CRO-eu.com
Srpanj 23, 2019, 02:37:28 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Žegarac  (Posjeta: 10462 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Srpanj 27, 2008, 11:35:11 »


Žegarac
 
Belišće 2/1,  (osoba/kuća)
Beravci (V Kopanica) 1/1,
Bijela Loza (Podgorač) 1/1,
Biograd na Moru 3/1,
Bistrinci (Belišće) 2/1,
Dabar (Otočac) 1/1,
Dišnik (Garešnica) 2/1,
Drnje 1/1,
Glavace (Otočac) 6/3,
Gradski Vrhovci (Požega) 2/1,
Grubišno Polje 1/1,
Gunja 4/2,
Karlovac 1/1,
Kašrel Kambelovac (Kaštela) 2/1,
Kaštel Sućurac (Kaštela) 51/18,
Koprivnica 512,
Kras (Dobrinj) 3/2,
Križevci 2/1,
Kula (Kutjevo) 1/1,
Kutina 10/4,
Luč (Pedovac) 3/1,
Normanci (Koška) 2/2,
Nova Gradiška 17/6,
Ogulin 2/1,
Osijek 15/7,
Otočac 7/3,
Popovača 2/1,
Požega 4/1,
Prelog 6/2,
Pretoki (Sv. Ivan Zelina) 4/1,
Radići (Malinska-Dubašnica) 2/1,
Rijeka 8/4,
Rovinj 1/1,
Ruševica (Cetingrad) 4/2,
Sesvete (Zagreb) 5/1,
Smokvica Krmpotska (N. Vinodolski) 2/1,
Solin 7/2,
Split 20/12,
Starigtad (Koprivnica) 2/1,
Staro Petrovo Selo 9/3,
Škrabutnik (Požega) 3/2,
Velika Gorica 3/1,
Višnjevac (Osijek) 3/1,
Vranovača (Plit. Jezeta) 3/1,
Vukovar 6/4,
Zagreb 46/24,
Zlatar-Bistrica 5/1

Žegarac Borić Kaštel Sućurac (Kaštela) 1/1
Žegarac Grozdanić Zagreb 1/1
Žegarac Rokić Rijeka 1/1
Zegarac Topolščak Zagreb 1/1

Izvor: Franjo Maletić, Petar Šimunović "Hrvatski prezimenik 2"., Str. 268
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Studeni 24, 2008, 00:37:59 »


U podnožju Velebita, južnije od Ribnika, nalazi se malen počiteljski kraj. U njegovu središtu leži Počitelj kojega su Turci naselili vlaškim martolozima.

U popisima mjesta iz 1696. i 1700. godine, spominje se u njemu 40 pravoslavnih kuća, a isto toliko navodi ih i popis iz 1712. godine.

Tada su u Počitelju živjeli: Bobići, Božići, Čatići, Čuturile, Došeni, Ivančevići, Kralješići, Laskovići, Lubenovići, Ljubojevići, Miškovići, Njegovani, Pavlice, Radoševići, Rogići, Srdići, TrkuIje, Uzelci, V}tasi i Vuksani.

Sve te obitelji vratile su se u Počitelj s krajiškog područja, kamo su ranije izbjegle.

Manji dio doseljenika došao je u Ribnik od strane Knina, Obrovca i Bukovice. Istočno od Počitelja, u Metku, imali su turski begovi veća imanja na kojima su radili vlaški martolozi.

Prilikom izgona Turaka iz Like ti su se Vlasi razbježali. Kasnije su se ovamo ponovno naselili vlaški izbjeglice iz Like. Biskup Glavinić zatekao je u Metku 70 pravoslavnih kuća čiji su stanovnici doselili iz primorja.

Prema izvješću biskupa Brajkovića iz 1700. godine, broj vlaških domova još se nešto povećao. Sljedeći popis sela iz 1712. godine, spominje u njemu: Ackete, Brujiće, Capitalke, Ctnokrake, Čokeše, Čaliće, Didulice, Došenoviće, Dragičeviće, Drobnjake, Duraševiće, Glumce, Gojčinovi će, Grbiće, Grubiće, Gvozdiće, Janove, Jemiće, Jovičiće, Kalinice, Koraće, Košutice, Kovačiće, Krekoviće, Kuprešane, Lončareviće, Ljeskovce, Ljuštine, Marduše, Martinoviće, Maruniće, Mečane, Mučiće, Mihajloviće, Milniće, Mijaliće, Musalje, Orliće, Panjeviće, Paviće, Petroviće, Pocrnje, Popoviće, Pribiće, Radiće, Radinoviće, Raneviće, Samotake, Selenkoviće, Starčeviće, Stranjine, Suknajiće, Šurliće, Škoriće, Tarbuke, Tesliće, Travice, Trbojeviće, Vlajiniće, Vlajisavljeviće, Vračare, Ugarke, Uzelce, Vuletiće, Zagorce i Žegarce.

