CRO-eu.com
Kolovoz 18, 2019, 23:36:56 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
 Str: [1]
  Ispis  
Autor Tema: Vinkovci, jesen 1991.  (Posjeta: 16565 )
0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« : Srpanj 17, 2008, 18:08:36 »


Vinkovci, jesen 1991. Sijećam se, nije davno bilo.

U razgovoru s prijateljem, sjetila sam se fotografija Vinkovaca iz 1991. koje su u podrumu, pod lošim klimatskim uvijetima, bile prepuštene vremenu. Ispričavam se zbog loše kvalitete fotografije – sijećanja koje ću na ovaj način sačuvati od zaborava.

Original govori održani na manifestaciji "Vinkovci vrata Hrvatske" 1991.

Predsjednik općine Vinkovci dipl. Ing. Tihomir Zovak




Drage Vinkovčanke, dragi Vinkovčani,
svi vi ljudi dobre volje,
dragi Zagrebčani,

hvala vam što ste ovdje. Hvala vam svima. Hvala Zagrebu jer situacija je očito takva, da smo mi ovdije morali doći i moramo reći kako nam je.

Možda zbog boljeg razumjevanja ukupne situacije, zbog morala naših ljudi, naših boraca u Vinkovcima a i svih onih koji brane Hrvatsku, moramo reći i to ovdije; U Vinkovcima je nažalost ovaj rat počeo, u Vinkovcima je 2. svibnja bilo ono što je bilo – pogibija 12. vinkovačkih policajaca i to u Vukovaru.

U Vinkovcima je nažalost počeo i prvi minobacački napad u cijeloj Republici Hrvatskoj. U Vinkovcima bio je i prvi avionski napad – Vinkovci su prvi grad u Hrvatskoj koji je bombardiran.

No ni naša garda ne gubi vrijeme a i evo svjedoci smo bez obzira što se ta primirja redaju, svjedoci smo uspiješnih diplomatskih aktivnosti gospodina Tuđmana koji je pokrovitelj ovog skupa – ovih dana  i vijerujte da će naša uporna i odlučna borba s onim što imamo – mi nemamo tenkove, mi nemamo avione, mi imamo samo tenkove što je oteto armiji. Međutim to je, ako se uspoređuje, relativno malo. Avione također nemamo. Međutim s onim što imamo i uz uspješne diplomatske poteze vani vratiti ćemo se tamo odakle su istjerali naše ljude, naše Njemca i Ilaču i Slakovce i Jankovce i Vukovar i sve ostalo.

Hvala vam i molim gospodina izaslanika Republike Hrvatske i člana izvšnog odbora HDZ  Nevena Juricu da vas pozdravi i prenese riječi predsjednika Tuđmana.

Hvala vam lijepo.

***************

Mr. Neven Jurica, izaslanik predsjednika Republike







Daga gospodo, dragi Vinkovčani.
dragi prijatelji Vinkovaca,
dragi gosti koji ste se okupili danas na ovoj svečanoj priredbi,

dopustite mi odmah na početku da vam u ime predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana izručim njegove srdačne pozdrave.

Zajedno sa predsjednikom Republike dr. Tuđmanom danas je čitava Hrvatska i oči čitavoga hrvatskoga naroda uprte u istočno slavonsko bojište, naime sudbina je, povijest i osvajačkp ludilo neprijatelja htjelo da upravo istočna Slavonija bude bedem slobode Hrvatske, da bude ono predziđe preko kojeg neprijatelj neće i nesmije preći.

Dragi prijatelji, draga gospodo kada je prije svije godine jedna mala grupa ljudi pod vizionarskim rukovodstvom dr. Tuđmana krenula na stvaranje hrvatske države mnogi nisu ni na umu imali da je tako što moguće. Ova je, ako mi dopustite toliku slobodu reći, Hrvatska je država počela u jednoj drvenoj baraci u središtu Zagreba.

Danas imamo oko hrvatske države okupljeno čitavo hrvatstvo na svijetu. Danas imamo respektabilni ugled hrvatske države u međunarodnim dimenzijama. Danas se nalazimo pred priznanjem Hrvatske. Danas imamo hrvatsku vojsku. Danas imamo onu generaciju koja je na sebe preuzela sudbinu i budućnost budućih nadolazećih generacija hrvatske države. Danas se nalazimo pred pragom stoljetnog sna, stoljetne želje i prava hrvatskoga naroda da imaju svoju samostalnu državu.
Danas se nalazimo pred triumpfom, da tako kažem, u ovim teškim i tragičnim vremenima hrvatskoga naroda jer se nalazimo na pragu ostvarenja svih njegovih ambicija i svih njegovih želja.

