CRO-eu.com
Listopad 19, 2017, 21:36:55 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Hvar  (Posjeta: 22689 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« : Srpanj 19, 2008, 21:12:12 »


Hvar

Položaj, reljef, klima, raslinje, voda i pučanstvo



Srednjodalmatinski otok Hvar, površine 299,6 četvornih kilometara, najduži je, a po površini četvrti hrvatski otok. Dug je 68 km, širok najviše 10,5, a prosječno 4,5 km. Pruža se od 16°12' do 17°12' istočne duljine i od 43°6' do 43°14' sjeverne širine. Čine ga kredni vapnenci, do lomiti i tercijarne naslage (kozina),. a numulitni vapnenac i lapor su samo od jugozapadnog dijela grada Hvara do uvale Milne.

Na više mjesta, osobito u Pokojnom dolu i kod grada Hvara, brojne su očuvane okarnine. Između Staroga Grada i Vrboske su ispod rudističkih vapnenaca pločasti vapnenci s vrlo bogatom faunom riba. Tu je nađen velik okamenjen gušter, Hydrosaurus Lesinensis Kornhuber.

Na zapadu otoka su pločasti lapori s ostacima šume četinara, gdje je najčešća Cunninghamia, koja i danas raste u Kini. Uz nju su i drugi četinari, čiji najbliži srodnici danas rastu na malajskim otocima i u Australiji.

Na zapadu otoka su raščlanjena brda s nekoliko visokih platoa u sredini. Glavni se pruža od najvišega vrha, Sv. Nikole (629 m), do brda Hum (603 m). Sjeverno od Sv. Nikole je plodno Velo polje. Uz uzak, glavni plato redaju se niži do lijepe doline s uvučenim uvalama Staroga Grada, Vrboske i Jelse. Niz uvala čini sjevernu obalu razvedenijom odjužne.

Zaštićen od sjevernih i južnih vjetrova otocima, sasvim okrenut suncu, Hvar ima najblaže toplinske razlike na Sredozemlju. Prosječna toplina je u siječnju 8,6, veljači 9, ožujku 11,1, travnju 14,1, svibnju 18,3, lipnju 22,3, srpnju 25,1, kolovozu 24,6, rujnu 21, listopadu 18,1, studenomu 13,2, prosincu 9,7° C (srednja godišnja 16,3° C). Topline ispod 0° C su rijetke. Oko 780 mm padalina godišnje (najviše zimi, ljeta su sušna), prosječno 2.718 sati sunca godišnje i samo 69 sniježnih dana u 50 godina, omogućuju cjelogodišnji turizam.

Flora je subtropska, mjestimice vrlo bujna: palme, agave, aloje, indijske smokve, lovor, ružmarin, borovi, pinije, ... Šume, koje su pokrivale gotovo cijeli otok, mjestimice su iskrčene zbog zemljoradnje.

Uz goli kamenjar javlja se makija, u nižim dijelovima česvina i alepski bor, a iznad 400 m samonikle šume dalmatinskoga crnoga bora, otpornoga na sušu.

Vodotokova na otoku nema. Uz nekoliko manjih izvora, jedini veći izvor je Jelsa (Soline u Jelsi), po kojemu su prozvani luka i naselje. Iz njega je grad Hvar, 1925. godine dobio vodovod (tada je dobio i struju).

U Jelsi su nađeni ostaci rimskoga vodovoda. Stari Grad ima mali izvor, a još manji grad Hvar (Vorba). Brakična voda izvire podno Grapčeve spilje, u portinu zvanom Virak, u uvali Parja (podno Markove spilje na zapadu), na više mjesta uz more, a ribari znaju jedan izvor brakične vode na Šćedru, dva na Sv. Klementu, na Paklenim otocima (na Vodenom ratu i kod Meštrovića punte).

Danas je opskrba vodom riješena iz izvora u Jelsi, podmorskim cjevovodom s Brača i podmorskim cjevovodom Makarska - Sućuraj. Novi podmorski cjevovod Brač - Hvar omogućit će dovod vode i do dijelova otoka koji ju još nemaju: Pitve, Dol.

Danas Hvarana ima oko 11.000 (11.326 1971., 17.944 1924. godine). Veća naselja su uz obalu (Hvar, Stari Grad, Jelsa, Sućuraj, Vrboska), a u unutrašnjosti otoka Zastražišće i Bogomolje.

Otok Hvar ima dvije općine i dva grada.

Općina Jelsa s naseljima

-   Gdinj,
-   Gromin
-   Dolac,
-   Humac,
-   Ivan Dolac,
-   Jelsa, Pitve,
-   Poljica Svirče,
-   Vrboska,
-   Vrisnik,
-   Zastražišće i
-   Zavala,
ima 3.861 stanovnika u 1.209 domaćinstava.

Općina Sućuraj s naseljima

-   Bogomolje,
-   Sućuraj i Selca kod Bogomolja,

ima 571 stanovnika u 291 domaćinstvu.

Grad Stari Grad s naseljima

-   Dol,
-   Rudina,
-   Selca kod Starog Grada,
-   Stari Grad i
-   Vrbanj,

ima 2.884 stanovnika u 1.012 domaćinstava.

Grad i luka Hvar s naseljima

-   Brusje,
-   Hvar,
-   Malo Grablje,
-   Milna,
-   Sveta Nedjelja,
-   Velo Grablje i
-   Zaraće,

ima 4.002 stanovnika u 1.350 domaćinstava

Otočko naslijeđe


Špilje su bile mjesta štovanja predaka, a za opasnosti od neprijatelja bile su mjesta zbjega.

  GRAPČEVA ŠPILJA, na južnom obronku brda Grabak, na visini od 224,76 m, ispod malog seoca Huma, nalazi se među drvećem, iz kojega se penju klisure. Krasan položaj, sredozemno raslinje i mirisno bilje daju okolišu poseban ugođaj. Vidik s ulaza pruža se do Pelješca, Korčule, Lastova, Sušca, Visa i hvarskih otočića pred lukom grada Hvara, te na Šćedro, ispod spilje. Podno nje je mala lučica Virak s izvorom bočate hladne vode. U Virku može stajati tek po koja lađa zaklonjena od svakoga vjetra. Nad malom uvalicom, par stotina metara zapadno, podignut je u 16. stoljeću dvorac, danas u ruševinama. Iz te dvije uvalice, dolinom obraslom šumom primorskih borova, planika i česmina, smrča, vrijesa, mirisne kadulje i ružmarina, najbolji je pristup do špilje.

Jugozapadni ulaz je stisnut i uzak, jer su klisure, koje su stajale nad ulazom, skliznule i zatvorile velik otvor prema moru. Jugoistočni ulaz je na visini od 221 m, a postoji i otvor na gornjemu dijelu jedne prostorije.