Neke od spomenutih obitelji naseljavale su u selu: po više kuća.

Podalje od Metka, uz staru cestu, Turci su održavali gradinu u Raduču, oko koje je postojalo veće selo. Nakon turskog rasula u Lici, stanovništvo Raduča se razbježalo. Potom su ti isti vlaški bjegunci došli nazad. Biskup Glavinić zatekao je u selu 50 naseljenih kuća.

U popisu stanovnika Raduča iz 1712. godine, zabilježene su ove obitelji: Bastaje, Bjelobabe, Bukarice, Bunčići, Crnobrnje, Cvijanovići, Čubrile, Ćelići, Ćuruvije, Danovići, Dejanovići, Dobrići, Draškovići, Garići, Glumci, Grubišići, Ivančići, Ivkovići, Jelače, Konjevići, Koraći, Korkuti, Kreševići, Kulundžije, Ljevnaići, Mikelići, Miščevići, Mrkalije, Pajići, Ljiljci, Panjkovići, Pejnovići, Platiše, Plovići, Pokrajci, Prodanovići, Rabatići, Škorići, Šobati, Teslići, Vukići, Zagorci i Žegarci.

Većina spomenutih obitelji doselila je ovamo iz Obrovca, Knina i Bukovice, a tri ili četiri roda došli su od strane Brinje i Otočca.

U lička sela koja su opustjela nakon 1689. godine spadao je Mogorić. Ovamo je krajiška uprava 1698. naselila 60 vlaških obitelji iz sjeverne Dalmacije.

1. od 2.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Studeni 24, 2008, 00:42:25 »


U popisu Mogorića iz 1712. godine spominju se: Banjeglavi, Basarići, Bobanovići, Boljevkovići, Borkovići, Čankovići, dakovići, Džodani, Ferkići, Gajići, Gvojići, Jankovići, Justići, Korice, Kravići, Krmići, Kuduzi, Ljubičići, Maljkovići, Margetići, Vrlići, Medakovići, Milanovići, Milojevići.

Pećane naseljeni su također vlaški prebjezi s krajiškog područja. Ovamo su stigli: Bižići, Budisavljevići, Krekovići, Masnikose, Mihajlovići, Pražići i Svilari.

Koreničko područje u Krbavi posve je opustjelo nakon 1685. godine. Tada su svi korenički Vlasi prebjegli u iseljeničke logore oko Brinja i Otočca.

U proljeće 1690. godine, nastao je među tim Vlasima pokret za povratak u mjesta odakle su pobjegli. Tom prilikom su Jovan Drakulić i Milan Lalić poveli svaki po tridesetak vlaških obitelji koje su ponovno naselilekorenički kraj.

Prema popisu iz 1712. godine, u Korenicu i okolna sela doselili su: Adžići, Boršenovići, Čupurdije, Delići, Dodići, Drakulići, Funduci, Glumci, Gnjatovići, Govorčine, Hrastovci, Ivaniševići, Hajdovići, Jandrići, Klašnići, Kordići, Lalići, Leke, Levnajići, Ljepošeći, Ljutice, Malivuci, Maričići, Mikići, Milanovići, Mirilovići, Nevajdići, Nećaci, Odanovići, Ognjenovići, Orlići, Petričići, Radekići, Vukadinovići, Žakule, Price, Vukobrati, Ugarci, Zubovići, Žegarci, Žutići, Škorići, Šoljaci, Šupute, Vardići, Varićaci, Vlaisavljevići, Vijčići i Žigići.

Kada su Lika i Krbava oslobonene od Turaka, na području Gacke i Brinja došlo je do višekratnih naseljavanja i raseljavanja. S obzirom da Turci gacko i brinjsko područje nikad nisu uspjeli osvojiti,nije bilo odavle ni onakvog bježanja kao u južnijim dijelovima Like.

Zbog toga je na ovom području ostalo dosta starinačkog žiteljstva. Osim toga, ovamo su stalno pristizali novi doseljenici koje je krajiška uprava usmjeravala na ovo područje kako bi pojačala obrambenu moć pred mogućom navalom Turaka. Od druge polovine 17. stoljeća, na gacko i brinjsko područje počinje stizati veliki broj vlaških prebjega iz turske Like.