To je započeo predsjednik Republike dr. Tuđman, to će čitav hrvatski narod, zajedno sa svojim predsjednikom, izvesti do kraja.

Kada naši sinovi, naša braća, naši očevi daju svoje živote za slobodu budućih generacija, za slobodu sviju nas, za slobodu ove jedine lijepe naše domovine omda nitko od nas, bez obzira kako se osijećao u kojem trenutku, nema pravo na malodušnost.

Svi smo jedno jer je čitav hrvatski narod jedno i u ovoj borbi koja je borba dobra, koja je borba pravde, koja je borba za slobodu, koja je borba za konačnu realizaciju Hrvatstva.

Mi ćemo pobijediti!

Mi nemožemo i nećemo izgubiti!

Na kraju cijenjene dame i gospodo još jednom; Misli dr. Tuđmana zajedno su sa vama u ovom trenutku.

Hvala vam lijepa. Ja vas toplo pozdravljam.

***************

Zlatni dukati




Oj, Hrvati, oj, junaci

Oj, Hrvati, oj, junaci,
spremite se žurno,
domovina sve nas zove,
u to vrijeme burno.

Ruše nam kuće, ruše oltare,
granice nam ruše stare,
srcem kucaj, puškom pucaj,
za hrvatski sveti dom.

Oj, Hrvati, oj, junaci,
svi u vojsku Hrvatsku,
za slobodu lijepe naše,
gazi hordu dušmansku.

Ruše nam kuće, ruše oltare,
granice nam ruše stare,
srcem kucaj, puškom pucaj,
za hrvatski sveti dom.

Top za topom, grom za gromom,
junak za junakom,
Hrvatska se vojska bori,
pod svojim barjakom.

Ruše nam kuće, ruše oltare,
granice nam ruše stare,
srcem kucaj, puškom pucaj,
za hrvatski sveti dom

(suze u očima Stanka Šarića - pjevača)

Kompozitor: Ilija Okrugić / Josip Ivanković
Autor teksta: Juraj Tordinac / Josip Ivanković
Aranžer: Josip Ivanković
Album: U meni Hrvatska (1991.)

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #1 : Srpanj 17, 2008, 18:09:52 »

Gospođa Ksenija pozdravlja Milana Segetića


Slika koja se zove „Samo Bog zna“. To je đelo poznatog hlebinjskog slikara Zvonka Sigetića, slikara koji je ove godine trebao imati svoju samostalnu izložbu u okviru "Vinkovačkih jeseni" koje se nisu održale. Stoga je Zvonko Sigetić odlučio Kriznom štabu Vinkovaca i Vinkovcima i svima Vinkovčanima pokloniti ovo svoje prekrasno đelo gđe vidimo raspetoga Isusa nad širokim hrvatskim slavonskim poljima.

Novinar, pjesnik i publicist Milan Segetić će vam s nekoliko riječi objasniti simboliku ove slike i prenesti vam poruku slikara koji danas nije s nama.

***************

Milan Sigetić





Dragi posijetitelji,
Gospodine gradonačelniče Vinkovaca,

Mi smo se godinama družili s Vinkovcima, pomagali o osmišljavanju kulturnih programa „Vinkovačkih jeseni“, dovodili smo umjetnike, gospođa Ksenija i ja i drugi đelatnici jer smo htjeli pomoći da grad koji ima tako bogatu kulturu i dalje živi svojim lijepim životom.

Međutim nismo nikad mogli pomisliti da će ove godine, a trebale su biti 26. „Vinkovačke jeseni“, biti tako tužne, biti tako nesretne i da će hrvatski narod a isto tako narod iz Vinkovaca morati pobjeći pred čeličnim pticama koje siju otrov, koje bacaju bombe, da će morati pobijeći pred tenkovima i da će morati otići sa svojih ognjišta.

Zvonko Sigetić je napravio ovu sliku kad žita još nisu bila zrela i kad su prvi mladi branitelji domovine Vinkovaca stradali u Borovom Selu.

Vidite ovo klasje a iznad klasja Isus čuvar naših polja, slavonske i hrvatske ravnice.

Želja je umjetnika a i moja da opet imamo mir u Slavoniji i u cijeloj našoj domovini i da opet budemo svi na svome.