Špilja se sastoji od manje prostorije, uz ulaz (13,5 m x 5 m), velike dvorane (22 x 23 m), koja se na sjevernoj strani diže i produljuje za 4,5 m i sporednih nedostupnih prostorija. Ukupna duljina špilje (sjever - jug) je 31,5 m, a širina dviju glavnih dvorana 32,75 m.

Usprkos uništavanju, ostalo je dosta lijepih stalaktita i stalagmita, stupova i niša. Iskopavanja su otkrila postojanje visoke kulture u drugoj polovici 4. tisućljeća i kroz cijelo 3. tisućeljeće prije Krista. Tadašnji stanovnici već poznaju izrezanu i obojenu keramiku (najčešće smeđa ili crna), peku ju, premazuju, poliraju i na njoj slikaju ornamente (najčešće stilizirana spirala).

Hvarske luke, izvrsna skloništa i mjesta za opskrbu lađa, na izvrsnomu položaju, na morskim putovima od Sredozemnoga mora prema Bosni ili Kvarneru bili su putovi prodora mediteranske kulture u Srednju Europu.

Zbog svega toga razvila se na otoku Hvaru keramička proizvodnja do savršenstva.

Tu je pronađena najstarija slika lađe u Europi (3000. prije Krista) urezana na dijelu veće vaze. Tek se u brončano doba javljaju slike lađa u Švedskoj. Niz neolitičkih posuda obojeno je cinabaritom (mineral žive). Kako je on otrovan, njime su se ukrašavale posude za vjerske obrede, a ne za svagdanju uporabu.

  ŠPILJA U POKRIVENIKU, u uvali Pokrivenik, na sjeveroistoku otoka 20 m iznad mora, duga je 27, a široka u glavnoj osi 11 m (najveća visina 17,5 m). Ulaz oko 20 m visok, vidi se po dolasku u uvalu.

U sredini špilje je kameni blok, visok i širok 2 m, u kojemu je napravljena niša. Iskopavanja su pronašla istu visoku neolitičku kulturu hvarske obojene keramike kao i u Grapčevoj špilji.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #1 : Srpanj 19, 2008, 21:19:09 »

  MARKOVA ŠPILJA, na krajnjem zapadu otoka, 57,35 m nad morem, duga je 20 m. Iskopavanja su utvrdila da je to jedinstvena špilja, koja je više od 7 m visoka i preko 10 m široka. Tu se živjelo od polovice 5. tisućljeća prije Krista.

Nalazi keramike jednaki su onima iz Grapčeve špilje i Pokrivenika. Tu nalazimo i keramiku brončanoga i željeznoga vremena, grčku tipa "Gnatia" i rimsku.

Rijetko se može naći ovakav muzej tvarne ljudske kulture iz toliko stoljeća.

Nađeno je oruđe i oružje, noževi, strugaljke, strelice iz kremena, mlatovi iz pješčanika i kremena, lijepo polirane kultne sjekirice od zelenoga jadeita, loptice od pješčanika, savršeno brušene i, do imitacije životinja izrađene koštane igle, umjetnički pokušaji, ...

  ŠPILJA SV. NEDIIJE vanjskim izgledom je najveličanstvenija na otoku. Skoro cijeli
prednji dio pokrivaju joj ostaci samostana Augustinaca, kapelica i groblje iz početka 19. stoljeća.

  TAMNA ŠPILJA, zvana Vala Tamne špilje ili Perkovićeva vala, ima prekrasne stalaktite, stalagmite i stijene.

Otok ima još niz špilja: nad uvalom Smrska, Babinu špilju na Motokilu, špilju na Pardikovini, Velu špilju u Pelegrinu, u Stinivi, špilju na jugoistoku Pokrivenika, Ormanicu na jugoistoku Jelse. Između Hvara i uvale Milna, u Njivama su pećine: Belajetova, Jakovljeva, Prosperova, Hahanova, Soletinova i Antunova Kosa. U nekim od njih iskopane su kremene strelice, pretpovijesno posuđe, ostaci nožića i kopalja. Istočno od grada Hvara je 30 m duga i 17 m duboka kosa, Spile, a zapadno od nje su Dujmovićeva, Markijeva i Avelinova pećina

Na svim tim mjestima nađeno je mnogo dijelova posuda i kremenoga oružja.

  TRIM, hvarske kućice, bunje, mjesta stanovanja ljudi višega kulturnoga stupnja, još se mogu naći na otoku. Kamene, okrugle prema vrhu se koncentrično sužavaju.

Temelji nekih potječu još iz neolita.

  GOMILE, svjedoci naseljenosti otoka u brončano i u željezno doba, građene su za obranu i zbjeg ili za grobove umrlih.

Između Velike i Male Mosevčice dvije su velike gomile, kašteljeri, za obranu s mora.

Gomila na Veloj glavi (1200. i 1000. godina prije Krista), na sjevernoj strani zaselka Podstrane, utvrda i svetište, kasnije je bila stražarnica za praćenje kretanja lađa omiških gusara, turskih i pljačkaških brodova.

Po njoj je selo Zastražišće dobilo ime. Gomile u Gdinju i okolici su iz kasnoga brončanoga i ranoga željeznoga doba. Na putu iz Gdinja u Smrsku je grobni humak, od kojega je ostao kameni sanduk s pokopan im. Nad uvalom Gračišće, na ulazu u Kabal velika gradina (kašteljer), cijeli sustav (suhogradnja), koj i je priječio uspon napadača s mora. Dvije grobne gomile su na brdu Motokitu, nad selom Malo Grablje, a po jednaje u polju Plajice na istočnoj strani grada Hvara (iznad uvale Katalić), na brdu povrh Propoda (sjeverno od hvarskih Spila). Dva slična groba su povrh uvale Milne, na vrhu Kamponelu. U elipsastomu obliku, u uvali Vira na sjevernom podnožju brda Smokovnik, jedanaest je velikih gomila. Promjer temelja im je 6 do 10, a visina do 1,5 m.

Lijepi i zanimljvi grobni humci su na jugozapadu Smokovnika, na visoravni Mala lokva: umrli se polagao u skučenom položaju u, na goloj zemlji, učinjen sanduk od okomitih kamenih ploča (dvije oko 80 cm, a dvije na istoku i ona na zapadu oko 50 cm). Sanduk se pokrio kamenom pločom.

Ističu se i grobni humci na Sv. Klementu. 3 su iznad uvale Planikov bok, a po jedan na Plitvinama, Pozanjoj glavici, Uyar poja iznad uvale Soline, Povar Koludric, na jugoistoku Momića Poja, na zapadu Momića poja i na Veloj glavi, na •sjeveroistoku Momića poja (polja).

Iznad Antunove kose i Prosperove pećine dugo 30, široko 8 m, nalazi se pretpovijesno zaklonište s dubokom spiljom na sjeverozapadnom kraju.

U uvali Skalezije nalazimo kružnu građevinu iz velikih kamenih blokova, unutarnje duljine 4 i širine 3 m, a debljine zidova od 1,5 do 2,6 m Stalan dodir s inozemnim narodima bio je zamašnjak ukupnoga razvitka Hvara.