Nakon poraza turske vojske pod Bečom, njihov broj se još više povećao. Tada su na otočačkom i brinjskom području formirani izbjeglički logori gdje su pristigli Vlasi dobili nužni smještaj i gdje su čekali na daljnju kolonizaciju.

U Otočcu i okolnim selima, hrvatski starosjedioci su krajem 17. stoljeća imali oko 350 naseljenih domova. Među te Hrvate doseljavali su također Hrvati i to s raznih strana, a ponajviše iz sjevernih dijelova Hrvatske.

Krasansko polje koje je do 1689. godine bilo na samoj hrvatsko-turskoj granici ostalo je nenaseljeno do početka 18. stoljeća.

Tada su ovamo počeli doseljavati primorski Bunjevci. Kao prvi spominju se: Adžići, Anići, Babići, Devčići, Glavaši, Miškulini, Modrići, Samardžije, Tomaići i Vukelići.

Od tih obitelji najbolje su napredovali Anići, Devčići, Samardžije i Vukelići, koji su kasnije po Krasanskom polju ustanovili manje zaseoke.

Kada su se seobe oko Like i Krbave početkom 18. stoljeća počele smirivati, spomenute zemlje bile su naseljene drugim stanovništvom nego što je bilo ono koje je tu živjelo prije upada Turaka.

Do turske agresije na ovo područje, u Lici i Krbavi živjeli su isključivo Hrvati.

U tursko doba Lika i Krbava naseljene su balkanskim Vlasima koji su na toj zemlji proživjeli oko 150 godina. Nakon što su Turci bili protjerani iz Like, jedan dio ličkih Vlaha napustio je Liku zajedno sa svojim turskim gospodarima, a većina njih prebjegla je na krajiški teritorij gdje su ih krajiške vlasti prihvaćale kao dobrodošle.

2. od 2
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Lipanj 17, 2010, 14:32:50 »


Žegarci (Križpoljski)


Karta: Brinje - Ledenice - Oštarije 1883 – Križpoljski zaselak Žegarci
 
[...] Većina spomenutih obitelji doselila je ovamo iz Obrovca, Knina i Bukovice, a tri ili četiri roda došli su od strane Brinje i Otočca. [...]
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Lipanj 14, 2011, 10:33:43 »


ŽEGARAC

G. Milan Stojanović, iz Vindena u Nemačkoj, zamolio je etnologe ''Vesti'' da istraže poreklo njegove supruge.

U "Gornjoj Krajini", M. Radeka beleži među pravoslavnim svečarima i Žegarce za koje stoji da su starosedeoci i da slave Lazarevu Subotu i Tomindan. R. Grujić u "Plemenskom rječniku ličko-krbavske županije", kaže da Žegarci žive u 69 kuća, ali su najbrojniji u Glavacama kod Otočca i Kiku (Lovinac), a ima ih kod Gospića, Korenice, Vranovače i Rijeke kod Korenice, u Raduču i Ličkom Petrovom Selu.

U Ploči su Žegarci zabeleženi sa ovim prezimenom kao nadimkom, dok im je staro prezime bilo Šušnjić. Gde su ga i kada dobili vredelo bi istraživati. I zaista, tragom za Žegarcima u oblasti Otočca odakle je poreklom i naša čitateljka, naišli smo samo na prezime Šušnjići.
 
Stj. Pavičić navodi da je jedna od većih seoba Srba bila na područje Otočca u leto 1658. godine. U njoj su učestvovale mnogobrojne porodice koje su Turci naselili u Koreničkom polju 1526, ali su one potom potpale pod uređenu Krajinu (u turskim rukama) oko 1577. godine. Porodice u Koreničkom polju nazivale su se jednim imenom Uzorčani.

Tu ih je sredinom 17. veka bilo oko sto kuća, sa po, u proseku, jedanaestoro čeljadi, što znači da ih je ukupno bilo više od hiljadu. Pošto su već 1640. godine uhvatili vezu sa Primorskom krajinom u austrijskim rukama, to je ubrzalo njihovu seobu i na predlog velikog senjskog kapetana Petra Zrinjskog odobreno je naseljavanje u Gackom polju za 83 porodice sa 941 čeljadetom.

Veći deo tog stanovništva naselio se u Vilićima, te su Uzorčane počeli da zovu Vilićanima. Oni su zauzeli mesta Podhum, Zalužnica, Doljani, Brezovac, Škare, Glavace, Oraovac i Staro Selo. Među tim porodicama bili su i preci Žegaraca - Šušnjići.
 
