Kako početi vlastiti posao. Otvoriti poduzeće i ne propasti?
Čim počnemo razmišljati vlastitoga posla, sigurni sposobnosti, na neuspjeh pomišljamo.
Ali, neki su i propali. Na početku svi su posjedovali entuzijazam i ideju koju su marljivo htjeli ostvariti. No, umjesto uspjeha zaredali su neuspjesi i razočaranja. Na kraju su zaključili da je biti poduzetnik nešto drugo od onoga što su mislili gledajući druge.
Za neuspjeh obično krivimo druge, a greška je sigurno kod nas. Mogućnosti da se učini krivo su brojne, a greške vrlo raznovrsne. No, moguće ih je dobrim dijelom izbjeći.
Većina se sasvim usmjeri na ono što zna najbolje, a drugo zanemari. Proizvodnju se svlada do najsitnijih pojedinosti, a zanemari se nabava, marketing, računovodstvo, financije, ... Vjeruje se da tržište treba baš to što smo proizveli. Tu osobito mogu pogriješiti hrvatski povratnici koji dugo nisu živjeli u Domovini. Jer, tu su navike potrošača i ponašanje ljudi drugačiji nego u svijetu, ali i drugačiji od onih koji su vladali u času odlaska iz Domovine.
Dogodi se da smo uspjeli sve početne muke svladati, ustrojiti proizvodnju i proizvesti bolji proizvod, od onoga koji je trenutno na tržištu, ali ipak ga ne uspijevamo prodati. Drugi koji proizvode slabiji, dalje ga prodaju ustaljenim kupcima. Tada počinjemo kriviti podmićivanja, provizije, ... Imamo li pravo? Pretpostavimo da smo mi kupci i da imamo stalnoga dobavljača kojega poznamo, znamo u kojim rokovima i koju kakvoću isporučuje. Da li bismo uvijek ušli u rizik i povjerenje poklonili novom dobavljaču? Što ako će novi dobavljač samo na početku isporučiti na vrijeme traženu kakvoću proizvoda, dok potisne staroga dobavljača, a poslije zataji? Hoćemo li riskirati vlastite gubitke zbog trenutno većeg profita, koji je u budućnosti upitan, ako se novi dobavljač pokvari, a staroga smo izgubili ili čak upropastili otkazom naručivanja?
Uspijemo li proizvod i prodati može uslijediti razočaranje. Potražnja za našim proizvodima zaista postoji, ali isporučeno ne uspijevamo naplatiti! Svuda u svijetu se to događa onima koji ne poznaju svoje kupce. Nužno je dobro znati da li naši kupci uspijevaju svoje isporuke naplatiti. Ne uspijevaju li oni, mi sigurno nećemo. Zato
nije najvažnije prodati, nego naplatiti! Uspijemo li i naplatiti, opet može slijediti razočaranje. Jesmo li odredili realne cijene ili smo, htijući postići niže cijene, podcijenili rashode? Uzeli smo u obzir materijal, sirovine, energiju, plaće, prijevoz. Ali, još je mnogo "sitnica" (amortizacija, porezi tijekom poslovanja, najamnine, članarine, doprinosi, pričuve za slučaj neuspjeha naplate, ... ). Ne uračunamo li i ne uspijemo li to sve naplatiti u cijeni, početni kapital polako ćemo smanjivati do potpunoga utroška ili zatvaranja poduzeća.
Uračunamo li sve to možemo izgubiti konkurentnost. Zato treba razmisliti i o smještaju poduzeća.
Nije uvijek rodni kraj najbolji kraj za pokretanje posla. Postoje područja u kojima država potiče ulaganja putom poreznih i carinskih olakšica, te čitavoga niza poticaja za zapošljavanje i pokretanje djelatnosti. Iskoristimo li ih, bit ćemo bitno konkurentniji. To su na primjer područja posebne državne skrbi.
Nepoznavanje zadaća računovodstva dovodi do njegova zanemarivanja. Obično se angažira najjeftinijeg računovođu. On, primjenjujući standardne računarske programe, sve knjiži točno, ali pogodnosti koje dopuštaju zakoni i propisi gotovo se ne koriste. Žalimo se na terete, a zaboravljamo da su dobar računovođa i financijski savjetnik osobe koje donose najviše profita, pa stoga nikada nisu skupi.
Većina novih poduzetnika prije početka posla ne napravi detaljan poslovni plan i plan prihoda i rashoda. To naruči obično samo onda kada ga traži banka, ako uzima kredit. Ali, naručen poslovni plan ne mora biti realan, pa ostvaren kredit može biti prvi korak u propast. Osim toga, naručen poslovni plan bi i poduzetnik morao odlično poznavati, a ne samo agencija koja ga je izradila na standardan način. U tom bi slučaju poduzetnik povremeno mogao uspoređivati plan s ostvarenjima i ispravljati pogreške. Bez toga radi od slučaja do slučaja, na slijepo. Neuspjeh je vrlo blizu.
Uzimajući kredit zanemaruje se činjenica da kamate odnose velik dio profita. Zaboravlja se i da vlastitih novčanih sredstava treba imati barem za prvu godinu poslovanja, kada se samo troši i ulaže u razvoj, tržište, .. a vraća se malo ili nimalo. Uzimamo li kredite za tekuće poslovanje, umjesto za zgrade ili trajnu opremu, ubrzo ćemo doći do stupnja kada nećemo moći niti vraćati kredite, niti nastaviti posao.
Možemo zaključiti: na početku novi poduzetnik mnogo toga ne zna. Jeftinije je uzeti za nepoznata područja djelatnosti savjetnika, nego griješiti. Ali, jeftini savjetnici mogu biti najskuplji.
Gotovo u svakoj djelatnosti, proizvodnji, ugostiteljstvu, hotelijerstvu ili na primjer ribolovnom turizmu potrebito bi bilo da si povratnik poduzetnik prije konačnoga povratka u Domovinu ustroji inozemno tržište. To ne znači oformiti mrežu inozemnih suradnika za nabavu robe koju će plasirati na hrvatsko tržište. Novac koji već postoji u Republici Hrvatskoj ne čeka nepotrošen. On ne čeka nove poduzetnike da ga uzmu. On se i sada u cijelosti troši na domaće ili uvozne proizvode koji već postoje na hrvatskom tržištu.
Dovesti novu inozemnu robu koju ćemo prodavati znači samo smanjiti prihode poduzetnika koji već djeluju na domaćem tržištu. Kako bi u tom slučaju konkurencija postajala sve oštrija, uspjeh je upitan. Ali, otvarati djelatnosti konkurentnih cijena i kakvoće, čiji će potrošači biti inozemna tržišta, to znači ostvariti gotovo sve preduvjete za budući uspjeh. Dakle, prije povratka treba ostvariti mrežu veletrgovaca, maloprodaje, turističkih agencija i slično, koji će se brinuti o plasmanu naših proizvoda i usluga.
