CRO-eu.com
Kolovoz 22, 2017, 20:46:33 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: 1 [2]
  Ispis  
Autor Tema: Sol i solane  (Posjeta: 20763 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #15 : Kolovoz 30, 2013, 11:38:52 »


Nakon toga se ustalila praksa da se 1/4 soli, kao za Mlečana, prepusti paškim proizvođačima i vlasnicima solina u svrhu potrošnje i prodaje. Otkupljenu sol država je najvećim dijelom prodavala Mlecima i Boki kotorskoj, a manje Hrvatskom primorju, uglavnom u Senju i Bakru. (258) Pažani su pak svoj dio soli prodavali po čitavoj Dalmaciji. U Obrovcu su je smjeli prodavati tek 65 mođa godišnje. (259) Zbog nedolaska turskih karavana u Split, pa i konkurencije strane soli, paška sol je ondje gubila cijenu. Naime, crna i siva paška sol se (1846.) ondje prodavala po 3 fiorina i 3 karantana za 100 funti, dok se sicilijanska prodavala mnogo jeftinije. Zato je valjda u šest mjeseci 1845/46. godine ondje prodano samo 34,5 stotinjak funti paške soli, (260) što je jedva vrijedno spomena.

Budući da je u međuvremenu Piran stekao pravo prodaje soli u inozemstvu, to onda nije dopušteno i Pagu. Jer, to bi značilo konkurenciju prvom, što nije odgovaralo Beču.

Tako je prodaja preostatka paške soli ostala ograničena na Dalmaciju i Hrvatsko primorje, gdje je ona prodavana po vrlo niskim cijenama. Dapače, za račun povlaštenog položaja piranske solane, 1852. god. je dokinuto slanje paške soli u Senj, a 1866. god. i u Karlobag. Ta odluka bila je u izravnoj svezi s činjenicom što je te (1866.) godine Austrija izgubila posjede u sjevernoj Italiji, čime je istarska sol izgubila dotle najbolje tržište. Poradi toga je Piranu trebalo omogućiti stjecanje novog, makar manje izdašnog tržišta. (261) A to je bilo moguće jedino na uštrb paške soli. Neki kažu da su otada sve dalmatinske solane (Pag, Rab, Ston) 2/3 svoje proizvodnje, nakon njena otkupa od strane države, prodavale po Dalmaciji, a ostalo izvozile u Bosnu i Hercegovinu odnosno Crnu Goru. (262) Neko je vrijeme nepogodnosti prodaji dalmatinske soli činio uvoz one sicilijanske, što je, srećom, potrajalo samo petnaestak godina. (263)

Nastojanja na proširenju i intenziviranju prodaje paške soli nisu urodila očekivanim uspjehom. Dapače, čak ni ona posredovanjem Dalmatinskog sabora u Zadru. Tako je ona i dalje podlijegala konkurenciji strane odnosno istarske soli na austro-ugarskom tržištu. Stoga njena prodaja donosi male prihode svojim vlasnicima i proizvođačima- radnicima. Štoviše, potkraj XIX. st. prodaja soli je postala gotovo u cijelosti državni monopol. Ona je vlasnicima solina plaćala za kvintal soli samo 1,5 kruna. Pola toga novca pripadala je radnicima, a druga polovica pak vlasnicima solina. (264) Tako je ostalo do kupnje paške solane od strane države, kada je sol prodavana po čitavoj Monarhiji.

Poslije odlaska talijanske okupacijske vlasti s otoka, problem prodaje proizvedene soli ostao je gorućim. Najveći njen dio prodavan je i tada u Obrovcu i Karlobagu, gdje su postojala odgovarajuća stovarišta. Otuda je ona dijelom izvožena u Liku i Bosnu. (265) No, bila je prodavana i po Dalmaciji, u prvom redu za potrebe soljenja ribe. (266) Dakako, pri tome je trpjela konkurenciju stonske, a potom i ulcinjske soli. Na žalost, nema ni približnih količinskih podataka o toj aktivnosti. To onda ograničava i istinska saznanja o korisnosti te proizvodnje za paške solinare u prošlom i našem stoljeću. A tu činjenicu držimo velikim nedostatkom po znanost.

III.

Kako smo vidjeli, proizvodnja i prodaja morske soli na otoku Pagu postoji najkasnije od ranog srednjeg vijeka do danas. Naime, zahvaljujući postojanju povoljne glinene podloge i izuzetnih klimatskih uvjeta, ondje se stoljećima odvijala najintezivnija proizvodnja soli na hrvatskoj obali. Međutim, više nego tisućljetno upravljanje stranaca Dalmacijom nije dopuštalo primjerene koristi od toga posla, barem dijelu otočkog pučanstva. Gotovo prisilni otkup ¾ proizvedene soli od strane Mlečana i drugih upravljača, pa potonje ograničavanje proizvodnje od Austrije, zanemarivanje paških solina na račun onih piranskih onemogućavali su primjereno iskorištavanje prirodnog resursa. Maćuhinski odnos poznijih vlasti spram ondašnje solane negativno je utjecao na proizvodnost i prodaju paške soli. Sve je to bilo uzrokom što je proizvodni postupak doživljavao spore i beznačajne promjene nabolje. Nemar vlasti uopće priječio je korištenje povoljnih okolnosti proizvodnje morske soli na Pagu u najvećoj mjeri. Nadalje, zatiranje ili onemogućavanje slobodne trgovine solju i nametanje državnog monopola u njenu prometu uskraćivali su očekivani i neophodni polet solarstva. Ipak, uza sve pogubnosti glede toga, može se sa sigurnošću tvrditi da je upravo solarstvo bivalo temeljem egzistencije velikog broja pučanstva otoka tijekom stoljeća. Štoviše, često puta ga je upravo sol održala na životu. Ta je djelatnost imala doista veliko značenje za život otoka, to prije što je, izuzevši vino i blago, otok nudio svom pučanstvu slabu poljodjelsku proizvodnju.

_______________
258 HORVAT, 299; DAZd, Spisi Pokr. fin. ravnateljstva u Zadru, svež. 2, br. 7881.
259 PERIČIĆ, Paške solane… str. 46.
260 DAZd, Spisi Uprave policije u Zadru, svež. 55, br. 94.
261 KOLUDROVIĆ-FRANIĆ, 138.
262 DALMACIJA. Spomen-knjiga, Split, 1923., 341.
263 PERIČIĆ, Paške solane… str.47.
264 POLITEO, 540; KOLUDROVIĆ-FRANIĆ, 142.
265 VLAHOV, 47.
266 Sol se najviše razvozila privatnim brodicama i parobrodima uzduž čitave naše obale (FELICINOVIĆ, Paške solane i paški težaci-radnici, 96).




14. od 14
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!