CRO-eu.com
Kolovoz 21, 2019, 23:03:27 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Povratak - Kako početi a ne propasti?  (Posjeta: 3074 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Srpanj 21, 2008, 21:46:16 »


Malo gospodarstvo

Hrvatska je donijela niz poticaja za razvoj maloga gospodarstva: Zakon o obnovi, Zakon o područjima posebne državne skrbi (porezne i carinske povlastice), Odluku o poticajnim sredstvima za male privrednike na oslobođenim i nerazvijenim područjima, Mjere aktivne politike zapošljavanja, kreditne programe HBOR i HGA (za opremu, poslovni prostor, ... na rok od 5 do 8 godina, povoljne kamate).

Slom nekada velikih industrija, oslobodio je značajne poslovne prostore i doveo do velikoga broja malih poduzeća, najviše u trgovini. Slaba osposobljenost novih malih poduzetnika rješava se mrežom konzultanata.

Nacionalni program razvitka otoka do sada je najcjelovitiji dokument o otocima, sa svrhom oživljavanja otoka. Za njegovu provedbu zaduženo je Ministarstvu razvitka i obnove i njegov Centar za otoke.

Osim poljoprivrede, ribarstva, uzgoja riba, školjkarstva, spužvarstva, koraljarstva, ... i prerada proizvoda ovih djelatnosti, na otocima će se poticati proizvodnja ribarskih alata, kamenarstvo, klesarstvo, jedrarstvo, lončarstvo, izrada suvenira, turizam u obnovljenim i prenamijenjenim zgradama i kamenim kućama, (privlačni depadansi hotela), brodogradnja, privatan prijevoz, privatno zdravstvo i školstvo.

Broj otočana (nešto više od 120.000) je u stalnom padu, a pučanstvo stari. Zato okosnica otočke proizvodnje mora biti sitna prerada onoga što otok ili susjedni otoci proizvode. Otočko gospodarstvo se mora usmjeriti prema izvan otočkom tržištu, a za svoje pučanstvo razvijati djelatnosti tako da se proizvode i usluge može plasirati na više susjednih otoka.

Problem otoka je sniženje prijevoznih troškova da bi otočki proizvod bio konkurentan. Neprerađeno voće i povrće zbog volumena i sirovosti uzrokuje visoke troškove prijevoza po jedinici težine. Rješenje je u preradi na otoku otočkih proizvoda. Sušeno i prerađeno voće, voćni i povrtni sokovi i koncentrati s otoka konkurentni su cijenom, zbog jeftine radne snage izvan turističke sezone, niskih troškova sušenja (nema troškova grijanja) i klime koja omogućuje visoku rodnost (produktivnost).

Hrvatski povratnici bi mogli organizirati i objediniti otočane s posjedima i nasadima, oko svojega prerađivačkoga pogona otočkih proizvoda. Na otocima su i proizvodnje koje prodaju samo radnu snagu (lohn poslovi) dobro došle, jer prije svega treba otočane zaposliti. Hrvatski povratnici bi mogli prije povratka pronaći tržišta za takve poslove, a ne pronalaziti robu koju će uvoziti.

Slaba opskrba bitno umanjuje kakvoću života na otocima. Na svakom otoku nije isplativo otvoriti trgovinu, jer otočko tržište nije veliko, a treba sve kao i najveće tržište. Na nizu otoka mogu se i u privatnim kućama osposobiti manji prostori u kojima će se skupljati narudžbe i javljati središnjici na kopnu. Ona će nabaviti potrebito i ukrcati na brod koji će obilaziti otoke i na svakom istovariti naručeno. Iako skupa, ova dostava bitno ne poskupljuje robu, jer nema troškova skladišta i zaliha. Plaćanje ili dio plaćanja, se može tražiti pri naručivanju, te tako nabavljač može postizati gotovinske popuste pri nabavi i ostvarivati potreban profit.

U Hrvatskoj, prema računovodstvenim propisima, mala poduzeća su tvrtke s do 50 zaposlenih i sve obrtničke radnje bez obzira na broj zaposlenika. Organizirani su u dva komorska sustava: u Hrvatskoj obrtničkoj komori, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, te u njima pripadajućim županijskim komorama.

