatski narod, mjenjajući jedino veličinu naočnjaka sukladno političkim potrebama. Tako je bilo, tako je danas, a hoće li biti i sutra isključivo ovisi o upregnutima.

Ponekad pomislim kako sam u Srednjem vijeku, u doba Invizicije gdje je bilo dovoljno da nekome smeta boja kose ili veličina cipele pa da ga osude i pogube javnim linčom. O pravu na govor nije bilo niti zbora, glava je padala odmah. Mi ne živimo u tom vremenu, iako su metode koje se primjenjuju danas u potpunosti iste.

Progone se nevini, pribijaju na križ, javno linčuju, pokreću se cijeli sustavi, a na djelu je zloupotreba i državnih institucija, kako bi se u korijenu zatrla opasnost po korumpiranu hobotnicu koja malo po malo otkriva svoja stvarna lica. I zato hrabri moraju pasti, glas pravde utihnuti,  nevini biti osuđeni bez suda, uništeni.

Korumpirana hobotnica je načeta, vidimo to po bezumnom udaranju preostalih krakova, traži se vrijeme za regeneraciju, jer glava je tek neznatno okljaštrena. Hoćemo li im dati prilike za oporavak ovisi samo o nama, ne o njima. Činjenica je kako se oteže s prijenosom vlasti, činjenica je kako su se u službu tome stavile na raspolaganje državne i javne institucije.

Pitam se što to u zadnje vrijeme radi DORH? Kada će odgovorni ljudi doista preuzeti odgovornost, i raditi ono za što ih hrvatski narod plaća. Pred hrvatskom Vladom je nekoliko vrlo ozbiljnih izazova, prvi među njima donošenje proračuna - veliki ispit vjerodostojnosti. Kako onda u tako ozbiljnom trenutku kada revizije i izvješća govore o neviđenim pljačkama državnog proračuna (afera DUUDI 16.5 milijardi, neplaćeni porezi velikih medijskih kuća, kriminal najbližih članova obitelji bivše Vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem) DORH istražuje prekršaje. Logičan zaključak koji se nameće jest tražiti ili neopozivu OSTAVKU ili SMJENU gospodina Dinka Cvitana.

Kako će nam odgovorne osobe u DORH-u objasniti zašto do sada nisu istražena javnosti u više navrata izložena pitanja "Tajnih ugovora" na HRT-u koji se odnose na popriličan broj djelatnika. Zar nije HRT javna televizija, zar  nismo zakonom obvezni plaćati pretplatu? Pa tko je taj Goran Radman da se usuđuje Hrvatskom saboru uskratiti informacije na postavljena pitanja.  Postavljam javno pitanje kolika je plaća na HRT-u Jasmine Popović, postavljam javno pitanje koliko je osoba Koraljka Plaščar, šefica pravne službe HRT preko svoje privatne tvrtke servisa za zapošljavanje uposlila i na HRT-u? Postavljam javno pitanje tko je Goran Radman da potpisuje  četverogodšinji ugovor sa ZAMP-om, iako je uobičajena praksa do sada bila jedna godina unaprijed? Postavljam javno pitanje temeljem kojih kriterija i  po kojoj cijeni je HRT prije dva mjeseca kupio srpske filmove i serije od RTS-a? Postavljam javno pitanje tko je Goran Radman da unatoč neprihvaćanju njegove sistematizacije radnih mjesta od strane Zbora radnika HRT-a ista bude prihvaćena na sjednici Ravnateljstva. Na njegovu žalost bivša vladajuća "garnitura" nije uspjela zapečatiti sudbinu djelatnika HRT-a koji su kao ratni snimatelji, izvjestitelji… dali svoj obol u Domovinskom ratu, njih kažnjavajući dok se potomcima pobjednika u 2. svjetskom ratu uvećavaju bodovi istom tom sistematizacijom.

Ništa nije slučajno jer prije nekoliko dana čuli smo kako po Zakonu o mirovinskom osiguranju živi ili umrli pripadnik NOB-a vrijedi 120 puta više od živog ili umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Reći će netko slučajnost, ja ću reći planirana politika koja je u konačnici ostvarila sve zacrtane ciljeve.

Goran Radman ima veliku nesreću jer njegova sistematizacija nije dobila legalitet, a neće niti dobiti dok je na čelu  nadležnog mu ministarstva gospodin Hasanbegović. Pale vam se lampice, zvoni na uzbunu… da gospodo u tom grmu leži zec. I zato Hasanbegović mora pasti. Jedno od lica hobotnice koja nekontrolirano mlatara i uništava sve čega se dohvati, a što ima hrvatski predznak, otkriveno je. Kada ministar kulture potpiše Radmanovo i jataka mu životno osiguranje, otvoren je put do saborske naklonosti. I zato ovi bezumni napadi na ministra Hasanbegovića, jer HRT je jednako kao i Ministarstvo kulture utočište onih koji razaraju hrvatsko tkivo, alat kojim vladaju i upravljaju oni koji su Hrvatsku odlučili izbrisati.

Pozivam hrvatske zastupnike u Hrvatskom saboru bez obzira kojoj stranci pripadali, Vama kojima je hrvatski interes na prvom mjestu zatražite da se već sutra na dnevni red sjednice Hrvatskog sabora uvrsti točka SMJENA GORANA RADMANA ravnatelja HRT-a.

Jučer je već bilo prekasno, sada ili nikada!

Zorica Gregurić
U Zagrebu, 8.veljače 2016. godine
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #699 : Veljača 24, 2016, 21:34:16 »


Pakao to ste vi – o govoru mržnje u Hrvatskom saboru

Pakao to ste vi

Nije to moja misao iako sam ju parafrazirala. Rekao je to slavni francuski egzistencijalistički filozof, koji je zagovarao ljevičarenje, a živio kao Krez okružen poslugom, novcem i slavom u izobilju. On je rekao: pakao to su drugi. Koliko god je bio licemjer u životu i prikrivao jaz između riječi i djela, toliko je pogodio srž samoga komunizma, kao i drugih krvoločnih režima i ideologija, a to je vidljivo iz svake geste i izgovorene riječi dragih nam drugova komunista koja se prelijeva preko izmučene i pomalo umorne zemlje Hrvatske. Godinama, desetljećima, mjesecima i opet najnovijim danima kroz koje prolazimo s vječnim slovom U na leđima, odjekuje njihov istinski pakleni govor mržnje protiv svakog glasa koji se ne oglasi apatridski, nego rodoljubno. To je najstrašniji grijeh kojega možeš učiniti, u koliko već nisi samim rođenjem kao Hrvat.

Proroke nitko ne voli. Nikada ne znaš što su pogodili. Ali sinovi Oca Zla znaju što on od njih očekuje pa to i prorokuju uz njegovu podršku: Imat ćete pakao! kazao je sin toga oca. Kao da ga nismo imali dugo dvadeseto stoljeće, pa opet u godinama kad se urušilo povjerenje u oslabljenu svijest o potrebi snažnih osobnosti, Šenoa bi rekao značajeva, koji bi trebali voditi ovu Hrvatsku , uskrsnulu nakon tolikih stoljeća.

Stalno je naša tiha većina u sakralnoj šutnji, većina hrvatskoga naroda u kojoj nema gotovo ni jedne obitelji koja nije dala krvarinu, ili u onom kraljevstvu brektavih primitivaca, batinaša i žandara od 1918. do 1941. godine, ili za vrijeme II. svjetskoga rata ili poslije toga sve do slavne Devedesete. Sve to dugo vrijeme branili smo se u zatvorima, bjegovima preko granica, šutnjama koje su uvijek bile sumnjive domaćim drugovima dobermanima, neandertalcima, ali i špiclima koji su obrazovali svoje lice ne u Fažani, Kumrovcu ili Pančevu, nego u dalekim i skupim destinacijama Pariza, Yela ili Oxforda. To su im plaćali iz državnoga portfelja njihovi tate, odjeveni u šinjele UDBE, KOSA, VOJNIH LICA. Oni su usavršili podli govor mržnje i postali rafinirani u artizmu da znaju svaku činjenicu obrnuti na glavu, od krvnika načiniti žrtvu i obratno, od branitelja hosovca pravoga ustašu, od mudroga akademika glupana, od dobroga književnika kao što je bio Ranko Marinković isprdanoga senilca kojega će prije smrti poniziti, onda slavno pokopati i dati naziv "Kiklop" po njegovoj knjizi jedinstvenoj nagradi u pisanoj riječi. Lukavo se atribuira da je to nagrada za najprodavaniju knjigu! Tako je moguće najgorem mogućem ološu, nepismenom i prostačkom, dodijeliti ovo ordenje, dok se jadni R.M. okreće u grobu.

Bitno je da se živi u inverziji u kojoj nema više pravih vrijednosti jer su ONI, kako je istakao mili prištavi junak koji ih predvodi i koji se diči prostaklukom, ponižavanjem neistomišljenika, proglasili da su samo njihove misli i djela prave ljudske vrijednosti. Oni imaju "tezulju" da izmjere tvoju podlu domoljubnu misao, da te seciraju kao nekada( samo te ne mogu ovaj puta spremiti u Hudu jamu ili Goli otok), da odrede poznatoga dobermana iskrivljena lica od mržnje i zlobe, kako treba ustati u Hrvatskom državnom saboru( iako više nije DRŽAVNI!), kako pretvarati svaki dan u dogovoreni pakleni lažomor, graktati, urlati i bijes svoj sakupljen u bijeloj pjeni u kutovima usana, podkrijepititi "dokazima". Doberman je glavni igrač u crvenom jatu, pa kad se pričini da bi mogao nastati mir, on skače i počinje pripremljenu tiradu, punu uvrjeda i bezobraština. Ima on stila i iskustva, to mu je genima, bio je i tatica takav igrač, pa onda se vještina umnožila. On je u pogonu odavna, sjedi u vlaku koji je opisao Louis –Ferdinand Celine, u djelu "Putovanje na kraj noći", koji je bio zgranut nad samim životom i smatrao ga nevrijednim, bezrazložnim, jer ništa osim mesa u trbuhu ne postoji.