Već 30. listopada 1420. godine spominje se Hvarska humanistička laička škola (ranije je postojala Dominikanska). Školu nadzire Veliko vijeće, postavlja ili nesposobnoga učitelja otpušta. Daje kuću u kojoj će poučavati Hvarane besplatno, a druge za nagradu koju sam odredi. Na prijedlog vizitatora 1579. godine, u dvorac Hanibala Lucića useljavaju se sjemenište, odgajalište i klerička škola.

U 16. stoljeću katedrala i franjevačka crkva imaju orgulje. Uz orguljaša katedrala ima i učitelja pjevanja, a u kneževoj palači odvijaju se zabave uz svirku orguljaša.

U 16. stoljeću birao je hvarski kaptol posebnog učitelja, koji je podučavao klerike u pjevanju korala i drugih crkvenih pjesama.

Hvarska crkvena glazba procvala je početkom 19. stoljeća, kad je orguljašom u hvarskoj katedrali postao Hvaranin Josip Rafaelli. Napisao je brojne Missae, Psalme, Pjesme, te svjetovne skladbe za hvarsko kazalište. Njegovi se "Psalmi poenitentiales" i danas, redovito na Veliku nedjelju pjevaju u hvarskoj katedrali.

Početkom 14. stoljeća osnovan je u Hvaru samostan Dominikanaca, u čijoj crkvi zasjeda Veliko vijeće grada Hvara. Još prije sagradili su Augustinovci samostan pustinjaka na brdu Sv. Nikole. U benediktinskom samostanu u Hvaru u 13. stoljeću stanovao je hvarski biskup.

U 15. stoljeću odličnu biblioteku imaju dominikanci i franjevci, a u 17. stoljeću utemeljio je hvarski biskup Toma Tomasini kaptolsku. Njoj je poslije sve svoje knjige ostavilo više biskupa i kanonika. Godine 1759. ostavio je biskup Cezar Bonajuti sve svoje knjige kaptolu uz uvjet, da se podigne dvorana knjižnice, što je i učinjeno (posebna kuća uz katedralu).

1852. godine knjižnica je imala 2.050 knjiga, a broj se stalno uvećavao, pa je ona danas jedna od najvećih u državi, osobito za crkveno pravo i crkvenu povijest. Ima više stotina pergamenata iz 14., 15.,16. i 17. stoljeća i kaptolsku pismohranu.

Već 1444. godine nalazimo napis o hvarskomu liječniku, koji mora držati lijekove i liječiti sve koji ga trebaju.

Komuna je imala odbor za zdravstvo, koji je vodio istrage protiv prekršitelja zdravstvenih zakona (npr. mornara iz zaraženih krajeva koji bi se iskrcali prije obavljene karantene).

Generalni providur mora, Petar Barbarigo, sagradio je u Hvaru bolnicu 1608. godine za vojnike i mornare

U 16. i 17. stoljeću Hvar je istaknuto središte hrvatske književnosti. Svi hvarski pjesnici su duboko odani svojoj komuni (M. Vetranić je spjevao pjesmu o "vlasteostvu hvarskorn"), a pišu na hrvatskom jeziku. Hanibal Lucić, hvarski sudac ( 1516. godine), poslije odvjetnik hvarske komune, piše "Pisni ljuvene" i prvu hrvatsku dramu "Robinju". Petar Hektorović, sin vođe hvarskih plemića u borbi protiv pučana, spjevao je "Ribanja", ep ribara pun sunca i mora, daha i duha naše obale i svijeta, seljaka i ribara. Martin Benetović, poslanik pučana i katedralni orguljaš, pisac je odlične komedije "Hvarkinja". Poznati su još pjesnici Jeronim i Hortenzije Bertučevići, Mikša Pelegrinović (maskerata "Jedjupka"), Ivan Parožić (pastirska igra "Vlahinja"), Graziosa Lovrinčević, Franjo Božičević, Ivan Ivanišević ("Kitta cvitya razlikova"), Marin Gazarović (skazanja, "Murat Gusar") i Sabić Mladinić. Hvarski znanstvenici tog doba su Vinko Priboević, diplomat i pisac djela "O podrijetlu i zgodama Slavena" (1525. godine), povjesničar i romanopisac Ivan Franjo Biundović (prvi originalan roman talijanskoga seičenta, a djela su mu prevođena i na engleski).

Grad Hvar, drugi gradovi i naselja na otoku, puni su spomenika kulture, svjedoka bogate umjetničke tradicije, gospodarskoga napretka pučanstva i stalnih veza s umjetničkim i kulturnim središtima prošlih stoljeća.

Grad Hvar


  KATEDRALA, posvećena zaštitniku hvarske komune Sv. Stjepanu, izgrađena je u prvoj polovici 12. stoljeća, kada je bila osnovana i biskupija.

1571. godine spališe ju i srušiše Turci. Ostao je prezbiterij, koji je zadržao svoj stari, gotički oblik. Uz crkvu je bilo groblje.

Po odlasku Turaka, krajom 16. i početkom 17. stoljeća, hvarski "operari" restaurirali su ju po nacrtu iz 1549. godine, bez prekidanja crkvenih obreda. Deset mramornih oltara krasi pobočne lađe. U glavnoj je oltar sa slikom "Gospa sa Sv. Stjepanom i drugim svecima" od Jacopa Palme Mlađega (1554. do 1632.), posljednjega dobroga slikara sjajnoga doba mletačkoga slikarstva koji je ukrasio duždovu palaču u Veneciji mnogim remek djelima.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #2 : Srpanj 19, 2008, 21:27:15 »


Svi oltari su iz vremena baroka, ali su im stupovi u čistom i lijepom korintskom stilu. Vrijedni stari oltari (od 12. do 16. stoljeća) zamijenjeni su u 17 stoljeću novim, raskošnim, koje su podizale hvarske vlastelinske obitelji, svećenici ili bratovštine: Braća Hektorović (1686. godine oltar Gospe od Kamena), vlastelin Vidali (1692. godine oltar Sv. Križa s divnim crnim stupovima), hvarski biskup Jerolim Priolus (1687. godine oltar Sv. Gaetana), braća Vinko i Jerolim Ivaneo - Fasani (1692. godine oltar Sv. Josipa), Franjo Lupi (oltar Sv. Antuna, danas Srca Isusova), kanonik Dominik Damiani (1674. godine oltare Sv. Lucije i Sv. Petra). Najstariji, glavni oltar, sagradila je crkvena uprava (1620. do 1626. godine). Slike na oltarima su od slikara mletačkoga seicenta i Setecenta. Ističu se slika "Bogorodica sa Sv. Josipom" u kapeli obitelji Ivaneo - Boglić od Domenica Ubertia iz 1692. godine i raskošan oltar u kapeli Hektorović, s mramorima, kipovima i reljefima ("Bogorodica s Isusom na lijevoj ruci" iz 13. stoljeća, jedna je od najstarijih ikona u Dalmaciji), te dva velika barokna kandelabra iz 1674. godine na ulazu u kapelu. Pjevalište za svećenike je krasan rad iz 1572. godine od Markantonia Veneta, a renesansna korska sjedala su rad F. Čiočića iz 1583. godine. Uz lijeva ulazna vrata nalaze se dva vrlo lijepa reljefa, jedan od nepoznatoga kipara iz kraja 14. ili početka 15. stoljeća, a jedan od Giorgia Orsinia ili iz njegove radionice. Remek djelo mletačke umjetnosti je tabernakul, rad Lorenza Viviania iz 1700. godine. Jedna od najstarijih u stolnoj crkvi, još iz 15. stoljeća, je Pieta "Gospa od Sedam žalosti" nepoznatoga autora. "Bogorodica sa Sv. Petrom i drugim svecima" na prvom oltaru lijevo od glavnoga ulaza u katedralu, "Sv. Lucija" na desnom oltaru do ulaza u katedralu i "Bogorodica sa Sv. Gajetanom, Sv. Jerolimom i biskupom Priuli" nepoznatih su autora.