Pretpostavlja se da su Šušnjići došli iz Hercegovine, preko Livanjskog polja, u Dalmaciju još u 15. veku. Dakle, mnogo pre turske najezde u naše, balkanske krajeve.

http://www.vesti-online.com/Riznica/Poreklo-porodica/125350/ZEGARAC

_____________

Komentar:

Srbi nisu do XIX stoljeća imali prezimena te tvrdnja da su Šušnjići tj. Žegarci došli u XV. stoljeću u Dalmaciju ili je netočna ili su u to doba bili Hrvati.

Hrvoje Salopek, u knjizi "Ogulinsko modruški rodovi" navodi rod Sušanj kojem su jezično srodna prezimena Šušnjar, Suša, Sušak, Sušec, Sušić, Šušnjara, Šušnjarac i Šušnjić a opisuje tjelesne značajke (suhonjav, mršav). Veća rodovska zajednica nastala je krajem XV. ili početkom XVI. stoljeća na području modruške županije. Što znači da su to isključivo Hrvati. (MD)

Vidi > Hrvatski i srpski imenski i prezimenski sustavi > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1056.0

Tominje, Tomindan

Blagdan Svetog Tome slavi se 21. prosinca. On se naziva i nevjerni Tomo jer nije povjerovao u uskrsnuće Isusa Krista sve dok nije svoje prste stavio u njegove rane. Ime toga sveca u Podravini poznato je kao Sveti Tomaš.

Vidi > Str. 8 >http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2010/glasnik2010-49-internet.pdf

Citat: Petar Šimunović

Prezimenima, tim pokretnim spomenicima, možemo pratiti zov potomaka za vlastitim korijenima. Činjenica je da su Hrvati prvi slavenski narod koji je nosio svoja prezimena. Ona se u hrvatskom jeziku mogu pratiti od 12. stoljeća. Srbi (i uopće narodi Istočne crkve) ostali su bez prezimena sve do 19. stoljeća, a Turci (muslimani) svoja su prezimena dobili tek za Atatürka 1933. godine

Vidi > http://www.likaworld.net/forum/index.php/topic,1197.0.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni član
*
Postova: 240



« Odgovor #5 : Siječanj 28, 2012, 09:57:30 »

Podrjetlo
 Prezime Žegarac pretežito nose Hrvati, većim dijelom iz Kaštel Sućurca, ali često i Srbi (iz okolice Obrovca). U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u Kaštel Sućurcu, gdje se svaki četrdeseti stanovnik prezivao Žegarac. U Hrvatskoj danas živi oko tristo Žegaraca u oko stotrideset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno petsto, pa se njihov broj do danas gotovo prepolovio.
 Etimologija

Migracije
 Najveća migracija Žegaraca u prošlom stoljeću zabilježena je iz Lovinca u Zagreb.

Raspostranjenost

http://imehrvatsko.net/cmspage/61483/zegarac

 
Žegarci su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 51 općini i 64 naselja, znatno više u urbanim sredinama (78%). Danas ih najviše živi u Kaštel Sućurcu (60), Zagrebu (45), Otočcu (20), Novoj Gradiški (20) i u Splitu (15).
 
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Siječanj 28, 2012, 13:37:19 »


Citat:
Prezime Žegarac pretežito nose Hrvati, ...


-   I što nam to govori?

-   Da su pojedini pravoslavci kao i katolici pre-kršteni ali ... da su kršćani!

-   Što nam još ta činjenica govori?

-   Da su kršćani naivni i glupi kao za vrijeme turske vlasti; dok se kršćani svađaju i ubijaju, raduje se treći.
Uz to hrvatski pravoslavci nisu Srbi. Srbi su u Srbiji.
Dakle: Žegarci su većinom Hrvati ili Hrvati pravoslavne vjere. Ujedno se vidi i problem dva državljanstva, koja su jedan od uzroka nesloge između jednog naroda u Hrvatskoj. Toliku vjersku neslogu nećemo naći između hrvatskih židova i hrvatskih katolika.

-   Tko je toj neslozi kriv?

-   Naravno, srpska crkva u Srbiji, pravoslavna crkva u Hrvatskoj i sama država Srbija!
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Ante_Bruno_Busic
Posebni član
*
Postova: 240



« Odgovor #7 : Veljača 07, 2012, 13:42:29 »

Problem je sto ni srbija ni hrvatska nije jako dugo postolaja da bi imala ikakve implikacije a vjerski zivot se razvijao i bez drzavnosti
Evidentirano
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Veljača 07, 2012, 18:28:26 »


Problem je sto ni srbija ni hrvatska nije jako dugo postolaja da bi imala ikakve implikacije a vjerski zivot se razvijao i bez drzavnosti

Ovo, kako god čitam, nikako ne razumijem. No pored svega, "neizbježne posljedice slijeda događaja" nisu ovisne o dužini razdoblja - trajanu vremena. Nisu čak ni ovisne o okupatorima kao što su bili Turci ili Austrijanci ili Mađari.