Nije na odmet da se poslije javi u dječje "aljinice" odjevena Mare koja je promijenila ime, da sakrije podrijetlo, ali nikako ne može suzdržati mržnju na Domoljube, mržnju koja se tko zna zašto toliko probija iz očiju sakrivenih iza golemih šišaka. Kad umukne lavež dobermana, nastavlja se kevkanje plavokose kreštalice i svi smo proglašeni masonima, jer i premijer ima u programu sliku piramide. Da nije tragično, bilo bi smiješno. A kad i Maru malo uspore, nastupa Golem, silan i nenadmašan u junačkom kombiniranju. I dok doberman sikće i laje, našijenci domoljubni spojeni nekakvim mostom, uglavnom mirno sjede, ponekad odgovaraju kako je to eto neprimjereno, a nitko ne iznosi niti jednu jedincatu činjenicu, ili vrlo rijetko. A činjenice su toliko nagomilane da izlaze kroz prozore svih novina, TV-kuća, arhiva, muzeja, kazališta, knjiga…

Nesretan je narod koji ne silazi s Križnoga puta. Uvijek neki novi skribandi , novinari ili pak političari oslovljavaju većinu hrvatskoga naroda raznim epitetima koji su sublimirani govor mržnje: dileri, štakori, jebivjetri, nitkovi, lopuže, svežderi, hohštapleri, prikaze idiota, mamlazi, bagaža, marva, strašno lice ništavila, ustaše (ovo je postala notorna odrednica za svakoga tko je ikada izjavio da je Hrvat i voli svoju Domovinu), zapišani, beznačajni iz Špičkovine, HDZ ima zadah propadanja,ubojice slave na Bleiburgu propalu NDH,odlaziti treba u Tezno gdje ima žrtava, iako nisu sve nevine, samo im sud nije imao vremena odrediti kaznu, slava "umetniku" koji se pomokrio ured bijela dana pred Markovom crkvom, budući ministar branitelja Fred Matić i proslavljena poruka da on ne može naći dovoljno WC papira u Hrvatskoj kojim bi obrisao ono što govori nadbiskup Bozanić, a ime za sve neistomišljenike fašisti postao je najčešći pogrdni izraz čiste mržnje, itd…itd.

Već je notorno podsjećati na govor mržnje koje partijski drugari njeguju od davne 1945. pa i u naše vrijeme: hrvatski narod gaji ustašku zmiju u srcu, izvršio je agresiju na BiH, nosi ustaške kape, odijeva se u crno, rezali smo glave srpskim borcima, davili banjalučke bebe, trebalo bi nas pregaziti kamionom, prijetili smo bocama za plin, izazivamo kaos i ugrožavamo srpsku i druge manjine, koljački pozivamo na linč, lažni invalidi u Savskoj 66, …itd.

Prijave i uhićenja hrvatskih branitelja su znak "pravednosti" hrvatskoga političkoga vrha i sudstva: uhititi Purdu i Marića, ovoga posljednjega držati u zatvoru u Srbiji, uništavati ga u bolesti, razbiti lubanju Darku Paičiću i njegovu smrt prikazati kao posljedicu pijanstva, udarcima rastjeravati branitelje Vukovara koji ne žele ćirilicu, nasrnuti u crkvu Sv. Marka s policijskim snagama, branitelje nazivati divljim hordama s lažnim štakama, izudarati dr. Ružicu Čavar i slomiti joj ruku a nikoga ne kazniti, pretući bračni par Mrkoci jer su povjesničari, provaljivati u stanove s namjerom fizičkoga ozljeđivanja akademika i drugih članova HNES-a, pozivati časne ljude na čelu HNES-a na policijska saslušanja, izjaviti da naši branitelji glume PTSP jer ga nemaju srbijanski četnički ubojice, hvaliti u umjetnosti pohotnike, kradljivce i psovače među javnim djelatnicima, zadaća je tzv. ljevice; izrugivati se našim iseljenicima, pljuvati na njihove korijene i zasluge u Domovinskome ratu, govoriti o "smradu branitelja", nagraditi i financirati tzv. "umetnika" koji pred publikom satima sjedi gol na dječjem konjiću, a ujedno je član raznih vijeća koja sama sebi dodjeljuju novac iz državnoga proračuna… Sve to nije govor mržnje.

Sve i puno više od toga trpimo već čitavo stoljeće, a posljednje četiri godine neizdrživo agresivno. Sve to predvode oni kojima čim zagrebeš pod kožu, naletiš na taticu komitetliju (ili je dotični sada pedesetogodišnjak sam u toj ulozi stekao privilegije i onomad i danas), zvjezdastu oficirčinu, komandanta kakva logora kao npr. Golog otoka, Stare Gradiške, Lepoglave, Zenice ili ispitivača u Petrinjskoj, udbovaca, jamara i krvnika, naručenih ubojica kojima se danas sudi u europskim sudištima, kojima smeta svaki spomen na njihova zlodjela. Golema krava muzara uginula je kao Jugoslavija, ali oni su našu Domovinu, Hrvatsku državu, pretvorili u novu strpljivu i samozatajnu, zaboravljivu novu kravu muzaru koja milijardama plaća razne udruge koje su proforma "nevladine". Čim se spomenu polja smrti koja su zasijali članovi iste te partije, njihov internacionalizam i demokracija, diljem , uzduž i poprijeko ove prezrene zemlje Hrvatske, pa i one susjedne, i na koncu po cijelom pojasu oko globusa, skaču na stražnje noge i trpaju te u ladicu-fašist. Oni su sada u svojim potomcima nastavili biti samouvjereni drski i prostački, uznositi globalisti, nadnacionalni , internacionalni mundijalizatori, Europejci!!! Sada kad već odavno žive u otetim stanovima tih tako trenutno živih ustaša i inih fašista, kad su uzurpirali sve javne službe i medije, zavladali teritorijem , manijakalno jurišaju na sve one koji se usuđuju spomenuti svoje hrvatsko podrijetlo i povijesnu istinu. Izobličeni u licima, s pjenom bijesnih pasa na ustima, nasrću na sve i svakoga koji bi trebali formirati vladu jer u "Srpskom Memorandumu II." imaju izričitu zadaću, ti zagovornici REGIONA, uništiti pokušaje uspostave nove vlade, razoriti sigurnost u zemlji, otvoriti utjecaj kadrova koji su bili i ostali dijelovi raznih "hobotnica". Čitav sadržaj "Memoranduma II." s naputcima objavljen je javno i svima je dostupan. Čudesno se poklapaju djelatnosti tzv. demokrata i antifašista sa sadržajem ovoga kobnoga i prijetećega dokumenta. Posebni je akcent u toj sablasnoj brošuri podsjećanje da treba neprekidno držati u vlasti, pa makar i imaginarnoj, kao srbijanskog prostora Slavoniju i Vukovar, kao i uloge raznih pupavaca. Osigurali su da u Vukovaru 70% policije sačinjavaju bivši četnici, a te podatke imaju sada opet progonjeni članovi Stožera za obranu Vukovara. Ta strahotna činjenica da krvnici nose oružje u Gradu Mučeniku, a oduzimaju ga braniteljima, da se žrtve mučenja i silovanja moraju susretati na ulicama sa svojim mučiteljima, to je najčišći govor mržnje i izdaje proteklih vlada. Ali onaj uzvik pomahnitaloga gubitnika u izbornoj noći: MI ILI ONI! ostvaruje se na razne načine pa i drugim uzvikom IMAT ĆETE PAKAO! i zaista ga imamo.

Regimenta sinova zla nastupa protiv nove vlade, pojedinih ministara (Crnoja, Hasanbegović, Šuster…) a obvezno je prizorište Sabor kao i Trg sv. Marka na kojem nekoliko desetaka izbezumljenih džabalebaroša juriša i s uperenim kamerama unosi se u lice hrabrom i dostojanstvenom ministru kulture. On je dirnuo u njihov besposlenički način života, ne psuje, ne viče, ne opija se i ne ruši stolove u pijanstvu, ne uzima tuđe, brani hrvatsko opće dobro. Oni donose pod njegove prozore mrtvački sanduk ne bili ga uplašili, ili bar njegovu malu djecu. U isto vrijeme premlaćuju naši komšije hrvatske mladiće u Vukovaru, optužuju branitelje, vode protiv njih sudske procese, nagrađuju siledžije iz tzv. policije, siju strah. To je cilj: sijati strah! Svaki dan mi moramo očekivati novi pogrom! Njihov je zadatak ostvariti totalitarni režim koji uvijek počiva na strahu! Pri tome treba lagati da žrtve siju strah! Oni misle da je došao čas KONAČNOGA RJEŠENJA. To su mislili i vođe Trećega Reicha na sastanku u Salzburgu onomad.

Eh, gdje su ona Titova vremena kad je samo u Staroj Gradiški odležalo 31 204 politička zatvorenika! Da im je ikako vratiti ta divna vremena veseloga diktatora! Nekadašnji tamničari imaju "dečicu" koja nas vode, prijete nam, pljuju i ponižavaju, lažu. LAŽ je u korijenu svih njihovih postupaka, laž je opačina na kojoj počiva njihova doktrina antifašističke demokracije i potpune slobode koja ide na štetu drugome. Tu je i neutaživa taština i praznina u dušama o kojima je govorio nadahnuto i proročki Vlado Gotovac onoga kobnoga dana pred Vojnom upravom. Prognozirao je NJIHOVU smrt u praznini i pustoši vlastita bića. Sobom nose smrt kulture i civilizacije i kulturu smrti i mržnje.