Sakristija obiluje dragocjenostima: biskupski štap iz IS 09. godine od domaćeg cizelatora Pavla Dubravčića, poprsje Sv. Stjepana, protektora Hvarske komune, iz 17. stoljeća, kalež i monstranca hvarskoga biskupa Tome Tomasinia (1428. do 1466. godine), legata pape Eugena IV. kod bosanskih kraljeva Stjepana Tome i Stjepana Tomaševića, planeta i pluvial iz I5. stoljeća s vrijednim figurainim vezom, kaptolski križ i klasicističko srebrno poprsje konprotektora Hvara Sv. Prospera iz 18. stoljeća, plašt posljednjega mletačkoga dužda preuređen za pluvial, ...

U katedrali je reljef, jednak onomu na Orsinijevu sarkofagu u Splitu, ali veći, vjerojatno rad Nikole Jurjeva iz Hvara, učenika Jurja Dalmatinca.

Sa staroga glavnoga oltara prenešen je ovaj krasan reljef iz kraja 14. ili ranog 15. stoljeća na južni zid hvarske stolne crkve.

  FRANJEVAČKI SAMOSTAN MALE BRAĆE, osnovan 1461. godine i njegova crkva puni su slika velikih majstora.

Crkva je sazidana novcom skupljenim među zapovjednicima lađa koje su se našle u hvarskoj luci 1465. godine, kada se spasio od brodoloma Petar Superancio, zapovjednik jadranske flote. Postala je crkvom mornara.

Plemenite kćeri mletačkih patricija, a žene hvarskih konta providura, koje su umrle u Hvaru, bile su pokopane u ovoj crkvi.

Godine 1471. sazidan je velik oltar i dva mala pod orguljama, a same orgulje 1599. godine. Ulaz u crkvu je sjajna renesansa, a Madona iznad praga pripada najljepšim reljefima onoga doba.

Crkva ima sedam oltara. Na glavnomu je osam velikih slika od Francesca a Santa Croce (1516. do 1584. godine): "Anuncijacija", "Sv. Franjo Asiški", "Sv. Antun", "Sv. Bernardin", "Bogorodica s djetetom", "Isus na Križu", "Madonna della Grazie", "Sv. Stjepan", zaštitnik Hvarske komune, i "Sv. Petar". Od njega je i 11 slika na oltarima ispod orgulja i dvije kompozicije nad njima. Najljepše su "Rođenje Isusovo", "Bogorodica" i "Sv. Ivan Krstitelj". Na oltaru Sv. Petra je velika slika Sv. Franje od Jacopa Palme Mlađega (II Giovine), od njega je i Sv. Diego na oltaru suprotnom sv. Petru.

Ovaj posljednji dobar slikar sjajnoga doba mletačkoga slikarstva (1554. do 1632.) ukrasio je duždovu palaču u Veneciji mnogim remek djelima. U kapeli je krasna pala "Isus na Križu" od Jakoba da Ponte, zvanoga Bassane (I51O. do 1592. godine). Cijelu zapadnu stranu pjevališta pokrivaju slike Muke Isusove od Martina de Benedictis (Hvaran Martin Benetević, pisac "Hvarkinje", orguljaš katedrale u Hvaru), iz 1599. godine. U sredini ispod glavnoga oltara je grob prvoga našega dramskoga pisca, najvećega hvarskoga pjesnika, Hanibala Lucića.

Sjajna i raskošna slika seicenta, "Posljednja večera", pokriva cijeli zapadni zid u blagovaonici. Ona je djelo firentinca Mattea Roselli (I 578. do 1650. godine) koji ju je, prema običaju, poklonio franjevcima zato što su ga bolesnoga primili i u samostanu njegovali.

Slika je golemih dimenzija s osobama u prirodnoj veličini. Uobičajeno su slikari davali svoj autoportret krajnjem apostolu lijevo od Isusa, koji daje milostinju.

  Crkva Sv. Duha postojala je još prije 1458. godine. 1494. je obnovljena i posvećena od Hvarana duvanjskog biskupa Vida de Rušis.

Ima zanimljiv portal i reljef iznad njega, na glavnomu oltaru sliku "Bogorodice sa Sv. Nikolom" od Alessandra Varotari Padovanina (1580. do 1650. godine), koja pripada među prva djela venecijanskoga slikarstva, sliku "Silazak Sv. Duha na apostole" iz 1522. godine, jedinu u nas očuvanu sliku španjolskoga slikara Juana Boschetta, koji je krajom 15. stoljeća došao u Dalmaciju.

  Crkva Sv. Marka prvi puta je spomenuta 1326. godine. U njoj se u 14. i 15. stoljeću skupljalo plemićko Veliko vijeće Hvarske komune. U njoj je najviše plemića imalo svoje obiteljske grobnice.

1579. godine crkva je imala 7 oltara, od kojih je oltar Svetoga Antuna dao  napraviti sin pjesnika Hanibala Lucića, Antun.

Kad je 1807. godine crkva srušena umjetnine iz nje su odnešene u druge crkve na otoku. Slika "Sv. Roza i Sv. Petar" umjetnika Liberale Cozza danas je u crkvi Sv. Nedilje.

  Crkva Sestara benediktinki izgrađena je u 17. stoljeću uz samostan, smješten u kući pjesnika Hanibala Lucića.

U 18. stoljeću je dograđena i proširena. Na glavnomu oltaru je velika pala, djelo čuvenoga mletačkoga slikara Liberale Cozza "Bogorodica sa Sv. Antunom Pustinjakom, Sv. Ivanom Krstiteljom, Sv. Placidom i Sv. Maurom" iz 1700. godine.