***************

Zlatni dukati

Ovim šu šorom

Ovim su šorom prolazili svati
išle su šorom na šalaš divojke
ovim je šorom naše sunce sjalo
u vojšku šu ovđe ispraćali momke

Sad mojim šorom hladan vjetar piri
i tuđe sunce iznad šora šija
starice plaču, čekaju divojke
nad mojim šorom tuga še nadvija

Topovi grme negđe u daljini
i ti cuješ prijatelju stari
ratuju naša bosonoga đeca
i ginu naši sinovi bećari

(suze u očima Stanka Šarića - pjevača)

***************

Nada Subotić


Jesenje tercine (iz Ceste i jablani 1952)

Razlivaju se teške crne vode
i na njima se mrtvo sunce ljulja
i na put zadugi spremaju se rode
iz gustih šuma husta magla ulja
o selu ide, zastire sokake ......



KOVAČIĆ, Vladimir
Jesenje tercine / Vladimir Kovačić ; priredio Miroslav S. Mađer. - Vinkovci <etc.> : Riječ d.o.o. <etc.>, 2005. - 86 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Carmen Croaticum 1-100. Hrv.pjesništvo XX.st. Kolo I ; knj.5)

***************

Vanja Drach

 
Ova je zemlja Hrvtaska - Vanja Raduš

Ova je zemlja Hrvatska uvik je bila i ostat će.
Va naša Slavonija ravna i krvava od muke i znoja seljaka,
od krvi naših momaka
što popadaše od žandarskih metaka, mačeva, kundaka.

I ništa i nitko i nikada neće i ne može zatvoriti usta naša
Da divanimo jezikom didaka naših,
Jezikom hrvatskim – milim – svetim – dragim – jedinim –NAŠIM!


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #2 : Srpanj 17, 2008, 18:11:02 »

Duško Gojić





„Cibale“ Miroslav Mađer (1922 – 1946)

Bio ti Bosut ili starina Lenija onako širok u stažu onako rumen od birtija, bio ti izgoren dimljak dijetinjstva, bomba rata ti si bio Colonia – Aurelia – Cubale dviju krvavih rimskih careva. Sura imovna općina i Reljkovićev zuj žica, silos kukuruznika i raskršnica.

Ah, kako mire jabuke iz moderna voćnjaka!

Dali se ti krnjaš ili visokokatnica u trupu jednog spomenika, smiren ili tih, majka poljoprivredna oranica.

Čudan si ti moj grade a nisi ni pjesnik ni propalica. I u meni ima ponešto od tvoga starog poprsja i slavonska lica.







Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #3 : Srpanj 17, 2008, 18:11:37 »

Mirko Hunjadi




Ratna kronika

U ratnoj kronici vinkovačkog bojišta 72. je dan odkako su Vinkovčani na znak zračne opasnosti sišli u podrume i skloništa a agresor neprekidno i razorno svim vrstama oružja i posebno žestokom artiljerijskom vatrom i zrakoplovima napada grad i uništava naša sela.

U brutalnom ludilu srbske sokrateske ima sistema.

Razoreni su i uništeni gotovo svi vitalni gospodarski objekti, škole, vjerski objekti, groblje, spomenici kulture, spaljena je knjižnica a posebno je na udaru naša bolnica na prvoj liniji fronta.

U gradu nema više niti jednog čitavog stakla, krovišta, fasade, obiteljskoga doma. Nema ulice koja nije izrovana granatama.

O tome u ostalom bolje i uvjerljivije svijedoče zapisi.

Vinkovci i Vinkovčani već nekoliko mjeseci drže široko raskriveni front u rasponu od stotinu kilometara; od Lipovca i Njemaca do Nuštra i Vukovara , od Vinkovaca do Laslova.

1500 branitelja ubijeno je ili ranjeno na vinkovačkom bojištu.

Vinkovci su dali i daju svoj đelatni doprinos obrani grada, obrani hrvatske, hrvatskog suvereniteta i samostalnosti. Samo zatajno i potpuno i s pravom u ostvarenju svete zadaće očekuju pomoć cijele Hrvatske.

Najnovije informacije, koje smo upravo primili od dežurnog kolege Josipa K. Urednika Hrvatskog radio Vinkovci, utješne su i govore o zatišju nakon što je potpisano već 14. primirje. Međutim Vinkovčani primirjima teško vijeruju jer i sada traje borbena napetost na liniji bosutskog fronta.

Hrvatska vojska drži Lapovac – Njemci a Otok i Privlaka izloženi su napadu tenkovskih lopova.