Prof. Nevenka Nekić
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #700 : Veljača 26, 2016, 20:30:33 »


Milanović predsjednici -"šaka jada"

"Dok su Kitarovićka i Karavaso olajavali u Mađarskoj, mi smo pomagali ljudima. Nismo se ogradili žicom, niti ćemo to ikada napraviti", rekao je Milanović. Za predsjednicu je rekao da je "šaka jada" te da je poznaje "dok je još Tomislavu Karamarku virila iz džepa". Za premijera Tihomira Oreškovića ponovio je onu svoju staru - da nema legitimitet, ali i da je pravi šamar državi. ...

http://vijesti.hrt.hr/323798/milanovic-o-predsjednici-saka-jada-mrsic-bez-komentara

________________________________

Zoran Milanović je loš gubitnik

Milanovićev pravi problem nije poraz, nego sve ono što se povezuje s porazom. On ne prihvaća da je izgubio bitku veličanja komunističke Jugoslavije te vrijeđa, daje krivicu drugima i ne ponaša se fer prema pobjedniku. Kao gubitnik ne pokazuje spremnost kako bi se olakšalo pravilno, racionalno rješavanje socijalnih problema države. Uništenje "neprijatelja" mu je u prvom planu - čak i po cijenu samouništenja.

Veličina dobrog gubitnika nije samo u tome, da svojem protivniku – pobjedniku čestita na pobjedi nego da se raduju s njim i uči od njega. Tko je dobar gubitnik (ali i fer pobjednik) taj uči poštivati i biti pštivan, taj uči u pravom smislu što je život Engleski sportaši su ponosni da su dobri gubitnici jer s tim provociraju da pobjednik gaji simpatije prema gubitniku.

Dobar političar, koji narod više voli od svoje "partije“ ponaša se kao džudoka (sportski borac) - fer.

Imam strica koji je 70 godina star i koji još uvijek ne može – čak ni "Čovječe, ne ljuti se" izgubiti, što znači da nitko ne želi igrati s njim bilo kakve društvene igre. Svi mu se rugamo jer se ponaša kao nezrelo dijete.

 
Klikni za uvećani prikaz

- Pobjednik uvijek ima plan.
-   Gubitnik uvijek ima izgovor.
- Pobjednik nađe rješenje za svaki problem.
-   Gubitnik pronađe problem u svakom rješenju.
- Pobjednik uspoređuje svoje uspjehe sa svojim ciljevima.
-   Gubitnik uspoređuje svoju "djela" s drugim ljudima.
- Pobjednik kaže: "To je teško, ali je moguće!"
-   Gubitnik kaže: "To je moguće, ali to je preteško."
- Pobjednik je uvijek dio rješenja.
-   Gubitnik je uvijek dio problema.

Uspjeh se mjeri ne kroz govor nego kroz rad!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #701 : Ožujak 01, 2016, 20:28:13 »


Povezani sa slučajem Gospić:
Dragan Lozančić i Vladimir Faber ne mogu rukovoditi tajnom službom i policijom


Još jedan svjedok ratnih zločina u Gospiću, posvjedočio mi je, a spreman je to isto učiniti i na bilo kojem sudu, da je američko-hrvatski državljanin Dragan Lozančić dolazio u Gospić krvavih godina u društvu kanadsko-hrvatskog državljanina Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane RH, a koji je, kako je poznato uz svog pomoćnika za sigurnost Josipa Perkovića, bio pokrovitelj osuđenog ratnog zločinca Tihomira Oreškovića. Taj me Ličanin uvjerava da je upravo on obavijestio nekadašnju ministricu obrane Željku Antunović o povezanosti aktualnog šefa Sigurnosno-obavještajne agencije s događajima kojima se bavic ICTY i koji su tek polovično procesuirani na hrvatskim sudovima.

"Na gospićkom ratištu bili su i današnji načelnik Stožera HV-a Drago Lovrić, načelnik Sigurnosno-obavještajne agencije Dragan Lozančić… Svi su oni prošli onuda, ali nitko se nije suprotstavio Oreškoviću", izjavio je to u tjedniku Nacional 14. 02. 2015. haški svjedok ratnih zločina u Gospiću Zdenko Bando, koji je zbog svog svjedočenja, nekoliko godina uživao zaštitu njemačkih vlasti.

Orešković iz Bandine optužujuće rečenice zove se Tihomir i bio je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina u Gospiću 1991. Njegov imenjak i prezimenjak, aktualni hrvatski premijer, ovih dana bi trebao odlučiti hoće li supotpisati odluku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o smjeni gore spomenutog Dragana Lozančića. Koliko god se Tihomir Tim Orešković do sada tome protivio, a u tome ga navodno podržavao i potpredsjednik Vlade Božo Petrov, na putovanjima po europskim prijestolnicama, premijer je s više državničkih adresa, a navodno i iz veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, dobio jasnu preporuku da se ipak mora odreći usluga Dragana Lozančića, upravo zbog njegove uloge u krvavoj gospićkoj drami i opstrukcijama istine o istoj.

Još jedan svjedok ratnih zločina u Gospiću, posvjedočio mi je, a spreman je to isto učiniti i na bilo kojem sudu, da je američko-hrvatski državljanin Dragan Lozančić dolazio u Gospić krvavih godina u društvu kanadsko-hrvatskog državljanina Gojka Šuška, tadašnjeg ministra obrane RH, a koji je, kako je poznato uz svog pomoćnika za sigurnost Josipa Perkovića, bio pokrovitelj osuđenog ratnog zločinca Tihomira Oreškovića. Taj me Ličanin uvjerava da je upravo on obavijestio nekadašnju ministricu obrane Željku Antunović o povezanosti aktualnog šefa Sigurnosno-obavještajne agencije s događajima kojima se bavic ICTY i koji su tek polovično procesuirani na hrvatskim sudovima.

Željka Antunović na pogrebu Milana Levara kao potpredsjednica Vlade RH za društvene djelatnosti i ljudska prava. Desno od nje su načelnik gospićke policije Dubravko Novak i ličko-senjski župan Ante Frković

– Željka Antunović ga je smijenila zbog toga, a ne kako se danas prikazuje zato što je smatrala da je on tek kasnije postao blizak s Gojkom Šuškom, tvrdi izvor.

Ovaj svjedok kaže da ga je Tomislav Karamarko udaljio iz državne službe kada je postao šef POA-e i saznao što je i komu moj sugovornik sve govorio o svojim spoznajama vezanim za ratne zločine u Lici. Nadao se da će ga u državnu službu, obzirom da je i sam član SDP-a, vratiti Kukuriku Vlada, ali se gorko razočarao kad je upravo Milanović na mjesto šefa SOA-e doveo Dragana Lozančića.

"To što je Milanović praktički iz SDP-a protjerao Željku Antunović tumačio sam njegovom malo pretjeranom ambicioznošću, ali mi ni na pameti nije bilo da je i šef moje stranke, koji se stalno hvali kako nema veze ni sa zločinima za vrijeme socijalizma, a ni s onima počinjenim u novoj državi, ipak mogao biti dijelom te zlosretne hobotnice", razočarano će, za sada, moj sugovornik.

Jako je zanimljiva podudarnost da je o zločinima u Gospiću, za koje je desetak godina kasnije osuđen Tihomir Orešković, povratnik iz SAD-a, prvi detaljno izvijestio New York Times početkom 1992, da bi iste novine krajem te godine objavile opširan pozitivno intoniran tekst o mladom američko-hrvatskom državljaninu Draganu Lozančiću, koji već 15 mjeseci pomaže svojoj rodnoj domovini unatoč ratnim opasnostima. Lozančić je za New York Times izjavio da ga je konzul u Zagrebu, vjerojatno u ljeto 1991 ili početkom 1992), upozorio da se vrati u SAD jer da mu američke vlasti neće moći jamčiti sigurnost obzirom na opasnost koja se sprema, što je on odbio te se pohvalio da je njegovom zaslugom iz SAD-a, Kanade i Australije pomoći domovini došlo još 80-oro mladih ljudi.

Profesor Ivo Banac mi je u dva navrata ispričao: jednom u prisutnosti svoje bivše partnerice Nadežde Čačinović, a drugi put u društvu Ranka Ostojića, Josipa Boljkovca i profesora Ivana Pađena – da je on zadnji put iz New Yorka u Zagreb doletio američkom avio kompanijom "Delta" 25. 08. 1991., i to u društvu Tihomira Oreškovića, kojeg je upoznao u avionu.

Dok smo letjeli, nešto sam čitao, a mom sjedalu je prišao neki tip s bradom i upitao me jesam li ja professor Banac. Kad sam mu pomalo iznenađeno potvrdno odgovorio, on se predstavio kao Tihomir Orešković, gorljiv borac za Hrvatsku i počeo mi pokazivati neke CIA-ine priručnike o gerilskom ratovanju. Bio sam potpuno zbunjen, ali mi nije preostalo ništa drugo nego se suosjećajno smješkati. Kasnije sam od jedne osobe koja je radila u policiji čuo tko je Tihomir Orešković, ali i da je taj avion dopremio velike količine oružja, što me zaprepastilo, obzirom da to nije moglo proći bez znanja američkih vlasti, rekao mi je dvaput pred svjedocima professor Ivo Banac.

Početkom 2000-ih na suđenju Oreškoviću za ubojstvo 50-ak gospićkih civila, uglavnom Srba, bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Smiljan Reljić izjavio je da je pokojni predsjednik Tuđman sumnjao da optuženi radi za neku stranu tajnu službu. Reljić je dodao da je najvjerojatnije riječ o američkoj tajnoj službi što da se potvrdilo i time da mu je koncem 1991. kada je prvi put uhićen iz džepa ispala i značka te službe, ali se svjedok nije mogao sjetiti, koje točno.

Josip Perković, u inkriminirano vrijeme pomoćnik ministra obrane za sigurnost Gojka Šuška, potvrdio je na sudu da je on predsjedniku Tuđmanu poslao dopis da je Tihomir Orešković u Chicagu bio suradnik FBI-a.