Hrvatske granice su bile relativno rano utemeljene, tu nema diskusije ali isto tako nije potrebno diskutirati tko je te hrvatske granice povlačio kao gumu i težio zauzeti tuđu zemlju (državu ili njezin dio) oružanom silom.

Neidimo tako daleko unazad nego pogledajmo granice Hrvatske od 1918 do 1993, iz kojih se točno vidi tko je imao viziju o slobodi i nezavisnosti, a tko je "sanjao" stoljetni san o Velikoj Srbiji. Ali kako "veliku zemlju" napuniti sa "svojim" narodom? Naravno, to su ne samo Turci, Austrijanci, Frankopani nego i pop Mesić znali, da je pusta zemlja bez naroda bezvrjedna. Srpska crkva je tulila pravoslavnim Hrvatima da im je domovina Srbija i da su svi Srbini. Problem je bio u tomu, da su nepismeni nomadi to i povjerovali. To još donekle razumijem ali nikako ne razumijem kako pismeni i obrazovani pravoslavni Hrvati mogu sebe smatrati za Srbine a nisu nikada, ni oni a ni njihovi pradjedi, Srbiju vidjeli-zakoraknuli?

Naravno, da je Srbija bacala ulje u vatru između katoličke i pravoslavne hrvatske crkve. S kojom namjerom, to svi znamo, samo s kojim pravom?

S kojim pravom su bile u Hrvatskoj tablice gradova, kolodvora i td. najprije pisane na ćirilici? S kojim pravom?

Ja smatram, da su religije najveći balkanski problem. Vjere nisu u Bosni mogle spriječiti pokolj nedužnih naroda. Naprotiv, muslimani, jučer još kršćani, kroz svoju vjeru, vide u nama kršćanima nečiste nevjernike i najveće neprijatelje.

Kakv bi to Bog bio kada bi svoje "ovce" dijelio po religijama? Crkve to čine!

I na kraju jedno pitanje; Dali Bog više voli katoličko dojenče od pravoslavnog, muslimanskog i židovskog dojenčada (dijeteta od 5. tjedna života do prve godine života)?

Karte Hrvatske > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=618.0
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Veljača 08, 2012, 09:25:38 »


Problem je sto ni srbija ni hrvatska nije jako dugo postolaja da bi imala ikakve implikacije a vjerski zivot se razvijao i bez drzavnosti

Navedi mi zemlje u kojima Crkva nije (bila) involvirana u politiku. Razvoj Like i stanovništva ovisio je, između ostalih, i o popu Mesiću.

Državnost - suverenitet, samostalnost i organizacija vlasti koji čine državu - nije moguća bez stanovništva, a stanovništvo se je oduvijek orjentiralo prema vladi i crkvi. Poneke države se nisu mogle razvijati bez financijski moćne Crkve. Zašto je Tito s Jovankom išao kod pape u Rim? Da moli za žrtve Križnog puta ili Golog otoka? Dakle: Crkva se je prilagodila državi (kralju, poglavaniku, predsjedniku) a državi je, do danas, "potrebna" crkva.

Vjerski život se nije mogao razvijati bez državnosti što nam upravo i ponovo potvrđuje Bosna.

Pročitaj > SPC - Srpska pravoslavna crkva > http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=2742.new
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Prosinac 12, 2012, 05:10:04 »



Klikni za uvećani prikaz

Podpisani javljam slavnome općinstvu, da sam u kući g. Nikole Vujnovića Triše, preko mosta, otvorio sasvim novu i modernu pekariju, u kojoj ću peći raznovrstno pecivo, štogod spada u moju radnju kao i domaći kruh u 12 sati o podne i dobrog kvasca (gorme) Na zahtjev dostavljati ću i u kuću, te za što veći posjet molim.

Najjeftinije što se samo u mojoj pekuni dobiti može 1 kg. vrlo finog, urednog kruha po 12 novć., preprodavaoc dobiva još i popust. Po želji mušterija dostavljam naručbe i u kuću.

Pod iste uslove dobiva se isti kruh u Kaniži kod gdje. M. R. Ljiljak.

Svaki radni dan primam kruh za pećiu 12 sati do podne po 10 fil.

U nadi da će me p. n. obćinstvo svojim naručbama posijetiti bilježim se sa štovanjem.

Nikola Žegarac, pekar
Gospić, 19. listopada 1905.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!