Tradicionalno, mala i srednja poduzeća na otocima nalazimo u ribarstvu, brodogradnji, vinogradarstvu, maslinarstvu, kamenarstvu i turizmu. Najveću razvojnu šansu imaju intelektualne usluge vezane uz organizaciju, ujedinjavanje, okrupnjavanje ponude koja već postoji i plasman proizvoda, u slučaju povratnika, prije svega u inozemstvo.

Inozemni ulagači su spremni ulagati u premještanje svojih kapaciteta radi izvoza u Afriku, Bliski istok i Aziju. Takve ulagače mogu hrvatski povratnici pronalaziti prije nego se vrate u Domovinu. Otoci mogu omogućiti suvremen prijelaz iz tvorničkih hala u stanove i pri ručne prostore, gdje radeći na visoko sofisticiranim sredstvima čovjek može postići iznad prosječne poslovne rezultate, a telekomunikacijama biti stalno vezan za središnji dio bilo gdje na kontinentu.


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Srpanj 21, 2008, 21:57:39 »


Kako početi vlastiti posao. Otvoriti poduzeće i ne propasti?

Čim počnemo razmišljati vlastitoga posla, sigurni sposobnosti, na neuspjeh pomišljamo.

Ali, neki su i propali. Na početku svi su posjedovali entuzijazam i ideju koju su marljivo htjeli ostvariti. No, umjesto uspjeha zaredali su neuspjesi i razočaranja. Na kraju su zaključili da je biti poduzetnik nešto drugo od onoga što su mislili gledajući druge.

Za neuspjeh obično krivimo druge, a greška je sigurno kod nas. Mogućnosti da se učini krivo su brojne, a greške vrlo raznovrsne. No, moguće ih je dobrim dijelom izbjeći.

Većina se sasvim usmjeri na ono što zna najbolje, a drugo zanemari. Proizvodnju se svlada do najsitnijih pojedinosti, a zanemari se nabava, marketing, računovodstvo, financije, ... Vjeruje se da tržište treba baš to što smo proizveli. Tu osobito mogu pogriješiti hrvatski povratnici koji dugo nisu živjeli u Domovini. Jer, tu su navike potrošača i ponašanje ljudi drugačiji nego u svijetu, ali i drugačiji od onih koji su vladali u času odlaska iz Domovine.

Dogodi se da smo uspjeli sve početne muke svladati, ustrojiti proizvodnju i proizvesti bolji proizvod, od onoga koji je trenutno na tržištu, ali ipak ga ne uspijevamo prodati. Drugi koji proizvode slabiji, dalje ga prodaju ustaljenim kupcima. Tada počinjemo kriviti podmićivanja, provizije, ... Imamo li pravo? Pretpostavimo da smo mi kupci i da imamo stalnoga dobavljača kojega poznamo, znamo u kojim rokovima i koju kakvoću isporučuje. Da li bismo uvijek ušli u rizik i povjerenje poklonili novom dobavljaču? Što ako će novi dobavljač samo na početku isporučiti na vrijeme traženu kakvoću proizvoda, dok potisne staroga dobavljača, a poslije zataji? Hoćemo li riskirati vlastite gubitke zbog trenutno većeg profita, koji je u budućnosti upitan, ako se novi dobavljač pokvari, a staroga smo izgubili ili čak upropastili otkazom naručivanja?

Uspijemo li proizvod i prodati može uslijediti razočaranje. Potražnja za našim proizvodima zaista postoji, ali isporučeno ne uspijevamo naplatiti! Svuda u svijetu se to događa onima koji ne poznaju svoje kupce. Nužno je dobro znati da li naši kupci uspijevaju svoje isporuke naplatiti. Ne uspijevaju li oni, mi sigurno nećemo. Zato nije najvažnije prodati, nego naplatiti!