Načelnik Uprave vojne policije Mate Laušić, ministar obrane Gojko Šušak i pomoćnik ministra obrane za sigurnost Josip Perković. (1991/92)

U žalbi na prvostupanjsku presudu pred Vrhovnim sudom Orešković je tražio da se pribavi njegov dosje iz Udbe kako bi dokazao da je on bio progonjeni domoljub, a ne suradnik jugoslavenskih ili američki službi. Kada je dosje dostavljen u spis, upućeni tvrde da je Orešković bio suradnik i Udbe i KOS-a (Kontraobavještajne službe JNA) te da se u dosjeu spominjala i njegova suradnja s američkim službama, optuženi je izjavio da je sve to laž, odnosno da je dosje falsifikat.

Sve pobrojano stavlja u jako nezgodnu situaciju ne samo Dragana Lozančića, koji je prema izjavama Zdenka Bande i mog za sad neimenovanog svjedoka, znao tko je i čime se u Gospiću bavi Tihomir Orešković, ali u još goroj je poziciji aktualni premijer jer hrvatski strateški partneri iz SAD-a više ne žele da ih se preko bilo koga, a posebno ne preko šefa hrvatske tajne službe (s američko-hrvatskim državljanstvom) povezuje sa zločinima počinjenim u Lici.

Ova priča ima još strašniju nadogradnju. Milan Levar, pokojni svjedok ratnih zločina u Lici u svom svjedočenju pred istražiteljima ICTY-ija u Haagu koncem 1997. u prisutnosti još dvojice: svjedoka Tomislava Oreškovića, gospićkog policijskog inspektora i Zdenka Bande, zapovjednika vojne policije Zdenka Bande, tvrdio je da je Tihomir Orešković došao iz SAD-a da ratnim zločinima napravi štetu Hrvatskoj te dodao da su dvojica američkih državljana, hrvatskog porijekla: Tony Kujundžić i Branko Goluža, osobno ubijali civile.

Bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić raspisao je 2014-e nagradu od 100.000 kuna za informaciju o ubojici Milana Levara. Primio je pokojnikovu obitelj: udovicu Vesnu i sina Leona – te im obećao da će Odjel za hladne slučajeve u Ravnateljstvu policije učiniti sve da se pronađu počinitelji atentata.

Idilično vrijeme Vlade Ive Sanadera: Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, ravnatelj policije Vladimir Faber i predsjednik RH Stjepan Mesić.

– Sve je to mazanje očiju javnosti. Istragu je još 2000-e, mjesec dana nakon ubojstva opstruirao tadašnji pomoćnik ministra unutarnjih poslova Vladimir Faber. On je Dubravku Novaku, tadašnjem načelniku gospićke policije, zapovijedio da se djelo iz teškog prekvalificira u obično ubojstvo i da se slučaja makne Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), a koja je već imala zatvoreni krug o ubojicama i organizatorima ubojstva te je trebalo slomiti samo najslabiju kariku među njima. Nakon Faberove intervencije, više ništa ozbiljno na otkrivanju procesuiranju Levarova ubojstva nije učinjeno. Vrhunac ironije su navodni zahtjevi dijela vladajuće koalicije iz MOST-a da se za novog ravnatelja policije postavi upravo Vladimira Fabera, uzbuđena je osoba koja je 2000-e sudjelovala u istrazi ubojstva Milana Levara.

<a href="http://www.youtube.com/v/pb0P8YYo-HU?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">http://www.youtube.com/v/pb0P8YYo-HU?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Ako bi prvi potpredsjednik Vlade i čelnik MOST-a Božov Petrov inzistirao kod premijera Tihomira Oreškovića da Faber postane ravnatelj, ili, barem zamjenik ravnatelja policije, i ovaj to prihvatio, bio bi to vrhunac sramote za aktualnu Vladu. Ona bi time pokazala da se očito ne zna suočiti ni sa mračnim dijelovima bliže prošlosti, a kako li bi tek s onom iz vremena komunističke vlasti.

Autor: Željko Peratović
http://45lines.com/povezani-sa-slucajem-gospic-dragan-lozancic-i-vladimir-faber-ne-mogu-rukovoditi-tajnom-sluzbom-i-policijom/

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #702 : Ožujak 02, 2016, 22:03:49 »


Pupovac pred sveučilišnim Tribunalom?

Sav napor i sva težnja intelektualca trebala bi ići za tim
da se najprije shvati jedan zamršen problem, a zatim da ga se objasni.
Intelektualac treba u kaos ideja i misli unositi red, jasnoću i analizu.
Misija intelektualca treba biti razbistravanje zamršene situacije
koju je politika još više usložila i razdrmala
 (Jose Ortega y Gasset, 1937.-1939.)
 
Nije uvijek moguće i nije uvijek mudro
inzistirati na čistim i jasnim pojmovima.
Ponekad takvo inzistiranje umjesto da komunikaciju
čini uspješnom postiže suprotne efekte - čini je neefikasnom.
(Milorad Pupovac, 1993.)

Premda stvorena "vjerom i mačem" hrvatskih branitelja, na žalost, Hrvatska nije (o)branjana "perom i knjigom" institucionalizirane akademske elite (HAZU, Sveučilište i dr.). Štoviše, umjesto ispred, akademska se elita našla iza, pače i protiv vlastita naroda. S tim u svezi, u kontekstu dramatična oblikovanja nove Vlade, disonantno je odjeknula pobuda DAMIRA BORASA, rektora Sveučilišta u Zagrebu, glede vraćanja 1990-ih "prognane ćirilice" u pučke škole. Ponikla na zagrebačkome Filozofskom fakultetu gdje se "već dulje vrijeme raspravlja u kontekstu problema nastalih s postavljanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru", rektorova pobuda izazvala je proturječna reagiranja. Jedno je sigurno, izim pučkoškolske i kulturološke, ona je i neskrivene ideološko-političke naravi. Naime, zanemarivanjem uzročno-posljedičnoga reda stvari, "vukovarska ćirilizacija" motri se posve izolirano, onkraj dramatičnih procesa nedovršene etape nacionalno-političke integracije.

Zbog toga, kontekstualizirana podvalnom pričom pro et contra "ćirilizacije Vukovara" - na tragu Pupovčeve skandalozne epistemologije (v. moto) - otkriva se da je rektorova pobuda (ne)svjesno u funkciji obrane "zločina(ca) za pisaćim stolom". Riječ je o velikosrpskome projektu "Srbi kao ključ" (1993.), koji je, zahvaljujući tzv. "mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja", postao čvrstom sastavnicom (o)pozicionalne politike "novoga smjera" (2000. - 2016.). Pod agendom ERASMUS GILDE (1993.-1988.), opisan kao "ubojiti spoj politike i lingvistike" (Branimir Pofuk), projekt je autorizirao Milorad Pupovac. Spomenuta agenda, čiji je utemeljitelj i harni promicatelj lijevo-liberalna elita zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, obilježena je parapolitičkim stožerom koji kriminalizira Domovinski rat (1991.-1995.) i s tim u svezi, zatire svaku ideju hrvatske nacionalne države (Ivan Biondić).

S obzirom na to, tragom "Velebitne", "Riječke" i "Mimarijanske izjave" (2013.) ter teza "Vukovarska povelja slobode" (2014.) i "Vukovarskog apela" (2015.) - po crti projekta STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI! - marom Koordinacije braniteljskih udruga "Bastion Vukovar" objelodanjuje se sveučilišnoj zajednici

ZAHTJEV
ZAUZDAJMO ZLOČIN(CA) ZA PISAĆIM STOLOM

1.   Motreći Srbe i Hrvate "u njihovoj završnoj i po svemu tragičnoj fazi nacionalno-političke integracije", po crti skandalozne episteme (v. moto), Pupovac neupitno uspostavlja sljedeću aksiomatiku:
(1) "Hrvati i Srbi nisu nikada živjeli zajedno bez trećeg";
(2) "Srbi u Hrvatskoj imaju permanentnu suverenu, tj. autonomnu političku volju",
(3) "Hrvati i Srbi u Hrvatskoj nisu pomirili svoje nacionalne interese".
(4) "Civilni život Srba u Hrvatskoj je oskudan u mnogim aspektima".
Iz obzorja nacionalno-političke integracije, nedvojbeno je riječ je o dokumentu velikosrpske (vulgo: četničke) posvjedočenosti, koji obilježava poznati "Krestićev poučak" (1995.). Naime: "Duhovno jedinstvenim, ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska državna ideja. Ne samo stoga što je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske države, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države, već Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju [političkog hrvatstva ili hrvatske nacije - op. a.] pre svega zato što je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku".  

2.   Predstavljen na poznatom veleizdajničkom "mimarijanskom" skupu "Srbi i Hrvati" (Zagreb, 1993.), Pupovčevim "ključem" bitnije je obilježena tzv. "mirna hrvatskog Podunavlja" (1996. - 1998.). Povijesno gledano, ta je reintegracija preslik poznatoga Khuenova modela "naroda u narodu", odnosno "države u državi". Naime, bolnim razornim kompromisima - uz parapolitički sustav (Srpsko Narodno Vijeće, Zajedničko Veće Opština i sl.) - iznjedren je SDSS, proizvod nedvojbene velikosrpske (vulgo: četničke) baštine. Obilježen kao "etnička stranka s građanskim predznakom“ - sastavnicom klijentelističko- koruptivne partitokracije - kao "balvan u peti hrvatskog parlamentarizma", svojim "drvenoželjeznim" (u)strojem, SDSS-a drobi i potire hrvatski državni suverenitet i nacionalni identitet. Tako se (i) "petogodišnji moratorij (1998.-2003.) o učenju najnovije hrvatske povijesti u školama na srpskom jeziku" skandalozno protegao do današnjih dana. Naime, upravo prema opisanome Pupovčevu "ključu", podunavski Srbi u Republici Hrvatskoj "imaju svoje udžbenike i poučavaju noviju povijest na svoj način, drukčiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat." (Vojislav Stanimirović). I dok bi u "normalnoj" državi ako ne Vlada padali barem ministri (prosvjete i uprave), pod okriljem otuđene elite "slučajne države" (Zoran Milanović), posebice u navalnom kontekstu SANU-memoranduma (II.), otvoreno se kultivira iredenta. Zamjenom teza, svekoliki je (ne)svjesno poticani apartheid vješto prebačen na kolosjek pro et contra "ćirilizacije Vukovara".