  Crkva Gospe Anunciate poznata iz vremena pučkoga prevrata spominje se još 1430. godine. Uz slike ima četiri savršeno lijepa barokna "ceroferarija" bratovštine Sv. Križa, lijep barokni drveni antependij na lijevomu oltaru i reljef iznad ulaznih vratiju (vjerojatno od Andrea Alessia).

  Crkva Sv. Kuzme i Damjana iz ranoga 16. stoljeća ima lijep renesansni sofit i oltarnu sliku. Spaljena od Turaka bijaše restaurirana.

  Crkvu Sv. Venerande podiglaje mletačka vlada početkom 16. stoljeća za pravoslavne mornare na mletačkim galijama. Francuzi su ju pretvorili u utvrdu, a kasnije je na cijelom njezinom kompleksu uređena ljetna pozornica.

  Crkva Sv. Roka je 1579. godine pripadala dominikanskom samostanu. Do 13. stoljeća Brusje nije imalo crkvu, pa su stanovnici sela Brusja imali u njoj svoju bratovštinu.

  Crkva Sv. Nikole na istoimenom brdu pripadala je samostanu augustinaca. Za francuske vlasti mramorni oltari su prodani, a crkva je počela propadati, da bi postala grobna kapela hvarskoga groblja koje se nalazi oko nje. Tri prekrasna "kampanilla" potpuno su očuvana: od crkve Sv. Stjepana, franjevačke crkve i od crkve Svetoga Marka.

Najstariji katedralan zvonik su gradili Korčulani Nikola Karlić i Milić Pavlović 1532. godine. Franjevački su izgradili oko 1574. godine Korčulani Blaž Andrijić, Nikola i Franjo Španić, a zvonik Sv. Marka vjerojatno nešto prije. Detalji hvarskih zvonika su renesansni. U prvomu katu imaju jedan otvor, u drugomu dva, u trećemu tri, u četvrtomu četiri, s po jedan, dva ili tri stupa.

  Biskupsku palaču sagradio je hvarski biskup Splićanin Nikola godine 1249. godine, o čemu svjedoči natpis na nadvratniku palače.

  Kneževa palača, (Komunalna palača) stan hvarskoga kneza i providura, sastajalište velikoga i maloga vijeća, hvarske komune i pučke kongregacije, te sudnica, djelomice izgrađena u 14., a djelomice u 15. stoljeću, srušena je početkom ovoga stoljeća. U njezinoj jedinoj kuli bile su uzničke tamnice.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #3 : Srpanj 19, 2008, 21:40:17 »


  Arsenal je izgradila hvarska komuna u 13. stoljeću. Pregrađen u 14. stoljeću, zapaljen za turske navale na Hvar 1571. godine, obnovljen početkom 17. stoljeća, služio je u sigurnoj luci na srednjem dijelu istočne obale Jadrana za popravak i opskrbu hranom i priborom mletačkih ratnih galija, čuvanje vesala, biškota, jedara, konopaca, ... U njemu su se pod krovom čuvale galije, a čuvala se i hvarska galija od koje se danas čuva polena (kljun) zvana "Zmaj od Lepanta". Čuva se i vrlo lijep dobro popravljen renesansni sofit.

1571. godine Turci su spalili arsenal. 1612. godine cijela ta veličanstvena zgradaje dograđena.

  Loggiu Sammicheli, najdražesniju renesansnu zgradu istočne obale Jadrana gradio je od 1515. do 1517. godine, za hvarskoga kneza Vetor Dieda, poznati graditelj iz Verone Michiele Sammicheli, graditelj palaća, "Bevilacqua", "Pompei", "Canosa" u Veroni, "Grimani" u Veneciji, "Porte Marina" u Zadru, ... "Loggia" je bila javna sudnica, sastajalište i mjesto odmora putnika i mornara, tu su se održavale javne licitacije za zakup poreza i carina, sklapali javni ugovori.

1571. godine spalili su ju Turci, ali je obnovljena i pri obnovama dosta promijenjena. Kasnije se u nju uselilo lječilište, pa kavana.

  Sat kula (zvana "Leroj"), izgrađena po rješenju hvarskoga Velikoga VIjeća 1466. godine u stilu venecijanske gotike, današnji renesansni oblik dobila je obnovom 1726. i 1727. godine.

  Belvedere je izgradio hvarski knez Pietro Semitekolo 1611. godine s četiri velika portona i dugom balustradom lijepih stupića na sjevernoj strani arsenala. Arsenal je na sjevernoj strani dobio veliku fasadu, a kazalište sjajnu terasu.

1952. godine belvederu je vraćen prijašnji izgled. 3. prosinca 1458. godine Veliko vijeće Hvara odredi "da se izuzmu 1500 libara od prihoda globa od kriminala i šteta u hvarskoj komuni i da se polože u "fontik" (fontico), da se tim novcem kupi žito za korist siromaka i drugih osoba". Fontik, potpuno ustrojen 1613. godine, bio je otvoren svakoga dana, osim nedjelje, dva sata prije podne i dva sata poslije podne. Skladišta fontika, s različitih mjesta 1612. godine su smještena ispod Semitekolova Belvedera, pa se on počeo zvati "fontico".

  Mandrač, malo ograđeno pristanište, u koje su se sklanjale male lađe za vrijeme oluja, bilo je izgrađeno početkom 16. stoljeća.

  Obalu (Molo) je počela graditi hvarska komuna 1455. godine. 1556. godine počela je komuna graditi novu obalu Sv. Marka, zbog brojnih trgovačkih i ratnih lađa.

Zapis iz 1732. godine govori da je od zgrada koje pripadaju komuni, najraskošnija "malo". Sa svake strane luka je uljepšana jednim vrlo lijepim molom, napravljenim od tesanoga kamena.

Kazalište je Hvar imao još u 16. stoljeću.
Današnje, najstarije u Hrvatskoj, izgrađeno je 1612. godine na gornjem katu arsenala. Iznutra kazalište uredi Semitekolo po uzoru na talijanska kazališta.
Kazalište je stalno radilo do 1796. godine. 28 najodličnijih obitelji otoka Hvara i Visa, svećenici i hvarski biskup osnovali su 1800. godine kazališno društvo, koje je 1803. godine iznutra obnovilo kazalište i materijalno osiguralo njegov rad. Hvarska crkvena skazanja u 15. i 16. stoljeću prikazivala su se u Hvarskoj katedrali, a redovito pred katedralom i na Pjaci.

  Vila pjesnika Hanibala Lucića, (ljetnikovac) na istočnoj strani Hvara, izgrađena je u finom stilu renesanse, s krasnim renesansnim "lavelam" . Zajedno s vrtom ispred njega, bilo je najljepše odmaralište.

Naranče, limuni i vjekovni bršljan danas su ostatak nekada raskošnoga vrta, koji je postao komunalan rasadnik.

