VANJA DRACH, dramski glumac (Bošnjaci, 1. II. 1932). Gimnaziju završio u Vinkovcima 1951, godinu dana studirao medicinu, potom 1952-56. glumu na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje je i diplomirao. Debitirao 1954. u prvoj predstavi tek osnovana Zagrebačkoga dramskog kazališta na gostovanju u Subotici ulogom Feldmarschalleutnanta von Hahnencampa (M. Krleža, U logoru). Stalan angažman u tome kazalištu dobiva u sezoni 1955/56. te nastupa u ulogama Znanca Fjodorova (F. M. Dostojevski, Bijele noći), Popive (M. Držić, Dundo Maroje), Glasnika (J. Anouilh, Antigona). U razdoblju 1957-75. te od 1981. stalno djeluje u Drami zagrebačkoga HNK, igrajući glavne ili vrlo istaknute uloge.
http://161.53.245.7/izdanjeZavodNatuknica.aspx?id=76VANJA RADUŠ (Vinkovci, 29. travnja 1906. – Zagreb, 24. travnja 1975.).
Rođeni Vinkovčanin i zaljubljenik u slavonsku zemlju, Zagrepčanin od studentskih dana do kraja života. Raduš bio je student Rudolfa Valdeca, Ive Kerdića, Roberta Frangeša Mihanovića i Ivana Meštrovića, profesora i kiparskih veličinaš. Za upoznavanje s djelom Vanje Raduša tiskana je u katalogu i umjetnikova pjesma "Ova je zemlja Hrvatska" Vanja Raduš bio je član grupe Zemlja, ostaje zapamćen kao autor nadgrobnih spomenika, poprsja i portreta hrvatskih poeta i glazbenika, a značajan trag ostavio je u crtešu i medaljerstvuš Na njegov prijedlog osječko Sveučilište dobilo je ime po Josipu Jurju Strossmayeru. O Radušu posebno svjedoči zapis u monografiji Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je bio dugogodišnji profesor i dekan iz pera Ive Šimata Banovaš.
Piše Milan Sigetić
Osim likovnim sredstvima, svoj osebujni i umjetnički dar Vanja Raduš je izražavao i književnim radom, što užim kulturnim krugovima nije posve nepoznata činjenica. Manji dio njegovih proznih i pjesničkih pokušaja bio je objavljen u zbirkama iz godina 1969., 1994. i 1971. pod naslovima "Slavonijo, zemljo plemenita", "Kosilica vremena" i "Requiem za tifusare". U ostavštini je ostalo čak više tisuća neobjavljenih stranica poezije, koje su ovih dana oknjižene. Knjiga je objavljena u „Nakladi Ljevak“ iz Zagreba.
Raduš. kao osebujna i neposredna pjesnička osobnost nije prilazio poeziji akribično, artificijelno, već elementarno i čulno, pronalazeći uporište inspiraciji u umjetničkoj ekspresiji i izvrsnoj, proročanskoj lucidnosti i senzibilnom nagonu, rekla je na predstavljanju knjige dr. Hrvojka Mihanović-Salopek.
FILIP ŠOVAGOVIĆ (Zagreb, 13. rujna 1966.), hrvatski kazališni i filmski glumac i redatelj. U početku poznat samo kao
sin renomiranog glumca Fabijana Šovagovića, Filip Šovagović glumio je u mnogim filmovima i serijama u posljednjih 15-tak godina. Među ostalim, glumio je u filmu Ničija zemlja (2001.), koji je dobio Oskara, a 2005. bio je redatelj i scenarist filma Pušća Bistra.
Studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Apsolvent je filmske režije na istoj akademiji. Autor je drama "Zvonimir Zajc", "Cigla" i "Ptičice". Jedna od njih, "Cigla", osvojila je Nagradu Udruženja dramskih umjetnika za najbolji praizvedeni tekst u sezoni '98/'99 u produkciji HNK Split, koja je proglašena i za najbolju predstavu na Festivalu hrvatske drame "Marulićevi dani". Predstave prema njegovim tekstovima gostovale su, ali i postavljane na brojnim europskim festivalima. Kao redatelj i scenarist okušao se u trima kratkim filmovima: "Say no", "Drvo života", "Na travi" te kao koredatelj predstave "U očekivanju Godota" Samuela Becketta u zagrebačkom kazalištu &TD.