3.   Vjerojatno, nazirući spomenuti "ključ", u ozračju raspada Jugoslavije 1990-ih, Pupovac se sam predstavlja "kao jedan od Srba u Hrvatskoj koji, s ostalim Srbima na prostoru Jugoslavije" - polazeći od upitne antifašističke baštine - "želi oformiti modernu nacionalnu srpsku politiku". S tim u svezi SNV se priljubljuje novoutemeljonoj Antifašističkoj Ligi Republike Hrvatske, koja je odvjetak Antifašističke Lige Jugoistočne Evrope (Titoslavije). Po toj crti u  Saboru ovih dana (veljača, 2016.), Pupovac uspostavlja rasno-klasni aksiom "Ako je išta Hrvatskoj od Srba dano - dan je antifašizam". Na taj način, glede koalicije s navodnom ljevicom, Pupovac urbi et orbi "inaugurira antifašizam kao jedinstvenu integraciju velikosrpskih i komunističkih ideja, radi podčinjavanja i razaranja novonastale hrvatske države" (Marko Ljubić). Svekolikim (pret)političkim djelovanjem od objave samostalnosti Republike Hrvatske, kao dosljednji  promicatelj velikosrpskih političkih interesa u Hrvatskoj, Pupovac "onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog naroda" (Davor Gjenero). Na taj način, zabacivanjem razlike između "naroda" i "nacije", tragom "identitetskog", zasvjedočen je "konstitucijski kaos" (Ivan Padjen), čime je Ustavom onemogućeno konstituiranje "hrvatske nacije". Naime, nacija predstavlja ukupnost državljana (pojedinaca), koji se pridržavaju jednoga te istoga ustava i koja je razliku od pojedinaca (građana) nositelj suvereniteta. Upravo, bez hrvatske nacije po crti "konstitucijskoga kaosa" - provodeći veleizdajničku politiku "novoga smjera" - (o)pozicijska partitokracija brodi mutnim zapadno-balkanskim vodama, dovevši državu na rub moralnoga, društvenog i gospodarskog bankrota.

4.   Vodeći računa o svekolikome (pret)političkom djelovanju, Hrvatsko Nacionalno Etičko Sudište (HNES) optužilo je Pupovca "za djela izdaje nacionalnih interesa Hrvatske", sažimajući etičku osudu u 13 točaka, u kojima se ističe da je kao "zastupnik Srba u Hrvatskoj od početka Domovinskog rata stao na stranu agresora i okupatora". I dok će se HNES-u pripisivati fašistoidni "desni gard", glede najviša antifašističkog državnog vrha, Pupovac se prepoznaje raspirivateljem (anti)fašističke histerije. Naime, prepoznavajući ga kao onoga koji "ni izbliza nije veliki zagovaratelj pomirbe Hrvata i Srba kako to nekada želi pokazati". Štoviše, bez imalo zadrške, obilježen je kao "etnobiznismen i reketar hrvatske vlade" (Ivo Josipović). Po toj crti napokon je krenula (i) kritika Pupovca iz redova srpske etničke manjine. Naime, prihvaćen kao poželjni koalicijski partner, (o)pozicijski ga je establishment učinio onim "što je danas - bogati, arogantni ucjenjivač hrvatske vlasti i Srbin po zanimanju, na muci srpskog naroda od kojeg se već davno odmetnuo" (Milan Rodić). Inače, u DORH-u je otvoren podeblji "Dossier Pupovac", kojega, uz zamračivanje i otuđivanje manjinskog novca, posebice bolno obilježava prikrivanje ratnoga zločina ("slučaj Šreter").

5.   Međutim, onkraj spomenuta zanimanja glede njegova lika i djela, kao "ubojiti spoj politike i lingvistike", the best Serb nužno postaje predmetom sveučilišnoga tribunala. Ukratko, kao znanstvenik (i) kao šef Katedre za primijenjenu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Pupovac se mora bezuvjetno suočiti sa "zločinom za pisaćim stolom". Naime, zločinački projekt "Srbi kao ključ", zasigurno je sastavnica njegove sveučilišno-znanstvene zauzetosti: "Od kraja 80-tih godina aktivan je u procesu demokratizacije, antiratnim aktivnostima domaćim i međunarodnim političkim aktivnostima. Četiri je puta biran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Autor je preko stotine znanstvenih i stručnih radova. [....] Osim lingvističkih radova i predavanja, objavljivao je radove i držao predavanja s područja međuetničkih odnosa, manjinskih pitanja i političkih odnosa u regiji jugoistočne Evrope".

6.   Gornja životopisna crtica predstavlja Pupovca gotovo idealnim tipom znastvenika-političara. Njegovo znanstveno i političko žitije stalno je u žarištu "glavnih političkih događanja, kombinirajući pri tome sintezu političkoga i znanstvenoga angažmana sa svrhom da ostavi dojam kompetentne i stručne osobe" (Jure Zovko). Povrh toga, nakon pravaškoga zastupnika Ivana Gabelice, vjerojatno je prvi retor hrvatskoga Sabora. Naime, "malo je ljudi koji govore tako čist, ispravan i od prvog do zadnjeg slova smislen hrvatski jezik. Rečenice koje izgovara mogu ravno u tisak" (B. Pofuk). Ukratko, Pupovčev je govor "najnjegovanija, ortoepski najispravnija, najčišća hrvatska varijanta" (Velimir Visković). Međutim, valja dodati, potonji mu dar namiču "hrvatski vukovci" koji su njegov materinji zavičajni idiom ("vlaška ijekavica") uzeli za osnovicu govornoga standarda. Navodno, od svih prihvatljivih idioma za osnovicu jedini je "šansu" imao tada "najprimitivniji", koji je bio posve neprikladan "za izgradnju jezičnog instrumenta moderne civilizacije" (Dalibor Brozović).  

7.   S obzirom na skandaloznu paraepistemologiju (v. moto), Pupovčev se projekt "Srbi kao ključ" nedvojbeno registrira kao "zločin za pisaćim stolom" (crimen ex machina scriptoria). Naime, njemu kao znanstveniku, pače i nositelju kolegija "epistemologija lingvistike", vjerojatno nije nepoznato da je objašnjenje pojmova gotovo abeceda svakoga znanstveno-stručnog rada. Na to nas još opominje i poznata Descartesova dicta stavom da istinito može biti samo ono što je jasno i evidentno (clare et distincte). Nasuprot tome, upozorava još starokineska uzrečica, "pogrešni pojmovi vode u rat". Potonje, ovih dana potvrđuje Pupovac svojim alarmantnim svjedočenjem u Saboru: "A sada smo na rubu ne samo da šaljemo verbalne metke jedni prema drugima nego da se počnemo tući, samo je pitanje tko će to prvi napraviti". Budući je za nj "antifašizam temelj društva", za alarmantno stanje odgovoran je dakako "puzajući fašizam u Hrvatskoj". Zapravo, oglednom zamjenom teza, onkraj Ortegina načela (v. moto), Pupovac se tako nužno usklađuje s nadaleko poznatom "apologijom laži" Dobrice Ćosića - oca srpske nacije.

8.   Glede rečenoga Pupovčev se "ključ" raskri(nka)va jednažbom: "Krivotvorenje hrvatske povijesti - nastavak velikosrpske ideologije" (Mate Artuković). Naime, otkako je na Hrvatskome saboru (1861.) pokrenuto pitanje statusa srpske manjine u Hrvatskoj - glede proturječnih geopolitičkih interesa velesila - oni je punih stotinu trideset godina pokušavala dijeliti hrvatski suverenitet s većinskim narodom. Međutim, vodeći računa o dvije strukturalne razine u razvoju etnosa: "narodne zajednice" (do koje, kao etnička manjina, dopiru Srbi u Hrvatskoj) i "nacionalne zajednice"(koju kao "političke Hrvate", tvore svi njezini državljani-građani), teritorij po etničkom i povijesno-državnom pravu čini individualno i privatno vlasništvo HRVATSKE NACIJE, koji ne može biti podijeljen između dvije ili više nacija. Upravo, donošenjem tzv. "mirnodopskoga" Ustava Republike Hrvatske (1997.), gdje je bio presudan Pupovčev ucjenjivački glas, njegovim se "ključem" dramatično zabravljuje završna etapa nacionalno-političke integracije.

9.   Zbog toga rečeni "zločin za pisaćim stolom", opisan kao "ubojiti spoj politke i lingvistike", postaje predmetom ETIČKOGA KODEKSA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU (2007.). Naime, svojom paraepistemom Pupovac bjelodano zlorabi Pravo na akademsku slobodu. Dakle: "Članovi fakultetske zajednice kao dio akademske zajednice u svojim istraživanjima trebaju biti vođeni idejom slobode znanstvenog stvaralaštva te izvršavati svoje tradicionalno pravo ispitivanja i kritiziranja društvenih vrijednosti u duhu objektivnog i poštenog traganja za istinom te stjecanja i distribucije znanja" (čl. 8, st. 1). Suprotno potonjem, Pupovčev "ključ" nužno rezultira "krivotvorenjem". Naime: "U znanstvenom i istraživačkom radu neprihvatljivo je svako krivotvorenje (falsifikacija)", čime se "namjerno podese ili tendenciozno protumače rezultati znanstvenog istraživanja" (čl. 18, st. 1 i 2). Zabacujući Ortegino načelo (v. moto), unaprijed bezpogovornim pravom na istinu, Pupovac se navrće "mutivodi [koji] ništa tako ne mrzi kao analizu" (Thomas Mann).