  Palača Leporini, ljetna i zimska Paladini, Hektorović, Jakšić i Gargurić, prekrasni su spomenici venecijanske gotike 15. stoljeća. Tu je još palača Boglić iz 16. stoljeća, palača Vukašinović - Delupis, sklop kuća u ulici Sv. Duha, ratni krilati lav sa zatvorenom knjigom iz 1457. godine, te mnogo drugih zgrada s vrlo lijepim biforama, triforama, gotičkim prozorima i gotičkim balkonima, ... Sve to svjedoči koliko je bilo blagostanje i kulturna razina Hvarana u 15. i 16. stoljeću.

  Forte Španjolo, utvrdu koja zatvara zidine, izgradila je Venecija 1551. godine na mjestu stare utvrde iz 13. stoljeća.

1571. godine, kada su Turci popalili i opljačkali Hvar, spasila je utvrda gotovo sve građane.

-   Austrija je sagradila u njoj neukusne vojarne.
-   Utvrdu Napoleon 1806. godine, utvrdu Sv. Andrija na Križnom ratu 1811. godine (narod ju zove Baterija), te na brdašcu Sv. Katarine na mjestu samostana Sv. Venerande 1841. godine izgradili su Francuzi. Unutar zidina utvrde Venerande izgrađena je jedna od najljepših ljetnih pozornica u nas.

-   Utvrde na otoku Galešniku, nasred hvarske luke, podigli su Austrijanci 1831. godine poučeni iskustvom iz 1808. godine, kada su Rusi zauzeli Galešnik i s njega topovima pucali na grad Hvar. Utvrda je napuštena odmah poslije viškoga boja 1866. godine.

1292. godine zapovijedila je vlada hvarskomu potestatu "neka se grad opaše zidom". Gradske zidine su se brzo izgradile, kasnije su više puta popravljane, da bi na njima hvarski plemići Hektorovići, Leporini, Paladini i drugi sagradili svoje palače koje su danas ponos grada i otoka.

Podignut je velik i lijep gradski park s drvoredom uz more, zapravo cijela šuma na poluotoku Sv. Venerande, puna borova, aloja, indijskih smokava, ružmarina, palmi, ...

  Pjaca najveća unutar gradskog naselja cijeloga našega primorja, bila je središte života. Na mjestu je negdašnjega produžetka hvarske luke, kada je more zalazilo duboko u današnji Dolac. Taj su produžetak zatrpali još Rimljani.

Pjaca je bila izgrađena još 1449. godine. Zatvarali su ju katedrala i biskupski dvor, crkva Svih Svetih s bolnicom, gradske zidine, škver, loža i ribarnica, Dominikanski samostan, crkva Sv. Marka, mandrač, obala, arsenal s juga. Nad svim je dominirala sa sjeverne strane nad ložom "komunalna palača".

Pjaca je cijela popločena 1780. godine. 1446. godine u sredini Pjace podignut je kameni stup s kopljem i zastavom, prozvan "štandarac" (barjak talijanski stendardo). Brigu o zastavi, njezinomu podizanju i spuštanju vodilo je posebno Društvo štandarca. Na tom su mjestu kažnjenici izvrgavani ruglu.

Od hvarskih zdenaca starinom i ljepotom ističe se zdenac ispod crkve Sv. Duha, na čijoj kruni je krilati lav sa zatvorenom knjigom i godinom MCCCCLXXV. Na Doleu u Hvaru su dva zdenca. Na gornjemu je latinski natpis: "sagrađen 1425. godine, restauriran 1760. godine". Povijesno zanimljivi su i zdenci po kućama, u utvrdi, dva u franjevačkom i jedan u dominikanskom samostanu

Jelsa


Tek kada su prestali napadi i pljačke neretljanskih i omiških gusara, moglo se graditi i održati naselje na sjevernoj obali Hvara. Početkom 15. stoljeća nastalo je uz izvor Jelsa naselje, koje je dobilo ime po izvoru.

1579. godine Jelsa je imala oko 1.500 stanovnika.

U Jelsi je župna crkva Uznesenja blažene Marije, s kulom iznad, u koju su se za rata sklanjali stanovnici. Crkva Sv. Marije spominje se u Statutu (1331. godine), a u 16. stoljeću su ju počeli zvati Sv. Fabijana i Sebastijna. Bratovština ribara je svoj devetnaesti dio zarade davala za potrebe ove crkve. Do 26. prosinca 1771. godine cijeli zid iza glavnoga oltara bio je pokrit slikama na platnu velikoga mletačkoga slikara Paola Veronesa.

U Jelsi su još bile crkva Sv. Ivana i Sv. Mihovila. 1605. godine utemeljen je samostan augustinaca, na poluotočiću, koj i s istočne strane zatvara jelšansku luku. 1850. godine ovaj napušteni samostan počeli su rušiti za gradnju groblja. Ostala je samo crkva.

Na brijegu jugoistočno od Jelse, na istočnoj strani puta koji iz Jelse vodi u Humac i Gromindolac su ruševine Galešnika. Gornji dio pripada velikoj srednjovjekovnoj utvrdi Castrumu, koji počiva na pretpovijesnim, a vjerojatno i na rimskim donjim dijelovima. Vjerojatno je srednjovjekovni Castrum pripadao obitelji Slavogosta i ime Galešnik nosi po Galeši Slavogostu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #4 : Srpanj 19, 2008, 21:49:33 »


STARI GRAD

Stari Grad je prvi opisao 1525. godine Pribojević. 1579. godine to je naselje u ravnici uz morsku obalu, nasuprot otoka Brača, s 400 stanovnika, mnogo elegantnih zgrada i crkava.

Samostan dominikanaca, utemeljen 1482. godine, spaljen je 1571. godine za navale Turaka, nakon toga proširen i utvrđen. U njegovoj crkvi je slika "Oplakivanje Krista", dijelo Leonarda Corone (oko 1600. godine). Na njoj je Josip iz Arimateje, za kojega se mislilo da je pjesnik Petar Hektorović, a lik sv. Magdalene da je slika njegove kćeri Lukrecije.

U crkvi je i oltarska pala Baltassara d'Anna. Ostale slike ("Sv. Dominik", "Sv. Katarina od Stijene", "Gospa od Ružarija", "Sv. Hijacint", "Tri djevice") nisu potpisane.


U župnoj crkvi u Starom Gradu nalazi se triptih Francesca a Santacroce, "Bogorodica na prijestolju, Sv. Jeronim i Sv. Ivan Krstitelj". Hektorović je skoro polovicu svojega života gradio tvrdalj za odmor i obranu u slučaju turske navale. Uz njegove zidove posadio je prekrasan vrt, a još i danas su tu ribnjak, kameni stol i skoro svi natpisi koje je Hektorović u svom "Ribanju" spomenuo.

Vrboska

U crkvi Sv. Lovre, u Vrboskoj, su najsjajnije umjetnine tadašnjega vremena (1579. godine) na našem primorju: "Pogani traže blago u Sv. Lovrincu", "Mučenje Sv. Lovrinca", "Navještenje Gospino", "Anđeo Gabriel", "Gospa od Ružarija" od Jacopa ili Leandra Bassano.