Njegova sestra Anja Šovagović-Despot također je poznata glumica.http://en.wikipedia.org/wiki/Filip_%C5%A0ovagovi%C4%87http://www.fabijan-sovagovic.com/foto_arhiva.htmIVO GREGUREVIĆ, rođen je 7. 10. 1952. u Orašju (Donja Mahala). Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1977. godine (Ne naginji se van, B. Žižića) glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj, karakterističnom za njegov glumački profil, da bi tijekom 80-ih i 90-ih ostvario niz izuzetno zapaženih velikih uloga na filmu. Vrsno tumači pomalo grube ponekad i opasne "narodske tipove" kao otmičara u Osuđenima (1978) Z. Tadića, konduktera u Kraljevoj završnici (1987) Ž. Tomića i istražitelja u Životu sa stricem (1988) K. Papića, a u sl. stilu je i naslovna razbojnika i ljubavnika J. Stanisavljevića ("slavonskog Robina Hooda") u Čarugi (1991) R. Grlića. S uspjehom nastupa i u kazalištu i na televiziji. Nagrađivan je na festivalu u Nišu, dobio nagradu "sedam sekretara SKOJ-a" i dr.
Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište
LJILJANA GVOZDENOVIĆ, rođena je 1955. godine u Vinkovcima. Nakon završene Škole za klasični balet u Zagrebu 1974. u klasi Tatjane Lucić-Šarić angažirana je u Baletu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U sezoni 1980./81. u sklopu umjetničke razmjene boravi u Kijevu gdje u Akademskom kazalištu Taras Ševčenko priprema uloge u Labuđem jezeru i Giselle. Nakon povratka dobiva status prve solistice zagrebačkog baleta i surađuje s poznatim ruskim baletnim pedagozima i koreografima poput Natalije Dudinskaje, Nine Belikove, Sergejeva, Waczlawa Orlikowskog, Milka Šparembleka. Sa zagrebačkim Baletom gostovala je na mnogim svjetskim baletnim pozornicama, te surađivala s baletnom trupom Ballet International Berlin, s kojom također gostuje u mnogim svjetskim i europskim baletnim središtima.
U zagrebačkom Baletu koreografirala je balet Mačak u čizmama Brune Bjelinskoga 2003. godine.
http://www.hnk.hr/MIROSLAV SLAVKO MAĐER, prof., književnik, književni i kritičar. Rođen je 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima. Pučku školu i gimnaziju završio je 1950. u Vinkovcima. Diplomirao je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslije studija radi u Osijeku, od 1958. do 1960. radi kao profesor na vinkovačkoj Gimnaziji. Narednih pet godina je ravnatelj vinkovačkog Gradskog kazališta. Godine 1965. odlazi u Zagreb gdje živi i radi kao novinar i književnik, veći dio radnog vijeka radi na Radio televiziji Zagreb.
Adaptirao je više književnih djela za kazalište, radio i televiziju: „Đuka Begović“, „Mrtvi kapitali“. Istovremeno se javlja i kao radio-dramski i televizijski pisac: „Junaci“, „Čovjek koga nema“, „Posjet u kasni dan“, a neke njegove drame su izvođene i u hrvatskim kazalištima kao što su „Pišta s vašarišta“ (1975.), „Baffels protokol“, „Ljerkina tajna“ i druge drame.
Za dosadašnja svoja književna djela primio je brojna priznanja i nagrade.
Živi u Zagrebu, u mirovini je, još uvijek stvaralački aktivan
http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/knjizevnici.htmNADA SUBOTIĆ, glumica, rođena je 11. listopa¬da 1931. u Bošnjacima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala do VII. razreda u Vinkovcima. Glumom se počela baviti još za vrijeme gimnazijskog školovanja, na školskim priredbama i Gradskom amaterskom kazalištu 1945. Studira glumu u Beogradu i Zagrebu. Nakon završetka Akademije 1954. do 1994. ostala je vjerna jednoj kazališnoj kući, Dramskom kazalištu „Gavella“. Isticala se brojnim glumačkim kreacijama u radio i televizijskim dramama, nastupala je u brojnim filmovima i tv serijama (15), ostvarila niz značajnih uloga u kazališnim izvođenjima djela domaćih i stranih autora koji su se nalazili na repertoaru njene kazališne kuće.
Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupala od 1970. godine, pobrala najviše nagrade za najbolju žensku ulogu, na 1. festivalu glumca u Vinkovcima 1994. dobila nagradu za najbolju glumicu, na 3. festivalu bila domaćica, na otvaranjima «Vinkovačkih jeseni» sudjelovala od početka 1966., sama pripremala recitale poezije diljem Hrvatske i pobrala brojna priznanja i nagrade.
Nezaboravna uloga Nade Subotić ostaje uloga Šimine žene u filmu Sokol ga nije volio, redatelja B. Schmidta i autora F. Šovagovića iz 1988.
Danas živi u Zagrebu, u mirovini je, ali je još uvijek aktivna pokojom ulogom u matičnom kazalištu „Gavella“ i „Kazalištu mala scena“ u Zagrebu, te na recitalima poezije širom Hrvatske. Udovica je poznatog hrvatskog pjesnika i sveučilišnog profesora književnosti FF Jure Kaštelana. Povremeno je viđam i u Vinkovcima.
Nova Godina 1975 -
www.nacional.hr/articles/view/44121/VESNA TOMINAC MATAČIĆ, rođena je 25.10.1968. u Vinkovcima. Diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Glumila u brojnim kazališnim predstavama. Aktivni je član Zagrebačkog glumačkog studija.
VLADIMIR KOVAČIĆ, pjesnik, rodio se u Vinkovcima 23. ožujka 1907. Tu je završio pučku školu i gimnaziju 1925. godine, u nesređenim prilikama prve zajedničke države jugoslavenskih naroda.
Na Zagrebačkom sveučilištu studira, pravo i filozofiju.
Zajedno s J. Bognerom vodi književni pokret vinkovačkih gimnazijalaca. Objavljuje liriku u ozbiljnim književnim časopisima još za gimnazijskih dana. Pripada krugu prvih jugoslavenskih liričara „Knjiga drugova“ (1929.), što dokazuju i njegove „Šokačke varijacije“ u kojima pokušava izraziti, igrajući se narodnim stihom, socijalnu situaciju u šokačkom selu između dva svjetska rata. Izrazit je predstavnik regionalne lirike u hrvatskoj književnosti, boemskog duha (Mislim na šaš i alge male rijeke...). Ostale zbirke su mu: „Otrovano proljeće“ (1937.), „Ceste i jablani“ (1952.), posthumno „Jantar na suncu“ (1959.), i „Šokačke varijacije“.
Pjesme su mu ušle u sva hrvatska antologijska izdanja.
Pred rat je ravnatelj Radio-Zagreba. Poslije rata je radio u kulturnim rubrikama dnevnih zagrebačkih lis¬tova i na Radio-Zagrebu, te u iz¬davačkom poduzeću „Zori“.
Smrt ga je nenadno pokosila 22. kolovoza 1959. u Zagrebu.
ZVONKO SIGETIĆ rođen je 26. svibnja 1956. u Hlebinama. Slikarstvom se bavi od 1967. godine. Imao je velik broj skupnih i samostalnih izložbi. Analizirajući njegovo slikarstvo lako ćemo shvatiti kako je riječ o plodonosnoj interakciji: Sigetić gleda na svoje Hlebine očima trezvenog analitičara, ali se izborom teme, „slikama“ koje evocira, vraća toplim prostorima djetinjstva, izgubljenim zavičajnim prizorima. Pri tome mu je pogled, sasvim u duhu one objektivizirane slike, iz povišene točke, s očištem izdignutim tako tako da se prizor često uočava iz ptičjeg rakursa. U najboljim radovima, tamo gdje je manje opisivač žanr-scena, a više donositelj ugođajnosti i atmosfere, zna se približiti drhtaju prvotnog doživljaja i vrijednosti nepatvorenog slikarskog kazivača.
http://www.cudo-hrvatske-naive.hr/galerija_dubrovnik_detaljnije.php?id=15Autor: Sigetić, Milan
Naslov: Hrvatska je naša mati
Izdavač: vlast. nakl., Samobor
Godina izdanja: 1992.
Domoljubne pjesme i popevke.