10.   Glede očigledne Pupovčeve paraepisteme opisanu "ubojitom spoju politike i lingvistike" - uz onemogućavanja pristupa nekoj političkoj javnoj funkciji - u demokratskoj bi državi takvima i znanstvena zajednica za sva vremena zalupila vratima. Stoga, ako već DAMIR BORAS nije kao dekan Filozofskoga fakulteta - tragom "zločina propusta" (crimen non faciendi) -sada je kao rector magnificus Sveučilišta u Zagrebu dužan pokrenuti "Postupak pred etičkim povjerenstvom". Riječ je o zahtjevu: "za davanje mišljenja o sukladnosti određenog djelovanja ili ponašanja s načelima i pravilima Etičkog kodeksa" (čl. 33., st. 1 i 2). Samom najavom pokretanja etičkoga postupka, nalazeći se u šah-mat poziciji, teško da bi Pupovac (do)čekao etički pravorijek. Štoviše, uz mogući institut "nagodbe" - izim znanstvene zajednice - mogla bi se očekivati javna isprika (mea culpa maxima) hrvatskom narodu i, posebice, njegovoj više od stoljeća tragično instrumentaliziranoj manjinskoj zajednici. Na taj način, onkraj mu interesa (o)pozicijske partitokracije, nakon zabravljene zapadno-balkanske (č)etničke, Pupovac-pokajnik simbolički bi odključao vrata zapadno-europske liberalne demokracije.

11.   U tom pravcu, umjesto pučkoškolskoga "povratka ćirilice", rektorova sveučilišna pobuda - tragom suglasja s općim europskima stavovima o totalitarnima režimima - konačno bi pobudila toliko željkovani proces lustracije, najprvo i najpače "u znanosti i obrazovanju jer se radi o temeljima svakog društva pa i hrvatskog". Naime, "nezamislivo je u bilo kojoj demokratskoj i razvijenoj zemlji sudjelovanje u tim djelatnostima izvan konteksta nacionalnih interesa i vrijednosti, nezavisno od političke opcije kojoj se pripada" (Stjepan Šterc). Međutim, pored znanstvene, kad je riječ o lustraciji - kontekstom nedavna povijesnoga susreta u Havani rimskoga pape Franje i ruskoga patrijarha Kirilla - rektorova bi pobuda mogla imati (i) šire ekumensko značenje. Naime, kao "patrijarh" malene Hrvatske Starokatoličke Crkve - motreći iskustva Pupovca kao "sekularnoga patrijarha" SPC-e - rektor može, s tim u svezi, potaknuti širi ekumenski dijalog. Dakako, riječ je o stvarnoj ulozi Katoličke crkve u Hrvata i Srpske pravoslavne crkve u kontekstu dramatične  završne etape hrvatske nacionalno-političke integracije.

12.   S obzirom na to - tragom izvornih pravaških nadahnuća (na čijem je tragu ministar Zlatko Hasanbegović) - postavlja se teza:
Pod egidom britanskoga "evangelikalnog ekumenizma" (Peter Küzmič) - onemogućujući ostvarbu starčevićanske hrvatske nacije (politički kroatizam) - strossmayerovski jugoklerikalizam (etnojezični jugoslavizam) otvorio je prostor velesrpsko-svetosavskom ekspanzionizmu (Srbi svi i svuda), koji je poražen u Domovinskom ratu (1990.-1995.), što je omogućilo da hrvatski politički narod (hrvatska nacija) više ne piše povijest "iz tuđe" nego "iz vlastite glave".

U tom kontekstu, uz "Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu" (2009.), iznimno je važan dokument "Sjećanje i pomirenje: Crkva i grijesi prošlosti" (2000.). Po toj crti, onkraj (anti)fašističke histerije (SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!), primjerene rasprave valjalo bi usmjeriti geslom STOP PARTITOKRACIJI - SLOBODA HRVATSKOJ NACIJI!. Sve bi to, vjerojatno uz nezaobilazni referendum, trebalo pridonijeti ustavnoj promjeni in capite et membris, koje bi, umjesto zapadno-balkanske (č)etničke, bile pisane po mjeri zapadno-europske liberalne demokracije.

NAMJESTO ZAGLAVKA

(A) Umjesto dvojbene  pučko-školske: VRATIMO ĆIRILICU, sveučilišno-lustracijskom pobudom: ZAUZDAJMO ZLOČIN(CA) ZA PISAĆIM STOLOM,  hrvatska institucionalizirana akademska elita - glede završne etape nacionalno-političke integracije - po prvi put odlučno nastupa ispred vlastita naroda (nacije).

(B)  S obzirom na to, nakon sramne kapitulacije i agonije, konačno se zatvara trodeseljetni SANU-memorandumski krug (1986. - 2016.). Naime, svojedobno je svjedočio HAZU-ov čelnik: "još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo ekonomski odgovor na taj srbijanski Memorandum" (Jakov Sirotković, 1996.).

(C) Zatvaranjem spomenuta kruga, kojega in nuce legitimira Pupovčev "ključ", skraćuju se muke u porađanju hrvatske nacije. Kako je "nacija svakodnevni plebiscit" (Ernest Renan), onda u tom mukotrpnom porađanju, ako ikad - upravo sada i ovdje - treba očekivati organizirano djelovanje instucionalizirane akademske elite.

(D) U tom kontekstu, rektorova pobuda zasigurno može priskrbiti svesrdnu potporu sveučlišne, braniteljske i svekolike hrvatske javnosti. Naime, konačno je "došlo vreme da prestanemo biti predmetom slavoserbskih experimentaciah", tako da će - stekliški kazano - "ovi okrinkani urotnici proti Hervatskoj, sami na sav glas vapiti da su bili glupani, nemo blago, kadno su Hervatsku izdavali" (Ante Starčević, 1867.).

Zagreb,  25. veljače 2016. godine
Priredio:
prof. dr. sc. IVAN BIONDIĆ - IVOT
savjetnik  KBU BASTION VUKOVAR
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #703 : Ožujak 20, 2016, 20:03:44 »


Iz proračuna RH treba izbaciti nacionalne manjine i uvesti kriterij država EU

Počet ću neobično s predstavljanjem sebe, što inače ne činim!
Ja sam po genetičkoj strukturi relativno novi potomak švicarske nacionalne manjine  u Hrvatskoj i to od 1809. naovamo. Predstavio sam se kao takav da izbijem adute protiv sebe iz usta  Miloradu Pupovcu i svima dužnostnicima nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Ja kao nacionalnomanjinac ne tražim hrvatski novac iz Proračuna, nego veći dio svoga zarađenog novca dajem Hrvatskoj.

U nijednoj državi Europske Unije niti u mojoj iskonskoj Švicarskoj ne dobivaju nacionalne manjine nikakve novčane podpore NITI privilegije, nego suprotno, zalažu se za integraciju i asimilaciju u državi domadaru.

Republika Hrvatska je članica Europske Unije i obvezna je svoje Ustavne i druge zakone uskladiti sa zakonima Europske Unije, a ne glavinjati, kako je to rekao Dr. Ante Starčević.

Buni se najviše srpska, talijanska i romska nacionalna manjina!
Ovih dana došlo je u javnost, da je novčana podpora u Proračunu RH smanjena za nacionalne manjine, za nekih  60 milijuna kuna (ako samo dobro zapamtio?).

Republika Hrvatska treba posve ukinuti novčane podpore za nacionalnne manjine usklađeno s ponašanjem u državama EU i u Švicarskoj jer je to ponižavajuće za nacionalne manjine. Nacionalne manjine su normalni ljudi isto kao i Hrvati, a nisu kljasti prosjaci, da im treba milostinja u obliku novčanih podpora, koje za njih plaćaju Hrvati.

Nacionalne manjine bi trebale plaćati doprinos, što žive u Hrvatskoj i troše hrvatske resurse!
Kad bismo tjerali „mak na konac“ nacionalne manjine bi trebale plaćati Hrvatima jer troše hrvatske resurse i same svode svoje ponašanje na „podstanare“ kao separatisti u Hrvatskoj, umjesto da postupaju europski: integracija, asimilacija, kupovanje državljanstva i nacionalnosti u državi domadaru (uz ispunjene dosta zahtjevne uvjete!!!).
Na primjer, u najdemokratskijoj državi svijeta - u Švicarskoj mora došljak živjeti kao anđeo, bez ikakvih prijestupa i kažnjavanja 12 godina da bi dobio dozvolu – stekao pravo za polaganje ispita iz jezika, iz švicarskog zakonodavstva i ponašanja, nakon toga stječe pravo na kupovinu švicarskog džavljanstva i nacionalnosti. To u Švicarskov vrlo rado čine Srbi, a u Hrvatskoj hoće srbovati!!!
Zašto Hrvatska izmišlja „toplu vodu“- loše zakone, kad to sve može prepisati iz Švicarskog zakonodavstva, najjboljeg i najuzornijega u svijetu.

Zašto bi Hrvati trebali plaćati Milorada Pupovca, Vojislava Stanimirovića... i poražene srpske četničke fašiste, koji se s dobivenim novcima iz poreza od hrvatskih djelatnika spremaju za političke Srbe u Hrvatskoj i traže svoja nadprava. Milorad  Pupovac, ako neće u Hrvatskoj biti Hrvat bi trebao plaćati Hrvatskoj, što može u njoj živjeti i trošiti njene resurse.

Što reći za Talijane, koji se ponašaju u Hrvatskoj isto kao i Srbi!?
Talijani su prekrili čitavu Istru talijanskim nadpisima, a za za vladavine roditelja od ovih Talijanna čak su na grobljima morali Hrvati talijanizirati imena i prezimena svojih pokojnika.
Nisu Istarski Hrvati smjeli govoriti hrvatskim jezikom niti u obiteljima. Potomci – sinovi i kćeri od tih nasilnih Talijana danas dobivaju novčanu podporu iz zarada od hrvatskih djelatnika i javno talijaniziraju Hrvatsku Istru.
U Italiji postoji gradsko poglavarstvo grada ZADRA i njeguje se ideologija revanšizma. Hrvatski političari su slijepi, gluhi i neodgovorni za to. Čak Zadarska nadbiskupija je direktno pod talijanskim Vatikanom, a nije službeno integrirana u Hrvatsku sa Zagrebom.