U Gospinoj crkvi je prekrasna slika "Porođenje Bogorodice", djelo slikara Antonia Sciuria. Tu su i slike "Uskrsnuće" i "Polaganje u grob", od Giuseppea Alabardia, koji je oslikao hodnik što vodi iz palače patrijarha u duždovu palaču u Veneciji.

  Vrbanj, SV. Nedilja, Brusje

Na velikom oltaru župne crkve u Vrbanju je slika "Silazak Duha Svetoga" od Baldassare, slikara kraja cinquecenta i početka seicenta, učenika Leonarda Corone. U crkvi Sv. Marka u Hvaru bila je njegova slika "Sv. Jeronim i drugi sveci" koja se danas nalazi u crkvi u Sv. Nedilji. Do 1805. godine u crkvi Sv. Marka u Hvaru, a kasnije u župnoj crkvi u Brusju, kod Hvara, lijepa je slika "Sv. Antun i drugi sveci" od veronežana Battiste Zelottia, Tizianova učenika, prijatelja Paola Veronese.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #5 : Srpanj 19, 2008, 21:54:29 »


GOSPODARSTVO

Nekada se godišnje proizvodilo 80.000 kvarata vina (kvartuc = 0,6708 1).

U Statut 1331. godine unijeta je zabrana uvoza vina.

Prema Pribojevićovom zapisu (1525. godine) Hvarani su pili razvodnjeno vino i kada se pokvarilo. Poslije travnja kod težaka se, zbog slaboga podrumarstva, gotovo redovito vino pokvarilo (ocat, maravan, barsata). Nastojali su prodati što više vina, a sami su pili kvasinu ili, bevandu (vino dobiveno dodavanjem vode na drop, koji je ostao nakon prešanja grožđa).

  Grožđe, najvažnije voće, bilo je uz smokve u kolovozu, rujnu i listopadu glavna hrana pučanstva.

  Odlične i tražene hvarske smokve izvozile su se u malim, 25 cm visokim bačvicama, pomiješane s ružmarinovim lišćem i lovorom, ali, iako je bilo pokušaja, nikada u većoj količini.

I druga dva važna hvarska proizvoda, bademi i rogači, uglavnom su se trošili kod kuće, a samo malo ih se prodavalo izvan otoka.

  Značajna grana zemljoradnje bile su masline, kojih je bilo obilje, još od grčke kolonizacije. Masline su se sušile i solile, a najviše se iz njih tiještilo ulje za začin i za podmazivanje konopa.

  Pored ostalih kultura treba spomenuti buhač, koji je nerijetko spašavao zemljoradnike, a osobito lavanda.

U Hvaru, Brusju, Grablju i Zaraćama mnogo se zemljoradnika zanimalo proizvod¬njom ružmarinova ulja. Utemeljene su ružmarinske zadruge u Grablju, Brusju i Hvaru, koje su imale zajedničke destilacijske uređaje i omogućavale prodaju ružmarinova ulja.

U Hvaru i u uvali Pokonji dol, na istočnoj obali Hvara u kamenolomima se lomio kamen za domaću uporabu, a najviše za izvoz.

  Ribarstvo je uz vinogradarstvo bila najvažnija grana gospodarstva. Ratarstvo je bilo tek poslije lova, stočarstva i ribarstva.

  Lov na plavu ribu, odavno razvijen, u 16 stoljeću poprimio je veće razmjere, pa je došlo do borbi između vlasnika "velikih mreža" (trata) i "vojga" (sardelara).

Lov sa vojgama bio je razvijen sve do u 19. stoljeće. Tim su se lovom zanimali osobito komiški ribari, a i neki viški, još u 16. stoljeću.

Zato su utemeljeni strogi propisi. Svake godine u mjesecu travnju na dan uštapa, koji je najbliži 1. svibnju, sastajali su se u Hvaru vlasnici svih velikih mreža potegača (trata) i u nazočnosti samoga kneza bacali glavni "bruškit" to jest ždrijebom određivali na kojoj će "pošti" (mjestu, uvali) i kojega dana svijetliti i zapasati mrežu. Prema bruškitu nastavljali su lov cijele godine. Načela ovog ribolova vrijede donekle i danas.

Hvarske su "pošte" bile: Siroka, Duga, Parja, Spilice, Koludrice, Camjene, Zaglov,
Palilo, Studeni bok, Martinović, Karober, Pelegrin, Planikov bok, Vela duboka, Vloka, Mole koludrice, Moli zoglov, Nova posta na Palilu, Vonjok, Cekoja, Pakleni bok, Soline, Balunić, Tarsće, Store Strone, Stipanska, Smokvine i neke udaljenije kao npr. Lukavce.

Hvarskom bruškitu imali su pravo sudjelovati i viški i komiški ribari, a u načelu i brački. Bračko ribolovno područje bilo je stalno siromašno plavom ribom, pa su brački ribari rado dolazili na hvarske pošte.

Nestalna frekvencija ribe uzrokovala je bogaćenje ili osiromašivanje vlasnika velikih mreža potegača i ribara "drugova". Oni su većinom bili i težaci.

Uz zemljoradnički posao išli su "na ribe", u ribarske "družine" za dio ulova, ovisan o tomu je li čovjek bio običan "drug", "svićar", "šijavac" (veslač u svićarici, lađi na kojoj je na željeznoj zaokruženoj rešetki gorjela borovina), "parun", to jest je li iz "levuta" određivao bacanje mreže i njezino povlačenje s desna i lijeva prema kopnu, kamo su ju vukle dvije usporedne "uze", povlačene pomoću "kroka" (pojasa), koji bi "drugovi" opasali, i pri kojemu je bio privezan konop s malom drvenom prečkicom na kraju (Ona se prikvačila na "uzu", pa otpustila da se prikvači dalje). Velika je mreža potegača završavala velikom "sakom", mrežastom vrećom, u kojoj je završavala riba, privučena svićaricom. "Svićar" na svićarici trebao je pronaći i privući ribu. Tek kad bi ju pronašao, bacala se mreža oko nje i polagano vukla prema kraju.

Kako su neki imali i po 4 mreže potegače, a svaka je družina morala imati najmanje 12 drugova, u vrijeme "mrakova" (svaki mjesec oko 20 dana), u velikom ribolovu od svibnja do listopada bilo je zaposleno do 360 drugova. Riba koja se nije odmah trošila, solila se.

Drugo se nije solilo, jer se svinje nisu uopće uzgajale, i tek se poneka koza ili ovca, zaklala, posolila i sušila. Slana je riba stoljećima najvažniji "smok" težaka i ribara.

Gotovo sav porez nerijetko je bio od ulovljene ribe.

Glavna riba ljetnoga ribolova bila je srdela, a skuša, lokarda i šnjuri manje važni. Lov na drugu ribu nije mnogo značio (gire, girice, bukve, gavuni, šij - mliječna riba, črnjeji).