Uspijemo li i naplatiti, opet može slijediti razočaranje. Jesmo li odredili realne cijene ili smo, htijući postići niže cijene, podcijenili rashode? Uzeli smo u obzir materijal, sirovine, energiju, plaće, prijevoz. Ali, još je mnogo "sitnica" (amortizacija, porezi tijekom poslovanja, najamnine, članarine, doprinosi, pričuve za slučaj neuspjeha naplate, ... ). Ne uračunamo li i ne uspijemo li to sve naplatiti u cijeni, početni kapital polako ćemo smanjivati do potpunoga utroška ili zatvaranja poduzeća.

Uračunamo li sve to možemo izgubiti konkurentnost. Zato treba razmisliti i o smještaju poduzeća. Nije uvijek rodni kraj najbolji kraj za pokretanje posla. Postoje područja u kojima država potiče ulaganja putom poreznih i carinskih olakšica, te čitavoga niza poticaja za zapošljavanje i pokretanje djelatnosti. Iskoristimo li ih, bit ćemo bitno konkurentniji. To su na primjer područja posebne državne skrbi.

Nepoznavanje zadaća računovodstva dovodi do njegova zanemarivanja. Obično se angažira najjeftinijeg računovođu. On, primjenjujući standardne računarske programe, sve knjiži točno, ali pogodnosti koje dopuštaju zakoni i propisi gotovo se ne koriste. Žalimo se na terete, a zaboravljamo da su dobar računovođa i financijski savjetnik osobe koje donose najviše profita, pa stoga nikada nisu skupi.

Većina novih poduzetnika prije početka posla ne napravi detaljan poslovni plan i plan prihoda i rashoda. To naruči obično samo onda kada ga traži banka, ako uzima kredit. Ali, naručen poslovni plan ne mora biti realan, pa ostvaren kredit može biti prvi korak u propast. Osim toga, naručen poslovni plan bi i poduzetnik morao odlično poznavati, a ne samo agencija koja ga je izradila na standardan način. U tom bi slučaju poduzetnik povremeno mogao uspoređivati plan s ostvarenjima i ispravljati pogreške. Bez toga radi od slučaja do slučaja, na slijepo. Neuspjeh je vrlo blizu.

Uzimajući kredit zanemaruje se činjenica da kamate odnose velik dio profita. Zaboravlja se i da vlastitih novčanih sredstava treba imati barem za prvu godinu poslovanja, kada se samo troši i ulaže u razvoj, tržište, .. a vraća se malo ili nimalo. Uzimamo li kredite za tekuće poslovanje, umjesto za zgrade ili trajnu opremu, ubrzo ćemo doći do stupnja kada nećemo moći niti vraćati kredite, niti nastaviti posao.

Možemo zaključiti: na početku novi poduzetnik mnogo toga ne zna. Jeftinije je uzeti za nepoznata područja djelatnosti savjetnika, nego griješiti. Ali, jeftini savjetnici mogu biti najskuplji.

Gotovo u svakoj djelatnosti, proizvodnji, ugostiteljstvu, hotelijerstvu ili na primjer ribolovnom turizmu potrebito bi bilo da si povratnik poduzetnik prije konačnoga povratka u Domovinu ustroji inozemno tržište. To ne znači oformiti mrežu inozemnih suradnika za nabavu robe koju će plasirati na hrvatsko tržište. Novac koji već postoji u Republici Hrvatskoj ne čeka nepotrošen. On ne čeka nove poduzetnike da ga uzmu. On se i sada u cijelosti troši na domaće ili uvozne proizvode koji već postoje na hrvatskom tržištu. Dovesti novu inozemnu robu koju ćemo prodavati znači samo smanjiti prihode poduzetnika koji već djeluju na domaćem tržištu. Kako bi u tom slučaju konkurencija postajala sve oštrija, uspjeh je upitan. Ali, otvarati djelatnosti konkurentnih cijena i kakvoće, čiji će potrošači biti inozemna tržišta, to znači ostvariti gotovo sve preduvjete za budući uspjeh. Dakle, prije povratka treba ostvariti mrežu veletrgovaca, maloprodaje, turističkih agencija i slično, koji će se brinuti o plasmanu naših proizvoda i usluga.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!