Romi tužakaju Hrvatsku pred Europskim pravosuđem!
Romi masovno dolaze iz Srbije u Hrvatsku jer žive tradicijski i dobivaju novčane podpore i stanove u Hrvatskoj. Ni s tim  nisu Romi zadovoljni i tužakaju Hrvatsku kod Europskog pravosuđa.
Ljudi božji, jesmo li mi Hrvati umno, društveno, ljudski i politički... najveći glupani na svijetu i plaćamo novcima useljene nacionalne manjine, koje se upravo poradi toga useljuju u Hrvatsku.
Hrvatska, da bi postala Hrvatskom, mora u svima državnim strukturama vlasti, znanosti, strukama, kulturi... i vjerouspovijedi imati zastupljenost od preko 50% žena. Žene su majke i one najbolje znadu, što kome pripada. Žene i majke Hrvatice neće zapostaviti svoju, djecu i biti veće majke tuđoj djeci, nego svojoj. Takve maćehe, koje više pažnje posvećuju tuđoj djeci su samo muškarci – hrvatski političari.

Ima još mnogo zabrinjavajućih ponašanja u Hrvatskoj!
Ima čak i nazovi Hrvata, koji prelaze u nacionalne manjine da bi ostvarili novčane podpore, primjerice ovi „Srbi“, koji se prezimenima zovu: Horvat i drugim najhrvatskijim preizmenima: Horvatić, Jurjević, Josipović...

Gdje su nestali Vlasi u Hrvatskoj – nema ih čak niti u statistici!?
Što tek reći o bivšim grkoistočnim Vlasima u Hrvatskoj? Vlasi su bili uz Hrvate najbrojnija nacionalna skupina. Imali su čak svoje posebne Vlaške statute s brojnim privilegijama.
Sve Vlahe u Hrvatskoj na primjer ovih prezimena: Banda, Beara, Čaruga, Devrnja, Šaša, Tesla, Vlahija, Vlaho, Vlaj... je posrbila Srpska pravoslavna crkva i ovakovi političari – u Hrvatskoj, kao što je bio Svetozar Pribićević i sadašnji  srbenda Milorad Pupovac...
Čitav jedan narod VLASI u HRVATSKOJ su nestali jer ih je denacionalizirala u SRBE – srbska politika u SPC-u i u drugim institucijama poput Srpske prosvjete, Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća – paralelne Srpske vlade u Hrvatskoj.

Komunisti i srpski fašistički četnici su uvijek djelovali zajedno!
Komunisti Ivice Račana su ukinuli Županijski dom  iz sustava Hrvatskog Državnog Sabora, jer je u njemu bilo Hrvata iz dijaspore, ali nije Račan dirao u srbovanje Srba u Hrvatskoj. Račanovci (bili su strašniji prema Hrvatima, nego Titovci šezdesetih godina prošlog stoljeća) nisu u sintagme Srpskih političkih stranaka niti u SPC (to ne čine niti ovi političari od danas!!!) uveli prefiks „Hrvatski“ .
Hrvatski političari bi se trebali ravnopravno odnosti prema Hrvatima i prema dijasporskim pripadnicima iz raznih naroda u Hrvatskoj – zvanih nacionalne manjine po nazivima svojih iskona, a ne im davati nikakve novčane podpore, nikakve privilegije i nikakva nadprava...
 
Hrvatska bi trebala barem uvesti pravo reciprciteta!
Manjine u Hrvatskoj imaju sveukupna veća prava, nego matčni narod Hrvati, a političari se time hvale, što je zaista izvan pameti.
Države iz kojih potječu sve nacionalne manjine u Hrvatskoj NE DAJU HRVATMA U TIM DRŽAVAMA  niti priznati status nacionalne manjine. Tako se prema Hrvatima ponaša, primjerice  Kosovo (istjerali su Janjevske Hrvate!), Makedonija, Slovenija... Srbija čak zlostavlja Hrvate i denacionalizira na trajnim hrvatskim prostorima, koje je kroz Titovu Jugoslaviju prisvojila Srbija...
Genetički najčišće Hrvate Bunjevce – katolike pretvara Srbija u Srbe, a hrvatski političari ne pružaju nikakvu, baš nikavu žaštitu ugroženim Hrvatima u tzv. Vojvodini ni u Srbiji.
Čak u katoličkoj vjeri su Hrvati u Srbiji i u Vojvodini zapostavljeni. Imaju uvijek nadbiskupa Slovenca iako uz 99% Hrvata ima možda 1% Slovenaca.

Zašto Hrvatska ne uvede načelo reciprociteta: „Koliko ti meni, toliko ja tebi!“ ovako ispadamo političke i ideološke budale.
Uzmimo kao primjer jednu od najpristojnijih nacionalnih manjina – Slovence u Hrvatskoj, koji uživaju sva nadprava, a HRVATI u Sloveniji (oko 50.000 među kojima ima straosjeditelja napose u Žumberku i Kopru) nemaju niti status nacionalnih manjina u Sloveniji.

Ovakovim i srodnim pitanjima, dakako uz sve druge važne poslove u Hrvatskoj bi se trebali ozbiljno pozabaviti svi odgovorni Hrvati u vlastima i u svima drugim važnim poslovima.

Mr.sc. Dragan Hazler -djelatnik za Hrvatsku u dijaspori
Basel, 15. ožujka 2016.

P.s. Oprostite, oslabljen mi je vid pa činim tipkarske pogreške, koje ne ne mogu ispraviti! D.H.
Ovo treba objavljivati odmah jer se upravo raspravlja o Proračunu RH. Hvala! DF

______________________________

Poštovanje gospodine Hazler,

Dugo se nismo čuli ne vašom  krivicom , već zbog mojih obveza i drugih razloga.

Pročitala sam Vaše pismo:  Privilegije i novčane podpore nacionalnim manjinama treba ukinuti!

Potpuno se slažem s Vama. Davno sam mišljenja da im se može osigurati prostor kao što ima Češka manjina i neka održavaju  svoje nacionalne običaje nikome na teret. Sve ostalo neka snose odgovornost i podliježu Ustavu, zastavi, himni i zakonu RH kao svi mi Hrvati i drugi građani. Ni meni nije jasno zbog čega bi bio netko privilegiran i tražiti da bude u svemu prioritetan.

Sjećam se mojega dolaska iz moje prelijepe Dalmacije u Bijeli Zagreb. Dugo mi je trebalo da se priviknem na drugi mentalitet i običaje te mi nije nikada padalo na pamet da nekoga maltretiram zato što ne govore mojim dalmatinskim narječjem već sam poštivala način i običaje okoline u kojoj sam živjela i prilagodila se svima njima u okruženju. Prema tome ako  netko ne želi i neće prihvatiti kulturu jedne države a prima plaću i uživa mnoge beneficije  koristeći i trošeći sve resurse  države u kojoj žive trebali bi zaista plaćati sve doprinose i poreze   i plaćati svoje podstanarstvo. Naša djeca su bez posla i bez primanja , a naši političari izglasavaju o nekakvim pravima nekih manjina kao prioritetno i čak su u proračunu predviđena sredstva  da im se osigura lagodan i bezbrižan život...........

Laka noć N.

______________________________

Odgovor na pismo

Zahvaljujem na javljanju. Rado pročitam, što gospođa "N" piše (što je pisala pa zadnje vrijeme zanemarila). Ovakovih tema, kao ova, na koju ste se osvrnula je PREPUNA hrvatska stvarnost. Pitam se često, zašto su ljudi (Tuđmanova "stoka sitnog zuba") postali posve pasivni prema svemu.Ponašaju se poput utopljenika bez volje da se spasi. Toga izazvanoga raznim nepravilnostima ima za podeblji lexikon i to na svakom segmentu ponašanja u Hrvatskoj.

Uzmite najbanalnu pojavu: Prognozu vremena na HTV-1 pa ćete se uvjeriti, da osim Zorana Vakule, drugi najavljivači i još istaknutije najavljivačice jedva tu i tamo spomenu Hrvatsku, nego: Zamlja, kopno, unutrašnjost, naši krajevi, u središtu unutrašnjosti, blizu naše zemlje... Ranije se je u dijalogu na HTV pozdravljalo "gledatelje Hrvatske televizije", a u zadnje tri godine se pozdravlja: "Vaše gledatelje, gledatelje emisije"... Što tek reći na govor "spikerica" iz Kumrovečke škole u turističkim izvješćima: "U zemlju je ušlo više vozila, nego je izašlo iz zemlje..." Zemlja je preširok pojam kao supstitucija za Hrvatsku ako bi se čak najdobronamjernije rabila. Emisija od gdje Lidije Šprajc se zove "Jezik za svakoga, a ne Hrvatski jezik za svakoga...

Pogledajte si emisiju na HTV 1 "Dobro jutro Hrvatska": Prva izvedba od početka države Hrvatske pa do pred jedno 8 godina emisija je bila odlična: pjesma, krajolici, folklor...! Onda je zamijenjena s nekakvim stablom i visećim razglednicama, ali se je ipak pjevala pjesma "Dobro jutro Hrvatska“! Pred oko dvije godine ta emisija se je svela na tihi pozdrav: Dobro jutro Hrvatska i toče se preko jagoda i sličnih oblika hrane nekakvi uvozni sokovi..."

Ima još vrlo mnogo takovih "sitnica" i nekakav stari Hazler prosvjeduje protiv takovih "izazova", ali nitko ne reagira. ZAR VAS GOSPOĐO "N" U HRVATSKOJ ZAISTA NE SMETAJU TAKOVE POVREDE i ZAPOSTAVLJANJA SPOMENA HRVATSKE.