Na Borincima noćas odbijen je napad pješadije i odklonjen pokušaj prodora.

Okupatorski helikopteri u noćnim letovima snabdijevaju Silaš i Dalj.

U Moraviću okupator je formirao LOGOR za Vukovarske žrtve.

Mlade vojnike označili su bijelim vrbcama na rukavu kako bi ih četnici u slučaju povlačenja sa bojne linije mogli likvidirati kao vojne dezertere.

A duž cijelog fronta pregrupirali su jedinice u pretnji da Vinkovce dovedu u okruženje i namjene im sudbinu Vukovara.

Ipak naši hrabri vojnici na bojištu jamstvo su u tome da neće uspijeti ali svi im u tome moramo pomoći.
Njima i sada neka budu upućene naše misli a već sutra mi smo opet s njima – među njima.


















Tko će platiti te ratne oštete?

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #4 : Srpanj 17, 2008, 18:12:13 »

Dike






Moji Vinkovci

Tamo gdje je nekad bio gradić Cibale,
veliki ponos rimskih careva,

To su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci
Tu su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci

Rodno mjesto mojega slavonskoga kraja i
iskreno volim snjim se ponosim

To su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci
Tu su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci

Kada sam daleko u tuđemu kraju
Često te se sjetim grade slavonski

Gdje su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci
Gdje su moji Vinkovci, Vinkovci
moji Vinkovci
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #5 : Srpanj 17, 2008, 18:12:40 »

Ljiljana Gvozdanović – Labudova smrt




Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #6 : Srpanj 17, 2008, 18:13:04 »

Vera Svoboda i Ex Panonia


Gori lampa nasred Vinkovaca
dođi diko, bit će poljubaca
Oj, jadi, jadi,
jadi, jadi ne valja što radi



Pred zoru je lipo milovanje
kad se mlađan spremam na oranje

Sedam uri, ide lola curi
ne voli je, pa se i ne žuri

Devet sati, ide lola Kati
ide Kati, pa se i ne vrati

Sati biju ajzeban se kreće
ode moje mirisavo cvijeće

Diko moja, četiri su sata
skidaj ruke sa mojega vrata
Ej lolo moja,
Lolo moja ljubim usta tvoja

***************

Vesna Tominac – Matačić


Faljen Isus moja stara bako


Faljen Isus moja stara bako, faljen Isus radenice moja. Ja u snima često k tebi idem kad krunicu molim uspomena. Smio tebi po bosiljku mire, ja te vidim, čućiš pokraj trjema i prebireš vunu sa vretena.

Kako si mi moja stara bako, kako si mi radenice moja i najbolja vezilja i tkalja. Kako si mi živa željo moja.

Orah šumi, Zdrava će Marija, pometena mora biti avlija. Tvoje ruke uvijek – uvijek žure, nemir snova korake ti sluša, šušti lišće u njima je jesen u njima je tvoja blaga duša.

Bašća vene odkad tebe nema, stazice su zarasle sa dračem i čvrčci se javljaju sa plačem i rosa je suza prolivena ....


***************

Ex Panonia


Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #7 : Srpanj 17, 2008, 18:13:35 »

Ivo Gregurević



„Đuka Begović“

Ako se tiče moga života; ja sam tu! Ja Đuka Begović znam kako sam živio, šta me je boljelo, šta me je voljelo i šta me je ubilo u mojem gorkom životu.

Imanje nam je bilo prilično; 20 jutara dobre masne zemlje što ravnice što livade, par konja, 2-3 govedča ili krave, desetak svinja. A duga samo nešto – par forinti.

A moj otac Šima Begović crvenolik, odan piću, radio je koliko je baš bilo nužno. A i to što je radio, nije radio sam. Imao je nadničare – komšije.

A nediljom, svetci i po cilu zimu išo bi po selu na razgovore ili po birtijama na pijuckanje. A i mene, svoga sinka, vodio je sa sobom i opijao me, opijao me da se je svijet snebivao. Onda me u pokladama uz cigansku svirku nagovarao da razbijam čaše.

„Udri to staklo“ kaže „Ti si Šimin sin. Pokaži šta Šimin sin može. Ima Šima novaca, ne sjedi ko kvočka na njima, nisu oni njegov gospodar već on njiov“.

Pa samo kad razgrne forinte među lakome cigane  ...... a kad priđe kolu uhvati me onako za ruku pa zaigra onako iza kola pa me stane upućivat da štipam cure i snaše.