Sva se ta riba lovila i ljeti i zimi. Lovila se i bijela riba (zubaci, lovrate, lubini, cipli, salpe, triije, ušate, sanpjeri, ugori, kirnje, škarpine, škarpuni, pici, fratri, kanjci, pirki, špari, kinjezi, gofi listovi, ... ), te jastozi, hlapi, grancigule, lignje, hobotnice, muzgavci, ...

  Utemeljene su tvornica konzervi rane ribe u Vrboskoj i Veloj Luci. Najbrojniji ribari grada Hvara gotovo svu ljetnu ulovljenu ribu slali bi u tvornicu u Vela Luku, koja im je daleko bliža od Vrboske, ukoliko nisu sami solili ribu.
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #6 : Srpanj 19, 2008, 21:59:15 »


TURIZAM

Poslije 1920. godine turizam se počeo jače razvijati, osobito u Jelsi.

U Hvaru je dograđen hotel Palace, privatna kuća Boglić postaje hotel Maca (danas Park), izgrađen je hotel Kovačić, Overland, Carinski Dom, mnoge vile istočno i zapadno od grada Hvara, preuređena je privatna kuća u hotel Slavija. Gostima su se sobe iznajmljivale, prodavalo voće, grožđe, vino, ružmarinovo ulje, ... 1927. godine izgrađeno je kameno kupalište.

Cesta iz 1939. godine povezala je Hvar sa Starim Gradom, Jelsom, Vrbanjem, Svirčima, Pitvama, Vrisnikom, Vrboskom, Dolom, Brusjem i Grabijem.

  Novac iseljenika, kojih je iz nekih sela (Brusje, Grablje) bilo mnogo, kao i zarade brojnih mornara, noštroma i kapetana s cijeloga otoka, pomogao je razvitku otoka.

Kasnije je otok elektrificiran povezivanjem na zemaljsku elektroenergetičku mrežu. Ceste danas povezuju sva veća otočna mjesta. Izgrađena je vinarija u Starom Gradu i podrumi u Jelsi, u Hvaru izgrađena, a u Vrboskoj i Sućuraju rekonstruirane tvornice za preradu ribe, utemeljeno poduzeće za preradu plastičnih masa i izgrađena destilerija smole u Starom Gradu, rekonstruirani i modernizirani hoteli i drugi ugostiteljske zgrade, izgrađena i opremljena destilerija i uljara.

Trajektne veze s kopnom uspostavljene su preko Sućuraja, Staroga Grada i uvale Vire.

Zdravstvenu zaštitu na Hvaru osiguravaju Dom zdravlja sa stalno spremnim liječnicima i Zavod za bolesti dišnih putova. Ambulante su uglavnom u gradskim naseljima, a postoji i zubozdravstvena zaštita. Specijalističke službe i helikopterska služba za prijevoz hitnih slučajeva su u Splitu.

<a href="http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf" target="_blank">http://www.cro-eu.com/uploader/uploader/FileName.swf</a>

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #7 : Lipanj 18, 2011, 21:30:59 »


Lavanda

 
Držim u ruci dvije stabljike lavande koju sam danas u pismu dobila sa otoka Hvrara.

Lavanda je lijepa biljka sa plavim cvijećima i ugodnim mirisom. Ormari hvarskih baka mirisali su na lavandu i kad su one svoje plahte, od gruboga lana, prostirale mirisala bi cijela soba kao ljetna sočna livada.

Zanimljivo je da je lavanda biljka, iako je tipična mediteranska biljka, tek  početkom dvadesetog stoljeća došla na otok Hvar. Prva lavanda pod nazivom "Budrovka"zasađena je 1928.

Već godine 1947 je oko 30 hektara kamenitog zemljišta pretvoreno u lavande livade s kojih se je godišnje oko 500 kg ulja proizvodilo a 1960 je sa 600 hektara lavande proizvedeno 20 tona ulja od lavande. Ovo "zlatno" doba hvarske lavande trajalo je oko 20 godina.

S razvojem turizma i uzgojem maslina počeo je opadati interes za lavandu. Uz to su na Hvaru tri velika požara uništila oko 80 hektara zemljišta zasađenom sa lavandom.

Danas se na Hvaru proizvodi godišnje između 3 do 5 tona ulja od lavande.

Lavandin otoka Hvara je bogat eteričnim uljem koje je lako prepoznatljivo zbog svojih karakteristika: ulje lavande ublažava reumatske pritužbe i bolove u mišićima, To je jedan od onih rijetkih ulja koje se maže direktno na kožu zbog lječenja rana.

U ormaru štiti od moljaca i komaraca.

Više > Ljekovita svojstva i primjena lavande > http://www.aromateka-eskulap.com/tekst-lavanda.html
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #8 : Ožujak 22, 2013, 12:42:19 »


Hvar-Starogradsko polje

<a href="https://www.youtube.com/v/UJ7jWUrUMzk?version=3&amp;feature=player_detailpage" target="_blank">https://www.youtube.com/v/UJ7jWUrUMzk?version=3&amp;feature=player_detailpage</a>

Starogradsko polje – arheološka zona

Parcelacija Starogradskog polja predstavlja jedno od remek djela grčke kulture na Sredozemlju. Unatoč burnim povijesnim događanjima tijekom stoljeća, te višestrukim kasnijim podjelama zemljišta unutar polja, njegova osnovna struktura zadana grčkom parcelizacijom prije 2400 godina ostala je gotovo netaknuta.
Grčka hora se dobro sačuvala u kamenim suhozidima koji označavaju međe čestica. Sve kasnije podjele zemlje (rimske, srednjovjekovne, novovjekovne) uvijek su se odvijale unutar osnovnih grčkih čestica, a fizički su se obilježavale uvijek na isti način – podizanjem većih ili manjih kamenih zidova građenih u suhozidnoj tehnici.

Obzirom da je Starogradsko polje kroz cijelu svoju povijest, pa i danas, zadržalo svoj agrarni karakter, u njemu su nataloženi slojevi svih kultura koje su svoju egzistenciju gradile na činjenici da su jedno vrijeme bile u njegovom posjedu te Polje krije gotovo 120 arheoloških lokaliteta (od prethistorije pa do srednjeg vijeka).

Stoga je značaj Starogradskog polja kao arheološkog područja prepoznat još 1993. godine kada je zaštićeno kao arheološka zona

http://www.starogradsko-polje.net/
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7735



« Odgovor #9 : Ožujak 01, 2015, 15:00:06 »



Svadbena povorka na Hvaru 1934

Ovo je samo jedna od mnogih potvrda da su u Hrvatskoj žene bile već odavno emancipirane te je običaj bio da žena vodi muškarca ispod ruke ... No još se muškarci nisu mogli odlučiti da li je lijevo ili desno njihova jača strana.
HA-HA
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!