Zar u HRVATSKOJ nikoga ne smetaju nadprava za nacionalne manjine, što je jedinstven slučaj u cijelome svijetu. U Hrvatskoj se ide tako daleku da šak iz "usta stoke velikog zuba" čujemo da su nacionalne manjine naše bogatstvo, a upravo te najprivelegiranije nacionalne manjine SRBI I TALIJANI su ratoveli, ubijali i razarali sve u Hrvatskoj. Za vrijeme talijanske okupacije Istre, Hrvati nisu smjeli u obiteljima govoriti hrvatski i čak su morali potalijančiti stare grobne nadpise, a sada je sva Istra ispisana talijanskim nadpisima.

Zar vas u Hrvatskoj ne smete da je zločinca Tita na Brijunima naslijedio četnik Rade Šerbedžija i Hrvatska ga plaća, a on dovodi na gratis ljetovanje svoje nepote iz Srbije. Zašto Hrvatska ne iznajmi Brijune nekoj instituciji UNO-a ili EU pa bi dobivala najamninu i imala cjelogodišnje državno-političke turiste?!

Cijela Hrvatska - Hrvatice i Hrvati, vladajući i oporba dozvolite da vas zajebava podčetnik Milorad Pupovac. Vrhunac svega jest da je u KULTURNOJ HRVATSKOJ Milorad Pupovac, dakako s hrvatskim novcem napravio ODLIČJE S LIKOM SVETOZARA PRIBIĆEVIĆA i tim odličjem časti visoke hrvatske političare. Jesu li hrvatski političari neobrazovani pa ne znaju tko je Svetozar Pribićević ili im je drago kititi se takvim hrvatskim neprijateljem. To je onaj Svetozar Pribićević (s oba meka "ć") koji je odveo hrvatske gusane (nije bilo gusaka, što je poluslijepi Radić pogriješio) na poklone k srbskom renetu Aleksandru i tako stvorio tamnicu za Hrvate - Jugoslaviju. Taj Svetozar je bio desna ruka Aleksandru u svima protuhrvatskim djelovanjima, od Vidovdanskog do Oktroiranog ustava, preko atentata na hrvatske zastupnike u Beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. do 6-siječanjske diktature. Posvađali su se Aleksandar i Svetozar oko 1930.  Gdje su zatajili mozgovi hrvatskih povjestničara i druge ineligencije, ako već imamo analfabetske političare... NAŽALOST, NAŠU JADNU HRVATSKU DRŽI SAMO STIHIJA, a ne državno-politička pamet i strategija....

Evo jos samo jedan primjer ZAKON O ABOLICIJI I AMNESTIJI. Taj je samo za Srbe – ratne zločince, a u svima ratovima obadjije strane prave ratne zločine pa zašto ne vrijedi i za Hrvate?!. Tako imamo slučaj da je MIRKO NORAC zato jer je poubijao u ratnom sukobu u MEDKU nekoliko četnika u civilu DOBIO 12 godina robije, a DŽAKULA, koji je klao, mučio, ubijao, silovao, pljačkao i vandalizirao po Moslavini, u Pakracu i dijelu Slavonije ima svoj Srbsku stranku i nije niti vidio hravstski zatvor.

Vukovarski zločinac Stanimirović, pošiljatelj hrvatskih ranjenika na OVČARU sjedi u Hrvatskoj vladi Ive Sanadera, a Hrvatskog branitelja Osijeka Branimira Glavaša se sudi na 10 godina. Jeli ijedan srbski zločinac kažnjen za granatiranje grada, u čemu su poubijane stotine Hrvata, razaran grad i srušeno Hrvatsko narodno kazalište. Nije, srbski zločinci su abolirani i dobivaju novčane podpore iz Hrvatskog proračuna. To je s onu stranu nacionalne, državničke, političke i ljudske pameti.

Rekoh, ima toga za leksikon pa neću duljiti. Imao sam prijatelje ANTU Skukana, poštenim radom zaradio si je u AUSTRALIJI novac za starost i obilno ga je darivao u SLUNJU. Običavao je uvijek reći: "Dragane, ne valjamo mi!" DA, NE VALJAMO MI PA NAS LAKO SVI VUKU ZA NOS.

Toliko kao nepodpuni podsjetnik, a dalje, neka istražuje i piše lexikon gospođa "N". Ove svaštice bi valjalo objaviti jer mnogi ljudi ne vide nepravilnosti pa im valja skrenuti pozornost na njih.

Želim uspjeh te srdačno i domoljubno pozdravljam: ZA DOM i DOMOVINU HRVATSKAU  - UVIJEK! - "Dok nam hrašće bura vije - Dok nam živo srce bije!" - Dragan Hazler

Basel, 20. ožujka 2016.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7768



« Odgovor #704 : Ožujak 20, 2016, 20:13:54 »


Ministre dokažite da vam je stalo, počistite MUP

MOST-ov ministar unutarnjih poslova trebao bi prije svega biti hrvatski ministar unutarnjih poslova, no iz njegovih brojnih izjava, ali i (ne)djelovanja to se sa sigurnošću nažalost ne da zaključiti. Počevši od igrica oko samog imenovanja, preko njegovih prvih političkih koraka kojima je u Pakracu diskreditirao instituciju Predsjednice Republike Hrvatske, pa do navodno „nesretne“ izjave kojom je srbijanske agresore na Pakrac imenovao nesretnicima (sad još možemo od „nesretnika“ očekivati zahtjeve za odštetu zbog pretrpljene „nesreće“ kojoj su bili izloženi) te rezolutnog odbijanja smijeniti korumpirane djelatnike MUP-a iz SDP-ovog portfelja, a što mu je ne samo dužnost, nego i obveza.

Vlado Dominić i Zdravko Janjić samo je dio imena koja su u sukobu interesa (Dominić je bio, ali ga to ne eskulpira), jer se nalaze na čelu odnosno kao članovi Nadzornog odbora AKD-a, a do danas nismo dobili odgovor niti pravovremenu reakciju ministra, u  najmanju ruku za očekivati je pokretanje disciplinskog postupka. Tek pokretanjem disciplinskih postupaka protiv navedenih te njihovom smjenom dokazati ćete kako vam je razvoj i unapređenje sustava MUP-a prioritet, što bi vam kao ministru i trebao biti, a ne prazna floskula korištena za potrebe medija.

Bacanje spinova, odustajanje od predizbornih obećanja o reformama, ostavljanje SDP-ovskog kadra (koji osim paraliziranja rada ministarstava i državnih institucija te čuvanja pozicija za možebitno preuzimanje vlasti o kojem SDP sanja, ništa drugo i ne radi), te mnoštvo drugih poteza koji su se našli na udaru promišljanja hrvatske javnosti, niti su neistine niti progon vještica, nego realna situacija u kojoj nas drži MOST, a koja ne dopušta napredak niti rješavanje problema kojima je država paralizirana. Pa kada ste već sigurni kako Most u ovom trenutku i u ovim okolnostima u kojima se Republika Hrvatska nalazi ima nemjerljiv doprinos u očuvanju i razvoju demokratskih procesa, gospodine Orepiću konačno imate ne samo mogućnost nego i alate, uvjerite i nas, unaprijedite ulogu MOST-a i krenite čistiti smeće u svojoj kući, jer vjerujte mnogi mogu zamisliti i to s osmjehom na licu kako bi bilo da nema Mosta - definitivno ne bi bilo otezanja kojima smo sada kao narod izloženi trpjeti,  u vrijeme kada se otezati  s odlukama ne smije, recimo ne bi čekali ministra branitelja mjesec i pol dana, ne bi čekali sa Zakonom o ovrhama, procesuiranjem i zaštitom od kriminala kojekakvih stranih financijskih zadruga, smjenama… treba li dalje nabrajati.

U tom smislu u javnoj raspravi koja se razvila oko dokumenta Zemljovid OG Sinj sačinjenog za operaciju Oluja i pronađenog 2010. godine kod aktualnog ministra unutarnjih poslova  Vlahe Orepića čini mi se kako su namjerno preskočena neka ključna pitanja. Naime po čijem nalogu i za koga odnosno za čije potrebe je ministar Orepić tada izradio kartu za koju sam kaže kako je bila površna i da se ništa iz nje nije moglo iščitati, ako znamo kako je taj dokument sadržavao podatke iz zemljovida koji su odgovarali rasporedu snaga uoči početka Oluje, zone djelovanja postrojbi OG Sinj, raspored manevarskih i topničkih postrojbi, zapovjedne smjerove napada, zapovjedna mjesta, crte dodira s protivnikom i borbeni raspored protivnika.

Nadalje ministar Orepić izjavljuje kako je taj dokument uzeo za uspomenu, kako nije imao nikakav stupanj tajne i nije bilo ništa sporno u tome što ga je zadržao. Nije li čudno onda kako su svi oni kod kojih su nađeni u to vrijeme takvi ili slični dokumenti, od generala do vojnika snosili konzekvence te bili  kazneno progonjeni, osim ministra Orepića koji je izbjegao sve konzekvence jednako kao i kazneni progon od kojeg svi ostali nisu bili pošteđeni?

Kako će nam na ova pitanja odgovoriti ministar Orepić, ovo nisu niti spinovi, niti neistine, niti podmetanja, već jednostavna pitanja na koja očekujemo jednostavne odgovore. Ministre, Vi ste na potezu. Iako bih voljela da prije odgovora ipak odradite ono što Vam dužnost koju obnašate nalaže, prije svega kadroviranje koje je u službi profesije, a ne u službi politike. Jer vjerujem složiti ćete se, postoji mnogo stručnih kadrova zakonski upitnih ponašanja, koji ne smiju niti ostati, niti biti kadrovirani, jer bilo bi to krajnje nezakonito, nekulturno i nedopustivo.

I naravno nije svako pitanje na koje se traži odgovor političko podmetanje, nego jednostavno pitanje na koje očekujemo odgovor na koji imamo pravo.

Zorica Gregurić
Zagreb, 20.ožujka 2016.godine

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 ... 45 46 [47] 48 49 ... 51
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.21. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!