Šima ulazi pijan, pjevajući u kuću, razbacuje se sa novčanicama. Dijete plače.

Đuka – Uplašio si mi dite!

Šime – Koje dite? Koje dite .... kopile!! Jesam reka da neću kopile u svojoj kući – NAPOLJE ... napolje ....

Đuka – Takneš li je, sa zemljom ću te sravnit.

Šime – Šta si kazo? Napolje! Napolje iz moje kuće. Žandare ću dovesti da te istjeraju. Napolje...

Evo moje ćelave glave, aj udari ... udri... nebio sin Šime Begovića udri ... kukavico!

 
Đuka zamahnu „širajzlom“ i ubije oca.

Đuka Begović

Nakon trinaest godina tamnovanja četrdesetogodišnji Đuka Begović vraća se u rodno selo, gdje majci obećava da će početi nov, častan život.

Smisao života nalazi u brizi za kćerku Smilju i s mnogo elana posvećuje se seoskim poslovima, nastojeći radom odagnati misli koje ga razaraju. Međutim, sve oko njega podsjeća ga na prošlost i na tragičnu sudbinu slavonske porodice Begović. Tragičnoj sudbini kumovao je i sam Đuka, čiji je život prije zločina i hapšenja bio obelježen stalnim sukobima s ocem i pokušajima da pobijegne od crne strane očevog karaktera...

Uloge: Slobodan Ćustić, Fabijan Šovagović, Asja Potočnjak, Filip Šovagović, Zaim Muzaferija, Mustafa Nadarević, Helena Buljan
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #8 : Srpanj 17, 2008, 18:14:05 »

Filip Šovagović


Dva konja a obadva vrana
eno stoje čvrsto zauzdana,
a u koli sve miriše sijeno
hajde Željo da se povezemo.

Poljem ravnim pustit ćemo vrance
neka lete bijesno neprestance,
neka lete ma nikad ne stali
od umora makar popadali.

Za svijet, ljude ni briga nas nije,
koga volja nek nam se i smije.
Sreća naša to su konji vrani
Ajmo Željo dok su razigrani.


***************

Miroslav Živković i Ex Panonia


Milov'o sam garave i plave

Milov'o sam garave i plave,
dosta cura u životu svom,
al' ko tebe još ni jednu tako, curo draga,
iz sokaka mog.

Zbog tebe sam tarabe preskak'o,
po baštenski skrivao se kuti,
i kad jasmin, i kad dunja miri,
i dok lišće vene i dok žuti.

Tebi curo šuljao se kradom,
pokraj straže oca tvog i majke,
kruhom var'o lajava garova, nebi l' mog'o
tvom prozoru doć.

Još i danas stalno mislim na te,
željan ostah zagrljaja tvog,
zaboravit te ne mogu nikad, curo draga,
iz sokaka mog.


***************

Branko Radman


Svitu, vi koji blaženo živite; rat je – da vjerujte mi! Ovi posljednji misic, misice i pol dana igradu nam kuće i poljaci nekako novo šokačko kolo.

Jest da nam furt sviradu one trompete od 105 i 155 milimetara al čujedu se i naše tamburice a da ni ne spominjem ne naše lipe i smirene kontre. Kontre udaraju iz a-dura.......

***************

Anja Sovagović


Miroslav Mađar „Krv u slavonskom žitu“

To je i krv na mojim pjesmama.

Tko su ti koji pucaju na žita zemlje,
tko su ti koji ruju i uznemiravaju,
plešu puškama u europskom miru.
......
Tko su ti koji ljudima neće biti ljudi,
kojima je do grabeža i tuđega,
tko su ti jadnici mrkoga pogleda,
nesretnici opakih ruku.

Zar oni hoće crno slavonsko nebo,
mrtvačnicu od sunca i klas zakrvavljeni,
puste ulice, porušene kuće,
Panonsko more u groblju .....

Zar su to samo neljudi ....
Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #9 : Srpanj 17, 2008, 18:14:33 »

Đuka Čaić


Hrvatine

Braćo svi u jedan zbroj, krvavi se vodi boj
za slobodu i za dom, jedini dom, hrvatski dom

Rane sve ne bole nas, jer se diže roda glas
bjež'te brzo zvijeri zle, jer dolaze Hrvatine

Dobrovoljci Hrvatski za slobodu ustali,
nikom nikad prodani, jer Hrvatskoj smo odani

Jugo vojska mora znat Hrvatska će dobit rat
uza nas su svetinje, a s njima su prokletinje

Čuvaj oče majčicu, ognjište i sestricu,
stali smo i mi na put, i sin je tvoj sad Hrvat ljut

Nemojte se bojati, mi ćemo pobjediti
čekajte nas ratnike, i Hrvatske ljepotice

Prelijepa Domovina, bit će opet slobodna
to je zemlja Hrvatska i od Boga i Alaha

Spremaj majko kreveta uskoro se vraćam ja
teško nije svanula neovisna nam Hrvatska




Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767



« Odgovor #10 : Srpanj 17, 2008, 18:15:02 »

VANJA DRACH, dramski glumac (Bošnjaci, 1. II. 1932). Gimnaziju završio u Vinkovcima 1951, godinu dana studirao medicinu, potom 1952-56. glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje je i diplomirao. Debitirao 1954. u prvoj predstavi tek osnovana Zagrebačkoga dramskog kazališta na gostovanju u Subotici ulogom Feldmarschalleutnanta von Hahnencampa (M. Krleža, U logoru). Stalan angažman u tome kazalištu dobiva u sezoni 1955/56. te nastupa u ulogama Znanca Fjodorova (F. M. Dostojevski, Bijele noći), Popive (M. Držić, Dundo Maroje), Glasnika (J. Anouilh, Antigona). U razdoblju 1957-75. te od 1981. stalno djeluje u Drami zagrebačkoga HNK, igrajući glavne ili vrlo istaknute uloge.

http://161.53.245.7/izdanjeZavodNatuknica.aspx?id=76

VANJA RADUŠ (Vinkovci, 29. travnja 1906. – Zagreb, 24. travnja 1975.).
Rođeni Vinkovčanin i zaljubljenik u slavonsku zemlju, Zagrepčanin od studentskih dana do kraja života. Raduš bio je student Rudolfa Valdeca, Ive Kerdića, Roberta Frangeša Mihanovića i Ivana Meštrovića, profesora i kiparskih veličinaš. Za upoznavanje s djelom Vanje Raduša tiskana je u katalogu i umjetnikova pjesma "Ova je zemlja Hrvatska" Vanja Raduš bio je član grupe Zemlja, ostaje zapamćen kao autor nadgrobnih spomenika, poprsja i portreta hrvatskih poeta i glazbenika, a značajan trag ostavio je u crtešu i medaljerstvuš Na njegov prijedlog osječko Sveučilište dobilo je ime po Josipu Jurju Strossmayeru. O Radušu posebno svjedoči zapis u monografiji Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je bio dugogodišnji profesor i dekan iz pera Ive Šimata Banovaš.

Piše Milan Sigetić

Osim likovnim sredstvima, svoj osebujni i umjetnički dar Vanja Raduš je izražavao i književnim radom, što užim kulturnim krugovima nije posve nepoznata činjenica. Manji dio njegovih proznih i pjesničkih pokušaja bio je objavljen u zbirkama iz godina 1969., 1994. i 1971. pod naslovima "Slavonijo, zemljo plemenita", "Kosilica vremena" i "Requiem za tifusare". U ostavštini je ostalo čak više tisuća neobjavljenih stranica poezije, koje su ovih dana oknjižene. Knjiga je objavljena u „Nakladi Ljevak“ iz Zagreba.

Raduš. kao osebujna i neposredna pjesnička osobnost nije prilazio poeziji akribično, artificijelno, već elementarno i čulno, pronalazeći uporište inspiraciji u umjetničkoj ekspresiji i izvrsnoj, proročanskoj lucidnosti i senzibilnom nagonu, rekla je na predstavljanju knjige dr. Hrvojka Mihanović-Salopek.


FILIP ŠOVAGOVIĆ (Zagreb, 13. rujna 1966.), hrvatski kazališni i filmski glumac i redatelj. U početku poznat samo kao sin renomiranog glumca Fabijana Šovagovića, Filip Šovagović glumio je u mnogim filmovima i serijama u posljednjih 15-tak godina. Među ostalim, glumio je u filmu Ničija zemlja (2001.), koji je dobio Oskara, a 2005. bio je redatelj i scenarist filma Pušća Bistra.

Studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Apsolvent je filmske režije na istoj akademiji. Autor je drama "Zvonimir Zajc", "Cigla" i "Ptičice". Jedna od njih, "Cigla", osvojila je Nagradu Udruženja dramskih umjetnika za najbolji praizvedeni tekst u sezoni '98/'99 u produkciji HNK Split, koja je proglašena i za najbolju predstavu na Festivalu hrvatske drame "Marulićevi dani". Predstave prema njegovim tekstovima gostovale su, ali i postavljane na brojnim europskim festivalima. Kao redatelj i scenarist okušao se u trima kratkim filmovima: "Say no", "Drvo života", "Na travi" te kao koredatelj predstave "U očekivanju Godota" Samuela Becketta u zagrebačkom kazalištu &TD.
Njegova sestra Anja Šovagović-Despot također je poznata glumica.

http://en.wikipedia.org/wiki/Filip_%C5%A0ovagovi%C4%87

http://www.fabijan-sovagovic.com/foto_arhiva.htm

IVO GREGUREVIĆ, rođen je 7. 10. 1952. u Orašju (Donja Mahala). Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1977. godine (Ne naginji se van, B. Žižića) glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj, karakterističnom za njegov glumački profil, da bi tijekom 80-ih i 90-ih ostvario niz izuzetno zapaženih velikih uloga na filmu. Vrsno tumači pomalo grube ponekad i opasne "narodske tipove" kao otmičara u Osuđenima (1978) Z. Tadića, konduktera u Kraljevoj završnici (1987) Ž. Tomića i istražitelja u Životu sa stricem (1988) K. Papića, a u sl. stilu je i naslovna razbojnika i ljubavnika J. Stanisavljevića ("slavonskog Robina Hooda") u Čarugi (1991) R. Grlića. S uspjehom nastupa i u kazalištu i na televiziji. Nagrađivan je na festivalu u Nišu, dobio nagradu "sedam sekretara SKOJ-a" i dr.

Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište

LJILJANA GVOZDENOVIĆ, rođena je 1955. godine u Vinkovcima. Nakon završene Škole za klasični balet u Zagrebu 1974. u klasi Tatjane Lucić-Šarić angažirana je u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U sezoni 1980./81. u sklopu umjetničke razmjene boravi u Kijevu gdje u Akademskom kazalištu Taras Ševčenko priprema uloge u Labuđem jezeru i Giselle. Nakon povratka dobiva status prve solistice zagrebačkog baleta i surađuje s poznatim ruskim baletnim pedagozima i koreografima poput Natalije Dudinskaje, Nine Belikove, Sergejeva, Waczlawa Orlikowskog, Milka Šparembleka. Sa zagrebačkim Baletom gostovala je na mnogim svjetskim baletnim pozornicama, te surađivala s baletnom trupom Ballet International Berlin, s kojom također gostuje u mnogim svjetskim i europskim baletnim središtima.
U zagrebačkom Baletu koreografirala  je balet Mačak u čizmama Brune Bjelinskoga 2003. godine.
http://www.hnk.hr/

MIROSLAV SLAVKO MAĐER, prof., književnik, književni i kritičar. Rođen je 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima. Pučku školu i gimnaziju završio je 1950. u Vinkovcima. Diplomirao je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslije studija radi u Osijeku, od 1958. do 1960. radi kao profesor na vinkovačkoj Gimnaziji. Narednih pet godina je ravnatelj vinkovačkog Gradskog kazališta. Godine 1965. odlazi u Zagreb gdje živi i radi kao novinar i književnik, veći dio radnog vijeka radi na Radio televiziji Zagreb.
Adaptirao je više književnih djela za kazalište, radio i televiziju: „Đuka Begović“, „Mrtvi kapitali“. Istovremeno se javlja i kao radio-dramski i televizijski pisac: „Junaci“, „Čovjek koga nema“, „Posjet u kasni dan“, a neke njegove drame su izvođene i u hrvatskim kazalištima kao što su „Pišta s vašarišta“ (1975.), „Baffels protokol“, „Ljerkina tajna“ i druge drame.
Za dosadašnja svoja književna djela primio je brojna priznanja i nagrade.
Živi u Zagrebu, u mirovini je, još uvijek stvaralački aktivan

http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/knjizevnici.htm

NADA SUBOTIĆ, glumica, rođena je 11. listopa&not;da 1931. u Bošnjacima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala do VII. razreda u Vinkovcima. Glumom se počela baviti još za vrijeme gimnazijskog školovanja, na školskim priredbama i Gradskom amaterskom kazalištu 1945. Studira glumu u Beogradu i Zagrebu. Nakon završetka Akademije 1954. do 1994. ostala je vjerna jednoj kazališnoj kući, Dramskom kazalištu „Gavella“. Isticala se brojnim glumačkim kreacijama u radio i televizijskim dramama, nastupala je u brojnim filmovima i tv serijama (15), ostvarila niz značajnih uloga u kazališnim izvođenjima djela domaćih i stranih autora  koji su se nalazili na repertoaru njene kazališne kuće.

Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupala od 1970. godine, pobrala najviše nagrade za najbolju žensku ulogu, na 1. festivalu glumca u Vinkovcima 1994. dobila nagradu za najbolju glumicu, na 3. festivalu bila domaćica, na otvaranjima &laquo;Vinkovačkih jeseni&raquo; sudjelovala od početka 1966., sama pripremala recitale poezije diljem Hrvatske i pobrala brojna priznanja i nagrade.

Nezaboravna uloga Nade Subotić ostaje uloga Šimine žene u filmu Sokol ga nije volio, redatelja B. Schmidta i autora  F. Šovagovića iz 1988.

Danas živi u Zagrebu, u mirovini je, ali je još uvijek aktivna pokojom ulogom u matičnom kazalištu „Gavella“ i „Kazalištu mala scena“ u Zagrebu, te na recitalima poezije širom Hrvatske. Udovica je poznatog hrvatskog pjesnika i sveučilišnog profesora književnosti FF Jure Kaštelana. Povremeno je viđam i u Vinkovcima.

Nova Godina 1975 - www.nacional.hr/articles/view/44121/

VESNA TOMINAC MATAČIĆ, rođena je 25.10.1968. u Vinkovcima. Diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Glumila u brojnim kazališnim predstavama. Aktivni je član Zagrebačkog glumačkog studija.

VLADIMIR KOVAČIĆ, pjesnik, rodio se u Vinkovcima 23. ožujka 1907. Tu je završio pučku školu i gimnaziju 1925. godine, u nesređenim prilikama prve zajedničke države jugoslavenskih naroda.

Na Zagrebačkom sveučilištu studira, pravo i filozofiju.

Zajedno s J. Bognerom vodi književni pokret vinkovačkih gimnazijalaca. Objavljuje liriku u ozbiljnim književnim časopisima još za gimnazijskih dana. Pripada krugu prvih jugoslavenskih liričara „Knjiga drugova“ (1929.), što dokazuju i njegove „Šokačke varijacije“ u kojima pokušava izraziti, igrajući se narodnim stihom, socijalnu situaciju u šokačkom selu između dva svjetska rata. Izrazit je predstavnik regionalne lirike u hrvatskoj književnosti, boemskog duha (Mislim na šaš i alge male rijeke...). Ostale zbirke su mu: „Otrovano proljeće“ (1937.), „Ceste i jablani“ (1952.), posthumno „Jantar na suncu“ (1959.), i „Šokačke varijacije“.

Pjesme su mu ušle u sva hrvatska antologijska izdanja.
Pred rat je ravnatelj Radio-Zagreba. Poslije rata je radio u kulturnim rubrikama dnevnih zagrebačkih lis&not;tova i na Radio-Zagrebu, te u iz&not;davačkom poduzeću „Zori“.

Smrt ga je nenadno pokosila 22. kolovoza 1959. u Zagrebu.

ZVONKO SIGETIĆ rođen je 26. svibnja 1956. u Hlebinama. Slikarstvom se bavi od 1967. godine. Imao je velik broj skupnih i samostalnih izložbi. Analizirajući njegovo slikarstvo  lako ćemo shvatiti kako je riječ  o plodonosnoj interakciji:  Sigetić gleda na svoje Hlebine očima trezvenog analitičara, ali se izborom teme, „slikama“ koje evocira, vraća toplim prostorima djetinjstva, izgubljenim zavičajnim prizorima. Pri tome mu je pogled, sasvim u duhu one objektivizirane  slike, iz povišene točke, s očištem  izdignutim tako tako da se prizor često uočava  iz ptičjeg rakursa. U najboljim radovima, tamo gdje je manje opisivač žanr-scena, a više donositelj ugođajnosti i atmosfere, zna se približiti drhtaju prvotnog doživljaja i vrijednosti nepatvorenog slikarskog kazivača.

http://www.cudo-hrvatske-naive.hr/galerija_dubrovnik_detaljnije.php?id=15

Autor: Sigetić, Milan
Naslov: Hrvatska je naša mati
Izdavač: vlast. nakl., Samobor
Godina izdanja: 1992.

Domoljubne pjesme i popevke.

Evidentirano

Jedna ruka drugu pere
 Str: [1]
  Ispis  
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!